Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Vozi Miško

Objavljeno prije

na

Da bi obuzdala troškarenje na račun poreskih obveznika i ušedjela koju paru u vrijeme recesije Vlada Crne Gore je početkom godine zaprijetila činovnicima – službene automobile ne smiju više voziti u privatne svrhe. Pa je, da se stvar ozakoni, usvojena i prigodna Uredba o uslovima i načinu korišćenja službenih automobila. Zaprijećeno im je čak i da će se satelitski pratiti kretanje automobila čiju kupovinu, održavanje i gorivo plaćaju poreski obveznici. No, tek što su sve lijepo smislili i na papir stavili zaključiše – štednje je dosta.

Dokaza da od utjerivanja službenih vozila u garaže nema ništa ima pregršt. I svi jezde drumovima. Obično tokom dana završe na parkinzima iza plaža ili pored šetališta u planinskim turističkim centrima. Dokaza da se Uredba ne poštuje ne fali. Ali fali volje da se to i primijeti i kazni. Zato je i ovoga ljeta dosta onih koji se voze gdje im srce poželi – na račun poreskih obveznika. .

Državni službenici koji imaju privilegiju zvanu službeno auto, osim mora i planina koriste ga i u druge praktične svrhe. Oni urbaniji da treniraju vaterpolo ili sa suprugama i svastikama da posmatraju modnu reviju. Tradicionalniji gledaju da sa službenim automobilom oposle svadbu, a imamo i domaćina koji službeni auto u njivu utjera – krompir da utovari. Kriza je, svaka para mora da se čuva.

KO SE BOJI UREDBE JOŠ: Da je kriza potvrdio je i ministar ekonomije Branko Vujović. “Teško da možemo govoriti o oporavku ekonomije, ali očekujemo da će se pretpostavke njene stabilizacije stvoriti do kraja godine”, rekao je nedavno Vujović. Tačnije – bilo je to nakon završetka posljednje sjednice Vlade za ovo ljeto. Nakon toga – uslijedila je ljetnja pauza. Pa su na krizu, valjda, mnogi zaboravili. Ali i na Uredbu kojom su plašeni oni koji koriste službena vozila pa je više niko tamo i ne pominje.

“Vladino obećanje da će početi sa štednjom je djelovalo potpuno logično. Teška su vremena. Stegao se kaiš i u mnogo razvijenijim ekonomijama od naše”, objašnjava Boris Raonić iz Inicijative mladih za ljudska prava.

On pojašnjava kako je potpuno logična bila i priča o Uredbi kojom su najavljivali regulisanje korišćenja službenih automobila. “No, vidimo najbolje sada, u jeku turističke sezone, koliko se ta Uredba zapravo poštuje. Možda je ni oni koji su je donijeli nisu ozbiljno shvatili ni tada kada su digli ruku za njeno usvajanje i tobože regulisanje budžetskih davanaja u ove svrhe. Zvuči cinično – Uredba je donešena 1. aprila. I zaista je i sprovedena u prvoaprilskom duhu”, tvrdi Raonić. On napominje da se izbjegavanjem njene primjene svakoga dana pravi novi trošak građanima ove zemlje.

Iako Inicijativa mladih za ljudska prava redovno objavljuje fotografije službenih automobila parkiranih na neslužbenim mjestima – niko ne reaguje. Da li su u pitanju grube i neprimjerene zloupotrebe službenih vozila ili državni činovnici zaista vrijedno rade – niko od odgovornih ne želi da objasni.

U demokratskom društvu ovakvo ponašanje vlasti bila bi bačena rukavica u lice zaposlenima kojima su smanjena primanja sa obrazloženjem – kriza je, penzionerima koji žive ispod ivice siromaštva, intelektualcima koji od prvog do prvog životare od nekoliko stotina eura mjesečno, studentima… Kod nas se na tu temu uglavnom šapuće. .

Ipak, da građanima nije svejedno što se njihove pare troše uludo – dokaz su i fotografije automobila koje Inicijativi mladih stižu na mail. “Jedna građanka je, na primjer, fotografisala prije neko veče službeni automobil parkiran kod restorana na Adi Bojani i poslala nam sliku. To znači da građani primjećuju takva stvari kao loše ali još ne u dovoljnom broju i ne dovoljno glasno. Sve su prilike da ovdje nema javnog mnjenja i da vlast, sve dok drži svoje pozcije, može donositi koliko hoće prvoaprilskih uredbi, a da ih niko ne može natjerati i da ih sprovodi”, objašnjava Raonić.

Raonić upozorava i da građani nijesu svjesni da svi ti službeni automobili koji koštaju po dvadesetak hiljada eura na mjesečnom nivou koštaju 200, 300 eura i još toliko goriva. „To je po 500 eura svakom od onih koji privatno koriste službeni autombobil a plaćaju mu to – građani”.

Prema podacima sa početka ove godine Vlada raspolaže sa 1.210 vozila, od čega je 1.163 limuzina, dok opštine imaju 392 službena automobila. Sem mjesečnog održavanja i goriva treba platiti i registraciju, godišnje servisiranje, mnogi automobili imaju i šofera. Prema nekim procjenama oko 40 miliona eura godišnje plaćamo službeno i privatno vozanje.

Inicijativa će, kažu u toj NVO, i dalje nastaviti sa objavljivanjem fotografija automobila za koje sumnjaju da bi mogli biti zloupotrebljeni. A kako drugačije tumačiti prizor – čovjek u šortsu i trik majci, sa kačketom, subotom ujutro, u društvu supruge ide na pijac. Kupljeno voće i povrće stavlja u gepek na kojem su CG tablice.

KAZNA NEDOSTAJE: Raonić upozorava: “Koliko mi u Inicijativi znamo – niko od službenika koji koristi automobile čije smo slike objavljivali u medijima nije kažnjen zato što je vozilo koristio u privatne svrhe. Pa čak ni službenik Ministarstva za ljudska i manjinska prava koji je okitio auto i išao na svadbu”.

Izgleda da nema ko da ih kazni. Iz Ministarstva finansija su ustvrdili da su oni “u skladu sa Zakonom o državnoj imovini donijeli Uredbu o uslovima i načinu korišćenja službenih automobila ali da nisu nadležni za primjenu Uredbe.” Tvrde i da – ukoliko se utvrdi da neko službeno vozilo koristi privatno – njegov šef treba da mu oduzme ovlašćenje za korišćenje. Naravno, ako i šef to isto ne radi. I tako redom.

Treba li i napominjati da su fotografije koje bi mogle biti dokaz za zloupotrebu službenih vozila prije godinu dana poslate i vrhovoj državnoj tužiteljki i da ni ona nije odreagovala?

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo