Povežite se sa nama

OKO NAS

VODENICE NA SJEVERU CRNE GORE BEZ ZAŠTITE: Stotine nestale tokom proteklih decenija

Objavljeno prije

na

Država do sada, ako se izuzmu pojedinačni primjeri, nije pokazala namjeru da zaštiti, pa čak ni značajnije  pomogne revitalizaciju vodenica na sjevera Crne Gore. Sve je manje takvih objekta, koji  su  vrijedan  dio  tradcionalnog nasljeđa, ali, tvrde mještani, kako se pokazalo,  i  autentičan segment  ponude ruralnog turizma

 

 

Rijeki  su tradicionalni mlinovi koji još funkcionišu na sjeveru Crne Gore i koji su, uglavnom obnovljeni privatnim incijativama. Na stotine ih  je nestalo minulih decenija.  Samo u nekim selima u tim objektima, građenim uglavnom, prije 100 i više godina, mještani se trude da održe tradicionalnan i, kako objašnjavaju, potpuno ekološki način mljevenja raznih vrsta žitarica. Vodeničko kolo, vodenički kamen, kupa, koš,  čeketalo – skoro su zaboravljeni nazivi djelova sistema za mljevenje,  koji omogućava da se snagom vode dobije brašno različite finoće. Za današnje prilike spori način mljevenja, podešavanje količine vode i brzinu kretanja kamena, znaju samo rijetki gorštaci, koji su uglavnom i zaduženi za rad i onih vodenica koje su  „seoske“. Na sjeveru je i nekoliko porodičnih, ali neki mlinovi se još računaju  kao „vlasništvo“  cijelih bratstava ili plemena.

Jedna od najčuvenijih crnogorskih vodenica je porodice Ćirović  u mjestu Odžak,  na 12km od Pljevalja ka Đurđevića Tari.  Decenijama   melje  razne vrste  vrsta žitarica (pšenica, kukuruz, heljda, raž, ječam, spelta…) na prirodan i zdrav način kako se to vjekovima radilo. Ćirovići tvde da je mlin star  skoro 110 godina, a za to vrijeme renoviran je nekoliko puta.  Obnovljen je i mlin na Sredenici i jedan je od rijetkih u  donjem slivu rijeke Ćehotine.  Obnovili su ga prije nekoliko decenija  mještani sela Nange uz pomoć tadašnje Vojske Jugoslavije. Do vodenice je napravljen i put.

Na žalost,  mnoge vodenice iste starosti na području pljevaljske opštine  odavno su  uništene. Iz više pljevaljskih mjesnih zajednica (MZ), tokom mnulih godina, stizale su incijative  prema lokalnoj upravi i državi da se neki od brojnih mlinova obnove.  Nije bilo razmijevanja pa  ni rezultata.  Novac je bio prepreka, a falilo je i volje. U  MZ Potkovač tvrde da je nekada u njihovom kraju  bilo oko trideset vodenica, a danas ne radi nijedna. Najviše ih je bilo na  rijeci Kozica, čak 22, šest na  Kamenica, a tri na  Toplici. Ne tako davno,  u kanjonima rijaka Draga i  Tare bilo je sedam vodenica. Danas nijedna nije u funkciji, a samo jedna nije srušena.  Gotovo sve su nestale 90-ih godina prošlog vijeka, kada su počela intenzivno da  ostaju bez ljudi i pljevaljska sela.

Jedna od najstarijih vodenica potočara na prostoru opštine Bijelo Polje nalazi se na imanju porodice Sošić kod Slijepač Mosta. Vlasnici tvrde da je stara preko 100 godina, a ranije su usluge mljevenja koristili mještani  okolnih sela .   Od prije nekoliko godina značajno su je oštetile vodene bujice, a novca za popravku vlasnici nijesu imali.Od preko nekoliko stotina mlinova, koji su početkom prošlog vijeka postojali  u toj opštini, sada  rade samo rijetki. Obnovljeni su novcem mještana sela ili porodica na čijim su imanjima podignuti.

Priča o vodenicama u rožajskom kraju je duga i puna zanimljivivih istorijskih detalja i anegdota. Od  vrela Ibra i na pritokama do ušća Bukovičke rijeke, bilo je na desetine porodičnih, plemenskih i vodenica čiji su vlasnici „uzimali ujam“. Razlikovale su se po veličini,  broju vodeničkog kamenja i prema tome da li su građene na jačim vodotocima ili potocima. Pretpostavlja se da je najstarija u Bandžovu ispod Hajle, u neposrednoj blizini Derman Dola.  Postoji preko 200 godina, a napravili su je potomci Bandža, koji se doselio od Selca. Abazagina vodenica, nadaleko poznata i čuvena brvnara na Lovničkoj rijeci, građena je  1820. god. prije izgradnje Kučanske džamije, a izgradili su je potomci Hadži Jusa Hadžića. Od 1935. godine bila je vlasništvo Abazagie Kardovića.   Vodenica je mljela sve do 65-tih godina prošlog vijeka, kada je država to zemljište dala na  korišćenje O Š „Mustafa Pećanin“.

Prema tvrdnjama lokalnih hroničara na području Berana, neposredno nakon Drugog svjetskog rata radilo je 100 vodenica.  Sada ih je tek nekoliko.  Mještani se sjećaju da je  u nekim djelovima te opštine svako bratstvo imalo jednu ili više vodenica. Među rijetkima koje rade i dalje  je mlin porodice Golubović u selu Banjevac. Ta vodenica stara je više od  od 100 godina. Nema više mnogo  mlinova ni na vodotocima u Andrijevici. Baš na mjestima  temelja nekada  brojnih vodenica tog kraja  minulih decenija nikle su male hidroelektrane (mHE).

Na području kolašinske opštine, takođe, samo je  nekoliko tradicionalnih mlinova još u funkciji. Rijetka su sela gdje je bilo dovoljno sloge i novca da se potočare obnove.  Najpoznatija je u samom centru grada, na rijeci Svinjači. Iako je odavno nacionalni restoran, ipak objekat je sačuvao autentičan izged, vodeničko kamenje  i zanimljivu priču o nastanku. Vodenica je sada vrijedan dio kolašinske turističke ponude, baš kao što je nekada bila neizostavan dio starovaroške svakodnevice. Podignuta  prije dva vijeka, a mehanizam na vodeni pogon i dalje je u funkciji. Od doba Kraljevine Crne Gore do 70-ih godina prošlog vijeka, kada je postala ugostiteljski objekat,  bila je vojni objekat, odnosno, mljela je brašno za potrebe vojske.

Melje i dalje mlin u selu Mušovića Rijeka, kojeg su vodene bujice više puta uništavale, a mještani uporno obnavljali.  Više od 100 godina je stara i  ta vodenica, podignuta na kraku rijeke Ljevaje, čije vode država namjerava uskoro cijevima da vodi „uz brdo“ do planine kako bi se snabdijevali i osnježavali planinski centri.

U skoro svim selima u kojima mlinovi još funkcionišu tvrde da je neophodno da država učini nešto kako bi se sačuvao i zaštitio tradicionalni način mljevanja žitarica. Sve to, smatraju, vrijedi predstaviti turistima i ostaviti za naredne generacije kao vrijedan dio crnogorske kulture i tradicije.   Na žalost, država još ne dijeli taj stav, pa ako se situacija  ne promijeni, vodenice  na sjeveru Crne Gore će u bliskoj budućnosti postojati samo u nostalgičnim uspomenama.

                                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo