Premijer Duško Marković i njegovi ministri mnogo su ljuti – čini se po službenoj dužnosti – na državne službenike koji su svoja prava iz radnog odnosa štitili (i zaštitili) na sudu. A to, kažu, Crnu Goru košta milione.
Najnoviji povod za javno demonstrirano nezadovoljstvo čelnika izvršne vlasiti bila je Informacija o sudskim postupcima u kojima učestvuje Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore. U materijalu koji je Vlada razmatrala na prošlonedjeljnoj sjednici (8. marta) našao se i podatak da je Zaštitnica interesa CG Dragana Đuranović samo u tri poslednja mjeseca lani primila 966 tužbi protiv države, i da u njima prednjače sporovi pokrenuti zbog neisplaćenih naknada za prekovremeni rad, nekorišćenje godišnjeg odmora, pauze u toku rada, neisplaćene tople obroke, nezakonito umanjenih zarada… Uglavnom, četvrtina pokrenutih sporova ima unaprijed preciziranu ukupnu vrijednost i ona iznosi nešto više od šest miliona eura (toliko vrijede jedan most, dvije prosječne škole ili dva veća vrtića – prim. Monitora). U pomenutom dokumentu, dodatno, stoji kako je u izvještajnom periodu po osnovu izvršnih sudskih presuda od države naplaćeno 6,11 miliona eura.
Zato je, piše u saopštenju Službe za informisanje, Vlada ukazala na „zabrinjavajući odnos službenika prema državi i njenoj finansijskoj stabilnosti”. Premijer je, pride, zatražio da se već do ovonedjeljne sjednice Vlade ( u vrijeme kada ovaj broj Monitora bude u štampi) sa tih sudskih postupaka skine oznaka tajnosti pošto – prema njegovom mišljenju – „ovakvi slučajevi ne samo da ne treba da budu sklonjeni od očiju javnosti već, naprotiv, svaki građanin treba da raspolaže informacijom o odnosu pojedinih državnih službenika prema državnom novcu”.
Onda su, kao dokaz za tvrdnje premijera Markovića i njegovih iz vrha izvršne vlasti, navedeni i slučajevi „da pojedini državni službenici tuže državu za iznose od desetak eura, te da razrađena šema sa advokatima umnogostručuje iznose na štetu budžeta”.
Za divno čudo, iz nekog – javnosti nepoznatog – razloga, na sjednici Vlade nijesu pomenuti pojedini državni službenici koji su nezakonitom dodjelom državnih garancija (KAP, Željezara, Melagonija Primorka…) ili potpisivanjem problematičnih ugovora u ime države i njihovim naknadnim nepoštovanjem (slučaj Limenka, Porto Montenegro…) Crnoj Gori napravili štetu koja se mjeri desetinama miliona. Da ne pominjemo one koji su direktno uvezani sa (ne)legalnim poslovima od kojih država godinama unazad trpi ogromne materijalne gubitke.
Nije valjda da je predstavnicima vladajuće DPS-SD-LP- BS-HGI- AO koalicije zasmetalo što bi se, u tom slučaju, među prozvanima prepoznali i njihovi politički i ekonomski pokrovitelji, od Mila Đukanovića do Nazifa Cungua. Bilo je mnogo lakše da se, „kao upečatljiv i posebno negativan primjer” pomenu ovdašnje sudije koje su tužbom tražili, i naplatili, zarade za koje su bili zakinuti. Ponajviše zbog želje izvršnih vlasti da smanji trokove koji nijesu dio koalicionog sporazuma, i servilnosti sudskih vlasti koje su zbog vlastitih, isključivo privatnih, interesa takvim željama izašli u susret.
Markovićevoj Vladi je – izvjesno – odgovaralo da se, u povodu isplaćenih odštetnih zahtjeva, narednih dana piše o Milivoju Katniću, a ne o Vesni Medenici. Glavni specijalni tužilac je, krajem prošle godine, Agenciji za sprječavanje korupcije prijavio da mu je pravosnažnom presudom Višeg suda u Podgorici pripala nakanda od 43 hiljade eura na ime neisplaćenog dijela zarade u vrijeme kada je radio kao sudija Apelacionog suda.
Katniću i njegovim kolegama, godinama nije isplaćivan specijalni dodatak na zaradu koji im je pripadao po osnovu Zakona o sudovima. Što ne platite na mostu platite na ćupiriji – sudije Apelacionog suda došle su do svog novca a država je platila ne samo zarade na kojima je svojevremeno uštedjela nego i nimalo jeftine parničke troškove (o tome u nekom od narednih brojeva Monitora). Nikome ništa. Baš kao što nemamo informaciju da je bilo ko iz piramide izvršne vlasti odgovarao zbog toga što je država Crna Gora, unazad četiri godine, zbog izgubljenih sudskih postupaka platila 70 miliona eura
Po skoro pa istom principu, do svog novca došli su, ili će doći, i zapošljeni u zdravstvu, odbrani, obrazovanju… Vladini zvaničnici ne pitaju ko je i zašto sve te ljude uskratio za dio zarade garantovan Zakonom i važećim granskim kolektivnim ugovorom. Umjesto toga širi se spisak nepatriota, pa su se na njemu sada, uz opozicione političare, nepodobne medije i NVO aktiviste, slobodnomisleće intelektualce, našli i zapošljeni u javnom sektoru koji nijesu spremni da do garantovane zarade dođu prošnjom preko neke od filijala vladajućih partija, već se kao slobodni i s(a)vjesni građani obraćaju sudu radi zaštite zgaženih prava.
Da stvar bude zanimljivija, kada kao starješina organa zakinete za dio zarade zapošljene u pravosuđu, administraciji, policiji, zdravstvu…, a oni svoj novac naplate preko pravosnažnih sudskih presuda (uz sudske troškove i troškove izvršenja naplate koji su, nerijetko, veći od početnog ceha), onda se taj novac ne naplaćuje iz budžeta tuženog poreskog obveznika već iz državnog trezora. Praktično, to znači da je tuženi starješina suprotno sudskoj presudi uštedio dio novac koji mu je pripao iz budžeta. I, po pravilu, potrošio ga po svom ili po nahođenju onih koji su ga postavili na funkciju. Poreski obveznici – svi mi skupa – dva puta plaćamo za isti trošak (uslugu). Jednom kroz redovne budžetske rashode kojima su obuhvaćene i zarade zapošljenih u javnom sektoru. A drugi put kroz isplatu izgubljenih sudskih parnica, uvećanih za troškove advokata, vještaka, zatezne kamate i ko zna šta još.
Vlada je prošle nedjelje podsjetila da je bilo tužbi zbog neisplaćenih desetak eura, a da država na sudske troškove gubi mnogo više. Pomenuto je da je, samo u tri poslednja mjeseca prošle godine, protiv države pokrenuto skoro 1.000 tužbi. Prećutan je podatak da je kod Zaštitnika imovinsko-pravnih odnosa krajem 2016. bilo 15,5 hiljada parničkih predmeta. I skoro 300 (precizno 278) postupaka pokrenutih po Zakonu o stečaju, te 27 novoformiranih predmeta radi naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku…
Ljuti lijek na ljutu ranu, pa je Vlada sama sebi preporučila: da hitno formira radnu grupu za izradu zakona o zaštitniku državnih interesa; te da Ministarstvu finansija naloži formiranje posebnih računa korisnika budžeta kako bi dosuđeni iznosi padali na njihov teret , a ne na teret državnog trezora „kako je sada slučaj”. Prije nego što ustanete i počnete aplaudirati Markoviću i njegovom ministarskom timu, pročitajte nekoliko namjerno odabranih citata na zadatu temu:
– Najveći broj pokrenutih parničnih postupaka u kojima Zaštitnik zastupa Crnu Goru odnosi se na tužbe službenika i namještenika Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva odbrane i Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS)… Gotovo da nema nijednog segmenta radnog prava a da zaposleni, državni službenici i namještenici, nijesu tvrdili da su uskraćeni za svoja prava na zaradu, odnosno naknadu.
– Uzroci nastanka sporova iz radnih odnosa su neprimjenjivanje ili pogrešna primjena propisa (pogrešan obračun zarada, toplog obroka, regresa, prekovremenog rada, noćnog rada i rada u dane državnih i vjerskih praznika i sl…) te problemi u vezi sa postojanjem i vođenjem evidencije.
– Broj predmeta u parnicama iz radnih odnosa izuzetno je visok, preko 70 odsto ukupnog broja predmeta koji se nalaze u radu kod Zaštitnika, a samo mali, odnosno zanemarljiv broj zahtjeva u tim predmetima je neosnovan.
– Državni organi i javne službe koje zastupa Zaštitnik ne dostavljaju blagovremeno podatke koji bi Zaštitniku omogućili kvalitetno zastupanje, niti dostavljaju neophodnu dokumentaciju u zakonom predviđenom roku. Ovako nepostupanje utiče na tok i ishod postupaka, a istovremeno se uvećavaju troškovi postupka.
– U predmetima u kojima su donijete pravosnažne i izvršne presude, organi koje zastupa Zaštitnik ne postupaju po ovim presudama u parničnom roku, već omogućavaju da se putem prunudne naplate, preko javnih izvršitelja, troškovi bespotrebno uvećavaju u značajnom iznosu.
– Navedeno jasno upućuje na potrebu podizanja nivoa profesionalizma izvršilaca u državnim organima u cilju pravilne primjene zakona i drugih propisa, što će za posljedicu imati manji broj sudskih postupaka, a samim tim i novčani izdaci će biti značajno manji.
Da skratimo – problem nijesu službenici koji tuže državu, već nepoštovanje propisa od strane nesposobnih (neprofesionalnih) starješina državnih organa. I da pređemo na najvažnije. Navedeni citati nijesu izvodi iz zaključaka neke NVO organizacije ili nevladinog (nedovoljno patriotskog) medija. Ovo je dio Analize o vrsti i uzrocima sporova, pravnom položaju, kadrovskoj i tehničkoj opremljenosti Zaštitnika imovinsko-pravnih ineteresa Crne Gore koji je Vlada Duška Markovića usvojila prije 13 mjeseci, u februaru prošle godine.
Još tada su usvojeni zaključci koji nalažu: da Ministarstvo finansija „u što kraćem roku” Vladi dostavi Zakon o Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa CG; da se razmotri uvođenje centralizovanog depozita kod Ministarstva finansija ,,sa koje bi se povlačila sredstva kada se izgubi spor i presuda postane izvršna, da bi izbjegli velike iznose sredstava za advokatske usluge”; da se afirmiše rješavanje sporova iz radnih odnosa pred Agencijom za rješavanje radnih sporova i Centrom za posredovanje;
Ako vam se čini da Vlada, godinu kasnije, priča istu priču – nije do vas. Problem je u nečem drugom. Vlast troši, mi plaćamo. A taksimetar otkucava
Zoran RADULOVIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice