Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Vlast na uskom kolosjeku

Objavljeno prije

na

Radnici nikšićkih Boksita su, privremeno, odložili najavljeni štrajk vjerujući novim obećanjima vladinih emisara. Čekaće, dogovoreno je, makar do kraja nedjelje dvije plate koje im poslodavci duguju još od proljetos. Te je zarade, prema ranijim obećanjima čelnika izvršne vlasti, trebalo isplatiti prije prvog septembra. Rudnik, inače, još pokušava prodati rudu iskopanu prošle jeseni, dok prave, neprekidne proizvodnje u Boksitima nije bilo skoro tri godine. Kombinatu aluminijuma se, tvrde zajednički vlasnici KAP-a i Boksita, ne isplati da kupuje rudu iz svog rudnika!? Uvoze je – iz BiH, Rumunije, Afrike… Kad transport zakasni, što se zbog neplaćenih računa dešava svako malo, radnici KAP-a po fabričkom krugu sakupljaju opiljke. Valjda je to ona modernizacije koju su nam obećavali ovi sa vlasti dok su trgovali KAP-om.

Ni Željezarci (još) neće pohoditi Podgoricu, da pred Vladom i Parlamentom traže plate dovoljne makar za toliko da njihove porodice nijesu gladne. I oni su, objasnio je predsjednik fabričkog sindikata Janko Vučinić, „ispoštovali” poziv ministra ekonomije Vladimira Kavarića na pregovore i dijalog. Radnici žele pregovore kako bi sačuvali fabriku, objašnjavaju željezarci. Ali želje nijesu dovoljne da bi se preživjelo sa platom od

168 eura mjesečno koliko je, prema platnoj listi Željezare Toščelik, primio Radosav Čurović, radnik Kontrole kvaliteta, za 184 sata provedena na radnom mjestu. A Čurović je samo jedan od zapošljenih čija je plata manja od 200 eura. Radnici će, dakle, svoj protest nastaviti u fabričkom krugu. Vlasnicima, tvrde, njihov štrajk ne smeta pošto proizvodnje čelika u Nikšiću i onako nema već desetak dana. Vučinić i njegove kolege su, i pored toga, proglašeni za neprijatelje crnogorske ekonomije.

Time što traže pristojnu platu željezarci prijete poslovnom aranžmanu koji su ugovorili zvaničnici Vlade Igora Lukšića i turskog Toščelika. Umjesto da uvaže zvanične preporuke i pritrpe se tri – četiri godine. Prežive li planirani investicioni ciklus (i ako se taj ciklus ne pretvori u skupi cirkus, kao tri –četiri puta do sada) poslije će im sve biti lako. Kao kad izujete tijesne cipele.

Štrajk u Željezari bi mogao, kako javljaju dobro upućeni, loše uticati i na sudbinu KAP-a. Ta priča kaže da se Toščelik bio baš zagrijao za kupovinu fabrike koja trenutno duguje nekih 400 miliona eura (skoro pa dvogodišnju proizvodnju punim kapacitetom) ali ih je preplašila odlučnost nikšićkih radnika da se, ako treba i štrajkom, izbore za pravo da jedu svaki dan.

Znači: ako propadne genijalni naum kreatora ekonomske politike DPSDP koalicije da uz Željezaru upakuju i KAP, a onda sve to skupa zamotaju u 400-500 miliona eura našeg novca (oprost ili preuzimanje sadašnjih dugova, nove subvencije, odloženo plaćanje poreza i dorinosa…) krivi će biti radnici i sindikalci. Pošto su vladajući političari i lopovi, kao „časni ljudi” i „korektni momci”, oslobođeni bilo kakve odgovornosti.

Svoje tvrdnje o tome da nikšićki radnici ometaju novi posao stoljeća u Dajbabama, medijski izvori iz vladinog okruženja dokazuju činjenicom da su predstavnici Toščelika bili u KAP-u. Tamo su, potvrđuju i izvori Monitora, razgledali pogone. Posebno su ih, tvrde prisutni, interesovala postrojenja i hale izgrađene od čelika. Neki su otud zaključili da Turci imaju prilično jasnu ideju o tome šta bi trebalo uraditi sa KAP-om. To je za sada, ipak, samo utisak.

Uglavnom, slijedeći proklamovanu političko-ekonomsku doktrinu o bezgriješnosti Mila Đukanovića, njegovih namjesnika i poslovnih partnera, EPCG je odustala od prijetnje da će Kombinatu isključiti struju 1. oktobra, ukoliko njegovi vlasnici ne plate dug od, pazite sada, 50 miliona eura!

Da se zna: toliko košta struja koju KAP potroši za više od godinu dana. To je skoro 20 odsto planiranog godišnjeg prihoda Elektroprivrede. Nije nevažno, u EPCG tvrde da ih svaki euro uvezene struje koju im KAP nije i neće platiti, košta dvostruko više.

Pogodite ko plaća tu razliku.

Mala pomoć – u pitanju su isti oni koji će platiti i više od 70 miliona eura potrošenih za rekonstrukciju i modernizaciju pruge Nikšić – Podgorica. Projekat je, negdje na razmeđu vjekova, odobrila Vlada Filipa Vujanovića, kao mali znak pažnje gradu koji nam je dao voljenog vođu, velikog majstora vlasti i svih vrsta međunarodnih tranzita.

Pošto nema dobrih izbora bez dobrog i svečanog otvaranja, državnih zastava i malo patetike, pruga će biti puštena u rad bez upotrebne dozvole, prije izborne šutnje, u momentu kada spin majstori vlasti procijene da će to njihovim poslodavcima donijeti najviše poena.

Uvertira je počela. Zarija Franović, prvi čovjek Željezničke infrastrukture Crne Gore, preko nadležnih službi najavljuje kako će ponovnim puštanjem u rad pruge Nikšić-Podgorica najviše koristi imati “nosioci ekonomskog razvoja Crne Gore: KAP, Boksiti i Željezara, kao i Luka Bar jer će se prevoz tereta koji je ranije bio usmjeren na drumski saobraćaj ponovo vratiti na taj logistički pravac”. U ovom tekstu je napisano ponešto o stanju u kome se nalaze Franovićevi „nosioci ekonomskog razvoja”. Nije preporučljivo uzimati bez rezerve predviđanja čovjeka koji je onako strastveno branio DPS amandmane na Zakon o bankama, a potom i Prvu banku, njene vlasnike i menadžment. Uostalom, odmah nakon najava o povratku tereta na prugu Nikšić – Podgorica, sastavljači saopštenja ŽICG tvrde kako „remont pruge nije uticao na funkcionisanje teretnog saobraćaja koji se odvijao bez ograničenja svih godina rekonstrukcije”. Šta će se onda vratiti? Izuzev što će jaja, sir i povrće iz Nikšićke župe, subotom, na podgoričke pijace stizati vozom umjesto autobusom. Da li je to dovoljno da opravda investiciju od 70 miliona eura?

Eksplozija socijalnog nezadovoljstva ponovo je odložena. Nije isključeno da će, uz malo sreće i malo više para, Vlada uspjeti u naumu da 14. oktobar dočeka bez uličnih protesta, blokiranih puteva i(li) kampovanja nezadovoljnih građana ispred takozvanih institucija sistema: Vlade, parlamenta, Ustavnog suda… Nakon toga biće – što smo tražili to smo i dobili.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo