Vlada Crne Gore zadužila je crnogorske građane za još sto miliona eura. Potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku Vujica Lazović pohvalio se da je Zakonom o budžetu bilo predviđeno zaduženje od 180 miliona eura: ,,Početkom godine zadužili smo se sa 300 miliona eura, ali zahvaljujući uštedama i poreskim prihodima sada smo u prilici da se ne zadužujemo za 180 miliona, nego za 100 miliona eura”.
Savjesni čuvar državnog budžeta predlog rebalansa i odluku o zaduženju predložio je bez konsulatovanja sa Ministarstvom finansija. Dojučerašnji ministar finansija Raško Konjević, od ponedjeljka poslanik bivše Lazovićeve stranke Socijaldemokratske partije, odbio je da potpiše ta dva dokumenta, ali to nije nimalo pokolebalo Lazovića.
Konjević je uzaludno uspostavio i dijagnozu – jedino što potpredsjednik Vlade Vujica Lazović zna jeste da građane zaduži sa novih sto miliona eura.
„Busao se u prsa u septembru kako nema potrebe za rebalansom i kako će on obezbijediti isplatu socijalnih davanja iz kapitalnog budžeta. Neviđena izrečena glupost i jasna neistina, jer te stvari nijesu dozvoljene zakonom o budžetu i fiskalnoj odgovornosti”, podsjetio je Konjević.
Lazović je napravio specifikaciju: Vlada se zadužuje da bi obezbijedila 40 miliona eura za naknade majkama sa troje i više djece, 20 za zarade zaposlenih u javnom sektoru, 35 za pokriće dugova, šest miliona eura za obaveze Fonda za zdravstvo.
Zahvaljujući i Lazoviću Crna Gora sigurnim korakom grabi u dužničko ropstvo. Građani Crne Gore narednih pet godina biće zaduženi gotovo dvije milijarde eura.
Javni dug od referenduma porastao je četiri i po puta. Samo u posljednje dvije godine građani Crne Gore se dnevno zadužuju u prosjeku 1,8 miliona eura. Gotovo 83.000 građana prima neki vid socijalne pomoći… Hvala Lazoviću i ostalim ekspertima iz Vlade što su nam trasirali sjajnu ekonomsku budućnost.
Taj univerzitetski profesor i kolekcionar državnih i političkih funkcija godinama je bio jedan od glavnih za privatizaciju crnogorskih firmi kao predsjednik Savjeta za privatizaciju ili kao predsjednik tenderskih komisija.
Prije dvije godine na sebe je skrenuo pažnju kada je odbio da razgovara sa rudarima Rudnika boksita koji su danima štrajkovali u jami. Saosjećajno im je poručio: ,,Vlada ne može pozajmljivati novac, jer ako bi tako krenuli, malo bi nam bilo i tri budžeta koliko bi zahtjeva bilo iz cijele Crne Gore”.
O svom doprinosu katastrofalnom stanju u privatizovanim firmama nije ni zucnuo. Evo samo ovlašnog pregleda njegovih aktivnosti i hvalisanja.
U oktobru 2005. godine, u Osnovnom sudu u Podgorici – tokom istrage protiv Veselina Vukotića i Branka Vujovića – tvrdio je: ,,Prodaja Jugopetrola bila je odlično odrađen posao, praktično najbolja privatizacija u regionu”. Pet godina kasnije, na sajtu Lazovićevog Savjeta za privatizaciju, pojavio se nalaz ekonomskih stručnjaka iz bivše SFRJ da kupac Jugopetrola, grčki Helenic petroleum, nije dokapitalizovao tu kompaniju iako je to nakon privatizacije bila jedna od njegovih ključnih obaveza. Ispostavilo se i da je broj zaposlenih od privatizacije do kraja 2009. godine smanjen sa 690 na 252. Sitnica.
Kao predsjednik Savjeta za privatizaciju ujedno je od polovine 2007. godine bio i predsjednik Tenderske komisije koja je određivala sudbinu uvale Valdanos. Posao sa potencijalnim zakupcem britanskim Cubus Luxom je propao.
Povodom parlamentarne istrage o korupciji u privatizaciji Telekoma, po zahtjevu Vesne Medenice, tadašnje vrhovne državne tužiteljke, Lazović je, kao dekan Ekonomskog fakulteta, osnovao stručni tim za vještačenje „konsultantskih ugovora”. Njegov tim utvrdio je ono što i nije bilo sporno – „konsultantski ugovori” sklopljeni su uz uredna ovlašćenja i odobrenja rukovodstva kompanije, a isplaćena je i ugovorena cijena. A sporno je bilo da li su „ugovori” bili paravan za podmićivanje vladinih službenika koji su učestvovali u toj privatizaciji. Ubrzo nakon tog ,,stručnog” vještačenja Lazović sjeda u fotelju potpredsjednika Vlade za ekonomske odnose. Nagađalo se da mu je to nagrada što je sa svojim timom promašio temu: ,,Privatizacija Telekoma”.
Kao predsjednik Savjeta za privatizaciju znao je i da se pobuni. Zaprijetio je ostavkom ukoliko Savjet prihvati ponudu Olega Deripaske da za 50 miliona kupi pljevaljsku Termoelektranu i manjinski udio u Rudniku uglja. Kasnije je Tenderska komisija, kojom je opet predsjedavao Lazović, prihvatila ponudu italijanske kompanije A2A, koja je za tričavih 100 miliona eura bila manja od onoga što je za akcije EPCG nudio grčki konzorcijum. Lazović nikad nije objasnio zašto je prolaz dobila ta transakcija, ali saznalo se da je za to nagrađen sa 17 hiljada eura.
Prije tri godine Lazović je takođe zaprijetio da će ozbiljno razmisliti o učestvovanju u izvršnoj vlasti ukoliko se poveća stopa PDV-a. Onda je u duhu svoje dosljednosti s razumijevanjem prihvatio predlog da stopa PDV bude povećana.
Bio je poslanik u Skupštini Crne Gore i Skupštini Jugoslavije, potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku, ministar za informaciono društvo… Dobro je unovčio bavljenje politikom.
Svojevremeno je povjerio javnosti da mu je životni moto: ,,Samodisciplina, uvažavanje drugih i uvijek, uvijek, optimizam”.
Odan svom optimističkom duhu, depresivnu javnost bodrio je ohrabrujućim porukama: „Zadovoljan sam napretkom Crne Gore.” ,,Nema opasnosti od recesije u Crnoj Gori.” ,,Opet se pokazalo da su turizam i mala i srednja preduzeća generatori ekonomskog rasta, snaga koja čitav crnogorski ekonomski sistem vuče naprijed.”
Lazović ima podosta razloga da bude optimista.
Prošle godine mediji su objavili da je prijavio ušteđevinu od blizu 100.000 eura i da ima vlasnički udio u čak sedam privrednih društava i dva fonda. Akcije posjeduje u Institutu Simo Milošević, Kombinatu aluminijuma, Kontejnerskim terminalima, Luci Bar, Luci Kotor, Marini Bar i Plantažama 13. jul. Ima vaučere Atlas monta i HLT fonda.
Mediji su otkrili da posjeduje stan u Podgorici od 50 kvadrata i garsonjeru u Kotoru od 40 metara kvadratnih, a njegova supruga u glavnom gradu Crne Gore stan od 121 metra kvadratnog.
Hvalio je i svoju sada već bivšu stranku. ,,Socijaldemokratska partija je od osnivanja bila prepoznata po ljudima koji su izgradili društveni status dokazavši se prvo u svojim profesijama, a onda tek kao ostvarene ličnosti ulazili u političke vode. Ne zaboravite da SDP nije mijenjao programska načela posljednjih (skoro) 20 godina, za razliku od većine drugih partija”.
Nakon raskola u SDP-u, Lazović je napustio tu stranku i odbio da vrati ministarski mandat. Podlegao je izgleda profesionalnoj deformaciji, pa je, pošto više nema šta da privatizuje u Crnoj Gori, privatizovao ministarsku fotelju koja je, realno, pripadala SDP-u.
Komentatori na društvenim mrežama prognozirali su da mu je ta fotelja toliko omilila da će ga jednog dana iz Vlade morati iznijeti zajedno sa foteljom. Vidjećemo uskoro da li će je zadržati i u novoj vladi. Ili ako ga novi premijer ne ostavi u svom timu da li će je ponijeti sa sobom.
Veseljko KOPRIVICA
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice