Povežite se sa nama

MONITORING

Vlast, dugovi i dobri drugovi

Objavljeno prije

11 godina

na

igor-luksic

Četiri kredita, četiri priče i bezbroj sumnji. Od kako se, u jesen 2006. godine, prvi put odmetnuo iz politike u biznis Milo Đukanović je, sve zajmajući pa (ne)vraćajući, ozvaničio status milionera.

,,Za posljednjih 15 dana”, pohvalio se Đukanović u jesen 2006. godine, nakon najave (prvog) povlačenje iz politike, ,,gotovo da nije bilo ozbiljnog čovjeka iz svijeta biznisa, domaćeg i međunarodnog, sa kojim sam kontaktirao u prethodnih 15 godina, koji se nije javio i predložio da partnerski radimo posao u narednom periodu”. Nije precizirao misli li na biznismene/saradnike iz perioda ratova i međunarodnih sankcija, koji su, u međuvremenu, dopali zatvora u zemljama koje su prema njima bile manje fleksibilne.

U prvi krupni (legalan) posao Đukanović je zagazio skupa sa Draganom Vukčevićem, Veselinom Vukotićem i Tomislavom Čelebićem. Političar, dva univerzitetska profesora i biznismen sa oreolom podgoričkog šampiona divlje gradnje i prvaka u vještini gašenja jeftino kupljenih državnih preduzeća i pretvaranju fabričkih krugova u gradsko građevinsko zemljište. Zajednički cilj – izgradnja Univerziteta u Donjoj Gorici (UDG).

Godinu prije ulaska u zajednički posao, Građevinsko preduzeće Čelebić našlo se na meti tadašnje specijalne tužiteljica za organizovani kriminal Stojanke Radović. Ona je od Osnovnog suda u Podgorici zahtijevala da otvori istragu protiv troje službenika Čelebićevog preduzeća zbog sumnji da su ,,zločinačkim udruživanjem zloupotrijebili službeni položaj i utajili porez” od skoro pola miliona eura. Negdje u isto vrijeme, do danas nepoznati počinioci aktivirali su eksplozivnu napravu ispod Čelebićevog automobila.

Ne treba zaboraviti kako je Savo Marsenić, nekadašnji direktor preduzeća Marko Radović, osuđen 1995. godine na tri i po godine zatvora zato što je, prodajući kompanijin plac od 110 hiljada kvadrata ,,po znatno nižoj cijeni od tržišne” omogućio firmi Tomislava Čelebića da ,,ostvari nesrazmjernu imovinsku korist”. Plac je, ipak, ostao u vlasništvu Čelebića pošto su predstavnici Marka Radovića na sudu odustali od tužbe za povraćaj.

Gradnja univerzitetske zgrade krenula je ,,na divlje” bez potrebnih dozvola. Novac je obezbijeđen kreditima CKB i NLB banke. I upis prve generacije studenata započet je prije nego što je resorno Ministarstvo izdalo neophodne dozvole. Sada se, po svaku cijenu, traži način da se donjogoričkom Univerzitetu obezbijedi finansijska potpora iz državnog budžeta. Treba vraćatu uzeto.

Priča o Prvoj banci, po kojoj je Đukanović biznismen najpoznatiji, počinje sredinom 2007. Tada je Milo Đukanović, prkoseći praksi i poznatim ekonomski zakonitostima, postao milioner – na kredit.

Prema dostupnim podacima priča počinje u Londonu, gdje Đukanović od filijale grčke Pireus banke dobija kredit. Tim novcem, dva mjeseca kasnije, on kupuje oko sedam odsto akcija Prve banke kojom već gazduje njegov brat Aco. Prošla su još dva mjeseca dok kupljene akcije nijesu upisane kao zalog za vraćanje kredita. Ipak, u pola tog posla oglasila se crnogorska Uprava za sprečavanje pranja novca iznoseći tvrdnju kako je šefov biznis čist (iako su Đukanovićeve akcije založene dobra dva mjeseca poslije tog saopštenja).

Operaciju je najlakše predstaviti sa par brojki. Aco je Milu akcije prodao po nominalnoj cijeni od 127,82 eura. Milov Kapital invest potom zalaže 8.000 akcija za račun Pireus banke. U danu kada je upisan ovaj zalog akcija na berzi, usljed niza očiglednih finansijskih manipulacija, formalno vrijede 867 eura. Praktično, njima se trguje po principu: jedan dan – jedna akcija, deset odsto veća cijena u odnosu na juče.

U julu 2008. Đukanović je na berzi prodao 2.540 akcija Prve banke. Akcije su prodate po cijeni od 610 eura za komad, do danas nepoznatom kupcu. Možemo pretpostavljati da je ta osoba veliki dužnik Mila Đukanovića ili još veća ekonomska neznalica. Tim novcem je, navodno, vraćen kredit Pireus banci.

Mediji iz regiona su dugo spekulisali o osobi koja je Đukanoviću otvorila vrata finansijskih krugova u Londonu. Po jednima, to je bio Duško Knežević, Đukanovićev prijatelji i saradnik, poslovno vezan za Pireus banku. Drugi su tipovali na Zorana Bećirovića, prijatelja i poslovnog dužnika familije Đukanović, koji je sa Pireus bankom dijelio makar zajedničkog advokata.

Sve bi to bilo uzalud da nije bilo Đukanovićevih potčinjenih u državnom vrhu. Nadležni su ignorisali očigledno kršenje Zakona o sprečavanju konflikta interesa (Đukanović, kao poslanik, nije imao pravo da vodi privatnu firmu). Po stavu vječitog predsjednika Komisije za sprečavanje sukoba interesa Slobodana Lekovića, Đukanović nije prekršio Zakon i ako ,,nije postupio u skladu sa onim na šta ga taj Zakon nedvosmisleno obavezuje”. I tako dva puta.

Onda su ulozi podignuti. Krajem 2008. Vlada Mila Đukanovića banci Mila Đukanovića daje pomoć od 44 miliona eura. Država je, zauzvrat, primila u zalog i sve akcije Kapital investa u Prvoj banci. U ime Vlade ugovor potpisuje Igor Lukšić, u ime banke Radoje Žugić (iako je, po svoj prilici, u tom trenutku i on državni službenik – direktor Fonda PIO). DPS poslovna elita se u naredne dvije godine svim silama upregla da spasi džep i obraz svog predsjednika. Operacija milion (u danu kada je Prva morala da vrati četvrtinu kredita milion eura je 11 puta putovao između Državnog trezora i Đukanovićeve banke) Željezara Nikšić, a potom i djelimična prodaja i dokapitalizacije EPCG sa italijanskom A2A isključivo su vođene potrebama većinskih akcionara Prva banke. To stanje traje.

A što se Đukanovićevih kredita tiče, stvar je najjasnija sa aranžmanom sklopljenim u trouglu Prva banka – Global Montenegro – Hypo banka. On je od početka do kraja pravno sumnjiv i ekonomski nerazuman.

Milo Đukanović je, u danu kada su Lukšić i Žugić potpisivali ugovor o pomoći Prvoj banci, obznanio kako su on i njegov kum Vuk Rajković od Hypo banke uzeli pet miliona i za taj novac kupili plac od 20.000 kvadrata na periferiji Budve. Pokazalo se da je prećutao neke detalje ovog posla.

Prvo, plac je kupljen novcem pozajmljenim od Prve banke. Vuk Rajković, tadašnji vlasnik novoosnovanog Global Montenegra, dobio je od Prve 3,1 milion za kupovinu zemljišta i gradnju ,,ekskluzivnog stambenog naselja”. Nikome ne smeta to što je Global firma bez poslovne istorije, dok se kupljeni plac i budvanskom DUP-u vodi kao zelena površina.

Par dana prije ugovorenog početka otplate kredita (Đukanović i Rajković su se u međuvremenu uortačili, potom je i DUP promijenjen) on se seli u Hypo banku kojom, u to vrijeme, upravlja Petar Ivanović. Nakon što je otišao iz Hypo ostavljajući gubitak od 30 miliona, Ivanović je profesionalno vezan za Đukanovića – kao njegov savjetnik, direktor vladine Agencije a danas ministar poljoprivrede. Taj su kredit kao problematičan ocijenile i nadležne institucije iz Crne Gore i Austrije.

Premijer do danas nije isplatio ovaj kredit iako je prvi rok za njegovo vraćanje istekao 2009. a drugi 2011. godine. O njegovoj poslovnoj umješnosti govori i podatak da je kredit 2008. godine zaključen ,,u protivvrijednosti CHF (švajcarski franci) po srednjem kursu na dan puštanja kredita u korišćenje”. Što ga čini neuporedivo težim za vraćanje nego da je uzet u eurima.

Činjenica da hipoteka na zemljište u Potkošljunu do danas nije aktivirana, pokazuje da je Đukanovićev politički uticaj obrnuto srazmjeran njegovim biznis vještinama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

1 sedmica

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo