Povežite se sa nama

MONITORING

VRAĆANJE POVJERENJA U IZBORE: Bravo, lopove

Objavljeno prije

na

Preko stotinu dana prošlo je otkako je premijer Crne Gore Milo Đukanović, 27. januara, predložio da u vladu, kako bi se povećalo povjerenje u izborni proces, uđu predstavnici opozicije. Parlamentarni dijalog oko uslova za izbore počeo je mjesec ranije. Razgovaralo se, pregovaralo, pristajalo i odustajalo, sporazum o obezbjeđivanju uslova za fer izbore pisan je i brisan, dopunjavan i skraćivan. Ni jedan jedini korak na tom putu nije napravljen bez usputnih zaustavljanja, vrludanja i predomišljanja. To dosta govori, ne samo o stepenu povjerenja koji među ovdašnjim političarima u ovom trenutku vlada, već i o tome koliko povjerenja su u stanju zajedno da uzgaje. Skoro nikoliko.

U sitne sate kojima je počeo četvrtak, 19. maj, Skupština je izglasala posebni zakon pomoću kojeg treba obezbijediti primjenu političkog sporazuma o stvaranju uslova za fer i demokratke izbore. Razriješeni su dužnosti u vladi: Zorica Kovačević, ministarka rada i socijalnog staranja, Radoje Žugić, ministar finansija i Petar Ivanović, ministar poljoprivrede.

Milorad Mišo Vujović izabran je za potpredsjednika vlade, Goran Danilović za ministra unutrašnjih poslova, Raško Konjević postao je ministar finansija, Boris Marić ministar rada i socijalnog staranja, a Milenko Popović za ministra poljoprivrede i ruralnog razvoja. Petar Ivanović, ne može se bez takvog kadra, rotiran je na mjesto potpredsjednika vlade.

U dva sata i jedan minut Skupština Crne Gore razriješila je Ranka Krivokapića sa funkcije predsjednika parlamenta. Predlog za razrješenje Krivokapića podnijelo je 36 poslanika DPS-a , Bošnjačke stranke, Liberalne partije, Force i Hrvatske građanske inicijative. Za tu odluku glasala su 43 poslanika. Glasanje je bilo tajno.

,,Izgubićemo jedinog u državnom vrhu koji je više od dvije decenije bio za nezavisnost”, ispravno je, tokom rasprave, prognozirao šef kluba SDP-a Džavid Šabović.

Krivokapić je upozorio da svađe vode Crnu Goru na krivi put.

,,Jedan vođa Crne Gore je istrošen , mora se ući u sljedeću fazu razvoja demokratije”, rekao je on.

Na konstataciju lidera Nove Andrije Mandića kako je njihov politički interes da SDP ne pređe cenzus i ne uđe u parlament Krivokapić je odgovorio: ,,Pokušajte se svetiti SDP-u, pomogli ste DPS-u. Ostaćete to što ste bili – opozicija koja se bori za prevlast da bude opozicija. Ko će biti jači u opoziciji je pubertetska politika”.

Krivokapić i funkcioner Građanskog pokreta URA Dritan Abazović govorili su u parlamentu da politički sporazum, ne znači sam po sebi da će potpisnice sporazuma izaći na izbore. Kažu da će, ako ustanove da se zloupotrebama ne može stati u kraj, razmotriti druge političke opcije. ,,Ako propadne sporazum, protesti će doći na red”, kazao je Krivokapić.

Iako su se izbor renovirane vlade, donošenje specijalnog zakona i glasanje o predsjedniku parlamenta čekali mjesecima, ti događaji, ipak, nijesu obilježili proteklu sedmicu u parlamentu. Druga je bila drama. Premijer Milo Đukanović, nakon dva dana bespotrebnog odlaganja, stigao je, u petak 13. maja, u parlament da predloži razrješenje starih i izbor novih ministara. Dočekao ga je, čim je stao za govornicu, hor poslanika Demokratskog fronta uzvicima ,,Milo, lopove”. Nakon zaleđenog osmijeha i malo praćenja ritma skandiranja, premijer je uzvratio sa: ,,Bravo, kreteni”. Poslije su se malo psovali i čikali, pa razišli.

