Povežite se sa nama

MONITORING

VLAST I PROTESTI: Njegovo veličanstvo Trg

Objavljeno prije

na

Slijed događaja, nekada, dovoljno govori.

Minule subote, šest dana nakon što je Dragoje Baošić na vratima hercegnovske diskoteke Kaza ubio Jovana Kosaća, ispred lokalnog Centra bezbjednosti okupilo se nekoliko stotina građana Novog. Sa skupa organizovanog uz pomoć Fejsbuk stranice Svi smo mi Jovan Kosać nadležnima su poručili da će ,,milom ili silom” blokirati sve državne institucije u gradu ukoliko osumnjičeni za ubistvo i njegovi pomagači ne budu uhapšeni do srijede.

,,Zato što u našoj državi ništa ne funkcioniše, zato što u našoj državi niko ne radi posao kako treba, zato što ćemo jednom zauvijek da kažemo da je dosta i da ćemo da ih pošaljemo u prošlost”, obrazložila je motive okupljenih Dragana Cmiljanić, jedna od organizatorki protesta. ,,Vlast štiti pojedince koji se i dalje slobodno, sa pištoljima, kreću po gradu i zato mislim da je bilo dosta i da ćemo ih spriječiti u svemu tome”.

Onda je Baošić ,,lociran i uhapšen”. Prema izvorima iz policije koji su medijima predočili službenu verziju, Baošića su pripadnici CB Herceg Novi locirali, a potom uz pomoć specijalne policijske jedinice i uhapsili u šumi iznad Risna. Sumnju u prezentovani tok događaja izazivaju informacije, ranije objavljene u štampi, da je policija prethodnih dana – u skladu sa uspostavljenom praksom – intenzivno pregovarala sa posrednicima o uslovima predaje bjegunca. Ali ih je bunt građana i najava radikalnijih protesta natjerala da skrate priču i ubici namaknu lisice na ruke. Tako je ispunjen prvi zahtjev prošlonedjeljnih demonstranata. Onaj o hapšenju Kosaćevog ubice.

Dan kasnije (u utorak) iz Novoga je stigla informacija da je policija uhapsila i Dragana Bigovića zbog sumnje da je Baošiću pomogao u bjekstvu. Službeno: ,,Bigoviću se na teret stavlja da je počinio krivično djelo pomoć učiniocu nakon izvršenog krivičnog djela”. I njemu je potom određen pritvor (tako je, računali su nadležni, ispunjen i drugi dio subotnjeg ultimatuma).

Tu ne bi bilo ništa neobično da Dragan, skupa sa bratom Stankom Bigovićem, već nije saslušavan kao jedan od glavnih protagonista sukoba koji je završio brutalnim ubistvom. Tada su u višem tužilaštvu zaključili da nema razloga za njihovo zadržavanje u pritvoru (,,kao da su srušili žardinjeru na ulici”, revoltiran je bio Drago Kosać, otac ubijenog Jovana). Šta se to u međuvremenu promijenilo?

Iz Novog je, istog dana kada i vijest o privođenju Dragana Bigovića, stigla i odluka o zabrani protesta koji su mještani Herceg Novog najavljivali za srijedu u podne. Da slučajno ne pretjeraju u novim zahtjevima. Zna vlast kad je dosta.

Praktično u isto vrijeme dok je u Novome, nakon ubistva Jovana Kosaća i građanskog revolta koji je pratio taj zločin, pokušavala da održi situaciju pod kontrolom, policija se i u Nikšiću ispriječila pred one koji su naumili da pred Vladom u Podgorici iskažu nezadovoljstvo.

Policijski kordon, ojačan maricom, spriječio je preostale radnike Rudnika boksita da iz rudokopa Zagrad izvezu preostalu mehanizaciju i odu na najavljeni protest ispred Vlade u Podgorici. Policija je zaustavila i drugu grupu rudara, koja se sa istim ciljem okupila na pretovarnoj rampi iza Trebjese. Rudari su željeli da u Podgorici, po ko zna koji put, od nadležnih zatraže pomoć za nevolju koja ih je snašla a kojoj je u velikoj mjeri kumovala Vlada i njen premijer.

Boksiti su, nakon privatizacije, umjesto modernizacije i novih poslova propali i otišli u stečaj. Većina radnika je primorana da napusti Rudnik. Preostali mjesecima čekaju na plate, a godinama da im se poveže radni staž. Vlast je tolerisala i jedno i drugo, omogućivši tako bivšim vlasnicima Boksita da krše propise. Sada premijer Milo Đukanović, nespreman da se suoči sa posljedicama svoje ekonomske politike, bježi od ojađenih ljudi prebacujući odgovornost na podređene. Koji ne raspolažu ničim od onoga što je potrebno za rješavanje nagomilanih problema.

Da su stigli u Podgoricu, rudare bi pred Vladom dočekali radnici Metalca. Oni desetak dana, danonoćno, čekaju sagovornika kome će predočiti svoje egzistencijalne nevolje. Od srijede štrajkuju glađu.

Vlast je zaključila da na vrijeme treba ispriječiti policiju pred gladne proletere koje je proizvela u minulih četvrt vijeka. Teško je naći nekoga ko bolje poznaje političke domete rudarskog bagera od premijera Đukanovića i njegovih sljedbenika iz starog DPS-a. Njih su, pravo sa ulice, tokom famozne antibirokratske revolucije (oktobar 1988. – januar 1989.) na vlast donijeli radnici Boksita, Dakića, Marka Radovića, KAP-a, Željeznice, Željezare… Kao nagradu, manje-više svi su dočekali stečaj i zaradili otkaz. Antibirokrate hrabro gaze treću deceniju mandata.

Protesti nikšićkih rudara prošle nedjelje su spriječeni i zabranjeni praktično na isti način na koji je policija, početkom maja, radnicima Radoja Dakića zabranila održavanje protesta kojim su željeli da ukažu na nagomilano nezadovoljstvo zbog devetogodišnjeg neizvršavanja pravosnažne sudske presude (naplata 77 ili 78 plata koje im duguje država kao nekadašnji poslodavac u Dakiću u vrijednosti preko 37 miliona eura). Predsjednik Koordinacionog odbora povjerilaca fabrike Milan Vukčević smatra da je vlast posegnula za zabranom, umjesto dijaloga, ,,zbog nekomunikativnosti premijera Mila Đukanovića”.

Logiku zabrana slijedila je i bjelopoljska policija kada se, lani u oktobru, ispriječila pred invalide rada sa sjevera države, onemogućivši njihov pokušaj da pješače od Bijelog Polja do Podgorice, kako bi tražili povoljnije uslove za odlazak u penziju. Policija je kao razlog za izrečenu zabranu navela bojazan da bi tokom njihovog marša moglo doći ,,do ugrožavanja imovine i sigurnosti građana”.

Kada bi policija zaista vodila računa o pomenutom, dobar dio ovdašnje političko–ekonomske ,,elite” (računajući i onu ,,uvezenu”) bio bi, makar, u kućnom pritvoru.

I ne bi nam se, svako malo, ponavljali građanski protesti motivisani brutalnim ubistvom (strijeljanjem) nekoga ko se – ni kriv ni dužan – našao pred cijevima onih kojima je vlast omogućila da ulicama šetaju ,,naoružani i opasni”.

Prije Herceg Novog bilo je Rožaje. Nekoliko hiljada stanovnika tog grada okupilo se, ljetos, nakon ubistva Anesa Kalača dižući svoj glas ,,protiv svih oblika nasilja i nepravovremenih i neadekvatnih odluka državnih organa”. Kalač je, vjeruju u policiji, ubijen ,,greškom”, kao žrtva zasjede koja nije bila spremljena za njega, nakon cjelodnevnog obračuna dvije grupe lokalnih mladića od ranije poznatih policiji.

,,Tražimo od policije da ne budu oni koji dolaze na uviđaj, već oni koji će sa nama stati na put nasilju”, rekla je Sena Tahirović, govoreći ,,u ime rožajskih majki”. Njen sugrađanin Semir Kardović je ispričao da ga je, neposredno prije nego što je ubijen, Anes spasio od desetak momaka koji su ga nemilosrdno tukli u jednom lokalu.

,,Te kobne noći Anes je mene spasio od 10 nasilnika koji su me napali, bez ikakvog razloga. Jedini je on ustao da me zaštiti, radio ono što treba da rade naše institucije”, rekao je Kardović.

Kao odgovor na prozivke ministar policije Raško Konjević u Rožaje je poslao unutrašnju kontrolu. Rezultate njihove posjete ne znamo. Znamo da je ubica Anesa Kalača, Adis Muratović, još u bjekstvu.

Prije Rožaja bio je Bar.

Tamo su, u februaru prošle godine, hiljade na ulici palili svijeće zgroženi i uplašeni brutalnim ubistvom braće Dejana i Ljubomira Gojačanin. I njih je ubio mladić iz policijskih evidencija Šćepan Bujić, u međuvremenu nepravosnažno osuđen na 30 godina zatvora. Protestima u Baru pridružili su se i stanovnici Podgorice, Nikšića, Cetinja.

,,Pucnji na braću Gojačanin – pucnji su u državu”, besjedio je tih dana ministar pravde Duško Marković. ,,Hicima kojim su ubijeni Dejan i Ljubomir, ranjeni smo svi. Ugrožena je vjera u sistem vrijednosti na kojima počiva naša zajednica. Ugroženo je povjerenje u one koji su dužni da brinu o našoj bezbjednosti”, stoji u ministrovom saopštenju uz odlučnu poruku: ,,Poštovani građani, ostajte u uvjerenju da država neće dozvoliti da se ijedan njen građanin osjeća nesigurno i nebezbjedno”.

Na godišnjicu ubistva braće Gojačanin, Mašan Ćogurić je u Podgorici ubio braću Davorina i Danijela Ćulafića. U vrijeme dvostrukog ubistva na Starom Aerodromu, policija je u centru grada hapsila demonstrante čiji je zločin bio protest protiv režima ,,koji nas guši preko dvije decenije”, i mirno sjedjenje na ulici. Grupa huligana koja je, maskirana, banula na protest i kamenicama zasula kordon policije došla je i otišla nesmetano. Do danas niko od njih nije identifikovan i priveden. Možda su momci samo radili svoj posao. Nešto kao pokazna vježba: koliko protesti protiv DPSDP režima mogu biti opasni.

U državi u kojoj vlast marginalizuje instistucije sistema kako bi preduprijedila i(li) obesmislila organizovan otpor svojih građana, ljudi su prinuđeni da zajedničke potrebe artikulišu i za njih se bore na trgovima i ulicama. Bez obzira da li traže hapšenje besprizornih ubica ili se bune protiv bijede.

Uostalom, svakodnevni život u Crnoj Gori postaje opasniji od bilo kakvog protesta. Tako će biti dok god nam bezbjednost garantuje ova i ovakva vlast, u isto vrijeme dok njeni štićenici, do zuba naoružani, traže novi plijen i vrebaju sljedeću žrtvu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo