Srđanu Kusovcu tijesna je Pobjeda. Glavni i odgovorni državne novine i bivši savjetnik bivšeg premijera dao se u borbu protiv raznoraznih nezakonitosti, ne bi ga se postiđeli ni u državnom tužilaštvu. Ako on ne sruši crkvu na Rumiji, niko neće.

Sem Amfilohija Kusovac je izgleda odlučio da sruši i nezavisne medije. I Nebojšu Medojevića, normalno. Izgleda je ozbiljno shvatio ,,korektivnu ulogu medija” o kojoj je ove sedmice govorio novi premijer Igor Lukšić. Poslije Pobjedine korekcije stvarnosti Crna Gora postaće raj na zemlji. Bez krvožednih novinara i opozicionara da kvare idilu.

Istraživačko novinarstvo Pobjede opet se razmahalo – za rubriku Biramo biser godine prekopavaju se stari brojevi Monitora, Vijesti i Dana i traže ,,glupost, laž, licemjerje, bezobrazluk i medijski diletantizam”. Šteta što u tužilaštvu ne čitaju tu rubriku. Možda bi primijetili da govor mržnje ne koristi samo mitropolit Amfilohije.

LEGALISTA I OSTALI SPECIJALCI: Kusovac nije tu stao. Istragu je proširio i na ,,nezakonito poslovanje” medija. Da jedan ,,nadležni državni organ ispituje poslovanje i privatizaciju političkog tabloida Vijesti”, objavio je na naslovnoj prošle sedmice. Ono, za primjer drugima – ko ne vjeruje u Pobjedinu stvarnost, mogao bi ga posjetiti nadležni državni organ.

Taj organ nikako međutim da posjeti Pobjedu, koja skoro deceniju posluje nezakonito. Kao krajnji rok za transformaciju, odnosno privatizaciju Pobjede, Zakon o medijima propisao je 24. novembar 2003. godine. Umjesto privatizacije, Pobjeda je i dalje u većinskom vlasništvu države, koja je nezakonito pumpa našim novcem.

Ovih dana izabran je i novi Upravni odbor Pobjede, pošto su dva člana pošla u ministre. Teško je povjerovati da vlasnici Pobjede ne znaju zašto im se uposlenik Kusovac nameračio na nezavisne medije. On samo nastavlja tamo gdje je stao prošle godine, kada je u nastavcima prebirao po prošlosti Monitora i Vijesti, objavljivao privatne prepisku ljudi u tim medijima, ne bi li ih raskrinkao kao moralno nepodobne.

Stvari se ne mijenjaju ni kada je u pitanju javni servis. Dovoljno je odgledati dva dnevnika u sedam i po , da gledaocu bude jasno da njegovo pravo da zna nije baš ono o čemu se u toj kući razmišlja kad se pravi program.

Da se ne planiraju suštinske promjene očigledno je i iz najnovijeg Predloga programske orijentacije TVCG za 2011. godinu, koji će krajem ove sedmice Savjetu RTCG podnijeti direktorka Radojka Rutović.

Prethodni plan u kom je Rutovićka iznijela i po koju kritiku na račun te kuće Savjet nije usvojio. Posebno kritičan bio je Draško Đuranović koji je ocijenio između ostalog da ako su kritike Rutovićke tačne tu kuću treba zatvoriti, te da informativni program treba izbalansirati. U novom Predlogu, objavili su mediji, samokritičnosti nema.

Suštinska promjena, odnosno transformacija RTCG u javni servis, onemogućena je odavno, izmjenama medijskog zakonodavstva kojima je ojačan uticaj vlasti na Savjet RTCG.

Trud Pobjede i Servisa nije ostao neprimijećen. Tekuće nagrade koje na raspolaganju ima Društvo novinara Crne Gore pod komandom Dragana Mitovog Đurovića udijeljene su novinarima iz te dvije kuće. Svečano dodjeljivanje organizovano je pod nazivom – I u gori istinu zbori.

,,Onoliko koliko napreduje novinarstvo, toliko će napredovati i društvo”, ocijenio je Kusovac na Dan novinara. Onoliko.

EVROPA I MI: Jedan od sedam zahtjeva koje je EK postavila pred Crnu Goru, ako želi u Evropu glasi – ,,povećati slobodu medija”.

U Analitičkom izvještaju EK, gdje je napravljen presjek stanja u zemlji, ocjenjuje se da je bilo ozbiljnog nasilja nad novinarima ,,koji nijesu dovoljno istraženi i ispraćeni”, da se ,,istraživački novinari i dalje suočavaju sa zastrašivanjem, te da se tužbe za klevetu i visoke novčane kazne još koriste da bi se mediji pritiskali”.

Umjesto povećanja slobode medija, međutim, osilila je provladina sedma sila preko koje se i dalje zastrašuju nezavisni mediji.

,,Mislim da je u ovom periodu svojevrsnog bezvlašća, kada odlazeći premijer i dalje kontroliše kompletnu situaciju a kada formalno i zvanično za stanje na svim poljima, pa i medijskom odgovara novi premijer Lukšić, položaj medija delikatniji i gori nego što je bio u najgorem vremenu vladavine odlazećeg premijera”, komenatriše za Monitor Željko Ivanović, direktor Vijesti

On ocjenjuje: ,,Nezavisni mediji su i dalje izloženi fizičkim prijetnjama i nasilju, finasijskom reketu i medijskom linču.. Nosioci svih tih radnji su Đukanovićevi jurišnici i pioni koji se ponašaju kao da se ništa nije desilo i kao da je njihov veliki gazda i dalje kapo di tuti kapi”. Ivanović se nada da novi premijer ,,ne gaji nadu da je sa pomenutim jurišnicima , sa kojima je odlazeći premijer gradio atmosferu linča i progona slobodnih medija, moguće graditi evropski ambijent poštovanja i podstrekivanja profesionalnog i odgovornog novinarstva” i napominje da će EK ,,vrlo brzo cijeniti poteze premijera i njegovog kabineta na planu ispunjavanja zadatog”.

Da se stvari na polju medijskih sloboda ne mijenjaju ka boljem smatra i Duško Vuković, medijski analitičar: ,,Ono što vidim je inercija lošeg u shvaćanju uloge medija i odnosa prema javnosti, a time i prema medijima kao servisu te javnosti. Možda ćemo uskoro biti svjedoci nekih prestrojavanja, ali ne očekujem nikakve brze kvalitativne promjene, jer tako nešto je prilično nemoguće u okolnostima nepripremljenosti za njih”.

SVE PO STAROM: Otkako je EU postavila svoje zahtjeve pred Crnu Goru vlast je, kada su u pitanju mediji, ostala samo na lijepim riječima.

Novi ministar pravde Duško Marković obećao je da će u potpunosti dekriminalizovati klevetu, a novi premijer Igor Lukšić najavio vladinu pomoć u iznosu od oko tri miliona eura za elektronske i printane medije.

,,U prvom planu treba da bude poruka da smo spremni da uvažimo okolnost da mediji i medijske slobode igraju jednu veoma važnu ulogu u svakom demokratskom društvu i da država podrškom medijskoj zajednici zapravo šalje jasnu poruku da mediji nijesu opozicija, da nijesu neka strana koja ima konflikt, da je odgovornost vlade da bude otvorena i na usluzi medijima”, ocijenio je Lukšić. Lijepo zvuči.

Lukšić je samo zaboravio da pomene da na finansijsko iscrpljivanje pojedinih medija nije samo uticala ekonomska kriza, kako je ocijenio, nego i vlast u kojoj učestvuje.

Ne računajući već isplaćene kazne, Monitor se, na primjer, za duševne bolove trenutno tuži za oko 300 hiljada eura, dnevnik Vijesti oko 12 miliona, a Dan između 200 i 300 hiljada eura. Većinu tužbi protiv tih medija podnijeli su ljudi bliski bivšem premijeru Milu Đukanoviću, koji je svojevremeno u tužbi protiv Vijesti tražio odštetu od milion eura. Visoki iznos koji je Đukanović dobio postao je reper mnogim sudijama prilikom odmjeravanja astronomskih kazni po kasnijim tužbama protiv medija.

Sudska praksa, i pored pojedinačnih slučajeva koji su u skladu sa evropskom sudskom praksom, nastavlja se. Mediji i dalje plaćaju visoke novčane kazne u procesima koje protiv njih vode državni funkcioneri, te bliski saradnici i prijatelji Đukanovića.Viši sud u Podgorici ovih je dana potvrdio prvostepenu presudu kojom se nalaže da naš nedjeljnik isplati četiri hiljade eura Dejanu Banu. Zbog teksta Prva familija Crne Gore.

Tu su i gašenje velikih distributera i otkazivanje velikih oglašivača, što dodatno otežava poslovanje nezavisnih medija.

Svečani govori su jedno, praksa je drugo. Crnogorska vlast svojski se trudi da pokaže kako su mediji koje ona ne kontroliše, neprirodna, neprijateljska tvorevina. Od davnina se zna: patriotski je dug žigosati neprijatelja, zagorčati mu život. Zato se Pobjeda i Servis, okićeni medaljama, nalaze na domovinskoj straži. Vlast je domovina.

Milena PEROVIĆ – KORAĆ