Odjeknulo je kao bomba, svi su bili skandalizovani. Crnogorska skupština, eto, decenijama je mogla da služi za uzor – nije bilo preteških riječi, raspravljalo se u granicama uljudnosti, sve su čarke ostajale sitne. Lako ovdje ljudi povjeruju kako su bolji od drugih, radilo se samo o tome da se u Crnoj Gori, tradicionalno, više pazi na riječi nego drugdje i da nije bez neke ovaj narod iznjedrio poslovicu ,,Ja tebi serdare, ti meni vojvodo…”. Na to se lijepo nakalemila evropska vrijednost zvana ,,politička korektnost”. I tako smo godinama u palamentu imali našminkano prljavo lice, kao i na mnogim drugim mjestima, uostalom.

Iako je uglavnom okarakterisan kao incident, događaj ,,Milo, lopove”, zapravo to nije bio. Incident najčešće podrazumijeva slučajnost, ovdje ništa nije bilo slučajno. Demokratski front je planirao i realizovao takav politički gest i jasno poslao svoju političku poruku. Nekome je bila melem za uši, neki su bili sablažnjeni, sigurno je jedno: malo je građana Crne Gore, zbog svega što se desilo, prešlo sa pozicione na opozicionu stranu ili obrnuto. Maksimalni dometi su to da je Front ućario neki glas od protivnika režima ili, mnogo vjerovatnije, da je povećao stepen zgađenosti proizveo ponekog apstinenta u opozicionim glasačkim redovima, a ponekom kolebljivom glasaču DPS-a, poslužio kao izgovor da bude lakše nagovoren da opet glasa za vlast.

Da li su u Demokratskom frontu ukalkulisali da ne slabe Đukanovića, nego otežavaju poziciju dijelu opozicije koji sa vlastima pregovara, pitanje je na koje odgovor daje njihov ukupan stav prema dijelu opozicije koji ulazi u vladu. ,,Ne može za nas da bude opozicija politička organizacija koja je potpisala dogovor sa Demokratskom partijom socijalista, za nas je DPS organizovana kriminalna grupa”, objašnjavaju poslanici Nove. U jednoj riječi – izdajnici.

Niko Frontu ne može da oduzme pravo da ne vjeruje da je ulazak opozicije u vladu pravi put ka slobodnim izborima i smjeni vlasti, ali je i dalje nejasno zašto ne primijete ono što i klupe u Skupštini znaju: svaka riječ u opozicionim svađama plus je za režim Mila Đukanovića.

Kako god, na horsku izvedbu ,,Milo, lopove”, premijer je reagovao prirodno – nasilnički. U trenu se istopila ,,enigma harizme”, ispario je evropski lik, ostao je seoski đilkoš. Isti onaj koji je,kad su ga, prošlog oktobra, u Sloveniji pitali zašto ljudi na protestima viču ,,Milo, lopove”, odgovorio jadnom duhovitošću: ,,To je kraće i lakše za skandiranje od – Milo, zagovorniče NATO integracija”. Ma hajde.

Đukanović ne bi bio to što je, da se nije za tren presabrao. Uslijedio je njegov politički odgovor na situaciju. Dodatno odugovlačenje rasprave i ponižavanje Skupštine koja je prinuđena da raspravlja o sastavu vlade koju niko nije došao da predloži, palo mu je kao fini poklončić.

Vrijeme tokom kojega opozicija treba da pokuša da onemogući dejstvo glavnih poluga koje Demokratskoj partiji socijalista obezbjeđuju pobjede na izborima topilo se sa sedam na šest, sa šest na pet, stiglo je do tri-četiri mjeseca. Sve kraće vrijeme za kontrolu i sve zavađenija opozicija savršeno odgovaraju DPS-u.

Zanimljivih vremena nam ne fali. Samo bi ih bilo ljepše posmatrati sa nekog drugog mjesta. Preživljavati u njima postaje sve napornije.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo