Povežite se sa nama

MONITORING

VRHOVNI DRŽAVNI TUŽILAC, SIN I KRIMINAL: Zašto bi Ivica Stanković trebalo da podnese ostavku

Objavljeno prije

6 godina

na

stankovic

Opet se sin vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića, Aleksa našao u žiži javnosti. Scenografija uobičajena: tužiočev podmladak u provodu okružen bezbjednosno interesantnim osobama. Ovoga puta bar nije pretresan od strane policije. Samo se u Trokaderu javio Dušku Šariću, Pljevljaku nedavno pravosnažno oslobođenom optužbi da je oprao 20 miliona eura preko ovdašnjh banaka. Bratu Darka Šarića, koji je u prvostepenom postupku u Beogradu osuđen na 20 godina zatvora zbog međunarodne trgovine drogom.

Prošlog puta kad smo čitali o Aleksi bilo je to u ljeto 2017 , kada su pripadnici SAJ u istoj budvanskoj diskoteci, u koju navraćaju raznorazni ,,korektni momci”, pretresli zetsku ekipu, pripadnike škaljarskog klana, ali i sina ministra policije Mevludina Nuhodžića, Amara, sina bivšeg visokog policijskog funcionera Rajka Malovića, Nikolu i sina vrhovnog državnog tužioca. Njih trojica i njihovo obezbjeđenje navodno su se našli u separeu do onog u kom su bili pripadnici klanova i bezbjednosno interesantna lica.

Ima onih koji smatraju da bi zbog takvih Aleksinih „druženja”, državni tužilac trebalo da podnese ostavku. Kao i zbog toga što se novac poreskih obveznika troši da bi mladi Stanković išao na koncerte. U službenom automobilu i uz obezbjeđenje koje, prema navodima Uprave policije, uredno po zakonu pripada državnom tužiocu i članovima njegove porodice. Ako su po crnogorskim zakonima, kako to kreativno tumače ovdašnje institucije, policajci obavezni da sa Aleksom slušaju Lepu Brenu, možda su ipak možda mogli bar privatnim kolima, o trošku porodice Stanković, da se odvezu na to kulturno uzdizanje. No, da ne cjepidlačimo.

Bez obzira na argumente onih koji smatraju da bi zbog sinovog ponašanja i bezbjednosno interesantnog ambijenta u kom voli da naveče popije, VDT trebao da podnese ostavku, fakat je da mladi Stanković sjedi u društvu lica koja u Crnoj Gori nijesu osuđena. Koja, poput Duška Šarića, nemaju zvanično ni mrlju u CV-ju. Koje smo viđali na fotografijama sa proslava na kojima se veseli i bivša rektorka državnog Univerziteta Radmila Vojvodić. Koje je bivši gradonačelnik Pljevalja i istaknuti član vladajuće partije Filip Vuković nazvao „korektnim momcima”, kojima je Prva banka Crne Gore u vlasništvu porodice predsjednika države Mila Đukanovića izdavala milionske kredite, koje je sudija Šefkija Đešević u sudnici bjelopoljskog Višeg suda, oslovljavao sa gospodine a povremeno i prelazio na prisno „ti”. Zbog čega se onda sin državnog tužioca ne bi javio ovom uglednom građaninu? Nema razloga.

Vrhovni državni tužilac zato ne bi trebalo da podnese ostavku zbog noćnog provoda svog podmlatka i neke državne siće utrošene na službeni automobil. Nego upravo suprotno, zbog toga što je zahvaljujući tužilaštvu javiti se Dušku Šariću u diskoteci, pravno gledano, isto što i javiti se bilo kom drugom neosuđivanom građaninu ove zemlje. Što će nas to koštati milione eura odštete. Jer je optužnica protiv Duška Šarića pala. Što je, ispada, nevin čovjek ležao u zatvoru. Zbog toga što pravni stručnjaci govore o manjkavosti te optužnice, dok Stanković ne odgovara na pitanje zbog čega tužilaštvo nije utvrđivalo porijeklo novca za koje je tvrdilo da je Šarić oprao. Zbog toga što je takva optužnica pomogla da Duško Šarić bude oslobođen a da ostane sumnja i u njegovu krivicu i u njegovu nevinost. Ako se Stanković može možda i pozvati na to da je optužnica protiv mlađeg Šarića podignuta prije njegovog mandata, njegova odgovornost leži sasvim sigurno u tome što se nije pokrenulo utvrđivanje eventualne odgovornost nadležnih tužilaca u tom slučaju. Ali i u mnogim drugim.

Nije to jedini „grijeh” tužilaštva. Pala je i optužnica protiv Safeta Kalića, još jednog ovdašnjeg državljanina koji je optuživan da je narkobos, a crnogorski sudovi presudili da nije. Zbog toga bi trebalo ne samo da mu platimo milione eura odštete, nego i da zaboravimo snimak njegove svadbe koja je spojila pripadnike regionalnih kriminalnih klanova i visoke funkcionere ovdašnje Agencije za nacionalnu bezbjednost . Možda i to da je u Njemačkoj osuđen na četiri godine zatvora zbog saučesništva u proizvodnji i stavljanju u promet opojnih droga. Stanković, kao i u slučaju Šarić, nije ponudio odgovor na opravdano pitanje javnosti – šta je sa odgovornošću tužioca za taj slučaj.

Pa Limenka, Solana, i druge zastare koje su nas koštale nove desetine miliona. Niko u tužilaštvu nije zbog toga odgovarao. Iako je, kako je i sam Stanković, nakon što smo saznali da je zastarela i afera Limenka, zbog koje je bratu predsjednika države Acu Đukanoviću isplaćeno oko 10 miliona eura naših para, „postojala teoretska mogućnost da se preispita odluka u slučaju Limenka”. U praksi je očito nešto drugo. U praksi se zna ko je ko i šta se može.

Ima još razloga da Stanković podnese ostavku. Tu je slučaj torture Mija Martinovića od strane pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), tokom građanskih protesta u oktobru 2015, gdje do danas nijesmo saznali ko su bili batinaši maskirani u uniforme SAJ-a. Tužilaštvo nije postupalo proaktivno u tom slučaju, niti je adekvatno reagovalo na ponašanje komandanta SAJ-a Radosava Lješkovića koji je odbio da otkrije identitet svojih potčinjenih, tvrdeći da zbog maski nije mogao znati ko je ko i ko sjedi pored njega.

Da tužilaštvo nije postupalo kako je trebalo u tom slučaju, utvrdio je i Ustavni sud Crne Gore. Na osnovu ustavne žalbe koju je u Martinovićevo ime podnijela Akcija za ljudska prava (HRA) Ustavni sud je u svojoj odluci, naveo da su Martinoviću povrijeđena ljudska prava zbog ,,nedjelotvorne istrage Osnovnog državnog tužilaštva”. Je li neko odgovarao ? Znate odgovor.

Stanković bi mogao da podnese ostavku i zbog obećanja koja nije ispunio. Poput onog da su ratni zločini u vrhu liste njegovih prioriteta. Tokom prošle godine tužilaštvo je odbacilo sve krivične prijave za ratne zločine, a da o tome nije obavijestilo ni crnogorsku javnost, ni Evropsku komisiju.

Pa sve one prijave o stotinama miliona pronevjerenih naših para koje još čekaju u fiokama tužilaštva.

Već šest godina čeka se na odgovor hoće li neko odgovarati zbog 170 nezakonito izdatih garancija KAP-u, Željezari i Pobjedi. Državna revizorska institucija (DRI) u Izvještaju o reviziji državnih garancija za 2010. i 2011. godinu utvrdila je da su te garancije dodijeljene bez izrade procjene opravdanosti davanja pomoći, mimo propisa i bez kontragarancija. Stanković i njegovi nijesu još utvrdili ništa.

Tužilaštvo nema odgovor ni za slučaj dodjele državne pomoći Melgonija Primorki, a gdje se sumnja da je državni budžet oštećen za četiri miliona eura. Ne znamo ni šta se desilo sa 11 miliona eura koje je država pozajmila Prvoj banci, a koji, sumnja se, ipak nijesu vraćeni.

Možda je još gore kad Stanković i njegovi rade. Onda iz optužnica „ispadaju” članovi porodice Đukanović kao u slučaju Telekom, sklapaju se sporazumi sa šefovima kriminalnih grupa koji završe van zemlje, ljudi se sumnjiče preventivno, hapse i puštaju svako malo, nezakonito određuju pritvori, slučajevi vijeka baziraju na iskazima sumnjivih svjedoka, hapse advokati i opozicionari, javno im se objavljuju privatne prepiske….

To su razlozi zbog kojih bi Stanković trebalo da podnese ostavku. A Aleksa, nek je živ i zdrav, i nek uživa uz Sitnije, Cile, sitnije. Mi častimo.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

20 sati

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

20 sati

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

1 sedmica

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo