OKO NAS
VODOVODNE CIJEVI U CRNOJ GORI JOŠ SU OD OPASNOG MATERIJALA: Bez plana i roka za zamjenu azbesta

Objavljeno prije
5 godinana
Objavio:
Monitor online
Odgovorni tvrde da azbestne vodovodne cijevi nijesu toliko štetne, ali se njihova zamjena pravda radi – zaštite zdravlja ljudi i životne sredine. Procjenjuje se da za tu investiciju treba najmanje 100 miliona eura, a država još nema ni 750.000 za projekat
Zdravstvena zaštita stanovništva i ogromni tehnički i ekonomski gubici, zvanično su razlozi zbog kojih Crna Gora mora da krene za Evropom i zamijeni oko 620 kilometara vodovodnih cijevi, napravljenih smješom azbestnih vlakana i cementa.
Neizvjesno je kada će čitav posao započeti, jer je potrebno 100 miliona eura, a trenutno nema ni 750.000 eura za izradu kompletnog glavnog projekta – pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i nedjeljnika Monitor.
Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena.
U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je tek Zakonom o životnoj sredini iz 2016. Zbog mogućeg kancerogenog dejstva ovaj materijal je u Evropskoj uniji (EU) zabranjen još 2005. godine. Tom uredbom, upotreba proizvoda koji sadrže azbestna vlakna, a koji su instalirani ili bili u upotrebi prije 2005. dopuštena je u EU do njihovog zbrinjavanja, odnosno kraja upotrebnog vijeka, pa se sa istim problemom još nose i mnogi evropski gradovi.
Azbest je imao široku upotrebu u građevinarstvu između 1950. i sredine 80-ih godina prošlog vijeka, kada su cijevi od ovog materijala i cementa postavljene u vodovodne sisteme i u svim zemljama bivše Jugoslavije.
Specijalista higijene dr Ivana Joksimović iz Instituta za javno zdravlje (IJZCG), koji kontroliše higijensku ispravnost vode za piće, objašnjava za CIN-CG/Monitor da je azbest kristalan i vlaknast sjajan mineral koji je po sastavu silikat, pretežno magnezijuma i gvožđa. Zbog svojih osobina, otpornosti na temperaturu, istezanje i hemikalije, tokom prošlog vijeka korišten je za i izradu vodovodnih cijevi.
Tako su ove cijevi još djelovi distributivnih mreža evropskih i svjetskih metropola. Procjenjuje se da ih u beogradskom vodovodu ima više od 400 kilometara, a slično je u Budimpešti, Barseloni, Sofiji, Beču, Lisabonu, Varšavi, Roterdamu…
Štetni zdravstveni efekti udahnutih čestica azbesta, kako ističe dr Joksimović, posljedica su dokazanog kancerogenog dejstva.
„Još, međutim, nisu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta”, navodi Joksimović.
Hidrolog Mihailo Burić za CIN-CG/Monitor kaže da usljed erozije ili fizičkih oštećenja cijevi postoji rizik da se azbestna vlakna nađu u vodi: „Taj rizik je svuda označen kao zdravstveni i azbestne cijevi se izbacuju iz sistema. Azbest se ne rastvara u vodi, pa opasnost po tom osnovu ne postoji“. Buriću nije poznato da je u našim vodama konstatovan azbest.
On navodi i da hlorisanje vode nosi određene rizike po zdravlje, te da se u savremenim sistemima za prečišćavanje vode koriste UV zraci i ozonizacija. Ovi procesi su, međutim, za naše prilike još skupi.
„Naše su vode po primarnom kvalitetu u svjetskom vrhu, postoji samo bakteriološki rizik”, kategoričan je Burić.
Upravo taj rizik svake godine konstatuje u svojim izvještajima Agencija za zaštitu prirode i životne sredine – najveći izvori zagađenja površinskih i podzemnih voda su komunalne otpadne vode. U posljednjem objavljenom izvještaju za 2018. godinu stoji: ,,U kontinentalnom dijelu prirodni kvalitet voda skoro na svim izvorištima podzemnih voda pogoršan je dominantno antropogenim uticajima i rezultat je neadekvatne sanitarne zaštite i neodgovarajuće sanitacije slivnog područija”. Podzemne vode u Crnoj Gori obezbjeđuju oko 92 odsto ukupnih količina voda za snabdijevanje naselja.
Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.
„Izloženost azbestu događa se putem inhalacije vlakana prisutnih u zraku i to najčešće u radnom okolišu, u blizini tvornica gdje se koristi azbest, ili u zatvorenim prostorima koji sadrže materijale od azbesta u lošem stanju. Dugotrajna izloženost može izazvati rak pluća i druge plućne bolesti“, navodi se na sajtu Ministarstva zdravlja Hrvatske.
Na česte medijske natpise u Srbiji, o tome da voda za piće koja protiče kroz azbestne cijevi izaziva rak, iz Instituta za javno zdravlje Batut u Beogradu su objasnili da su epidemiološke studije na eksperimentalnim životinjama i humanoj populaciji pokazali da postoje štetni efekti na zdravlje ukoliko se azbest unosi u organizam inhalacijom, odnosno vazduhom, a da ih nema ukoliko se unosi vodom za piće.
I direktor Hrvatskog zavoda za toksikologijudr Franjo Plavšićkategorično tvrdi da nema štetnosti za zdravlje stanovništva, s obzirom na to da se azbestne čestice ne otapaju u vodi. On je u autorskom članku objavio da je ,,azbest opasan samo ako se udišu njegova vlakna, a progutati ta ista vlakna možete bez straha za svoje zdravlje i živote”.
Cijevi u kojima ima azbesta, na drugoj strani pokazale su nedostatke zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih. Burić navodi da su tehnički i ekonomski motivi zamjene ovih cijevi značajni, jer se gubi do dvije trećine vode.
„Pitanje je koliko se realno prikazuju stalni gubici. Neko prikazuje da se gubi 50, neko 70 odsto. Sigurno je da dio gubitaka prouzrokuju azbestne cijevi, jer često pucaju, za razliku od novih plastičnih”, kaže Burić.
Udruženje vodovoda Crne Gore (UVCG), koje okuplja sva crnogorska vodovodna preduzeća, u junu 2018. počelo je da priprema projekat „Zamjena azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore“. Uprkos uvjeravanju stručnjaka o sigurnosti, i oni su u ciljeve projekta naznačili da se time „obezbjeđuje zdravstvena zaštita stanovništa“, zatim postiže smanjenje gubitaka vode, povećava sigurnost vodosnabdijevanja, enormno povećava ekonomičnost poslovanja i ispunjavaju zahtjevi EU, što je u skladu s pregovaračkim Poglavljem 27 o ekologiji.
Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma za CIN-CG/Monitor su objasnili da zamjena ovih cijevi nije jedno od mjerila za zatvaranje Poglavlja 27, u pregovorima sa Evropskom unijom, ali da „naša država ide u pravcu zamjene zaostalih azbestno-cementnih vodovodnih cijevi, prvenstveno u svrhu zaštite zdravlja ljudi i životne sredine”.
„Distributivnu vodovodnu mrežu u većini gradova čine azbestno-cementne cijevi. Odlaganje građevinskog otpada koji sadrži azbest nije regulisano na adekvatan način”, navodi se u Izvještaju iz sjenke Koalicije 27 (nevladinih organizacija koje se bave ekologijom). Oni su naveli i da je neophodno podizati svijest javnosti o štetnosti hemikalija, rukovanju s materijama koje sadrže azbestna vlakna i postupanju sa azbestnim otpadom.
Zahvaljujući podršci Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), tokom 2019. godine izrađeni su projektni zadaci za 21 opštinu, koji su neophodni za izradu glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi.
U okviru lokalnih samouprava posluje 21 gradsko preduzeće za vododvod i kanalizaciju sa ukupno 2.124 zaposlena. Najviše ih je u Podgorici – preko 600.
„Svaki vodovodni sistem u Crnoj Gori ima tehničke i komercijalne gubitke. Na tehničke gubitke utiču starost i kvalitet ugrađene vodovodne mreže i u razvijenim zemljama kreću se od 18 do 22 odsto”, objašnjava predsjednik Skupštine UVCG Bojan Lazović.
Pored gubitaka koje bilježe i uređene zemlje, specifičnost Crne Gore su i takozvani komercijalni gubici, što je blaži opis nelegalnih priključaka i krađe.
„Na bazi ispitivanja došli smo do podatka da na krađu vode otpada blizu 18 odsto ukupnih komercijalnih gubitaka, koja se najvećim dijelom dešava u prigradskim naseljima’’, objašnjava Filip Makrid,izvršni direktor podgoričkog Vodovoda i kanalizacije.
Kao najčešći razlog ove vrste gubitaka, on navodi nemogućnost pristupa mreži, jer veći dio prolazi kroz privatna imanja. Rješenje bi, prema Lazoviću i Makridu, bilo izmještanje cjevovoda ispod javne površine, što je dugotrajan proces koji zahtijeva mnogo novca.
U Herceg Novom, na putu do potrošača, izgubi se blizu 60 odsto vode u ljetnjim i oko 70 odsto u zimskim mjesecima. Gubici su posljedica i toga što u Bijelom Polju, na primjer, vodovodna i kanalizaciona mreža datira iz 1961. godine. U Nikšiću je prosječna starost cijevi 35 godina. Pojedini djelovi postavljeni su još 1931. godine.
Manje gubitke, po riječima Makrida, u poređenju sa ostalim opštinama ima Podgorica. Uspjeli su da ih sa 61,77 odsto, koliko su iznosili u 2010.godini, smanje na sadašnjih 48-49 odsto.
I pored smanjenja, samo u Podgorici se zbog gubitaka na mreži prospe godišnje vode u tržišnoj vrijednosti od oko sedam miliona eura. Ovu računicu je početkom godine iznio Zoran Mikić, odbornik URA u Skupštini Glavnog grada, ističući da je tako u posljednjih sedam godina prosuto više od 40 miliona eura vode.
Makrid najavljuje da će u drugoj polovini godine biti završen pilot projekat za smanjenje gubitaka na mreži za područja Donje i Gornje Gorice, Donjih Kokota, kao i naselja Beri, Farmaci, Lekići i Grbavci.
Azbestno-cementne cijevi su prije 15 godina bile dominantne u vodovodnom sistemu glavnog grada, kaže Makrid, ali su uspjeli da taj procenat sa 60 odsto, smanje na 18 procenata. U Podgorici još ima 136 kilometara ovih cijevi, a „veći pomaci nijesu mogući bez dodatnih sredstava, namjenski predviđenih za ovu vrstu radova”.
„Zamjena dotrajalih azbestno-cementnih cijevi uslovljena je veličinom cjevovoda koji se mijenja. Cjevovodi manjih prečnika do 100 milimetara uglavnom se mijenjaju polietilenskim cijevima, a većeg prečnika cijevima duktilnog liva ili čelika”, objašnjava Makrid.
Procijenjena srednja vrijednost za gradnju jednog metra vodovodne cijevi, prilikom zamjene, iznosi između 80 i 200 eura. Makrid za Podgoricu „prema iskustvima, uzimajući u obzir urbane uslove gdje se i nalazi najveći broj“, procjenjuje da će koštati od 120 do 180 eura po metru.
Iz MORTA računaju da je za izradu samo prve faze glavnog projekta, kojim bi se planirala zamjena cijevi u dužini od 129 kilometara, neophodno 170.000 eura.
„Navedena sredstva potrebno je planirati u okviru budžeta jedinica lokalnih samouprava, uz podršku kapitalnog budžeta. Rok za izradu glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi biće definisan nakon obezbjeđivanja finansijskih sredstva, nakon čega će započeti rekontrukcija“, kazali su iz ovog ministarstva.
Uz procjenu da je za izradu kompletnog glavnog projekta zamjene oko 620 kilometara cijevi, potrebno 750.000 eura, Lazovićpodsjećada vodovodi nisu jedinstven sistem kao Elektroprivreda Crne Gore, već su osnivači i vlasnici opštine.
„Samim tim sve investicije, među kojima je i zamjena dotrajalih cjevovoda, zavisi od finansijske situacije u kojoj se vodovodna preduzeća nalaze”, objašnjava Lazović.
Rizično u zgradama starijim od 20 godina
Agencija za zaštitu prirode i životne sredine je prije tri godine izdala Priručnik za rukovanje materijalima koja sadrže azbestna vlakna. U njemu se navodi da, ako je objekat izgrađen prije 2000. godine, može se, kao pretpostavka, uzeti da je u njemu azbest prisutan. Navodi se i gdje je sve azbest u domaćinstvima ugrađivan: u spoljašnjim ili pregradnim zidovima, starim salonit pločama na krovovima, kao izolator u rernama, bojlerima ili kotlovima za parno grijanje…
Mediji u okruženju prenose izjave stručnjaka, da je u bivšoj SFRJ, azbest korišten prilikom izgradnje fabrika, hala, ali i cijelih stambenih blokova, zdravstvenih i školskih objekata.
Poznat je slučaj azbestnog naselja Bele Vode, u Beogradu, u kome su vlasnici stanova protestovali zbog učestalog obolijevanja od kancera. Nakon deset godina protesta, cijelo naselje je preseljeno, a rušenje starog, koje je počelo 2006. završeno je krajem 2011. Sada su tamo nove zgrade.
Uzrok najtežih bolesti
Glavne bolesti koje uzrokuje udisanje azbestih vlakana su mezoteliom, rijetka vrsta kancera uvijek smrtonosan, rak pluća (visoka smrtnost) i druga oboljenja pluća: azbestoza (ne rezultira najčešće smrtnošću, ali se radi o progresivnoj bolesti) i difuzna zadebljanja pleure (nije smrtonosno), navodi se na sajtu Ministarstva zdravlja Hrvatske. Tu se citiraju i podaci Svjetske zdravstvene organizacije da je u svijetu 125 miliona ljudi izloženo azbestu na radnom mjestu: ,,Tokom 2004. godine rak pluća povezan s azbestom, mezoteliom i azbestoza zbog izloženosti azbestom na poslu, uzrokovali su smrt kod 107.000 ljudi, a kod 1.523.000 izloženost je rezultirala zdravstvenim posljedicama koje izazivaju prijevremenu smrt”.
Ne postoji poznati lijek za ove, često smrtne bolesti izazvane azbestom, navodi se na sajtu Vlade Slovenije: ,,Izloženost azbestu i dalje ostaje glavni problem u postupcima uklanjanja, rušenja i održavanja. Zbog dugog kašnjenja, bolest se može pojaviti čak 20 do 40 godina nakon izlaganja. Kako se upotreba azbesta u Evropi povećavala do kraja 1970-ih, godišnji broj zloćudnih bolesti nastavit će se povećavati čak i u onim zemljama koje su prve zabranile upotrebu. U nekim državama članicama godišnji broj bolesti zbog izloženosti azbestnim vlaknima će doseći vrhunac tek oko 2030. godine”.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović potpisao je prošle sedmice suspenziju četvorici bivših policijskih starješina sa sjevera Crne Gore zbog povreda službene dužnosti i veza sa kriminalom. I dok se nastavlja čišćenje u policiji, neki od starješina najavljuju krivične prijave, tvrdeći da se smjene sprovode mimo zakona
Poruke sa kriptovane aplikacije „SKY“ i hapšenja brojnih pripadnika policije pokazuju koliko je Crnoj Gori potrebna reforma sektora bezbjednosti. U posljednjem periodu sprovedene su brojne smjene u policiji. No, dio smijenjenih policajca i starješina tvrdi da se smjene ne sprovode u skladu sa zakonom.
Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović i direktor Uprave policije Lazar Šćepanović sproveli su veliku čistku rukovodećih kadrova u službi bezbjednosti. Ministar je prošle godine naredio kontrolu životnog stila i imovine zaposlenih u Upravi policije, a razrješenja i disciplinski postupci navodno su posljedica tih kontrola.
Posljednje smjene dogodile su se prošle sedmice po odluci Šaranovića, a suspendovani su doskorašnji načelnik beranske policije Predrag Kukalj, bivši šef kriminalističke policije u Rožajama Sead Husović i bivši komandiri bjelopoljske policije Danko Gogić i Almir Ćatović. Prema pisanju medija, to je samo dio spiska službenika Uprave policije čije postupanje se provjerava. Svi policajci bili su prethodno pominjani u medijima.
Zbog navodnog primanja mita Kukalj je hapšen prije gotovo deceniju i po u akciji “Signal”, tokom koje su lisice na ruke stavljene 21 policajcu, cariniku i preduzetniku, ali je oslobođen zbog nedostatka dokaza. Kasnije je i vraćen na posao. U vrijeme kada je lišen slobode bio je rukovodilac Ispostave granične policije u Beranama. Tadašnji poslanik Nebojša Medojević još 2011. godine tvrdio je da je Kukalj tokom obavljanja funkcije rukovodioca IGP Berane stekao ogromnu imovinu, “koja je u neskladu sa legitimnim i legalnim prihodima”. Njega su bivši granični policajci Rešad Kalač i Hamdo Murić pominjali 2011. godine, zahtijevajući da se preispita šverc cigareta i nafte koji se, kako su tvrdili, “odvijao za vrijeme Kukaljevog mandata”.
Seadu Husoviću je 2013. godine u Rožajama zapaljena garaža, a vatra je tada progutala i njegov “audi A6”. U tom momentu on je bio inspektor za borbu protiv droge. Danko Gogić je 2019. godine dobio “posebno priznanje” od tadašnjeg predsjednika Opštine Bijelo Polje Petra Smolovića – nagrađen je kao jedan od najboljih policajaca. Godinu kasnije sveštenstvo i monaštvo Srpske pravoslavne crkvene opštine Bijelo Polje optužilo ga je da je, kršeći Ustav i zakone koji garantuju građanima slobodu kretanja, bez ikakvog razloga i pravnog osnova zabranio kretanje kolone vozila od Berane do Bijelog Polja u čast praznika i slave tog grada. Almira Ćatovića je prije deceniju, tokom velikih protesta tadašnjeg Demokratskog fronta, taj politički savez optuživao da je maltretirao građane Bijelog Polja i bahato se ponašao na punktu Ribarevine, prilikom odlaska na proteste i povratka sa njihovih protesta u Podgorici…
Šaranović je saopštio da su policajci suspendovani po različitim osnovama, kao što su krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, zloupotreba službenog položaja, primanje mita, kao i zbog pokrenutih disiplinskih postupaka zbog teže povrede službene dužnosti. U saopštenju se dodaje da MUP i Uprava policije mogu ostvariti zacrtane prioritete ukoliko tome prethodi ostvarenje ključnog prioriteta, da postanu institucija od najvećeg povjerenja javnosti.
“Decenijska infiltracija kriminala u policijske redove, kao najteže nasljeđe iz prošlosti, otvorila je prostor za rast svih oblika kriminala, a naročito bezbrižno djelovanje organizovanih kriminalnih grupa. Koliki je bio stepen kriminalizacije policije najbolje govori okolnost da u kriminalnim aktivnostima nijesu prednjačili policijski službenici sa nižim policijskim ovlašćenjima, već bivši direktori policije, bivši pomoćnici direktora i desetine visokih policijskih starješina”, kazao je Šaranović.
Odlučan da, kako tvrdi, organizovanom kriminalu stane na kraj, Šaranović je još početkom godine najavio da će suspendovati 70 policijskih službenika. Nakon tragedije koja se 1. januara dogodila na Cetinju istog mjeseca je javnost obaviještena o suspenziji 19, pa još četvoro. Krajem januara su pokrenuti i disciplinjski postupci protiv sedam policajaca i troje starješina sa sjevera, zbog sumnje da nijesu preduzeli sve mjere i radnje u slučaju Alije Balijagića, osumnjičenog za dvostruko ubistvo u bjelopoljskom naselju Sokolac.
Bjelopoljsko Osnovno tužilaštvo formiralo je predmet protiv šest službenika tamošnje policije.Prošlog mjeseca su suspedovani i supruga bivšeg direktora policije Veselina Veljovića, Tamara Veljović i policajac Veselin Bošković.
Televizija Vijesti objavila je nedavno da su se tom mediju obratila četvorica suspendovanih policajaca koji tvrde da nemaju veze sa kriminalom, niti imaju imovinu koja se ne može objasniti. Tvrde da se protiv njih vodio disciplinski postupak na osnovu mišljenja komisije za utvrđivanje bezbjednosnih smetnji, koja je u međuvremenu rasformirana. Istakli su i da im nije objašnjeno zbog čega je konkretno sproveden disciplinski postupak i poručili da se protiv njih vodi politički progon, a da oni kao dugogodišnji profesionalci sa politikom nemaju veze.
Krivičnu prijavu zbog smjena najavili su devetorica dugogodišnjih starješina. Targetirane starješine, protiv kojih su pokrenuti disciplinski postupci, ocjenjuju da je sve urađeno protivno Zakonu o unutrašnjim poslovima, Pravilniku o utvrđivanju diciplinske odgovornosti i Zakonu o upravnom postupku. Istovremeno, tvrde i da je sve urađeno bez prethodnog upoznavanja službenika i bez uzimanja izjave na zapisnik kao obavezujuće dokazne radnje. Među njima su i četvorica nedavno suspendovanih starješina.
Advokat Mihailo Volkov zastupa neke od smijenjenih u disciplinskim postupcima koji se vode protiv njih. On ukazuje da Zakon o unutrašnjim poslovima izričito propisuje da se u slučaju pokrenutog disciplinskog postupka, policijski službenik može udaljiti s rada, ali da je neophodno obrazložiti takvu odluku.
„Svako rješenje koje sam pročitao o suspenziji, apsolutno mu nedostaje taj segment – davanja stručnih razloga, a podjsetiću one koji bi to trebalo da znaju da Zakon o upravnom postupku, član 22. stav 7, jasno kaže da obrazloženje rješenja mora da ima i svoje razloge za tu odluku“, pojašnjava Volkov.
Iz Nezavisnog sindikata policije Crne Gore ranije su saopštili da niko ne može biti sankcionisan na bilo koji način bez jasnih i provjerljivih dokaza. Sa druge strane, ističu da u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) ne može da radi niko za koga se dokaže da je nedostojan ove profesije.
„Pružamo apsolutnu podršku svakom pojedincu ili instituciji koji žele da očiste službu od onih kojima ona služi samo kao kišobran za vršenje kriminalnih aktivnosti. Saradnja sa kriminalcima u bilo kom obliku mora biti najstrože kažnjavana i mi kao sindikat ohrabrujemo nadležne institucije da pooštre kaznenu politiku u tom dijelu. Mora se postaviti jasna granica i mora se vrlo precizno znati što nekome donosi opredjeljenje za jednu ili drugu stranu zakona“, saopštili su ranije iz nezavisnog sindikata policije.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari

Za ubistvo Zumrite Nerde Viši sud u Podgorici osudio je Dalibora Nikolića na 12 godina zatvora, karakterišući to kao teško nasilje u porodici sa smrtnim ishodom. Apelacioni sud Crne Gore je u srijedu preinačio tu presudu na kaznu zatvora od 40 godina zbog teškog ubistva
Apelacioni sud Crne Gore je u srijedu preinačio presudu Višeg suda u Podgorici i optuženog Dalibora Nikolića oglasio krivim za krivično djelo teško ubistvo Zumrite Nerde i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od 40 godina. Nikolić je presudom Višeg suda bio osuđen na 12 godina zatvora.
Odluka je donijeta i javno objavljena nakon održanog pretresa pred Apelacionim sudom u postupku odlučivanja o žalbi Višeg državnog tužilaštva izjavljenoj protiv prvostepene presude Višeg suda u Podgorici.
Baranka Zumrita Nerda imala je 27 godina i troje djece kada ju je, u januaru 2022. godine, nevjenčani suprug pretukao do smrti.Poslije osam sati batinjanja Zumrita je ležala u krevetu i nije se odazvala na nekoliko poziva Nikolića da im skuva kafu. U jednom trenutku je, ipak, došla do kuhinje što je razbjesnjelo Nikolića. Nakon što se nije sklonila, Nikolić je suprugu udario pesnicom ispod desnog oka.Nerda je, kako se navodi, od ovog udarca izgubila svijest zbog izliva krvi u mozak i pala na tlo.
,,Došlo je do posljedičnog naglog prekomjernog savijanja glave unazad i kidanja mostnih vena, a potom nakupljanja krvi u prostor između tvrde i meke moždane ovojnice i pritiska izlivenom krvlju na mozak”, precizirano je u optužnici.
Od posljedica prebijanja umrla je 22. januara u Kliničkom centru Crne Gore. U optužnici se navodi da je Nerda primila više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom, a ljekari su joj u bolnici konstatovali pet teških tjelesnih povreda i 11 lakših, među kojima su i prelomi kostiju na rukama i na nozi.
Nikolića je sudija Višeg suda Veljko Radovanović u decembru 2023. osudio na maksimalnih 12 godina, kvalifikujući slučaj kao nasilje u porodici sa smrtnom posljedicom, ali je Apelacioni sud ukinuo tu odluku. Nakon toga je, u ponovljenom postupku, sudija Višeg suda Jovan Jovanović, u oktobru prošle godine, donio identičnu presudu, ali je Više tužilaštvo insistiralo da se radi o teškom ubistvu, pa je Apelacioni sud sada morao da da konačnu riječ.
,,Ovo je jedina zakonita i pravična odluka koju je Apelacioni sud mogao da donese u ovom predmetu”, kazala je Jovana Pavlović, advokatica porodice pokojne Nerde: ,,Iza tog nasilja, prije smrtnog udarca, prethodilo je nasilje koje je trajalo osam sati. Ne možemo da zaboravimo činjenicu da je cijelo vrijeme bilo prisutno troje maloljetne djece koja su sada ostala i bez majke”, rekla je advokatica Pavlović.
Apelacioni sud je osudio Nikolića po dva osnova za teško ubistvo, jer je ubio ženu u drugom mjesecu trudnoće i to na svirep način. Nikolić sada ima pravo žalbe najvišem sudu u zemlji.
,,Odbrana će da iskoristi svoje zakonsko pravo i uložiće žalbu na ovu presudu. Ovo je bio jedan granični slučaj, samo što je razlika raspona u odlukama velika. Odbrana i dalje stoji na stanovištvu da je to nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici”, kazao je Nikolićev advokat Andrej Adžić.
Nakon presuda kojima je osuđivan na po 12 godina, iz Centra za ženska prava su protestovali, pitajući koliko dugo neko treba da surovo zlostavlja da bi sud prepoznao namjeru. Iz ove organizacije pozdravili su presudu Apelacionog suda.
,,Ova, u poslednjih mjesec dana treća po redu presuda za femicid kojom se izriče najduža zakonom propisana kazna zatvora, predstavlja značajan korak ka pravdi za žrtve porodičnog nasilja i šalje jasnu poruku da takvi zločini neće biti tolerisani. Ona je važan korak ka unaprjedjenju sudske prakse koju godinama unazad karakteriše blaga kaznena politika u slučajevima rodno zasnovanog nasilja. Pozdravljamo posvećenost pravdi koju je Više državno tužilaštvo pokazalo u ovom predmetu”, navodi se u saopštenju.
Istakli su i da je neophodno nastaviti rad na unaprjeđenju sistema koji će osigurati adekvatnu prevenciju nasilja i zaštitu svih žrtava, bez obzira na njihovu etničku i socijalnu pripadnost, naročito Romkinja koje predstavljaju najranjiviju društvenu grupu. ,,Posebno ističemo važnost pružanja podrške djeci preminule Zumrite Nerde, koja su ostala bez majke, na čije ranije prijave nadležne institucije nisu adekvatno reagovale. Smatramo da je država Crna Gora dužna da ih obešteti i omogući im odgovarajuće uslove za život i obrazovanje”, piše u saopštenju Centra za ženska prava.
Kazali su da će nastaviti da se zalažu za pristup pravdi, da prate slučajeve nasilja nad ženama i obezbjeđuju besplatno pravno zastupanje žrtvama i porodicama žrtava femicida, kao što su, kako su kazali, činili u ovom slučaju i u predmetu u kojem je Ilir Đokaj osudjen na 40 godina za teško ubistvo devetnaestogodišnje Šejle Bakije.
Vrhovni sud Crne Gore nedavno je odbio kao neosnovanu žalbu branioca optuženog Ilira Đokaja i potvrdio presudu Apelacionog suda Crne Gore od 28. novembra 2024.Đokaj je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog djela teško ubistvo oštečene Šejle Bakije, u sticaju sa krivičnim djelom ubistvo u pokušaju u odnosu na oštećenog Šabana Bakiju i krivičnim djelom nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
Najavljeno je da će do kraja godine poslanici u Skupštini, trebalo bi da, izglasaju izmjene Krivičnog zakonika. ,,Zaprijećena kazna za počinioce femicida po izmjenama Krivičnog zakonika biće od minumum 10 do maksimalnih 40 godina”, izjavio je ministar pravde Bojan Božović.
U Crnoj Gori je 19 žena ubijeno posljednjih pet godina, a ova ubistva su opisana kao femicid jer su žrtve ubijene samo zbog toga što su žene, što bi bio najjednostavniji opis ovog zločina, koji će se uskoro naći i u Krivičnom zakoniku Crne Gore.Od 19 žrtava, četiri su prije tragičnog događaja prijavljivale nasilje, ali kako sistem nije pravovremeno reagovao, nijesu dobile adekvatnu zaštitu što je na kraju rezultiralo tragičnim ishodom.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
AFERA TRESE VIŠI SUD U BIJELOM POLJU: Nestalo kilogram kokaina

Objavljeno prije
4 danana
4 Aprila, 2025
Nestanak droge otkriven je kada su članovi Komisije za sprovođenje uništenja pravosnažno oduzete droge u tom sudu testirali drogu predviđenu za uništenje. Testiranjem je utvrđeno da kilogram supstance, koja je bila planirala za uništenje – nije kokain
Samo 18 mjeseci nakon što je otkiveno da su tada nepoznate osobe prokopale 30 metada dugačak tunel do depoa podgoričkog Višeg suda, osvanula je vijest da je iz depoa bjelopoljskog Višeg suda nestao kilogram kokaina koji je oduzet prije 17 godina.
Podgoričke Vijesti, pozivajući se na svoje dobro obaviještene izvore, objavile su da je nestanak droge otkriven kada su članovi Komisije za sprovođenje uništenja pravosnažno oduzete droge u tom sudu testirali drogu predviđenu za uništenje. Tim je testiranjem utvrđeno da kilogram supstance, koja je bila planirala za uništenje – nije kokain. Analiza je pokazala da bijeli prah zapravo ne reaguje na brze testove za drogu, što je preliminarno navodilo na zaključak da uopšte nije riječ o opijatu.
Iako je riječ o preliminarnim rezultatima, već se sada s razlogom postavljaju mnoga pitanja – da li je i ako jeste ko i kada uzeo kokain i podmetnuo praškastu materiju za sada neutvrđenog sastava, da li je bilo vjerodostojno prvo vještačenje oduzete praškaste materije i ako nije da li to znači da su optuženi od kojih je 2008.godine oduzet kilogram bijele materije, odrobijali višegodišnje kazne vjerujući da su zaista u rukama imali opijat čijom prodajom su htjeli da zarade novac. Sve će svakako biti jasnije nakon što se urade dodatna vještačenja i ponovo otvore sudski spisi stari više od 17 godina.
Povodom otkrića da se u bjelopoljskom depou ne nalazi kokain, oglasili su se iz tog suda. Objašnjavaju da su 23. marta ove godine, tokom kontrolisanja oduzetih supstanci po pravosnažnim presudama radi njihovog uništavanja i spaljivanja, članovi Međuresorne komisije za sprovođenje uništenja iz Višeg suda u Bijelom Polju i Višeg suda u Podgorici, izvršili neposrednu kontrolu izdvojene droge za uništenje u ovom sudu “kojom prilikom su uočili određene nepravilnosti, i to u vidu nepokazivanja očekivanog obojenja supstance oduzete u navedenom predmetu, prilikom preliminarnog testiranja”.
O tome ih je, kako su kazali iz tog suda, Komisija obavijestila 28. marta 2025. godine, kada im je dostavila zapisnik. .
“Uslijed navedenog, dokazni materijal iz navedenog predmeta je izdvojen i neće ići na uništenje, već će se, u cilju rasvjetljavanja konkretne situacije i definitivnog utvrđivanja svojstava supstance zaplijenjene 26. 4. 2008. godine, koja prilikom preliminarnog testiranja nije pokazala očekivano obojenje, obavijestiti nadležni organ”, kazali su iz bjelopoljskog Višeg suda.
Oni su o nesvakidašnjem događaju obavijestili Više državno tužilaštvo u tom gradu koje je odmah otvorilo slučaj. Iz crnogorske policije se nijesu javno oglašavali.
Kilogram sporne materije potiče iz slučaja protiv R. M. i E. M. koji su pravosnažno oglašeni krivim u oktobru 2010. godine za krivično djelo – zločinačko udruživanje i neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i osuđeni na osam godina i osam mjeseci, odnosno na sedam godina i osam mjeseci zatvora.
Presudom Apelacionog suda od 8. novembra 2011. godine, prvostepena odluka je preinačena u dijelu dosuđenih kazni, pa su optuženi osuđeni na jedinstvene kazne zatvora i to optuženi M. R. u trajanju od šest godina i šest mjeseci, a optuženi M. E. pet godina i šest mjeseci. U odluci koja je dostupna na sajtu Apelacionog suda Crne Gore detaljno je obrazložena osuđujuća presuda.
„Iz transkripata razgovora koji su vodili optuženi među sobom, rezultata do kojih se došlo putem mjera tajnog nadzora kao i svih drugih pisano provedenih dokaza proizilazi da su optuženi zajedno sa njemačkim državljaninom Igorom Beideckom kao pripadnici grupe koja je imala za cilj vršenje krivičnih djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, neovlašćeno radi prodaje zajedničkim novcem kupili u Ekvadoru kokain neto mase 13.943,50 grama na način što su u okviru plana za vršenje takvih krivičnih djela ,u skladu sa unapijred podijeljenim ulogama, na ime E.M. osnovali firmu DOO “E… k…”, nakon čega je optuženi M.R. dokumentaciju o upisu tog preduzeća predao u Nj… I.B. a ovaj u više navrata poslao iznose novca M.E. radi uplate u Crnoj Gori, navodno za uvoz voćne pulpe i tako ugovorili kupovinu naznačene količine kokaina“, navodi se u odluci koja je dostupna na sajtu Apelacionog suda Crne Gore.
Depoi lake mete
Sudski depoi slaba su tačka crnogorskih sudova. Podsjetimo, u septembru 2023.godine grupa crnogorskih i srpskih državljana prokopala je 30 metara dugačak tunel do depoa Višeg suda u Podgorici. Mediji su tada objavili i da je iz sudskog trezora nestao kokain, ali je vrlo brzo stigao demant iz te institucije u kojem su naveli da više od tone kokaina, zaplijenjenog u Zeti, nije bilo deponovano u podrumu suda, već da je ta droga čuvana u kancelariji na spratu.
Prema njihovim riječima, provalnici nijesu bili ni blizu kokaina. Svoje tvrdnje potkrijepili su i rezultatima višemjesečnog popisa oduzetih stvari koji su uradili tek nakon izbijanja nezabilježene afere. Tim popisom je navodno utvrđeno da nedostaje neznatna količina marihune, nekoliko desetina grama, 11 mobilnih telefona i 19 komada oružja, a prema nezvaničnim informacijama radi se uglavnom o pištoljima novije proizvodnje.
Istraga je pokazala i da motiv šestočlane grupe u ovom kriminalnom poduhvatu nije bio kontaminacija dokaza u istrazi ubistva Duška Jovanovića, kao i u predmetima koji se vode protiv pripadnika kavačkog klana, kako su to tvrdili pojedini političari nakon razotkrivanja afere.
Konačno, višemjesečna istraga nije dala odgovore na ključna pitanja ko je nalogodavac podzemnih radova i koji je bio motiv. Možda javnost sazna djelić istine već 17.aprila, za kada je zakazan početak suđenja optuženima za prokopavanje tunela.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


ZARADE U PRAVOSUĐU: Vrh i preko četiri hiljade, ostali duplo manje

KOLIKO KOŠTA LOŠ KREDITNI REJTING CRNE GORE: U vrtlogu zaduživanja

POTPISAN SPORAZUM VLADE I UJEDINJENIH ARAPSKIH EMIRATA: Čekajući Skupštinu
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
INTERVJU4 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati
-
DRUŠTVO4 sedmice
MILIONI ZA PLAŽE CRNOGORSKOG PRIMORJA: Arapska kompanija gazdovaće sa 10 ulcinjskih plaža
-
DRUŠTVO2 sedmice
NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa
-
INTERVJU4 sedmice
DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja, postoji jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji
-
DRUŠTVO3 sedmice
,,SLUČAJ TENDER” ZA ULCINJSKA KUPALIŠTA: Brzina koja budi sumnju
-
INTERVJU3 sedmice
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice
-
HORIZONTI4 sedmice
VUČIĆEV REŽIM PRIJETI NASILJEM U SRBIJI I BOSNI: Ima li Crna Gora odgovor na Srpski (krimo)svet