Sjećate se predizbornog plakata ,,demokratske koalicije” Mila Đukanovića iz proljeća 2001. godine? Nonšalantno zaokružen broj 13, i, među sloganima Izađimo na izbore – pobjeda je Crne Gore i Trijumf pobjednika, grupna fotografija ushićenih sportista i sportskih radnika – Maje Bulatović, Bojana Bakića, Blagote Sekulića, Dragana Vukčevića, Borisa Zlokovića, Dejana Radonjića… Kako tada, tako danas: sport je izrazito važna poluga u kreiranju stvarnosti po mjeri vladajuće partije. Paravan od lopte i emocija.
Krenimo od fudbala. Dejan Savićević, predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore, alfa i omega crnogorskog fudbala, u dobrim je odnosima sa liderom DPS-a. Mediji su spekulisali i da je nekadašnji igrač Milana Đukanoviću ,,sredio” susret ( mnogo važnih tema: A2A, Terna, optužnica u Bariju ) sa bivšim premijerom Italije Silvijem Berluskonijem. Đukanović je uoči izbora Savićevića za prvog čovjeka saveza, kazao: ,,Sve da je i šešeljevac, a ne to što jeste, Savićević će – svidjelo se to vama ili ne – biti predsjednik.”Amin.
Potpredsjednici, kladioničarski rečeno, iz jedan u jedan DPS-ovci: Boro Lazović, prvi čovjek budvanskog ogranka partije, Vladan Vučelić, šef DPS-a Podgorice, Vojislav Došljak, sekretar opštinskog odbora DPS Berane i Milenko Maraš, predsjednik Skupštine GO Golubovci. Ni izvršni odbor fudbalskog saveza kadrovski nije bitno drugačiji. Između ostalih: Kemal Đečević, član savjeta za praćenje realizacije izbornog programa DPS-a Mevludin Nuhodžić, član predsjedništva partije, Zoran Đurišić, prvi čovjek Montenegroerlajnza i suprug Milice Pejanović-Đurišić, ministrice odbrane, Mihailo Đurović, predsjednik opštinskog odbora SDP-a Budva, Mitar Matijašević, sekretar Sekretarijata za privredu i finansije opštine Nikšić iz redova DPS-a. U članu 4 statuta FSCG piše da je savez neutralan po političkim pitanjima. Piše.
Kakav savez, takvi i klubovi. Predsjednik skupštine Budućnosti od 2001. godine je Miomir Mugoša, gradonačelnik Podgorice, član Glavnog odbora DPS-a. Za njega je, nedavno, Momčilo Mandić, bivši ministar u Vladi Republike Srpske, kazao da je ( uz Đukanovića i Filipa Vujanovića ) nesebično pomagao srpsku vojsku tokom rata u Bosni ( ,,slali gorivo za tenkove koji su se borili od Srebrenice do Goražda”, ,,darivali poljske bolnice”).Vezir sa Mareze poznat je po uličnom nasilju gafovima, krivičnim prijavama… Ni žuti karton.
Tu je i Mugoša mlađi, sin Marko. Lani su obaviješteni fudbalski krugovi, tvrdili su da je nasljednik toliko osilio da je, u svojstvu ovlašćenog lica, svojevremeno razgovarao sa Nebojšom Vignjevićem, kandidatom za trenera, te da je učestvovao i u sastavljanju liste potencijalnih pojačanja.
O tome kako Mugoše vode klub, prošlog mjeseca je posvjedočio Janko Miročević, dugogodišnji trener mlađih kategorija Budućnosti, kada je upozorio da bi neki otišli u zatvor kada bi finansijska kontrola pokucala na vrata tima. ,,Čitav život sam tu, zvanično zaposlen od 1975. godine, što kao igrač, što kao trener, ali ovo što se dešava sada ne pamtim. Klub se urušava…”, kazao je Miročević Dnevnim novinama. Sve je počelo dolaskom Mugoše, rekao je trener i upitao nadležne od kojih para se finansira sportsko društvo. ,,To se mora objasniti! Jer, kažu da se FK Budućnost finansira iz opštinskog budžeta. Zbog čega je onda opštinskim radnicima plata svakog 1. u mjesecu, a nama redovno kasni između tri i šest mjeseci!?”
Mugoša je dugo u zavadi sa još jednim sportskim moćnikom Rajom Božovićem, dugogodišnjim čelnikom Zete koji je 1996. godine, kada je preuzeo tim (osnivač Vukašin Maraš, tadašnji šef policije ), sa njim napravio nezamislive rezultate. Božović se 2009. godine zvanično povukao iz kluba, zbog, kako je kazao, odnosa Saveza i glavnog grada prema Zeti koji ,, zbog mene žele da unište taj klub”. Iako se, nakon formalnog napuštanja fudbala, posvetio menadžerskom poslu u Crvenoj zvezdi, Božović, bivši pukovnik Jedinice za specijalne operacije i pripadnik Arkanovih Tigrova (kodni nadimak Kobac ) i dalje je siva eminencija kluba.
Proteklog maja, Čelik iz Nikšića, kao drugoligaš, osvojio je Kup. Za nevjerovatan uspjeh malenog kluba pod Trebjesom igrači i navijači mogu da zahvale vlasniku Ranku Raduloviću, kako se to kaže – kontroverznom biznismenu. Zahvalan mu je i dosadašnji predsjednik Opštine Nebojša Radojičić. Nakon osvajanja Kupa organizovao je doček i podigao zdravicu: ,,Zahvalnost, osim igračima i treneru, dugujemo i upravi, a posebno vlasniku i glavnom finansijeru Ranku Raduloviću.”
O finansijeru, DPS-ovom miljeniku, čovjeku koji je na svoju ruku i za svoj džep preoravao Bokokotorski zaliv, Lipci, Monitor je već pisao. ,,Raspad SFRJ dočekao u zatvoru, gdje je sa braćom (Miomirom i sada pokojnim Slavkom) služio kaznu zbog ubistva Zorana Vilotijevića (15, 8 i 12 godina). U vrijeme raspada DPS- a, pominjani su kao podizvođači u poslu šverca cigareta u BiH, koji je, prema tužilaštvu, kontrolisao nikšićki policajac i biznismen Miodrag Daka Davidović, Bulatovićev kum. Amnestija tadašnjeg predsjednika stavila je tačku na priču. Kasnije, vještina prikupljanja glasova u kampanji od vrata do vrata za vladajući DPS, omogućila je Raduloviću napredovanje”.
Izvori našeg lista tvrde da je u kampanji od vrata do vrata Radulovićima partner Nada Martinović, činovnica Filozofskog fakulteta, o kojoj je Monitor u prošlim brojevima detaljno pisao, osoba od Đukanovićevog posebnog povjerenja za koju se sumnja da iz sjenke kontroliše najdelikatnije procese u borbi DPS-a za osvajanje i kontolisanje vlasti.
Rudar iz Pljevalja, nije imao sreće kao Čelik. Vlasnik kluba, brat odbjeglog narkobosa Darka Šarića, Duško, imao je preča posla – morao je u zatvor na osam godina zbog pranja novca. Sportske posljedice bivaju uočljive – Rudar je ispao iz završnice takmičenja. Presušila bratska slavina. ,,Dobri momci” kako im je tepao bivši predsjednik opštine Filip Vuković imali su izrazitu naklonost lokalnih vlasti. Od 2007. kada Šarići preuzimaju tim, uprava sa Vukovićem na čelu na njega je potrošili više od 330 hiljada eura. Bez ugovora! Za finansiranje Rudara u 2007.godini iz pljevaljskog budžeta utrošeno je 90.000 eura, u 2008. – 130.000, dok je 2009. godine na klub potrošeno 37 hiljada.
U aprilu, potpredsjednik Rudara 47-godišnji Radmilo Mitrović ubijen je u Podgorici. Zbog ubistva, uhapšena je 19-godišnja Marija Milić, rukometašica pljevaljskog kluba Biser. Mitrović je bio i predsjednik kluba malog fudbala iz Pljevalja Municipijum S, čije osnivanje se veže za Šariće.
I Sutjeskoj ide. Predsjednik Upravnog odbora, pomenuti Mitar Matijašević, ovih dana dospio je u javnost kada je lokalna uprava, pred mogući odlazak sa funkcija, podijelila stambene kredite sedmorici funkcionera, među kojima i njemu, iako ima stan od 96 m2! Fair play. Sutjesku je nekada vodio i moćni Brano Mićunović. Tumačio je: „To nije bio nikakav biznis, nego sam davao svoje pare, praktično bacao ih u bunar, ništa to nije pomoglo da uspije Sutjeska, osim što sam ja bio sve siromašniji”. Vidi, ko god prođe Budvom.
Poslovanje Mogrena o kome brine Boro Lazović, prvi čovjek DPS-a Budva, početkom prošle godine provjeravala je policija. Mediji su pisali: ugovor o ustupanju bez naknade oko 12.000 kvadrata zemljišta FK Mogren, potpisali su direktor kluba Boro Lazović i Boško Krolović, izvršni direktor firme Novastar investment CG, 17. jula 2009.
Košarka je Đukanovićeva uža specijalnost. Mnogi koji su sa njim igrali basket – tajkun Veselin Barović, poslanik Zoran Vukčević, poslanik i rekorder u krivotvorenju stope nezaposlenosti Zoran Jelić… – napredovali su po partijskoj vertikali. I horizontali. Mreža. Na čelu Saveza Đukanović je zamijenio Igora Lukšića; u predsjedništvu su, između ostalih – Miroslav Ivanišević i Vladimir Kavarić; predsjednik izvršnog odbora – Veselin Barović, nadzornog – ministar finansija Milorad Katnić.
Rukomet je sportsko-politički zabran člana glavnog odbora DPS-a i predsjednika Odbora direktora Rudnika uglja Pljevlja Predraga Boškovića. On je predsjednik RSCG i ŽRK Budućnosti. Na predizbornoj konvenciji ,,evropske koalicije” u Bijelom Polju ovako je govorio: ,,Okupili smo se večeras ovdje da svi zajedno kažemo jedno veliko ‘Naprijed Crna Goro’. Kao što su to uradile naše rukometašice, naši košarkaši, naši vaterpolisti i svi oni sportisti Crne Gore koji su ove godine i prethodnih godina pronosili slavu Crne Gore… Zato noćas složno kao svi naši sportisti želimo i idemo u još jednu izbornu pobjedu”. Čisto sportski.
Odbojka je tradicionalno rezervisana za Maroviće. Dragan, brat potpredsjednika DPS-a, Svetozara (nekadašnjeg prvog čovjeka Budvanske rivijere), zbog presude od četiri godine zatvora za zloupotrebu položaja potpredsjednika Opštine, podnio je ostavku na mjesto predsjednika OSCG. Naslijedio ga je Cvetko Pajković, sekretar Sekretarijata za investicije te opštine. Da odbojka ne ostane bez Marovića potrudio se Svetozarev sin Miloš, sada predsjednik kluba iz Budve.
I voda je pod nadzorom. Predsjednik Upravnog odbora Vaterpolo saveza Srđan Kovačević, predsjednik je Odbora direktora EPCG i bivši savjetnik u Vladi. Predsjednik Skupštine VPS Đuro Marić, član je glavnog odbora DPS-a. Među najuticajnijim članovima UO je i Aleksandar Tičić, takođe u glavnom odboru vladajuće partije. Tu je i takozvani partner iz Liberalne partije Andrija Popović.
Dragan Dudić Fric, glavni finansijer kotorskog vaterpolo kluba Cataro, sumnjičen za šverc narkotika, ubijen je u Kotoru pod nerazjašnjenim okolnostima. Monitor je ljetos pisao: ,,Njegov sugrađanin, predsjednik Primorca Denis Mandić češće gostuje na stranicama crne hronike gdje se razračunava sa poslovnim partnerima iz HLT fonda, dok se igračima i trenerima u klubu duguje od pet do 18 plata”.
Đuknovićeva partija kidnapovala je crnogorski sport. DPS se potrudio da pod okrilje stavi i sportiste. U glavnom odboru partije su: Denis Šefik, golman vaterpolo reprezentacije, Goran Radonjić, kik bokser, Stefan Savić, fudbalski reprezentativac, Bojana Popović, predvodnica ženske rukometne reprezentacije, Sead Šehović, košarkaški reprezentativac. Na svečanostima koje organizuje DPS česti gosti su i Nikola Janović, donedavno kapiten vaterpolo reprezentacije, Srđan Mrvaljević, vođa nacionalnog džudo tima… Koliko li je tek članova i simpatizera partije među sportistima?! Važno je učestvovati.
Marko MILAČIĆ