Povežite se sa nama

FOKUS

Vojska spasa

Objavljeno prije

na

Nije bilo iznenađenih kada je Državna izborna komisija (DIK) odbacila gotovo sve brojne prigovore izbornog štaba Miroslava Lekića.

Osam članova DIK koji dolaze iz vladajuće koalicije glasali su da se odbiju prigovori nezavisnog kandidata. Članovi opozicije bili su protiv. Zlatko Vujović iz CEMI-ja ocijenio je da je bilo teško očekivati nepristrasnost DIK zbog političkog uticaja na to tijelo i da je zbog toga trebalo usvojiti zakon o profesionalizaciji Državne izborne komisije, na šta su ukazivali još ranije iz OEBS-a i Venecijanske komisije. Kasno. Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, znaće se i odluka Ustavnog suda o žalbi izbornog štaba Lekića na odluku DIK da odbije prigovore. Oni koji poznaju prilike vjeruju da bi se prije nebo srušilo nego da Ustavni sud uvaži žalbu Lekićevog štaba.

Ko su kadrovi u DIK-u koji su glasali protiv prigovora Lekićevog štaba i tako učestvovali u legalizaciji izborne krađe? Uglavnom provjereni vojnici partije koji su svoju lojalnost vladajućoj stranci više puta dokazali.

Predsjednik DIK Ivan Kalezić široke je ruke kada je u pitanju finansiranje DPS-a. U izvještaju o finansiranju DPS za 2012, koji je objavljen na stranici DIK, navodi se da je Kalezić stranci priložio više od 1000 eura, što je gotovo čitava zarada koju prima u DIK-u. To je ujedno jedan od većih priloga partiji te godine. Kaleziću je da pregura mjesec ostalo 700 eura koje prima kao član UO JP Morsko dobro, ali i novac koji, kako stoji u njegovom imovinskom kartonu, zarađuje od ,,rada u raznim komisijama”. Sudeći po izvještajima DPS-a Kalezić je i prethodnih godina donirao povelike novce za partiju. Godinu ranije uplatio je čak 1500 eura.

Kalezić je član Statutarne komisije Demokratske partije socijalista. Prema podacima koje je prijavio Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa ima udio u vlasništvu Zavoda za izgradnju Bara (ZIB), preduzeću koje vodi gradonačelnik Bara Žarko Pavićević, depeesovac koji sa gradonačelnikom Podgorice Miomirom Mugošom vodi mrtvu trku u broju krivičnih prijava. Kalezić stanuje u Baru.

Njegova zamjenica u DIK-u je Slavka Maraš, sekretarka Glavnog grada zbog koje je svojevremeno vladajuća koalicija u Podgorici upala u krizu. SDP je, nakon što je Maraš glasovima vladajuće partije i odbornika NS Nebojše Guberinića izabrana za sekretarku Glavnog grada, podnio i tužbu Upravnom sudu tvrdeći da je njen izbor bio nezakonit, što je Upravni sud i potvrdio. Tome je prethodio raskid koalicije u Podgorici jer je Mugoša insistirao da Slavka Maraš zauzme to mjesto uprkos protivljenju SDP-a. Maraš je, bez obzira na odluku Upravnog suda, u ponovnom glasanju u skupštini Podgorice na sjednici koju su napustili predstavnici SDP, PzP, Nove i SNP-a, izabrana za sekretarku Glavnog grada.

I ona se nalazi na spisku onih koji su dali pozamašnu ,,članarinu” DPS-u. Prema izvještajima vladajuće partije ona je 2012. godine partiji uplatila blizu 500 eura. Prema podacima Komisije za utvrđivanje konflikta intersa, Maraš je predsjednica Odbora direktora AD Plodovi Crne Gore.

U DIK-u je u ime DPS-a i Radmila Šturanović, pomoćnica u Sekretarijatu za zakonodavstvo, inače supruga Žarka Šturanovića, generalnog sekretara Vlade. Prema podacima iz njenog imovinskog kartona, angažovana je i u Bordu direktora Kliničkog centra, te u Vladinom Savjetu za prava djeteta.

Mediji su pisali da je bračni par Šturanović samo zahvaljujući članstvu u upravnim odborima i komisijama tokom 2011. godine u kućni budžet unio oko 55.000 eura. Tokom 2012. na ime članarine za DPS su skupa izdvojili oko 600 eura. Njihov sin Petar zapošljen je u Agenciji za telekomunikacije i poštansku djelatnost čiji je osnivač Vlada.

Tarik Gadžović zamjenik je Radmile Šturanović. Gadžović je član Izvršnog odbora pljevaljskog Opštinskog odbora DPS-a i odbornik u Skupštini opštine.

Gadžović je bio medijska zvijezda pljevaljskih lokalnih izbora u maju 2010. godine. Dnevni list Dan tada je objavio da je novinar te novine Gadžovića uhvatio kako u restoranu Milet bašta, gdje je bio izborni štab DPS-a, dijeli novac glasačima. Dan je objavio i fotografiju Gadžovića kako dijeli novac. Novinar Dana je optužio Gadžovića i prisutne DPS aktiviste da su pokušali da mu oduzmu fotoaparat, te da su ga držali zarobljenog 40 minuta u tom restoranu. Iz DPS -a su imali pojašnjenje u njihovom stilu: Gadžović je samo, kazali su, dijelio ,,putne troškove”.

Šturanović je višestruko vezan za DIK. Tamo je i Ljiljana Radonjić, njegova zamjenica u Vladi i članica Nacionalne komisije za sprovođenje strategije za prevenciju i sprečavanje terorizma. I ona je, prema izvještaju DPS za 2012, za partiju priložila 379 eura.

U komisiji su i Goranka Vučinić koja je zaposlena kao sekretar administrativnog odbora u Skupštini, kao i Dragana Ranitović koja radi kao pomoćnica generalnog sekretara Vlade.

Ni sastav Ustavnog suda ne obećava kad su u pitanju prigovori izbornog štaba Lekića. Konačno, taj sud je pred izbore ocijenio zakonitom Vujanovićevu treću kandidaturu za predsjednika Crne Gore, uprkos brojnim suprotnim mišljenjima stručnjaka. Protiv te odluke glasao je jedino sudija Miodrag Iličković, bivši poslanik SDP-a.

,,Bio bih, blago rečeno, šokiran da je odluka Ustavnog suda bila drugačija. Mislim da je Vujanović unaprijed znao kakva će biti odluka, i zato je samouvjereno izražavao povjerenje u crnogorske institucije. Ustavni sud je institucija koja je djelimično birana na prijedlog Vujanovića i koja je pod jakom partijskom kontrolom”, prokomentarisao je tada Rade Bojović koji nije uspio da se kandiduje za predsjednika.

,,Ta odluka odslikava kakav je to sud i mislim da bi poštenije bilo da su utvrdili da Vujanović nije nikada bio predsjednik Crne Gore, jer bi za to lakše našli

argumentaciju”, kaže za Monitor advokat Veselin Radulović.

Radulović je još ranije podsjetio da je Sud u Strazburu ustavne žalbe ocijenio kao nedjelotvorno pravno sredstvo u Crnoj Gori, jer je godinama Ustavni sud svaku ustavnu žalbu odbacivao. Brojne inicijative koje ne idu naruku vlasti još čekaju da ih taj sud razmotri.

On smatra da su odluke DIK i Ustavnog suda lako predvidive jer samo naivni

mogu očekivati da će dojučerašnji ministri, poslanici i drugi činovnici vladajućih partija, koji su u karijeri sve ostvarili isključivo zahvaljujući partijskoj pripadnosti, donijeti bilo koju odluku koja bi bila protiv partije kojoj duguju sve.

Na čelu Ustavnog suda je Milan Marković čija je radna biografija bogata najraznovrsnijim funkcijama za koje je trebalo biti u milosti vlasti. Školski je drug Mila Đukanovića, a dokazao se kao aktivni učesnik DPS-ovih izbornih kampanja.

Poseban doprinos Marković je dao u naučnom uzdizanju depeesovaca. Bio je glavni u komisijama Pravnog fakulteta koje su prihvatile doktorske disertacije visokih funkcionera DPS-a Miodraga Vukovića i Bora Vučinića, a koje je sporio Senat Univerziteta Crne Gore jer nisu bile naučno djelo već politički pamflet, kako je saopštio MANS.

,,U pravnim državama je iluzorno da predsjednik Ustavnog suda bude neko kome godinu dana ranije stambeno pitanje riješi Vlada kojom predsjedava njegov školski drug, a čije odluke treba da ocjenjuje Ustavni sud”, napisao je o Markoviću svojevremeno Radulović. Marković je od Vlade dobio kredit u iznosu od 40 hiljada eura.

U Ustavnom sudu je i bivši ministar pravde Miraš Radović poznat po tome što Srbiji živ nije dao članove Šarićeve kriminalne grupe Gorana Sokovića i Dejana Šekularca, koji su se nalazili u pritvoru u Spužu. Kad je Srbija tražila njihovo izručenje, Radović je stručno objašnjavao ,,da je izručenje državljana Crne Gore moguće samo u slučajevima zločina protiv čovječnosti”. U drugim slučajevima mislio je drugačije. Soković i Šekularac su u međuvremenu pobjegli iz Crne Gore. Iz opozicije su Radovića optužili da je štitio Šarićev klan, da treba krivično da odgovara, te da nije dostojan da bude sudija Ustavnog suda.

I Radović je bio aktivista DPS-a, a kao trag je ostala i njegova fotografija sa promotivnog skupa u Kolašinu iz maja 2010. Više puta su mediji i civilni sektor izvještavali o tome da Radović ima brojnu rodbinu u pravosuđu. Genetski, šta li. Radović je, kada i Milan Marković, dobio vladin kredit od 40.000 eura za stan.

U Ustavnom sudu je još jedan bivši ministar pravde – Miodrag Latković, kog je za tu funkciju predložio Vujanović, a sudija Đole Sekulović bio je pomoćnika ministra pravde u Đukanovićevoj vladi.

Tu je i sutkinja Desanka Lopičić, koja je u Ustavni sud prešla iz MUP- a, sada čuvena po obrazloženju odluke Ustavnog suda povodom inicijative o opravdanosti globe ,,euro na euro” – ,,da ustavno pitanje ne može biti uvođenje taksi i njihova naplata”. Izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović ocijenila je da je ta presuda donesena po partijskim aršinima i da znači pljačkanje građana.

Suprug sutkinje Lopičić Rajko, prešao je krajnje neobičan put u profesionalnoj karijeri, sudeći po podacima Komisije za sprečavanje konflikta interesa. Za kratko vrijeme stigao je od Biroa rada, gdje je primao naknadu od 33 eura, do mjesta u instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa Crne Gore gdje sada prima 1500 eura. Sreća.

Konačno tu je i Fetija Međedović. Ona je bila sutkinja izvjestilac povodom žalbe socijaldemokrata da Vujanović ne može treći put biti kandidat za predsjednika. Znamo šta nas je izvjestila.

Hoće li sada izvijestiti na štetu Vujanovića? Valjda je jasno zašto se vlast uredno poziva da se stvari riješe ,,kroz institucije sistema” .

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo