Povežite se sa nama

MONITORING

VLAST I PROTESTI: Njegovo veličanstvo Trg

Objavljeno prije

na

Slijed događaja, nekada, dovoljno govori.

Minule subote, šest dana nakon što je Dragoje Baošić na vratima hercegnovske diskoteke Kaza ubio Jovana Kosaća, ispred lokalnog Centra bezbjednosti okupilo se nekoliko stotina građana Novog. Sa skupa organizovanog uz pomoć Fejsbuk stranice Svi smo mi Jovan Kosać nadležnima su poručili da će ,,milom ili silom” blokirati sve državne institucije u gradu ukoliko osumnjičeni za ubistvo i njegovi pomagači ne budu uhapšeni do srijede.

,,Zato što u našoj državi ništa ne funkcioniše, zato što u našoj državi niko ne radi posao kako treba, zato što ćemo jednom zauvijek da kažemo da je dosta i da ćemo da ih pošaljemo u prošlost”, obrazložila je motive okupljenih Dragana Cmiljanić, jedna od organizatorki protesta. ,,Vlast štiti pojedince koji se i dalje slobodno, sa pištoljima, kreću po gradu i zato mislim da je bilo dosta i da ćemo ih spriječiti u svemu tome”.

Onda je Baošić ,,lociran i uhapšen”. Prema izvorima iz policije koji su medijima predočili službenu verziju, Baošića su pripadnici CB Herceg Novi locirali, a potom uz pomoć specijalne policijske jedinice i uhapsili u šumi iznad Risna. Sumnju u prezentovani tok događaja izazivaju informacije, ranije objavljene u štampi, da je policija prethodnih dana – u skladu sa uspostavljenom praksom – intenzivno pregovarala sa posrednicima o uslovima predaje bjegunca. Ali ih je bunt građana i najava radikalnijih protesta natjerala da skrate priču i ubici namaknu lisice na ruke. Tako je ispunjen prvi zahtjev prošlonedjeljnih demonstranata. Onaj o hapšenju Kosaćevog ubice.

Dan kasnije (u utorak) iz Novoga je stigla informacija da je policija uhapsila i Dragana Bigovića zbog sumnje da je Baošiću pomogao u bjekstvu. Službeno: ,,Bigoviću se na teret stavlja da je počinio krivično djelo pomoć učiniocu nakon izvršenog krivičnog djela”. I njemu je potom određen pritvor (tako je, računali su nadležni, ispunjen i drugi dio subotnjeg ultimatuma).

Tu ne bi bilo ništa neobično da Dragan, skupa sa bratom Stankom Bigovićem, već nije saslušavan kao jedan od glavnih protagonista sukoba koji je završio brutalnim ubistvom. Tada su u višem tužilaštvu zaključili da nema razloga za njihovo zadržavanje u pritvoru (,,kao da su srušili žardinjeru na ulici”, revoltiran je bio Drago Kosać, otac ubijenog Jovana). Šta se to u međuvremenu promijenilo?

Iz Novog je, istog dana kada i vijest o privođenju Dragana Bigovića, stigla i odluka o zabrani protesta koji su mještani Herceg Novog najavljivali za srijedu u podne. Da slučajno ne pretjeraju u novim zahtjevima. Zna vlast kad je dosta.

Praktično u isto vrijeme dok je u Novome, nakon ubistva Jovana Kosaća i građanskog revolta koji je pratio taj zločin, pokušavala da održi situaciju pod kontrolom, policija se i u Nikšiću ispriječila pred one koji su naumili da pred Vladom u Podgorici iskažu nezadovoljstvo.

Policijski kordon, ojačan maricom, spriječio je preostale radnike Rudnika boksita da iz rudokopa Zagrad izvezu preostalu mehanizaciju i odu na najavljeni protest ispred Vlade u Podgorici. Policija je zaustavila i drugu grupu rudara, koja se sa istim ciljem okupila na pretovarnoj rampi iza Trebjese. Rudari su željeli da u Podgorici, po ko zna koji put, od nadležnih zatraže pomoć za nevolju koja ih je snašla a kojoj je u velikoj mjeri kumovala Vlada i njen premijer.

Boksiti su, nakon privatizacije, umjesto modernizacije i novih poslova propali i otišli u stečaj. Većina radnika je primorana da napusti Rudnik. Preostali mjesecima čekaju na plate, a godinama da im se poveže radni staž. Vlast je tolerisala i jedno i drugo, omogućivši tako bivšim vlasnicima Boksita da krše propise. Sada premijer Milo Đukanović, nespreman da se suoči sa posljedicama svoje ekonomske politike, bježi od ojađenih ljudi prebacujući odgovornost na podređene. Koji ne raspolažu ničim od onoga što je potrebno za rješavanje nagomilanih problema.

Da su stigli u Podgoricu, rudare bi pred Vladom dočekali radnici Metalca. Oni desetak dana, danonoćno, čekaju sagovornika kome će predočiti svoje egzistencijalne nevolje. Od srijede štrajkuju glađu.

Vlast je zaključila da na vrijeme treba ispriječiti policiju pred gladne proletere koje je proizvela u minulih četvrt vijeka. Teško je naći nekoga ko bolje poznaje političke domete rudarskog bagera od premijera Đukanovića i njegovih sljedbenika iz starog DPS-a. Njih su, pravo sa ulice, tokom famozne antibirokratske revolucije (oktobar 1988. – januar 1989.) na vlast donijeli radnici Boksita, Dakića, Marka Radovića, KAP-a, Željeznice, Željezare… Kao nagradu, manje-više svi su dočekali stečaj i zaradili otkaz. Antibirokrate hrabro gaze treću deceniju mandata.

Protesti nikšićkih rudara prošle nedjelje su spriječeni i zabranjeni praktično na isti način na koji je policija, početkom maja, radnicima Radoja Dakića zabranila održavanje protesta kojim su željeli da ukažu na nagomilano nezadovoljstvo zbog devetogodišnjeg neizvršavanja pravosnažne sudske presude (naplata 77 ili 78 plata koje im duguje država kao nekadašnji poslodavac u Dakiću u vrijednosti preko 37 miliona eura). Predsjednik Koordinacionog odbora povjerilaca fabrike Milan Vukčević smatra da je vlast posegnula za zabranom, umjesto dijaloga, ,,zbog nekomunikativnosti premijera Mila Đukanovića”.

Logiku zabrana slijedila je i bjelopoljska policija kada se, lani u oktobru, ispriječila pred invalide rada sa sjevera države, onemogućivši njihov pokušaj da pješače od Bijelog Polja do Podgorice, kako bi tražili povoljnije uslove za odlazak u penziju. Policija je kao razlog za izrečenu zabranu navela bojazan da bi tokom njihovog marša moglo doći ,,do ugrožavanja imovine i sigurnosti građana”.

Kada bi policija zaista vodila računa o pomenutom, dobar dio ovdašnje političko–ekonomske ,,elite” (računajući i onu ,,uvezenu”) bio bi, makar, u kućnom pritvoru.

I ne bi nam se, svako malo, ponavljali građanski protesti motivisani brutalnim ubistvom (strijeljanjem) nekoga ko se – ni kriv ni dužan – našao pred cijevima onih kojima je vlast omogućila da ulicama šetaju ,,naoružani i opasni”.

Prije Herceg Novog bilo je Rožaje. Nekoliko hiljada stanovnika tog grada okupilo se, ljetos, nakon ubistva Anesa Kalača dižući svoj glas ,,protiv svih oblika nasilja i nepravovremenih i neadekvatnih odluka državnih organa”. Kalač je, vjeruju u policiji, ubijen ,,greškom”, kao žrtva zasjede koja nije bila spremljena za njega, nakon cjelodnevnog obračuna dvije grupe lokalnih mladića od ranije poznatih policiji.

,,Tražimo od policije da ne budu oni koji dolaze na uviđaj, već oni koji će sa nama stati na put nasilju”, rekla je Sena Tahirović, govoreći ,,u ime rožajskih majki”. Njen sugrađanin Semir Kardović je ispričao da ga je, neposredno prije nego što je ubijen, Anes spasio od desetak momaka koji su ga nemilosrdno tukli u jednom lokalu.

,,Te kobne noći Anes je mene spasio od 10 nasilnika koji su me napali, bez ikakvog razloga. Jedini je on ustao da me zaštiti, radio ono što treba da rade naše institucije”, rekao je Kardović.

Kao odgovor na prozivke ministar policije Raško Konjević u Rožaje je poslao unutrašnju kontrolu. Rezultate njihove posjete ne znamo. Znamo da je ubica Anesa Kalača, Adis Muratović, još u bjekstvu.

Prije Rožaja bio je Bar.

Tamo su, u februaru prošle godine, hiljade na ulici palili svijeće zgroženi i uplašeni brutalnim ubistvom braće Dejana i Ljubomira Gojačanin. I njih je ubio mladić iz policijskih evidencija Šćepan Bujić, u međuvremenu nepravosnažno osuđen na 30 godina zatvora. Protestima u Baru pridružili su se i stanovnici Podgorice, Nikšića, Cetinja.

,,Pucnji na braću Gojačanin – pucnji su u državu”, besjedio je tih dana ministar pravde Duško Marković. ,,Hicima kojim su ubijeni Dejan i Ljubomir, ranjeni smo svi. Ugrožena je vjera u sistem vrijednosti na kojima počiva naša zajednica. Ugroženo je povjerenje u one koji su dužni da brinu o našoj bezbjednosti”, stoji u ministrovom saopštenju uz odlučnu poruku: ,,Poštovani građani, ostajte u uvjerenju da država neće dozvoliti da se ijedan njen građanin osjeća nesigurno i nebezbjedno”.

Na godišnjicu ubistva braće Gojačanin, Mašan Ćogurić je u Podgorici ubio braću Davorina i Danijela Ćulafića. U vrijeme dvostrukog ubistva na Starom Aerodromu, policija je u centru grada hapsila demonstrante čiji je zločin bio protest protiv režima ,,koji nas guši preko dvije decenije”, i mirno sjedjenje na ulici. Grupa huligana koja je, maskirana, banula na protest i kamenicama zasula kordon policije došla je i otišla nesmetano. Do danas niko od njih nije identifikovan i priveden. Možda su momci samo radili svoj posao. Nešto kao pokazna vježba: koliko protesti protiv DPSDP režima mogu biti opasni.

U državi u kojoj vlast marginalizuje instistucije sistema kako bi preduprijedila i(li) obesmislila organizovan otpor svojih građana, ljudi su prinuđeni da zajedničke potrebe artikulišu i za njih se bore na trgovima i ulicama. Bez obzira da li traže hapšenje besprizornih ubica ili se bune protiv bijede.

Uostalom, svakodnevni život u Crnoj Gori postaje opasniji od bilo kakvog protesta. Tako će biti dok god nam bezbjednost garantuje ova i ovakva vlast, u isto vrijeme dok njeni štićenici, do zuba naoružani, traže novi plijen i vrebaju sljedeću žrtvu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo