Da bi obuzdala troškarenje na račun poreskih obveznika i ušedjela koju paru u vrijeme recesije Vlada Crne Gore je početkom godine zaprijetila činovnicima – službene automobile ne smiju više voziti u privatne svrhe. Pa je, da se stvar ozakoni, usvojena i prigodna Uredba o uslovima i načinu korišćenja službenih automobila. Zaprijećeno im je čak i da će se satelitski pratiti kretanje automobila čiju kupovinu, održavanje i gorivo plaćaju poreski obveznici. No, tek što su sve lijepo smislili i na papir stavili zaključiše – štednje je dosta.
Dokaza da od utjerivanja službenih vozila u garaže nema ništa ima pregršt. I svi jezde drumovima. Obično tokom dana završe na parkinzima iza plaža ili pored šetališta u planinskim turističkim centrima. Dokaza da se Uredba ne poštuje ne fali. Ali fali volje da se to i primijeti i kazni. Zato je i ovoga ljeta dosta onih koji se voze gdje im srce poželi – na račun poreskih obveznika. .
Državni službenici koji imaju privilegiju zvanu službeno auto, osim mora i planina koriste ga i u druge praktične svrhe. Oni urbaniji da treniraju vaterpolo ili sa suprugama i svastikama da posmatraju modnu reviju. Tradicionalniji gledaju da sa službenim automobilom oposle svadbu, a imamo i domaćina koji službeni auto u njivu utjera – krompir da utovari. Kriza je, svaka para mora da se čuva.
KO SE BOJI UREDBE JOŠ: Da je kriza potvrdio je i ministar ekonomije Branko Vujović. “Teško da možemo govoriti o oporavku ekonomije, ali očekujemo da će se pretpostavke njene stabilizacije stvoriti do kraja godine”, rekao je nedavno Vujović. Tačnije – bilo je to nakon završetka posljednje sjednice Vlade za ovo ljeto. Nakon toga – uslijedila je ljetnja pauza. Pa su na krizu, valjda, mnogi zaboravili. Ali i na Uredbu kojom su plašeni oni koji koriste službena vozila pa je više niko tamo i ne pominje.
“Vladino obećanje da će početi sa štednjom je djelovalo potpuno logično. Teška su vremena. Stegao se kaiš i u mnogo razvijenijim ekonomijama od naše”, objašnjava Boris Raonić iz Inicijative mladih za ljudska prava.
On pojašnjava kako je potpuno logična bila i priča o Uredbi kojom su najavljivali regulisanje korišćenja službenih automobila. “No, vidimo najbolje sada, u jeku turističke sezone, koliko se ta Uredba zapravo poštuje. Možda je ni oni koji su je donijeli nisu ozbiljno shvatili ni tada kada su digli ruku za njeno usvajanje i tobože regulisanje budžetskih davanaja u ove svrhe. Zvuči cinično – Uredba je donešena 1. aprila. I zaista je i sprovedena u prvoaprilskom duhu”, tvrdi Raonić. On napominje da se izbjegavanjem njene primjene svakoga dana pravi novi trošak građanima ove zemlje.
Iako Inicijativa mladih za ljudska prava redovno objavljuje fotografije službenih automobila parkiranih na neslužbenim mjestima – niko ne reaguje. Da li su u pitanju grube i neprimjerene zloupotrebe službenih vozila ili državni činovnici zaista vrijedno rade – niko od odgovornih ne želi da objasni.
U demokratskom društvu ovakvo ponašanje vlasti bila bi bačena rukavica u lice zaposlenima kojima su smanjena primanja sa obrazloženjem – kriza je, penzionerima koji žive ispod ivice siromaštva, intelektualcima koji od prvog do prvog životare od nekoliko stotina eura mjesečno, studentima… Kod nas se na tu temu uglavnom šapuće. .
Ipak, da građanima nije svejedno što se njihove pare troše uludo – dokaz su i fotografije automobila koje Inicijativi mladih stižu na mail. “Jedna građanka je, na primjer, fotografisala prije neko veče službeni automobil parkiran kod restorana na Adi Bojani i poslala nam sliku. To znači da građani primjećuju takva stvari kao loše ali još ne u dovoljnom broju i ne dovoljno glasno. Sve su prilike da ovdje nema javnog mnjenja i da vlast, sve dok drži svoje pozcije, može donositi koliko hoće prvoaprilskih uredbi, a da ih niko ne može natjerati i da ih sprovodi”, objašnjava Raonić.
Raonić upozorava i da građani nijesu svjesni da svi ti službeni automobili koji koštaju po dvadesetak hiljada eura na mjesečnom nivou koštaju 200, 300 eura i još toliko goriva. „To je po 500 eura svakom od onih koji privatno koriste službeni autombobil a plaćaju mu to – građani”.
Prema podacima sa početka ove godine Vlada raspolaže sa 1.210 vozila, od čega je 1.163 limuzina, dok opštine imaju 392 službena automobila. Sem mjesečnog održavanja i goriva treba platiti i registraciju, godišnje servisiranje, mnogi automobili imaju i šofera. Prema nekim procjenama oko 40 miliona eura godišnje plaćamo službeno i privatno vozanje.
Inicijativa će, kažu u toj NVO, i dalje nastaviti sa objavljivanjem fotografija automobila za koje sumnjaju da bi mogli biti zloupotrebljeni. A kako drugačije tumačiti prizor – čovjek u šortsu i trik majci, sa kačketom, subotom ujutro, u društvu supruge ide na pijac. Kupljeno voće i povrće stavlja u gepek na kojem su CG tablice.
KAZNA NEDOSTAJE: Raonić upozorava: “Koliko mi u Inicijativi znamo – niko od službenika koji koristi automobile čije smo slike objavljivali u medijima nije kažnjen zato što je vozilo koristio u privatne svrhe. Pa čak ni službenik Ministarstva za ljudska i manjinska prava koji je okitio auto i išao na svadbu”.
Izgleda da nema ko da ih kazni. Iz Ministarstva finansija su ustvrdili da su oni “u skladu sa Zakonom o državnoj imovini donijeli Uredbu o uslovima i načinu korišćenja službenih automobila ali da nisu nadležni za primjenu Uredbe.” Tvrde i da – ukoliko se utvrdi da neko službeno vozilo koristi privatno – njegov šef treba da mu oduzme ovlašćenje za korišćenje. Naravno, ako i šef to isto ne radi. I tako redom.
Treba li i napominjati da su fotografije koje bi mogle biti dokaz za zloupotrebu službenih vozila prije godinu dana poslate i vrhovoj državnoj tužiteljki i da ni ona nije odreagovala?
Marijana BOJANIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice