Nije bilo iznenađenih kada je Državna izborna komisija (DIK) odbacila gotovo sve brojne prigovore izbornog štaba Miroslava Lekića.
Osam članova DIK koji dolaze iz vladajuće koalicije glasali su da se odbiju prigovori nezavisnog kandidata. Članovi opozicije bili su protiv. Zlatko Vujović iz CEMI-ja ocijenio je da je bilo teško očekivati nepristrasnost DIK zbog političkog uticaja na to tijelo i da je zbog toga trebalo usvojiti zakon o profesionalizaciji Državne izborne komisije, na šta su ukazivali još ranije iz OEBS-a i Venecijanske komisije. Kasno. Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, znaće se i odluka Ustavnog suda o žalbi izbornog štaba Lekića na odluku DIK da odbije prigovore. Oni koji poznaju prilike vjeruju da bi se prije nebo srušilo nego da Ustavni sud uvaži žalbu Lekićevog štaba.
Ko su kadrovi u DIK-u koji su glasali protiv prigovora Lekićevog štaba i tako učestvovali u legalizaciji izborne krađe? Uglavnom provjereni vojnici partije koji su svoju lojalnost vladajućoj stranci više puta dokazali.
Predsjednik DIK Ivan Kalezić široke je ruke kada je u pitanju finansiranje DPS-a. U izvještaju o finansiranju DPS za 2012, koji je objavljen na stranici DIK, navodi se da je Kalezić stranci priložio više od 1000 eura, što je gotovo čitava zarada koju prima u DIK-u. To je ujedno jedan od većih priloga partiji te godine. Kaleziću je da pregura mjesec ostalo 700 eura koje prima kao član UO JP Morsko dobro, ali i novac koji, kako stoji u njegovom imovinskom kartonu, zarađuje od ,,rada u raznim komisijama”. Sudeći po izvještajima DPS-a Kalezić je i prethodnih godina donirao povelike novce za partiju. Godinu ranije uplatio je čak 1500 eura.
Kalezić je član Statutarne komisije Demokratske partije socijalista. Prema podacima koje je prijavio Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa ima udio u vlasništvu Zavoda za izgradnju Bara (ZIB), preduzeću koje vodi gradonačelnik Bara Žarko Pavićević, depeesovac koji sa gradonačelnikom Podgorice Miomirom Mugošom vodi mrtvu trku u broju krivičnih prijava. Kalezić stanuje u Baru.
Njegova zamjenica u DIK-u je Slavka Maraš, sekretarka Glavnog grada zbog koje je svojevremeno vladajuća koalicija u Podgorici upala u krizu. SDP je, nakon što je Maraš glasovima vladajuće partije i odbornika NS Nebojše Guberinića izabrana za sekretarku Glavnog grada, podnio i tužbu Upravnom sudu tvrdeći da je njen izbor bio nezakonit, što je Upravni sud i potvrdio. Tome je prethodio raskid koalicije u Podgorici jer je Mugoša insistirao da Slavka Maraš zauzme to mjesto uprkos protivljenju SDP-a. Maraš je, bez obzira na odluku Upravnog suda, u ponovnom glasanju u skupštini Podgorice na sjednici koju su napustili predstavnici SDP, PzP, Nove i SNP-a, izabrana za sekretarku Glavnog grada.
I ona se nalazi na spisku onih koji su dali pozamašnu ,,članarinu” DPS-u. Prema izvještajima vladajuće partije ona je 2012. godine partiji uplatila blizu 500 eura. Prema podacima Komisije za utvrđivanje konflikta intersa, Maraš je predsjednica Odbora direktora AD Plodovi Crne Gore.
U DIK-u je u ime DPS-a i Radmila Šturanović, pomoćnica u Sekretarijatu za zakonodavstvo, inače supruga Žarka Šturanovića, generalnog sekretara Vlade. Prema podacima iz njenog imovinskog kartona, angažovana je i u Bordu direktora Kliničkog centra, te u Vladinom Savjetu za prava djeteta.
Mediji su pisali da je bračni par Šturanović samo zahvaljujući članstvu u upravnim odborima i komisijama tokom 2011. godine u kućni budžet unio oko 55.000 eura. Tokom 2012. na ime članarine za DPS su skupa izdvojili oko 600 eura. Njihov sin Petar zapošljen je u Agenciji za telekomunikacije i poštansku djelatnost čiji je osnivač Vlada.
Tarik Gadžović zamjenik je Radmile Šturanović. Gadžović je član Izvršnog odbora pljevaljskog Opštinskog odbora DPS-a i odbornik u Skupštini opštine.
Gadžović je bio medijska zvijezda pljevaljskih lokalnih izbora u maju 2010. godine. Dnevni list Dan tada je objavio da je novinar te novine Gadžovića uhvatio kako u restoranu Milet bašta, gdje je bio izborni štab DPS-a, dijeli novac glasačima. Dan je objavio i fotografiju Gadžovića kako dijeli novac. Novinar Dana je optužio Gadžovića i prisutne DPS aktiviste da su pokušali da mu oduzmu fotoaparat, te da su ga držali zarobljenog 40 minuta u tom restoranu. Iz DPS -a su imali pojašnjenje u njihovom stilu: Gadžović je samo, kazali su, dijelio ,,putne troškove”.
Šturanović je višestruko vezan za DIK. Tamo je i Ljiljana Radonjić, njegova zamjenica u Vladi i članica Nacionalne komisije za sprovođenje strategije za prevenciju i sprečavanje terorizma. I ona je, prema izvještaju DPS za 2012, za partiju priložila 379 eura.
U komisiji su i Goranka Vučinić koja je zaposlena kao sekretar administrativnog odbora u Skupštini, kao i Dragana Ranitović koja radi kao pomoćnica generalnog sekretara Vlade.
Ni sastav Ustavnog suda ne obećava kad su u pitanju prigovori izbornog štaba Lekića. Konačno, taj sud je pred izbore ocijenio zakonitom Vujanovićevu treću kandidaturu za predsjednika Crne Gore, uprkos brojnim suprotnim mišljenjima stručnjaka. Protiv te odluke glasao je jedino sudija Miodrag Iličković, bivši poslanik SDP-a.
,,Bio bih, blago rečeno, šokiran da je odluka Ustavnog suda bila drugačija. Mislim da je Vujanović unaprijed znao kakva će biti odluka, i zato je samouvjereno izražavao povjerenje u crnogorske institucije. Ustavni sud je institucija koja je djelimično birana na prijedlog Vujanovića i koja je pod jakom partijskom kontrolom”, prokomentarisao je tada Rade Bojović koji nije uspio da se kandiduje za predsjednika.
,,Ta odluka odslikava kakav je to sud i mislim da bi poštenije bilo da su utvrdili da Vujanović nije nikada bio predsjednik Crne Gore, jer bi za to lakše našli
argumentaciju”, kaže za Monitor advokat Veselin Radulović.
Radulović je još ranije podsjetio da je Sud u Strazburu ustavne žalbe ocijenio kao nedjelotvorno pravno sredstvo u Crnoj Gori, jer je godinama Ustavni sud svaku ustavnu žalbu odbacivao. Brojne inicijative koje ne idu naruku vlasti još čekaju da ih taj sud razmotri.
On smatra da su odluke DIK i Ustavnog suda lako predvidive jer samo naivni
mogu očekivati da će dojučerašnji ministri, poslanici i drugi činovnici vladajućih partija, koji su u karijeri sve ostvarili isključivo zahvaljujući partijskoj pripadnosti, donijeti bilo koju odluku koja bi bila protiv partije kojoj duguju sve.
Na čelu Ustavnog suda je Milan Marković čija je radna biografija bogata najraznovrsnijim funkcijama za koje je trebalo biti u milosti vlasti. Školski je drug Mila Đukanovića, a dokazao se kao aktivni učesnik DPS-ovih izbornih kampanja.
Poseban doprinos Marković je dao u naučnom uzdizanju depeesovaca. Bio je glavni u komisijama Pravnog fakulteta koje su prihvatile doktorske disertacije visokih funkcionera DPS-a Miodraga Vukovića i Bora Vučinića, a koje je sporio Senat Univerziteta Crne Gore jer nisu bile naučno djelo već politički pamflet, kako je saopštio MANS.
,,U pravnim državama je iluzorno da predsjednik Ustavnog suda bude neko kome godinu dana ranije stambeno pitanje riješi Vlada kojom predsjedava njegov školski drug, a čije odluke treba da ocjenjuje Ustavni sud”, napisao je o Markoviću svojevremeno Radulović. Marković je od Vlade dobio kredit u iznosu od 40 hiljada eura.
U Ustavnom sudu je i bivši ministar pravde Miraš Radović poznat po tome što Srbiji živ nije dao članove Šarićeve kriminalne grupe Gorana Sokovića i Dejana Šekularca, koji su se nalazili u pritvoru u Spužu. Kad je Srbija tražila njihovo izručenje, Radović je stručno objašnjavao ,,da je izručenje državljana Crne Gore moguće samo u slučajevima zločina protiv čovječnosti”. U drugim slučajevima mislio je drugačije. Soković i Šekularac su u međuvremenu pobjegli iz Crne Gore. Iz opozicije su Radovića optužili da je štitio Šarićev klan, da treba krivično da odgovara, te da nije dostojan da bude sudija Ustavnog suda.
I Radović je bio aktivista DPS-a, a kao trag je ostala i njegova fotografija sa promotivnog skupa u Kolašinu iz maja 2010. Više puta su mediji i civilni sektor izvještavali o tome da Radović ima brojnu rodbinu u pravosuđu. Genetski, šta li. Radović je, kada i Milan Marković, dobio vladin kredit od 40.000 eura za stan.
U Ustavnom sudu je još jedan bivši ministar pravde – Miodrag Latković, kog je za tu funkciju predložio Vujanović, a sudija Đole Sekulović bio je pomoćnika ministra pravde u Đukanovićevoj vladi.
Tu je i sutkinja Desanka Lopičić, koja je u Ustavni sud prešla iz MUP- a, sada čuvena po obrazloženju odluke Ustavnog suda povodom inicijative o opravdanosti globe ,,euro na euro” – ,,da ustavno pitanje ne može biti uvođenje taksi i njihova naplata”. Izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović ocijenila je da je ta presuda donesena po partijskim aršinima i da znači pljačkanje građana.
Suprug sutkinje Lopičić Rajko, prešao je krajnje neobičan put u profesionalnoj karijeri, sudeći po podacima Komisije za sprečavanje konflikta interesa. Za kratko vrijeme stigao je od Biroa rada, gdje je primao naknadu od 33 eura, do mjesta u instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa Crne Gore gdje sada prima 1500 eura. Sreća.
Konačno tu je i Fetija Međedović. Ona je bila sutkinja izvjestilac povodom žalbe socijaldemokrata da Vujanović ne može treći put biti kandidat za predsjednika. Znamo šta nas je izvjestila.
Hoće li sada izvijestiti na štetu Vujanovića? Valjda je jasno zašto se vlast uredno poziva da se stvari riješe ,,kroz institucije sistema” .
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice