Prvi put od ozvaničenja višepartizma u Crnoj Gori, parlamentarni izbori biće održani tokom ljeta. Umjesto da se punim kapacitetom angažuje na spašavanju turističke privrede koja donosi četvrtinu BDP-a, vlast je odlučila da jul i avgust provede vodeći borbu za glasove. Kampanja uveliko traje

Parlamentarni izbori će biti održani krajem avgusta ili početkom septembra, saopštio je predsjednik države i vladajuće partije Milo Đukanović  nakon konsultacija na kojima se nije pojavio nijedan predstavnik opozicije. Tako su potvrđene najave da bi građani Crne Gore, ali i dio stanovnika zemalja u okruženju koji su i dalje upisani u naš birački spisak, na ovdašnja birališta mogli već 30. avgusta ili 6. septembra.

Đukanović bi, dakle, izbore mogao raspisati u narednih petnaestak dana. Prema ponašanju premijera i ministara u Vladi Duška Markovića jasno je da se  izborna kampanja već rasplamsala. Makar za zvaničnike vladajuće koalicije. U danu kada je započet ovaj tekst (srijeda 17. jun)  premijer i njegovi ministri –  Aleksandar Bogdanović, Milutin Simović, Nikola Janović i  Damir Šehović  špartali su Crnom Gorom uzduž i poprijeko, polažući temeljce i zidajući obećanja u pećinama, na školskim poligonima, pred Kućom meda… Već viđeno.

Novitet je to što će,  prvi put od ozvaničenja višepartizma u Crnoj Gori, parlamentarni i lokalni izbori u nekoliko opština biti održani tokom ljeta. U jeku turističke sezone koja je lani donijela tek nešto manje od četvrtine bruto društvenog proizvoda (1,1 milijardi eura). Pandemija je uslovila da ovog ljeta crnogorskoj turističkoj privredi, i svima onima koji od nje žive, prijeti katastrofa. Umjesto da se to pameti i snage sa kojom raspolažemo stavi u funkciju spašavanja onoga što bi se spasiti moglo, vlast je odlučila da jul i avgust provede vodeći ljutu borbu za glasove.

Ta odluka nije slučajnost ni posljedica nemara, već pažljivo proračunata operacija. Već je jasno da će DPS izbornu kampanju, odnosno onaj njen vidljivi i legalni dio, zasnivati na tvrdnji da su oni (Vlada i NKT) najzaslužniji što je Crna Gora kroz prvi talas epidemije prošla relativno jeftino. I, ponovo, na insistiranju da su baš oni najtvrđa linija odbrane „neprijateljima države“, za ovu priliku, oličenim u sveštenstvu SPC i njihovim sljedbenicima koji se od početka godine mirnim protestima bore protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti. I za još ponešto, da se ni mi ne pravimo slijepi i gluvi.

Ispod površine, DPS ne želi da se odrekne metoda koje mu tri decenije donose izbornu pobjedu. Afere Snimak, Državni udar, Koverta nijesu dobile sudski epilog iako za njih znamo od 18 mjeseci do osam godina. Sljedstveno, znani i neznani jelići i stijepovići i dalje su slobodni da glasove pribavljaju obećanjima o zapošljenju ili novcem koji lojalni biznismeni velikodušno i tajno daruju vladajućoj partiji. Dolazeća ekonomska kriza i porast broja nezaposlenih aktuelizuje računicu senatora DRI: jedan zaposleni – četiri glasa. Odbjegli biznismen Duško Knežević pokazao nam je, na konkretnom primjeru, kako izgleda ono što je Milo Đukanović koju sedmicu kasnije objasnio kao „interesnu dobrovoljnost“.

DPS tokom kampanje želi da pobjegne od priče o nepotizmu, kriminalu, korupciji i očiglednim ekonomskim promašajima. Gradnja prve dionice autoputa ulazi u šestu godinu; vlast ne želi da naplati poreski dug od tajnih sponzora po cijenu da proda/iznajmi najvrijednije državne resurse; brodovi državne kompanije umjesto prihoda donose dugove i bruku; DPS menadžeri urnišu preostala državna preduzeća uzimajući, kao naknadu za tu rabotu, mjesečne plate veće od prosječne godišnje neto zarade u Crnoj Gori (Plantaže ). Evropa se čudi i ruga pravosuđu i tužilaštvu u kojima vlada vanredno (v.d.) stanje. I bezakonje. Formalno i nezvanično.

Vlast  umjesto reformi nudi stare podjele. Đukanović je ukazao na SPC kao najvećeg (političkog) protivnika na narednim izborima. „SPC se odlučila da skine rukavice i razgovara iz pozicije političkog subjekta, usmjeravajući vjernike za koga će glasati“, konstatovao je. I optužio čelnike Mitropolije da „manipulišući vjerskim osjećanjima ljudi žele da promijene vlast u Crnoj Gori”. A to je, zna se, najveći od svih velikih grehova. Zato je Đukanović pred  DPS postavio „jasan zadatak“. Da na izborima pobijede SPC. I poručio: „Varaju se svi da litije mogu ugroziti temeljne vrijednosti našeg društva”.

Prošle nedjelje rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović je, gostujući na jednoj tribini u Podgorici, prisutnima objašnjavao kako „nacionalizam ne može biti temelj crkvenog identiteta“. I da se o tome već „ozbiljno razgovara“ unutar crkve. „Srpska pravoslavna crkva nije najprimjereniji naziv za jednu prasvoslavnu crkvu, kao što nije ni ruska, ni bugarska. Ali nije na političarima da rješavaju kako da prevaziđemo te nacionalne nazive i kako ćemo doći do naziva i konstitucije crkve koja nas neće nacionalno opterećivati…“, kazao je Perović.  Te smirenosti se u stvari boji Đukanović. Možemo Perovićeve riječi tumačiti i ovako i onako, ali ih je nemoguće smjestiti u kontekst nedemokratskih prijetnji Crnoj Gori i njenim građanima. Zato je nemoguće ne primjetiti kako se institucije države pod nadzorom DPS – od policije i tužilaštva, do pojedinaca iz Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti i Instituta za javno zdravlje – selektivno i diskriminatorski odnose prema različitim okupljanjima i njihovim organizatorima.

Ako se 21. maja, na Dan nezavisnosti, pridružite pješačkim i motorizovanim kolonama sa obezbijeđenim zastavama, besplatnim gorivom i potrebnom dozom osvježavajućih napitaka i alkohola – čestitaće vam i zahvaliti se premijer Marković lično. Pa neka neko pomene zabranu okupljanja i kršenje mjera NKT. Kad se okupe neistomišljenici vlasti, strava od korone naraste do čudovišnih razmjera. Slijede stroge mjere. U pritvoru završe sveštenici kojima se na teret stavlja to što se na litijama okupilo više od „dozvoljenih“ 200 osoba.

Vlast se svojski trudi da pokaže kako je Crna Gora kojom oni upravljaju zemlja dvostrukih aršina. Haos, nasilje i u Budvi su posebna priča. Kad se sve  sabere, tačne su ocjene opozicionih prvaka da su uslovi za predstojeće izbore gori od bilo kojih od 2006. do danas. „Đukanović političku scenu u Crnoj Gori posmatra kao berzu na kojoj trguje poslaničkim i odborničkim mandatima, što ga čini direktnim krivcem za najgori izborni ambijent u Crnoj Gori od uvođenja višestranačja”, poručile su Demokrate objašnjavajući zašto se neće odazvati njegovom pozivu na konsultacije oko datuma izbora. I poslanik Neđeljko Rudović, u ime DEMOS-a, kaže da je Crnoj Gori prije svega neophodan dogovor o tome „da li je moguće u ovakvim okolnostima održati regularne izbore”.

Ali svakoga mora da začudi zašto, kad je to tako, među opozicionim liderima nema ozbiljnije inicijative da se makar razgovara o minimumu prihvatljivih uslova za izlazak na izbore. Neki od njih kao da se trude da zaborave na zajedničku obavezu koju su prihvatili, svi skupa, potpisujući u martu prošle godine sa građanima  Sporazum za budućnost. Tamo su  precizno navedeni uslovi koje je neophodno ispuniti da bi opozicija izašla na izbore. Onda su „zaboravljeni“.

Statističari su izbrojali da će predstojeći parlamanetarni izbori biti 11 u eri višepartizma i peti od obnove nezavisnosti. Građani čekaju na prve slobodne. Bez nade da će ih dočekati ove godine. Krhke su i nade da će opozicija odbiti da učestvuje u igri i da neće dati legitimitet režimu. I još jednoj turi nasilja.

Zoran RADULOVIĆ