Povežite se sa nama

Izdvojeno

VLAST U ODBRANI NACRTA FISKALNE STRATEGIJE: 600 = 700. I tačka

Objavljeno prije

na

Svi koji budu primali minimalac od 600 eura biće prevareni. Uzalud ih sada iz PES-a, plaćenim oglasima na portalima, uvjeravaju, parafraziramo, da će ljutnja što će primati 100 eura manje nego što im je obećano biti samo njihov subjektivni osjećaj. Pošto će prosječni minimalac biti 700

 

 

Rasprava o vladinom Nacrtu fiskalne strategije za period 2024.-2027. dobija na dinamici.
„Naš ekonomski program zasniva se na unapređenju poslovnog ambijenta kroz smanjenje poreskog opterećenja na rad sa jedne i povećanje neto zarada zaposlenih sa druge strane“, pohvalio se premijer Milojko Spajić na predstavljajnju Nacrta koji se pretvorio u prezentaciju davno obećane, a konačno dostupne verzije programa Evropa sad 2.
To što je ponuđeno, u najvećoj mjeri, ne korespondira sa predizbornim obećanjima Pokreta Evropa sad. „Smanjenjem troškova na zarade, Crna Gora postaje zemlja sa najmanjim poreskim opterećenjem na rad u Evropi, čime stvaramo ambijent za kredibilne investicije i otvaranje novih radnih mjesta i zadovoljnog i motivisanijeg zaposlenog sa druge strane“, kaže Spajić. Čitaoci znaju da je to što premijer opisuje kao „smanjenje troška na zarade“, zapravo smanjenje bruto plate za nekih 10,5 odsto. Za toliko će, ukoliko Vladina fiskalna strategija u ovom obliku dobije neophodnu podršku Skupštine, biti smanjena izdvajanja za penziono-invalidsko osiguranje koja se više neće uplaćivati Fondu PIO.
Sa raznih strana, različito se gleda na dilemu da li je to dobra ili loša vijest. Baš kao što se različito ocjenjuje i evidentni raskorak između obećanog pred izbore i najavljenog prošle nedjelje. Uglavnom, na štetu onih koji su povjerovali bilbordima PES-a. Sada je sa sajta te partije uklonjen kalkulator sa isprogramirane dvije računske operacije. Da svaku neto platu manju od 562 eura prebaci u 700. Pod stavkom buduća neto zarada. A da sve iznad toga uveća za 24,5 odsto.
Premijer Spajić sada tvrdi kako nikada nijesu obećali toliku povišicu.
“Gledali smo građane u oči i obećali povećanje prosječne plate na 1.000 eura, minimalne plate na 700 eura, a minimalne penzije na 450 eura i punu zaposlenost u roku od 12 mjeseci! Tražili smo njihovo povjerenje, i na osnovu obećanog smo ga dobili“, reagovao je bivši funkcioner PES-a, a od ove nedjelje i bivši ministar pravde Andrej Milović. „Umjesto obećanog, građani dobijaju farsu. Dobijaju prevaru. I dobijaju vrijeđanje inteligencije nekakvim izmišljenim pojmovima poput prosječnog minimalca.”
Prosječna minimalna zarada biće 700 eura ponavljaju iz Vlade i PES-a. Pokušavajući da sakriju da ćemo imati, jedini na svijeti, dvije minimalne zaarde. Manju za srednjoškolce – 600 eura . I 200 eura veću za one sa višim obrazovanjem. Iz Vlade još ne umiju da odgovore na prosto pitanje: koji će minimalac primati visokoškolci angažovani na poslovima za koje je, sistematizacijom radnih mjesta unutar kompanije/institucije, dovoljna i srednja škola?
To što oni neće da kažu, ne znači kako odgovor nije jasan. „Minimalna zarada je biološka mjera po kojoj ne može biti podvajanja zaposlenih, a posebno ne po osnovu nivoa obrazovanja. Ovdje program Evropa sad 2 otvoreno pokazuje lice zle maćehe iz neke od bajki“, poručuju iz Sindikata uprave i pravosuđa Crne Gore. Nezadovoljni su i u Savezu samostalnih sindikata, odakle demantuju tvrdnje premijera da su podržali program: „Saopštili smo Vladi da je jedinstven stav Izvršnog odbora USSCG da ne podržavamo da se program Evropa sad 2 realizuje kroz model koji preferiraju, a koji podrazumijeva ukidanje jednog dijela doprinosa za obavezno penzijsko osiguranje.“
Ništa za to. Trenutno je, prema saznanjima Monitora, u toku velika akcija izmjene sistematizacija radnih mjesta u značajnom broju kompanija koje posluju u oblastima trgovine, usluga i turizma. Pogodićete – raste broj radnih mjesta za koje je dovoljno srednjoškolsko obrazovanje.
Tu je i pitanje – kako su u Vladi došli do prosječne minimalne zarade od 700 eura? Po svoj prilici prostim dijeljenjem sa dva manjeg i većeg minimalca. I ako ne postoje javno dostupni podaci o obrazovnoj strukturi zaposlenih, teško je povjerovati da će odnos srednjoškolaca i visokoškolaca sa minimalnom zaradom biti 1:1. A lako je pretpostaviti da će onih prvih biti poprilično više. Pa stvarni prosjek minimalne zarade neće biti 700, nego manje.
Onima koji budu primali 600 eura, sve to će biti suvišna priča. Oni su prevareni, pa prevareni. Uzalud ih sada iz PES-a, plaćenim oglasima na portalima, uvjeravaju da će ljutnja što će primati 100 eura manje nego što im je obećano biti samo njihov subjektivni osjećaj. Prosječni minimalac je 700, poručuju iz najbrojnije članice vladajuće koalicije. Sve drugo je laž, kažu. Ostatak vlasti, potvrdno klima glavom. Nije uzalud rekonstruisana Vlada tri puta veća od one Zdravka Krivokapića iz 2020.
Poslije minimalca, na red je došlo pitanje penzionera. I obećane prosječne penzije od 600 eura.
Iz PES-a pojašnjavaju ono što su njihovi lideri zaboravili prošlog četvrtka: „Penzija se obračunava na osnovu bruto osnovice, koja povećanjem plata raste, a ne na bazi stope doprinosa“. Bolje da nijesu to radili. Ako baš ne računaju kako su zaposleni preumili da je suštini predočenog programa Evropa sad 2 smanjenje bruto zarade, oslobođene od dijela (približno 2/5) zakonom propisanih doprinosa za penziono osiguranje.
„Smanjenjem doprinosa za penzije smanjuju se sopstvene penzije u budućnosti a u sadašnjosti narušava princip međugeneracijske solidarnosti“, konstatuje nekadašnja državan sekretarka u Ministarstvu finansija Mila Kasalica. „Fond PIO biće zavisan od državnog budžeta“.
To su predočili i iz Sindikata uprave i pravosuđa. Uz konstatciju da su se sa programom Evropa sad 2 upoznali tokom TV prenosa Vladine prezentacije.
„Predstavljeni program Evropa sad 2 donosi umanjenje bruto zarade koja u konačnom čini definiciju zarade. Iz tog razloga penzije će sjutra biti znatno manje“, zaključuju iz Sindikata koji predvodi Nenad Rakočević. Uz zaključak: „Ogromna većina zaposlenih javne uprave imaće neto uvećanje zarade od svega par desetina eura“.
Da li će usljed smanjenja bruto zarade i doprinosa za PiO, buduće penzije biti manje od onih koji bi dobijali pod sadašnjim uslovima? I koliko bi moglo biti to umanjenje? Još dva pitanja na koja u Vladi nemaju odgovor. Ili žele da sami zaključimo kako je budućnost crnogorskog penzionog sistema u garantovanim (minimalnim) penzijama. Koje će se vezivati za starosnu dob građanina, a ne za dužinu staža i iznos bruto zarade osiguranika.
Nije skroz jasno ni šta je sa sadašnjim penzionerima i njihovim penzijama. Priča o povećanju penzija priča se na prilično nerazgovjetan način.
„Rastom plata, porašće i penzije od januara 2025. za najmanje sedam odsto, uz dodatno prilagođavanje godišnjoj stopi inflacije“, pojašnjavaju iz PES-a ono što je njihov predsjednik i premijer opisao kao „najmanje 50 eura“. Od naredne godine. „Ova Vlada penzionerima obezbjeđuje trajno povećanje primanja i ne kupuje glasove jednokratnim naknadama“.
Da pustimo priču i vidimo, da li će penzioneri nakon najavljene povišice imati obećanu prosječnu penziju od 600 eura. Izgleda da neće.
„Prosječna penzija za mart 2024. godine iznosi 488,32 eura“, saopštili su proljetos iz Fonda PiO, uz podsjećanje da je godinu ranije prosječna penzija iznosila nepunih 375 eura. Dakle, bilo da tu penziju uvećamo za 7-8 odsto, ili joj dodamo 50 eura, ona ne doseže do obećanih 600. Sada je sada razlika između minimalne i prisječne penzije manja od 40 eura, odnosno, nepunih 10 odsto. Još jedan podatak koji vodi ka slutnji da je plan vlasti uvođenje jednoobrazne, minimalne penzije. Ko želi više neka se okrene privatnim penzionim fondovima i kompanijama za životno osiguranje.
Navedeno je, vjerovatno, najbolji i najrazrađeniji dio Nacrta fiskalne strategije do 2027. Onda znate kakve su preostalih 100-tinjak strana. Jano je: u Vladi nemaju pojma kako će nadoknaditi budžetske prihode kojih se odriču smanjenjem doprinosa (oko 200 miliona eura, možda i znatno više). Od priča o oporezivanuju igara na sreću, markiranju goriva, smanjenju sive ekonomije, zaplijeni nezakonito stečenog… nema vajde. Uostalom, dodatni prihodi kojim se, po tim osnovama, barata u fiskalnoj strategiji ne mogu pokriti ni četvrtinu očekivanog gubitka. A najavljeno povećanje zarada i penzija dodatno će povećati deficit u državnom budžetu.
Dalje, državni dug će za tri godine biti makar 1,2 milijarde veći nego danas. Obećani putevi, sve izgrađeni do 2030, sa izuzetkom dionice Mateševo – Andrijevica, lagano blijede sa horizonta. Vlada se, uglavnom, ne bavi svojim poslom. Pogledajmo poglavlje Nacrta fiskalne strategije naslovljeno Mjere u oblasti ekonomije i turizma. Jedna stranica teksta, manje od jedan posto strategije, na kojoj čitamo:
„U ovoj oblasti obezbijeđuju se sredstva za realizaciju redovnih aktivnosti u vezi sa: stvaranjem dobrog poslovnog ambijenta; jačanjem konkurencije i ekonomske konkurentnosti, podizanjem nivoa konkurentnosti turističkog proizvoda i intenziviranju investicionih ulaganja u sektor turizma; unaprijeđenjem i implementacijom strateškog i zakonodavnog okvira za efikasniji industrijski i regionalni razvoj, izradu podzakonskih akata…“. Tekst je dijelom skraćen i ispravljene su mnogobrojne slovne greške. A ima još:
„U narednom peridou planirano je sprovođenje sljedećih novih politika: Dalje unapređenje energetske efikasnosti u javnim zgradama; Unapređenje konkurentnosti privrede; Dalji razvoj zanatstva; dalji razvoj poštanske djelatnosti; Unapređenje životne sredine i monitoring Morskog ekosistema…“.
Konačno: „Ukupno izdvajanje na godišnjem nivou po osnovu mjere iznosi 28 miliona eura“. Odnosno, 75 miliona za tri godine.
Baš su se potrudili.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo