Gazda je na revolt i najavu štrajka zapošljenih odgovorio prijetnjom: ,,Kome se ne sviđa, može da ide”. Okupljeni menadžeri podržali su, aplauzom, demonstriranu odlučnost. Sa druge strane zatvorenih vrata, sedamdesetak radnika kojima se duguju već tri plate sa nelagodom je osluškivalo ovacije šefova. Sada je, znali su, odluka samo njihova. Da li će održati obećanje i u ponedjeljak započeti prvi štrajk u istoriji firme? Ili će još jednom pognuti glavu? Dan ranije, imali su priliku da se, u pisanoj formi, upoznaju sa stavom uprave o njihovom zahtjevu da im se do kraja nedjelje isplate zaostale plate. Poručeno im je: ,,Rok za isplatu tri zaostale zarade (za jun, jul i avgust) je neralan i neodrživ”. Potom je gladnim radnicima objašnjeno kako se ,,redovnost isplata zarada mogla obezbijediti da smo u dijalogu dogovorili smanjenje i ovako niskih zarada” (prosjek 370 eura – prim Monitora).
Pošto zaposleni nijesu prihvatili ideju da sami sebi ukinu pravo na egzistenciju, poslodavac im predlaže: ,,Zaposleni koji nijesu zadovoljni sa svojim radnim mjestom i načinom isplate zarada, mogu svojom voljom, bez insistiranja na otkazni rok u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima da raskinu radni odnos i da nađu radno mjesto, sa boljim uslovima rada, kod drugog poslodavca”. Slijedi, upozorenje kako će se uskoro ,,pokrenuti postupak racionalizacije broja izvršilaca, prvo na načelima dobrovoljnosti i sporazumijevanja, a nakon donošenja akta o sistematizaciji radnih mjesta, i postupak otpuštanja zaposlenih po osnovu proglašenja tehnološkog viška…”.
Pokušajte da zamislite, kakvo će čudo da uslijedi kada o ovakvom ponašanju budu obaviješteni lokalni, granski i nacionalni sindikati. Potom pokušajte da razumijete: navedeno ne dolazi iz neke od privatizovanih kompanija u kojoj novi vlasnici zapošljene šikaniraju ili istjeraju sa posla ne mareći pretjerano za zakone, ugovore i druge pravne trice. Poslodavac ,,čvrste ruke” nije niko drugi nego Zoran Masoničić, Generalni sekretar Saveza sindikata Crne Gore. Njegovo je i potpis na pismu kojim zapošljene u stručnim službama Saveza, njih 66-toro, obavještava da će neki od njih prije dobiti otkaz nego s zarađene plate. Sve uz nalog: ,,Budite lojalni prema Savezu”.
Masoničićev ovonedjeljni odgovor na zahtjev za isplatu zaostalih zarada prirodan je nastavak despotske politike ovjekovječene ljetošnjom naredbom: „Svako istupanje u javnosti, mimo organa Saveza, biće sankcionisano”. Iz nastavka tog proglasa dalo se zaključiti da o stanju u Sindikatu mogu govoriti samo Masoničić, njegova služba za informisanje i šef šefova SSCG – Danilo Popović.
Ali, o postupcima čelnika saveza SSCG govori se sve češće. Pošto je priča na tu temu zabranjena u Sindikatu, zainteresovani je pričaju pred novinarima, policajcima, službenicima osnovnog i specijalnog tužilaštva…. Možda tako dobiju odgovore makar na neka pitanje koja ih tište.
A najnovije glasi: zašto SSCG, odnosno njegovi zapošljeni, nijesu imali pravo da konkurišu u raspodjeli za neki od 270 stanova koje Crnogorski fonda za solidarnu stambenu izgradnju, pod komandom Danila Popovića, gradi u Baru. Znači li to da je nešto manje od 70 hiljada eura koje su u SSCG odvojeni na ime rješavanja stambenih potreba njihovih radnika, završili na nekom drugom mjestu? Ili čelnici SSCG ne žele da troše ,,kredite” prije nego iz Saveza istjeraju nepodobne i neposlušne.
Zoran RADULOVIĆ