Nije sporno da aktuelna Vlada nema podršku u parlamentu. Ali je upitan način na koji bi se to nepovjerenje moglo formalno iskazati, bez saradnje zvanično nepomirljivih protivnika. Izvjesna je samo politička neizvjesnost koja će se produžiti, kakav god da bude epilog opozicione inicijative
Uoči godišnjice formiranja prve višestranačke Vlade bez učešća Demokratske partije socijalista, u parlament je stigla i zvanična inicijativa za njeno rušenje.
Prijedlog za glasanje o nepovjerenju Vladi podržalo je svih 40 poslanika opozicije. Od ponedjeljka traju nagađanja da li će se u redovima skupštinske većine naći nedostajući 41. glas, neophodan da se obori Vlada Zdravka Krivokapića.
Premijer je optimista. On cijeni da je inicijativa opozicije „politički marketing za lokalne izbore u Podgorici“. Krivokapić se, očigledno, uzda u pretpostavku da u vladajućoj većini nema onih koji bi bili sremni da ga sruše paktirajući sa DPS-om. I pored evidentnog, i javno iskazanog, nezadovoljstva (ne)radom njegovog kabineta koje unutar vladajuće većine traje od formiranja Vlade.
,,Volja građana je tada (na prošlogodišnjim izborima – prim. Monitora) bila uperena protiv režima koji je ostavio mnogo posljedica”, podsjetio je Krivokapić insistirajući kako on „ne vidi“ da bi iko iz tročlane koalicije na vlasti to mogao da preokrene.
Javni nastupi zvaničnika vladajuće većine tome idu u prilog.
,,Što god iz DF-a mislili o aktuelnoj Vladi i zloupotrebi izborne volje građana od premijera Zdravka Krivokapića i njegovog neformalnog zamjenika Milojka Spajića, glasanje za inicijativu opozicije o nepovjerenju Vladi, ne dolazi u obzir”, tvitovao je poslanik DF-a Nikola Bajčetić. I obrazložio na čemu se temelji stav koalicije kojoj pripada: „DPS je neprijatelj Crne Gore, a s neprijateljima nema saradnje”.
Izrečeno je pritvrdio i Dragan Ivanović, poslanik SNP-a (zajedno sa DF-om dio koalicije Za budućnost Crne Gore): „Sigurno je da niko od nas neće rušiti Vladu s DPS-om, iako smo nezadovoljni Vladom”.
Demokrate su ponovile stav da oni ovu Vladu neće rušiti. Da bi i kolegama iz vladajuće većine poručile da bi podrška nekoga od njih opozicionoj inicijativi za smjenu izvršne vlasti značilo da je taj neko uzeo novac. ,,Da li je uzeo milion ili 21 milion – nas to apsolutno nije briga. Ko god odluči da podrži inicijativu koju je uputila opozicija, to će biti ista ona korupcija oličena u liku i djelu Darka Pajovića i Pozitivne Crne Gore”, saopštio je u parlamentu poslanik Demokrata Vladimir Martinović.
To je i elementarno upućenima, dovoljno da prepoznaju da je Bečić potencijalno paktiranje sa DPS-om unaprijed osumnjičio poslanike Abazovićeve koalicije Crno na bijelo (GP URA i CIVIS). Iz DF-a su bili radikalniji. Poslanik Jovan Vučurović, je poimenice prozvao koleginicu Boženu Jelušić: „Postoje sumnje da je upravo ona taj džoker u koga se uzda DPS prilikom izglasavanja nepovjerenja Vladi“. Pa, kao bajagi, ograda: „A mi se, pored svih glasina, uzdamo u poslanicu Jelušić da neće popustiti“.
Iz URA su uzvratili. „Nema straha od povratka DPS-a na vlast. Građani mogu da budu relaksirani, DPS se vratiti neće“, kazao je predsjednik Pokreta i potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, podsjećajući da je URA podržala sve dosadašnje inicijative Vlade. Za razliku od nekih koalicinih partnera (DF). Poslanik URA-e Miloš Konatar je podsjetio kako je Krivokapićeva Vlada „možda jedina Vlada u svijetu koja u svojih godinu dana možda i jače napade trpjela od strane poslanika parlamente većine nego od opozicije”. Uz napomenu: ,,Nije normalno da isti ti koji su od početka htjeli da ruše Vladu, pa i oni koji su htjeli da je rekonstruišu, danas love izdajnike po parlamentu, po Crnoj Gori, pominju se avioni, kamioni, prodaja, izdaja…”.
Mogućnost da izjašnjavanje o povjerenju Vladi bude tajno, podgrijava pretpostavke i nagađanja. To nas vodi iza kulisa aktuelne političke drame. Iz kabineta predsjednika Skupštine Alekse Bečića još nema zvanične informacije o tome kada će se poslanici izjašnjavati o inicijativi za opoziv Vlade a kada o njenom Prijedlogu zakona o budžetu za 2022. Spekuliše se da bi se ta dva prijedloga mogla naći na istoj sjednici. I moguće je zamisliti situaciju u kojoj opozicija ne dobije podršku za izglasavanje nepovjerenja Krivokapiću i njegovom kabinetu. A da onda, ili prije – zavisno od utvrđenog dnevnog reda, ni Vlada ne dobije potrebnu podršku za predloženi budžet. Makar tako što bi dio poslanika vladajuće koalicije – oni koji su već obznanili da za predloženi budžet neće glasati – bio odsutan, ili uzdržan prilikom glasanja.
Šta onda?
U normalnim okolnostima od premijera bi se, u tom slučaju, očekivalo da podnese ostavku. Ovdje prilike nijesu normalne, još od kada su iz DF-a saopštili da njih ne obavezuje septembarski sporazum čelnika tri koalicije koje su formirale vlast. Pa bi Vlada mogla nastaviti da tavori bez podrške parlamenta. Tamo već čeka skoro 50 zakona čije je usvajanje predložila Vlada. Tako bi se i izvršna vlast mogla pridružiti podužem popisu ovdašnjih institucija i tijela, od Ustavnog suda do Državne izborne komisije, čiji rad je blokiran voljom vladajuće većine u parlamentu. Za rad njihovih ličnih ili uskopartijskih interesa. Uz obrazloženje da je bolje i tako nego da se DPS vrati na vlast. Iako brojne analize i ankete pokazuju da od tog povratka (još) nema ništa.
Činjenica je da Vlada nema neophodnu podršku. Nezvanično, i suštinski, od momenta kada su izabrani. I formalno, od kada je Krivokapićev prijedlog za razrješenje ministra pravde Vladimira Leposavića ljetos prihvaćen u Skupštini zahvaljujući podršci poslanika opozicije. Da bi potom, još širom koprodukcijom vlasti i opozicije, bila usvojena i Rezolucija o genocidu u Srebrenici.
Potreba da se DPS „kazni“ za učinjeno tokom tri decenije vlasti ne može biti izgovor sadašnjim vlastima za naum da zadrže sve privilegije sistema naslijeđenog od partije Mila Đukanovića. Provodeći političku (neki bi rekli -crkvenu) agendu koja ni tada ni sada nije imala većinsku podršku građana.
Na suštinskoj neslozi vladajuće koalicije optimizam grade podnosioci zahtjeva za smjenu Vlade. Raško Konjević, poslanik SDP-a kaže da očekuje „ubjedljivu podršku većine poslanika“. Duško Marković (DPS) podsjeća poslanike „da Ustav garantuje nezavisnost i samostalnost u opredjeljenju svakog poslanika, pa pozivam da iskoristimo svoj ustavni kapacitet – i da glasamo po sopstvenom uvjerenju“.
To uvjerenje, smatraju poslanici opozicije, ne bi trebalo biti upitno. „Vlada je dovela državu u stanje potpune političke i institucionalne paralize, zbog čega nije u stanju da odgovori na realne potrebe građana, zahtjeve za reformama i očekivanja međunarodnih partnera. Zbog toga država trpi i ogromnu reputacionu štetu i na međunarodnom planu”, navodi se u njihovom prijedlogu za opoziv. „Vlada je svojim neodgovornim, antidemokratskim i antiustavnim ponašanjem zaustavila, odnosno blokirala evropske integracije države Crne Gore…“.
Nije, ipak, sve ni u sopstvenom uvjerenju poslanika. „Treba sačekati da se razbistre neke stvari o kojima smo razgovarali na važnim svjetskim adresama”, poručio je nedavno Abazović. Dajući zamah najavama da je u perspektivi pad ove i izbor sljedeće, manjinske vlade, neko negdje već dogovorio. Ali i onim suprotnim, da će aktuelna Vlada, i pored evidentnog nedostatka parlamentarne podrške, opstati zahvaljujući podršći sa respektabilnih međunarodnih adresa.
„Nastala situacija rizikuje da vodi porazu političke većine sa epicentrom u Vladi, kao ponekad odmetnutoj družini – čast izuzecima u njoj – što sve urgentno zahtijeva jasan i odlučan dogovor parlamentarne većine o izlasku iz zabrinjavajuće institucionalne konfuzije i teškog stanja u zemlji”, analizira poslanik Miodrag Lekić.
Još da saznamo koja je to većina, pa da vidimo đe smo. I đe idemo.
LOKALNI IZBORI
Glasanje sa mnogo nepoznatih
U sjenci predstojećih okršaja u parlamentu – budžet i(li) nepovjerenje Vladi – protiče završnica kampanje za lokalne izbore u Cetinju, Mojkovcu i Petnjici. Na Cetinju i u Petnjici očekuje se sigurna pobjeda opozicije, dok se u Mojkovcu najavljuje nešto više neizvjesnosti. I porovjera preostalog uticaja tzv. mojkovačkog krila DPS-a, predvođenog Duškom Markovićem, nakon gubitka vlasti na državnom nivou.
Nedelji izbori, ipak, nose ozbiljnu dozu neizvjesnosti. Prije svega, kada je u pitanju regularnost glasanja i procedura verifikacije rezultata.
Predstojeći izbori proteći će bez prisustva posmatrača na biračkim mjestima; Zatvorenici i pritvorenici zatvora u Spužu i Bijelom Polju koji dolaze iz opština u kojima se glasa, neće biti u prilici da glasaju u mjestu privremenog boravka. Da bi ostvarili Ustavom garantovano biračko pravo oni će, u pratnji policije, biti sprovedeni do „civilnog“ glasačkog mjesta. I glasati bez nadzora (tajnost glasanja) bez obzira da li je riječ o osobama koje izdržavaju prekršajne kazne, ili onima koji su optuženi za najteža krivična djela (ubistva u organizaciji zaraćenih kriminalnih klanova). Konačno, ne zna se kako ćemo, i kada, dobiti konačne rezultate izbora ukoliko se bilo ko od učesnika bude žalio na regularnost glasanja.
Navedena je posljedica činjenice da Državna izborna komisija od početka ljeta nema predsjednika. A da je njenim poslovnikom o radu predviđeno da je predsjednik jedini koji može sazvati sjednicu DIK-a. Zato nemamo posmatrače, izborna mjesta u zatvoru, ali ni mogućnost da se po zakonom propisanoj proceduri odlučuje o eventualnim žalbama.
Parlamentarna većina smijenila je bivšeg predsjednika DIK-a Aleksu Ivanovića zbog grijeha koji je prema njima počinio šest mjeseci ranije (decembar 2020). Dovoljno vremena da pomislimo kako su prethodno isplanirali naredne korake. Međutim, novi predsjednik još nije izabran. Vlast ne može da se dogovori o prihvatljivom kandidatu.
Pride, ne treba isključiti mogućnost da skupštinska većina namjerno opstruira izbor predsjednika DIK-a kako bi joj to dalo povoda da ospori regularnost predstojećih izbora. Nakon što je, neuspiješno, pokušala da ih odloži za narednu godinu.
Interes građana ponovo je (naj)manje važan.
Zoran RADULOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice