Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VLAST, DRŽAVA I DRŽAVLJANSTVO: Samo selektivno

Objavljeno prije

na

Gradonačelnik Kotora Vladimir Jokić mogao bi, uskoro, postati apatrid (osoba bez državljanstva) što bi ga, istovremeno, učinilo nepodobnim i za posao koji trenutno obavlja. Ta činjenica – odnosno Jokićeva funkcija, uz nesumnjiv i krajnje primitivan upliv politike, ovoj priči daju karakter događaja od javnog interesa.

Da u najkraćem opišemo sadašnje pozicije. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopšteno je da su po službenoj dužnosti pokrenuli „postupak za gubitak crnogorskog državljanstva” za Vladimira Jokića čim su od Uprave policije obaviješteni da je prvi čovjek Kotora i član Demokrata dobio državljanstvo Srbije u septembru 2013.

Iz MUP-a je, istovremeno, saopšteno da je predsjednik opštine Kotor saslušan u tamošnjoj ekspozituri Ministarstva i da je izjavio da nije srpski državljanin. Kao dokaz, Jokić je MUP-u dostavio i potvrdu njihovih kolega iz Srbije u kojoj stoji da se on ne nalazi u evidenciji državljana Srbije. Priča se tu nije završena.

Za autore saopštenja MUP-a, a ostaje da vidimo da li isto važi i za čelnike Ministarstva, od priloženih dokaza važnije je to što su Dnevne novine i Uprava policije – u očigledno sinhronizovanoj akciji – došle do Uverenja gradske uprave grada Beograda koje svjedoči da je Jokić 2013. godine postao državljanin Srbije.

Zakon o crnogorskom državljanstvu predviđa da punoljetni crnogorski državljanin po sili zakona gubi državljanstvo ako zatraži i dobije državljanstvo zemlje sa kojom Crna Gora nema potpisan sporazum o dvojnom državljanstvu. Pošto mi nemamo važeći sporazum ni sa jednom od zemalja nastalih raspadom SFRJ (sporazum sa Makedonijom je 2009. potpisao tadašnji ministar MUP-a Jusuf Kalamperović, ali on do danas nije potvrđen u Skupštini, dok se sporazum sa BiH od proljetos najavljuje kao „gotova stvar” ali ni on nije stigao na ratifikaciju u parlament), interpretatori prava bliski aktuelnim vlastima su ustvrdili da je time, bez obzira na to koliko je srpsko državljanstvo Vladimira Jokića bilo na snazi, funkcioner Demokrata ispunio zakonski uslov za gubitak crnogorskog državljanstva. Pa se sada očekuje da nadležni (MUP) ta potvrde i obznane. Kao još jednu veliku pobjedu „patriotskih” snaga.

Prema njihovoj računici, Jokić nije mogao biti crnogorski državljanin u vrijeme raspisivanja lokalnih izbora u Kotoru, pošto je naše državljanstvo morao izgubiti još 2013. Bez državljanstva nije ispunjavao zakonski minimum uslova „da bira i bude biran”. To njegovu odborničku, a kasnije i funkciju gradonačelnika Kotora čini nezakonitom. Konačno i najvažnije: sve to Demokrate svrstava u društvo DPS-a i njihovih satelita kojima je lični interes preči od zakona.

,,Morališući i dižući zaglušujuću buku već mjesecima o tuđim državljanstvima, o tuđim presudama i krivičnim djelima, Demokrate zapravo samo prikrivaju kriminal u sopstvenim redovima”, stoji u jednom od mnogobrojnih saopštenja DPS na ovu temu. Uz dodatak: „Pozivamo Vladimira Jokića ili njegovog partijskog šefa Aleksu Bečića da crnogorskoj javnosti odgovore: Zašto je Jokić 2013. uzeo srpsko državljanstvo i kojim interesima je bio vođen? Da li planira da podnese ostavku budući da je izvršio krivično djelo? Da li osjeća grižu savjesti budući da je obmanuo građane Kotora kandidujući se za odbornika, poslanika i predsjednika Opštine iako je znao da za to nema pravo…”.

Ne sporeći pravo funkcionerima DPS da, iz navike, sude i presuđuju bez sudija i suda valja podsjetiti i na neke, moguće olakšavajuće okolnosti, u slučaju Jokić. Sjetimo se slučaja Đukanović, kada je višestruki premijer i poredsjednik Crne Gore zaboravio da ispuni zakonsku obavezi i prijavi imovinu. Komisija za sprječavanje koflikta interesa tada je presudila kako Milo Đukanović „nije poštovao zakon ali ga nije prekršio”. Tako je partijski šef većine članova Komisije ostao bez kazne. Zašto bi sada važili drugi kriterijumi?

Očito je kako bi DPS i njihovi medijski saveznici ovdje mnogo radije vukli drugu paralelu – sa porodicom Marović. Zato se Demokratama prebacuje da mjesecima kritikuju Svetozara i nejgovog sina Miloša, koji se odrekao crnogorskog državljanstva zbog mogućnosti da, kao državljanin Srbije, dosuđenu zatvorsku kaznu odsluži u kućnom pritvoru na Dedinju. Dok navodno rade isto. Ovi kritičari previđaju očigledno: za razliku od Miloša Marovića, Vladimir Jokić se srpskog državljanstva nije prihvatio da bi pobjegao od zakona. I zatvora.

Drugo je pitanje da li je Vladimir Jokić morao znati da je upisom u srpsko državljanstvo izgubio pravo na državljanstvo koje je stekao rođenjem; da li su u njegovoj partiji znali da kandidijući ga krše zakon. Ako je sve to istina, može li kazna za učinjeni grijeh biti teža od sumnji da Demokrate – ponavljamo, pod uslovom da su svjesno prekršili zakon – podsjećaju na kolege iz DPS-a.

Ko god misli dobro sebi i Crnoj Gori mora insistirati na poštovanju zakona. Prije tačno deset godina, Monitor je ukazivao i na dio problema koje bi mogao donijeti Zakon o državljanstvu, kakav god da bude: Crnogorski zvaničnici moraće da prelome – ako dozvole dvojno državljanstvo rizikuju da se trećina stanovnika Crne Gore pismeno zakune na lojalnost drugoj državi dok bi, istovremeno, broj onih koji će iz Srbije zatražiti njeno državljanstvo mogao višestruko premašiti domaću čeljad. Ne dozvoli li mogućnost da ista osoba bude državljanin Srbije i Crne Gore, postoji opasnost da se značajan dio stanovnika Crne Gore odrekne njenog državljanstva, dok bi Crnogorci u Srbiji, kao dio populacije koji, realno, ima potrebu za dvojnim državljanstvom bili prinuđeni da biraju između domovine i stalnog mjesta boravka.

Do danas, ključnu riječ u rješavanju problema sa državljanstvom je imala politika. Kada je Dragan Džajić, dobio crnogorsko državljanstvo neposredno po izlasku iz pritvora gdje je proveo pet mjeseci zbog sumnji da je činio finansijske zloupotrebe u FK Crvena Zvezda niko nije pitao ni kako ni zašto. Niti je bilo kome palo na pamet da od njega traži da se odrekne srpskog državljanstva. Nakon objave da je Aleksandar Kostić sin Miodraga Kostića, srpskog kralja šećera postao crnogorski državljanin po proceduri predviđenoj za zaslužna i privilegovana lica, vlast nije objašnjavala detalje. Niti je pozivala tužilaštvo da ih provjeri. Liridon Keljmendi, sin nezvaničnog balkanskog narko bosa Nasera Keljmendija – nije ostao bez crnogorskog državljanstva zbog nedostatka sporazuma o dvojnom državljanstvu, već zbog toga što je uvrđeno da je njegovo uvjerenje o državljanstvu falsifikovano u prostorijama MUP-a CG u Kotoru. U istoj zgradi u kojoj je prije neki dan saslušan i predsjednik Opštine Kotor.

Crnogorski državljani, sa manje ili više kontroverzi, postali su u međuvremenu i Taksin Šinavatra (prethodno osuđen na Tajlandu za pronevjeru težu od milijardu eura), Piter Mank (bivši vlasnik Porto Montenegra), Muhamed Dahlan (više optužbi za ubistva i pljačku u zemljama Bliskog Istoka), Petros Statis (vlasnik medija iz kojih je krenula afera državljanstvo), ruski novinar i urednik u sjenci nekadašnje Republike (još jedne neuspjele dnevne novine pod kontrolom DPS) Genadij Sisojev…

Najpoznatiji je, ipak, slučaj sa oduzimanjem crnogorskog državljanstva Predragu Pecu Popoviću, dugogodišnjem poslaniku, potpredsjedniku Skupštine CG i predsjedniku Narodne strane (sada van parlamentarne). Popoviću je državljanstvo oduzeto u martu 2011. nakon što je obznanio da je postao državljanin Srbije. U paketu su mu oduzeti pasoš, lična karta, vozačka i saobraćajna dozvola. U Crnoj Gori je, potom, godinama boravio u statusu „stranca sa privremenim prebivalištem po osnovu spajanja sa porodicom”. Tadašnji predsjednik Filip Vujanović pokušao je da u MUP-u izdejstvuje da se Popoviću vrati državljanstvo, ali je bivši ministar Raško Konjević ignorisao tu molbu. Popoviću je državljanstvo vraćeno tek u septembru prošle godine, dok se na čelu MUP-a nalazio Goran Danilović.

Može li slučaj Vladimira Jokića imati sličan zaplet?

Pitanje državljanstva gradonačelnika Kotora nije neinteresantno, ali za ovdašnju javnost još zanimljivije može biti da sazna kako je Uverenje o Jokićevom državljanstvu iz Beograda dospjelo u ovdašnje medije (paradržavne). Nije li to drastično kršenje prava na privatnost, na koje se pripadnici ovdašnje političke klase odlučno pozivaju kada ih pitate za novac na (tajnim) računima, vozni park ili stambeni fond?

Ili je to još jedan korak u širenju osjećaja opšte neslobode, nakon što smo u novinama čitali izvode iz medicinskih kartona opozicionih političara, transkripe razgovora advokat – klijent, afere sa seksualnom ili kriminalnom konotacijom farikovane kritičarima režima… Šta je sljedeće?

I to nije pitanje za Dnevne novine. Nego za one koji diktiraju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo