Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VRAĆA LI SE MOJKOVAC NA MAPU CRNIH EKOLOŠKIH TAČAKA: Haos u planovima – i ekologija i rudnik

Objavljeno prije

na

Ideja o ponovnom otvaranju rudnika datira iz 2010. kada su Đukanovićeva Vlada  i australijska kompanija North Mining potpisali ugovor o koncesiji za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju sulfidne polimetalične rude.  Priču je u februaru aktuelizovao premijer Abazović. Stručnjaci ukazuju na brojne ekološke posljedice takvog plana

 

U srednjoj školi u Mojkovcu u srijedu je za upravu i zainteresovani nastavni kadar kompanija Tara Resources prezentovala svoj projekat otvaranja rudnika Brskovo mine u ovom gradu. Monitor saznaje da je slična prezentacija tokom ovog mjeseca organizovana i u Opštini, a da su iz tamošnje osnovne škole odbili ponudu ove kompanije da i njima objasne benefite otvaranja rudnika Brskovo.

Iz NVO organizacije Zdravi Mojkovac se pitaju da li je ovo nezakoniti pokušaj uticaja na javnost švajcarske kompanije Tara Resources.  Naime, u toku je javna rasprava o Nacrtu Detaljnog prostornog plana za prostor koncesionog područja za eksploataciju mineralnih sirovina – Brskovo i Nacrtu Izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu, u organizaciji Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma. Rasprava je pokrenuta samo dan nakon što su navedena dokumenta prezentovana na sajtu Vlade, i trebala je da traje do 18. maja, ali je naknadno produžena do 3. jula.

U Nacrtu DPP Brskovo navodi se da na osnovu ankete koja je rađena na uzorku od 704 ispitanika ponovno otvaranje rudnika ima nedvosmislenu podršku Mojkovčana od 76,7 odsto. No, u toku dvije javne rasprave koje su do sada održane, ispostavilo se da dio stanovnika ovog grada nije toliko oduševljen ovom idejom.

Na jednoj od javnih rasprava čulo se i mišljenje savjetnice u Agenciji za zaštitu životne sredine Gordane Đukanović, mr hemijske tehnologije i inženjerka neorganske tehnologije, koja je kazala da je pitanje otvaranja rudnika u Mojkovcu ,,pitanje zdravlja, života i smrti za tri generacije”.

,,Za 14 godina rada u Agenciji za zaštitu životne sredine nagledala sam se svakakvih dokumenata, ali ovakva dva dokumenta, kao što su DPP i Strategija, nijesam bila u prilici do sada da vidim. Ja se sada stidim pred vama što sam državna službenica. Nijedna procedura nije ispoštovana kako treba. Obrađivači dokumenta su imali veliki problem da od onoga što su imali na raspolaganju naprave dokumenat”, objasnila je Đukanović.

Priču o ponovnom otvaranju rudnika na velika vrata je u javnosti objavio premijer Dritan Abazović prilikom posjete Mojkovcu u februaru. Obznanili su iz Vlade tada da je pokretanje rada rudnika Brskovo investicija koja je vrijedna 150 miliona eura. Planirani direktni prihod Crnoj Gori iznosiće 150 miliona eura od poreza i koncesionih naknada tokom 17 godina radnog vijeka, dok će godišnji prihod od poreza biti od pet do sedam miliona eura. Godišnja koncesiona naknada koja će ići u budžet Opštine Mojkovac biće oko tri miliona eura i ona će udvostručiti budžet ove opštine.

Iz kompanije Tara Resources navode da će rudnik Brskovo biti jedan od najvećih rudnika cinka u Evropi, uz proizvodnju oko 45.000 tona cinka, oko 13.000 tona olova i oko 3.000 tona bakra, kao i oko milion unci srebra godišnje, kroz koncetrate bakra i olova. Iz ove kompanije tvrde da je iInvesticija vrijedna oko 180 miliona eura, a rudnik Brskovo bi trebao da postane jedan od najvećih poslodavaca u Crnoj Gori – zaposliće oko 700 ljudi u izgradnji, obezbijediti 550 direktnih poslova i 200 indirektnih. Naglašavaju da će se cijeli projekat razvijati u skladu sa najvišim standardima ekološkog i društvenog upravljanja, kao i održivosti.

Upravo ekologija, tačnije zagađenje životne sredine koje se otvaranjem rudnika podrazumijeva, je ono što brine stanovnike Mojkovca. ,,Stari” rudnik je zatvoren početkom devedesetih, a problem jalovišta se rješavao decenijama, uz još uvijek nesaniranu životnu sredinu. O posljedicama nekadašnjeg rudnika i zagađenja vazduha, zemljišta i voda sa otvorenog kopa Brskovo i jalovišta u centru grada, devedesetih je rađena studija koja je pokazla da je broj oboljelih od kancera pluća i želuca u Mojkovcu petostruko veći od prosjeka u Crnoj Gori.

Ideja o ponovnom otvaranju rudnika datira iz 2010. kada su Vlada Crne Gore i australijska kompanija North Mining potpisali ugovor o koncesiji za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju sulfidne polimetalične rude.  Od 2010. potpisano je još nekoliko aneksa ugovora, a 2018. australijska kompanija je prenijela vlasnički udio na švajcarsku firmu Fusion Fund I AG, koja je nastavila istraživanja te sada želi i da otvori rudnik Brskovo mine.
U nacrtu Detaljnog prostornog plana navode se tri moguća scenarija. U jednom od njih površinski kopovi bi trebalo da budu veličine 110 hektara, a pratilo bi ih formiranje dva jalovišta površine 38,68ha i zapremine 64,25 miliona metara i drugo površine 49,51ha i zapremine 40,84 miliona metara. Prethodno jalovište koje je na jedvite jade sanirano 2011. bilo je četiri puta manje, zauzimalo je površinu od 18ha i imalo zapreminu od dva miliona metara.

U Nacrtu izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu DPP Brskovo navodi se da bi radovi na tom području uticali na zemljište, klimu, vode, staništa i biodiverzitet, zaštićena područja, kulturna dobra, pejzaž, a u konačnom i na ljude u smislu kvaliteta vazduha, vode, buke, elektromagnetnog zračenja, vibracija.

Napominje se i da se područje namijenjeno za rudnik preklapa sa tranzicionom zonom međunarodno zaštićenog rezervata biosfere rijeke Tare, te da je to područje u neposrednom kontaktu sa zaštićenom zonom nacionalnih parkova Biogradsko jezero i Durmitor. Navodi se i da eksploatacija rude može imati uticaj na Taru, samim tim i na NP Durmitor.

Iz NVO za Zdravi Mojkovac za Monitor navode brojne probleme koje bi ponovno otvaranje rudnika otvorilo: emisije mineralne prašine koja sadrži čestice teških i kancerogenih metala; pospješivanje erozije i bujičnog karaktera vodotoka; zagađivanje svih vodotoka teškim metalima, cijanidom, kisjelinama, rudničkim vodama; moguća urušavanja jalovišta i trajno zagađenje rijeke Tare i nizvodnog područja; ugrožavanje UNESCO statusa rijeke Tare; uništavanje staništa biljnih i životinjskih vrsta, zagađenje bukom od miniranja i teške rudarske mehanizacije; pojava kisjelih kiša; uklanjanje preko 300ha šuma…

U avanturu sa rudnikom koju je ostavila bivša DPS vlast, dvije nove vlade i ekološka URA su ušle iako se u Strategiji razvoja Crne Gore kao ni u dugoročnim planovima Opštine Mojkovac ne računa na korištenje ruda iz Brskova.

O kakvoj se planskoj papazijaniji radi dovoljno govori i citat iz Mišljenja savjeta za reviziju Plana za Brskovo. U njemu mr Dragomir Marković koji je bio zadužen za prostorno planiranje nakon citata iz Plana, navodi: ,,Iz navedenog proizilazi: da je prostor ‘prepoznat’ kao moguće područje za eksploataciju rude, i to površinskim kopom, a istovremeno pripada rezervatu biosfere i Nacionalnom parku – teško da postoje dvije konfliktnije/više suprotstavljene namjene, što je paradoksalno polazište za planiranje!. .. Suštinsko je pitanje koji je i kakav smisao naših planova ako je na osnovu njih moguće raditi i jedno i drugo? … Dakle, planom višeg reda i Zadatkom je pred ovim Planom postavljen paradoks – zaštita predmetnog prostora i eksploatacije rude na istom”.

Iz Zdravog Mojkovca navode da Glavni rudarski projekat nije urađen niti se igdje pominje. A da nedostaju i elaborat o uticaju na život ljudi, elaborat o uticaju na poljoprivredu, elaborat o uticaju na turizam, ekonomska studija, hidrološka studija, geološka studija, klimatska studija, zdravstvena studija… Nije traženo ni mišljenje  UNESCO-a, kao ni mišljenje nacionalnih parkova Biogradska gora i Durmitor. Nedostaje i Mišljenje Direktorata za ekologiju i Agencije za životnu sredinu, koje su Vladina institucije.

U pismu koje su iz Zdravog Mojkovca uputili ministru kapitalnih investicija Ervinu Ibrahimoviću navode da su se stekli uslovi da država Crna Gora bez bilo kakvih finansijskih obaveza raskine  Ugovor o koncesiji od 10.12.2010. godine sa kompanijom Tara Resources AG, Switzerland i pristupi strateškom planiranju korišćenja navedenog prostora u skladu sa interesima građana Mojkovca i građana i države Crne Gore.

Investitoru, a čini se i Vladi, se žuri jer u ugovoru i aneksima se navodi da ukoliko investitor ne ispuni sve svoje zakonske obaveze do 25. jula 2023. država može da raskine ugovore.

I dok Mojkovčani očekuju narednu javnu raspravu o rudniku, iz ministarstva još ne odgovaraju na tvrdnje da je zbog nedostataka ključnih dokumenata obrađivač Detaljnog prostornog plana za Brskovo Sonja Radović-Jelovac predložila suspendovanje skoro svih aktvnosti na izradi plana.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BIVŠI MINISTRI POLJOPRIVREDE PONOVO NA METI SDT-A: Preoravanje DPS zaostavštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

IZ SDT-a su pojasnili da je predmet krivične prijave i postupka nezakonito dodjeljivanje novčanih sredstava pojedinim nevladinim organizacijama, u periodu od aprila 2014. do jula 2019. godine, a suprotno Uredbi o uslovima, načinu i dinamici sprovođenja mjera agrarne politike Agrobudžeta za te godine

 

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) policija je u petak 13. decembra uhapsila bivše ministre poljoprivrede Petra Ivanovića i Milutina Simovića, bivšeg sekretara tog ministarstva Nemanju Katnića i bivšu načelnicu Službe za finansije Vukicu Perović. Krivičnom prijavom obuhvaćen je još jedan ministar poljoprivrede Budimir Mugoša. I on je saslušan u tužilaštvu.

Nakon saslušanja kod specijalnog tužioca Jovana Vukotića, Simović je pušten da se brani sa slobode, dok je Ivanoviću i Katniću određeno zadržavanje do 72 sata. Ipak, Viši sud nije prihvatio prijedlog tužilaštva da se nekadašnjem državnom sekretaru Katniću odredi pritvor, nakon čega je pušten na slobodu uz mjeru nadzora zabrane sastajanja sa određenim licima. Po saslušanju, i bivša načelnica za finansije Perović puštena je da se brani sa slobode.

SDT sve njih sumnjiči za zloupotrebu položaja, odnosno da su državni budžet oštetili za više od 300 hiljada eura nezakonitim isplatama nevladinim organizacijama iz agrobudžeta.

Simovićev advokat Miroslav Adžić saopštio je medijima da je njegov klijent detaljno iznio odbranu pred tužiocem u vezi sa isplatom iz agrobudžeta u iznosu od 8.200 eura za koju je, prema sumnjama tužilaštva, bila nepotpuna dokumentacija u arhivi ministarstva.

Advokatica Budimira Mugoše, Ana Stanković-Mugoša, saopštila je da je njen branjenik dao izjavu u SDT-u na okolnosti krivične prijave da je 2016. godine odobrio da se iz agrobudžeta isplati 1.860 eura u korist NVO Udruženje vinara i vinogradara Crne Gore. Advokatica je navela da je tadašnji ministar imao ovlašćenje za tu isplatu jer u agrobudžetu postoji stavka za tu namjenu.

Advokat Veselin Radulović,  podsjetio je da su osumnjičeni u ovom slučaju navodno oštetili budžet za oko 300.000 eura, ali je i upozorio da se ,,Simoviću stavlja na teret pronevjera od oko 8.200 eura. Ako je to zaista tako, možda nije bilo potrebe za pravljenjem spektakla. Ne treba praviti spektakularna hapšenja,” kazao je Radulović i dodao da u slučaju Simovića nije ni predložen pritvor.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROJEKAT VELJE BRDO NA JAVNOJ RASPRAVI: San, plan ili preskupa obmana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ponuđeni PUP Podgorice, uz pridodato generalno urbanističko rješenje Velje brdo,  pokazuje da način finansiranja, cijena i rokovi izgradnje nijesu jedina potencijalno sporna mjesta u najavljenom projektu. Ako on uopšte, za sada, zaslužuje taj epitet

 

 

Pošto je Vlada, krajem novembra, usvojila nacrt izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP), taj dokument se, u srijedu, trebao naći na centralnoj javnoj raspravi. Ona je, međutim, odložena. To su tražili prisutni građani, oni koji su uspjeli ući u salu (nije bilo mjesta za sve), obrazlažući da je zakazana rasprava neadekvatno pripremljena i organizovana. Nastavak je zakazan za petak, 13.

Sastavni dio ponuđenog PUP-a je stambeno-poslovno naselje Velje brdo, ili Novi grad kako ga zovu promoteri te ideje. Krajem ljeta premijer Milojko Spajić i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, predstavili su plan izgradnje naselja od 11,5 hiljada stanova uz prateće poslovne, zdravstvene, obrazovne, turističke objekte… Stanovi će, čuli smo, pod povoljnim uslovima biti namijenjeni prvenstveno sadašnjim podstanarima, mladim bračnim parovima, odnosno, onima koji, po riječima premijera Spajića, “do sada nijesu bili privilegovani i na koje se ni država, ni privatni, ni bankarski sektor nijesu okretali”. Dok je ministar Radunović dodao da će, kada sve bude završeno, ukupan broj stanovnika novog naselja/grada biti “oko 42 hiljade”.

Naknadno, Spajić je najavio da bi se broj stanova izgrađenih na Veljem brdu mogao popeti do 20.000 (tada bi to naselje moglo postati, po broju stanovnika, drugi najveći grad u Crnoj Gori). A da Vlada očekuje da se Glavni grad odrekne komunalnih naknada za novo naselje u iznosu od, približno, 200 miliona eura (ovogodišnji budžet Podgorice iznosio je 133,5 miliona). Premijer očekuje da tu odluku donese novoizabrani saziv Skupštine Glavnog grada i zbog toga je važno, kazao je na RTCG, da se vlast u Podgorici formira što prije i na pravi način.

“To će biti  crnogorski san”, ponavlja premijer Spajić od septembra. Ne obazirući se mnogo  ni na činjenicu da se ispostavilo kako je  računica koju je prezentovao, a koja se tiče cijene od hiljadu eura po kvadratu, planirane kamate od 1,2 odsto i mjesečne rate (390 eura za stanove od 100 kvadrata, 290 za manje, od 60 m2)  – matematički pogrešna. Preciznije: najavljena rata je prevelika za obećanu cijenu kvadrata i kamatu. Dok je obećanje da će prvi stanovi biti useljeni tokom 2026. godine, relativizovano neposredno nakon što je dato.

Ovakav projekat zahtijeva ozbiljne analize, koje su za sada izostale. Recimo, da li će i kako njegova realizacija  uticati na demografska kretanja, posebno na sjeveru zemlje. Tu je, naravno i pitanje mogu li Podgorica i Crna Gora sebi da priušte najavljeno subvencioniranje novog naselja tih gabarita…

Ponuđeni PUP Podgorice, uz pridodato generalno urbanističko rješenje Velje brdo,  pokazuje da način finansiranja, cijena i rokovi izgradnje nijesu jedina potencijalno sporna mjesta u najavljenom projektu. Ako on, za sada, zaslužuje taj epitet.

Planirano naselje obuhvata i prostor koji se nalazi u zaštićenom području Parka prirode Rijeka Zeta, a tu se nalazi i zaštićena zona vodoizvorišta Mareza u kojoj je zabranjena gradnja. U Vladi su došli na ideju da planiranom naselju daju status projekta od javnog interesa “kako ne bi morala da se poštuju stroga pravila o zabrani prenamjene šumskog i zaštićenog područja u građevinsko zemljište”. Fantastična ideja. Ali ne i dovoljna. Detaljnija ispitivanja karakteristika terena tek treba da se urade. Tada će se znati da li je moguće  planirano provesti u djelo bez velikog rizika za prirodno okruženje.

“Ukoliko gradnja na dijelu Veljeg brda koji se nalazi u zoni zaštite Parka prirode Rijeka Zeta ne bude moguća, predviđa se isključenje iz plana zone 5, koja obuhvata ovo zaštićeno područje a na kojem se sada predviđa izgradnja stambeno-poslovnih objekata”, navodi se u dokumentima koji su stavljeni na javnu raspravu. “To bi smanjilo ukupan broj planiranih objekata i veličinu naselja”,  konstatuju autori. Ne objašnjavaju šta će biti sa infrastrukturnim objektima planiranim na zaštićenom prostoru. Ili u njegovoj neposrednoj blizini.

Među njima je uređaj za prečišćavanje otpadnih voda iz fekalne kanalizacije koji se planira graditi na rijeci Zeti, prije njenog ušća u Moraču. “Ovaj urađaj bi bio dovoljan za prvu fazu naselja, dok bi se za preostale četiri  zone, kako ih prepoznaje PUP Podgorica, naknadno pronašlo tehničko rješenje za priključenje na postojeću kanalizacionu mrežu Podgorice i njen budući uređaj za prečišćavanje otpadnih voda”. Valja podvući: naknadno će se tražiti rješenje kako bi kanalizacione vode sa Veljeg brda, preko Podgorice, stgle do “budućeg uređaja” za prečišćavanje otpadnih voda iz Glavnog grada. To je ono postrojenje (kolektor) čija se gradnja godinama najavljuje u Botunu, dok tamošnji mještani ponavljaju kako će to spriječiti “po cijenu života”.

Slično je i sa ostalom infrastrukturom neophodnom za početak gradnje na Veljem brdu. Voda bi se dovela iz magistralnog cjevovoda koji je izgrađen duž autoputa, pa pumpala na vrh brda, u rezervoar od pet hiljada kubika čija se gradnja planira. “Ovo pumpno postrojenje i rezervoar rješili bi pitanje vodosnabdijevanja za prvu fazu naselja, dok bi preostale četiri faze naselja vodu dobijale iz bunara u Zagoriču za šta bi se naknadno pravilo tehničko rješenje”, navodi se u PUP Podgorica.

Za potrebe prve faze naselja Velje brdo struja bi se obezbijedila povećanjem snage postojeće trafostanice u Vranjskim njivama, “dok bi za preostali dio naselja naknadno bilo neophodno izgraditit potpuno novu veliku trafostanicu 110/10kv”.

Na Veljem brdu nema puteva, pa bi se saobraćajna infrastruktura gradila od nule. Počev od postojeće saobraćajnice Podgorica-Spuž pa do vrha brda. Naknadno bi se centralna saobraćajnica povezala, preko petlje Velje brdo, sa budućom mrežom autoputeva. Ta petlja ne postoji kao dio podgoričke zaobilaznice u sadašnjoj verziji prostornog plana Crne Gore, čije se skoro usvajanje odavno najavljuje.

Iz struke su zamjerili Vladi što sa nacrtom PUP Podgorica na javnu raspravu kreću prije usvajanja krovnog zakona – Prostornog plana Crne Gore.

Prema ponuđenom dokumentu, prva faza naselja predviđa izgradnju pet stambenih blokova sa nešto više od pet hiljada stanova. “U ovom dijelu naselja živjelo bi 16.184 stanovnika”, navodi se, uz upitnu računicu po kojoj bi u izgrađenim poslovno-komercijalnim prostorima posao našlo skoro pet hiljada osoba. Problem može biti to što tek druga faza predviđa izgradnju “245 hiljada kvadrata prostora za školstvo, zdravstvo, socijalnu zaštitu, jedan vjerski objekat i veliki poslovni centar”. Uz još pet hiljada novih radnih mjesta.

Pitanje je gdje će stanovnici prve faze, dok čekaju drugu, da vode djecu u školu ili vrtić, a kako će stizati do doktora? U Spuž, Danilovgrad ili u neku od već prebukiranih podgoričkih škola ili domova zdravlja? Tim prije što se ne pominju rokovi gradnje, ni za prvu tako ni za bilo koju od narednih zona budućeg naselja. Prelazno stanje može potrajati godinama. A šta će biti sa potencijalnim stanovnicima koji počnu da žive crnogorski san na Veljem brdu ako realizacija projekta, iz nekog od brojnih mogućih razloga a najprije zbog finansija, bude osjetno usporena ili obustavljena? Da se ponovo vrate u podstanare?

Prošlo je već pola vremena odvojenog za javnu raspravu o PUP Podgorica, a ona praktično nije ni počela. Samo se vrijednost projekta Novi grad na Veljem brdu procjenjuje od dvije do preko tri milijarde eura, pa ispada kako svaki dan planirane rasprave vrijedi 100-150 miliona. Valjalo bi  pametno iskoristiti preostalo vrijeme.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAOTIČAN POČETAK ZIMSKE SEZONE: Kad se turizam dešava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak zimske sezone sa brojnim problemima i stupanje na snagu dvostrukog povećanja PDV-a na smještaj siguran su znak da će crnogorski turizam sa olovnim nogama trčati narednu 2025. godinu. Vapaje turističkih radnika nema ko da čuje. Turističke radnike i sve one koji žive od turizma posebno brine to što je  gotovo izvjesno da će se, ukoliko se nešto brzo ne uradi, ovaj trend nastaviti i u 2025.

 

 

Prošlogodišnja zimska sezona je u Crnoj Gori propala jer nije bilo snijega. Ove godine pao je već krajem novembra i iznenadio sve na sjeveru.  U Ski centru Kolašin 1600 mjesec dana nema struje, a tu  je i hronični problem sa vodosnabdijevanjem i nedostatak adekvatnih puteva i parkinga, da se ne govori o visokim cijenama. Pritom, za samo nekoliko sedmica kreću novogodišnji praznici i đački raspusti.

„Vremenski uslovi omogućili su skijanje već prije 15 dana, ali zbog nepostojanja sistema za osnježavanje staze su neiskorištene. To je apsurd u 21. vijeku“, kaže Dragana Bećirović iz Privredne komore Crne Gore.

U državi gdje se turizam u kontinuitetu dešava, logično je da prihodi padaju. I to ove godine zvanično – po pokazateljima Centralne banke Crne Gore za 50 miliona eura su manji nego 2023. godine ili za četiri odsto. Pad posjeta još veći – više od pet odsto. To je prvi put od obnove nezavisnosti, isključujući 2020. odnosno godinu korone, da je u turizmu žetva opala.

Finansijski rezultati bi bili još gori da ove godine nijesu značajno povećane cijene usluga, praktično u rangu sa svim evropskim mediteranskim zemljama. Baš kao i one u vanpansionu i u supermarketima. Crna Gora više nije jeftina destinacija, svakako ne za goste iz našeg regiona koji su najbrojniji. U situaciji kada se pogoršava ekonomsko stanje i u zapadnoevropskim zemljama, to onda vrijedi i za te goste. Istraživanja pokazuju da oko 80 posto Evropljana mijenjaju navike putovanja zbog klime, sigurnosti i cijena.

Turističke radnike i sve one koji žive od turizma posebno brine to što je  gotovo izvjesno da će se, ukoliko se nešto brzo ne uradi, ovaj trend nastaviti i u 2025.

“Ako ne preduzmemo korake prije svega u kvalitetu upravljanja našom destinacijom i ne počnemo strategijski da planiramo, jasno je da će se stanje pogoršavati“, smatra izvršni direktor Hotelsko-turističkog preduzeća “Ulcinjska rivijera“ Ćamil Hodžić.

Profesor turističke ekonomije Rade Ratković je uvjeren da je turizam žrtva Vladinog programa Evropa sad 2, jer je zbog njegove realizacije povećan porez na dodatnu vrijednost na smještaj sa sedam na 15 odsto. „Naš turizam je u fazi tihog odumiranja i pretvaranja u biznis za nekretnine“, navodi Ratković.

Sličan je stav predsjednika države Jakova Milatovića. “Ne smijemo dozvoliti da turizam, kao glavni pokretač naše ekonomije, uđe u opasnu zonu stagnacije. Umjesto strateških odgovora dobili smo povećanje poreza koji će dodatno ugroziti naš najveći ekonomski sektor dok konkurencija u regionu grabi krupnim koracima naprijed”, upozorava Milatović.

Niko se iz Vlade i Ministarstva turizma ne oglašava, kao ni iz Nacionalne turističke organizacije, dok cijene usluga rastu, ulaganja u turizam je malo i nedovoljno, a kvalitet usluga opada.

U tom kontekstu je, na primjer, razumljivo što je britanski magazin Time Out na listu najpotcjenjenijih evropskih destinacija za 2025. godinu, na prvo mjesto stavio Ulcinj, grad sa najvećim turističkim razvojnim potencijalom u Crnoj Gori.

“Dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene”, navodi se u analizi ovog časopisa koji od 1968. godine izlazi u Londonu.

A da bi bile istražene, mora se do njih nekako doći. Upravo je dostupnost naše države, kako tvrdi dugogodišnji turistički radnik Branko-Diki Kažanegra, najveći problem crnogorskog turizma. „Albanija je 1993.godine  imala tri avionske linije dnevno. Zgrada aerodroma u Tirani je bila jedna baraka. A, šta mi danas imamo, a šta ima Albanija? To je najbolji primjer kako je neko išao naprijed, a mi smo išli unatrag“, ističe Kažanegra.

Zato ova privredna grana i turistički radnici u narednu godinu kreću u trku sa konkurencijom sa olovnim nogama. Izazova je previše – globalna geopolitička situacija, nepovoljna ekonomska kretanja na tržištima, izostanak ulaganja u hotelsku industiju, digitalizaciju i radnu snagu…

U svakom slučaju, turizam je precizan seizmograf koji registruje sve potrese u našem društvu i privredi. Crveni alarm je već upaljen za sve one koji nijesu zaslijepljeni od privilegija, nemara i neodgovornosti.

                                                                                                                                            Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo