Afera Valdanos ogolila je sistem vladavine u Crnoj Gori, pokazala dokle seže nova ,,politika transparentnosti i odnosa sa civilnim društvom i medijima”, kao i brutalno gaženje međunarodnih konvencija koje je ratifikovala i država Crna Gora.
Toliko kršenja procedura na samo jednom primjeru jednostavno se ne može podvesti pod riječ slučajno, posebno ako proces vode univerzitetski profesori. Jer, javna rasprava za Studiju lokacije otvorena je 12. decembra 2008. godine, a samo sedam dana kasnije raspisan je tender! Znači, tender je raspisan bez prethodno donijetog planskog dokumenta, odnosno bez učešća i uvažavanja stavova svih zainteresovanih strana u ovom postupku. A riječ je o preko 200 ulcinjskih porodica i svim vjerskim zajednicama kojima je imovina nasilno otkupljena u Valdanosu 1949. i 1978. godine, i nizu organizacija civilnog društva.
STUDIJA: Nakon što je gubitaška britanska kompanija Kjubus luks u aprilu 2009. godine, od ukupno dvije firme koje su se prijavile na tender proglašena pobjednikom, pristupilo se izdradi nove Studije lokacije u kojoj su, kako tvrde u Grupi NVO i nezavisnih intelektualaca iz Ulcinja, ugrađene sve zamisli tog ,,strateškog investitora”. Taj dokument je Vlada Crne Gore usvojila u novembru 2010. godine, a dva mjeseca kasnije, na uporno traženje crnogorskih NVO, nevoljno je postavljena na sajt Vlade. Uvidom u njen sadržaj potvrdilo se zaista ono od čega su strahovali svi zainteresovani za očuvanje i zaštitu te prekrasne uvale.
Vlada je Kjubus luksu, naime, dozvolila da betonira ukupno 111 hiljada metara kvadratnih u Valdanosu, (što je dva puta više od površine svih objekata nekadašnjeg HTP Budvanska rivijera!), izgradnju sto vila za prodaju, predviđalo se tzv. prihranjivanje plaže, iako se radi o spomeniku prirode, čak i presađivanje stoljetnih maslina, iako je riječ o području koje je Zakonom o maslinarstvu stavljeno ,,pod posebnu zaštitu države”!
Iz planova Kjubus luksa očito je bilo da će se na poluostrvu Mendra, koje zahvata površinu od 2,2 miliona metara kvadratnih, kasnije izgraditi i golf igralište, i to na samoj pjeni od mora! O svim tim štetnim namjerama i planovima, koje su Tenderska komisija i crnogorska Vlada na čelu sa vicepremijerom Vujicom Lazovićem logično krile od javnosti, ponešto se moglo saznati samo iz medija.
VLADA: – Na naše traženje od Vlade da nam, po Zakonu o slobodnom pristupu infromacijama, u decembru prošle godine, dostavi Prijedlog ugovora sa Kjubus luksom, iz Generalnog sekretarijata nam je dva mjeseca kasnije odgovoreno da ‘Vlada ne posjeduje taj dokument i da se on nalazi kod Ministarstva finansija'”, kaže za Monitor koordinator Grupe Džemal Perović.
On smatra da to govori o flagrantom kršenju ne samo pomentutog zakona i međunarodnih konvencija, nego i zdravog razuma. Perović ističe da je prosto neshvatljivo isključivanje javnosti i civilnog društva iz tog procesa u kojem bi došlo do promjene obalne geografije u toj uvali koja je unikat, kao i da nije urađena posebna Studije uticaja na životnu sredinu.
,,Takva situacija dovodi do dramatičnog gubitka povjerenja u javnu upravu i uopšte u vladavinu prava, što je ključni zahtjev koji pred nas postavlja EU”, dodaje on.
Potpunim isključivanjem javnosti iz procesa odlučivanja o valorizaciji Valdanosa crnogorska Vlada je brutalno pogazila odredbe Arhuške konvencije kojom se nalaže slobodan pristup informacijama o prirodnoj okolini, učestvovanje javnosti u odlučivanju, posebno lokalne, kao i lakši pristup pravosuđu kada su prava građana na zdravu okolinu prekršena. Procedura je tekla u korist investitora. Novac i planovi ulagača, ,,naših Engleza”, vodili su igru, a ne interes javnosti.
TRANSPARENTNOST: U tom kontekstu je razumljivo što je vladin Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte odbio da MANSU dostavi dokumentaciju o tenderskom postupku za valorizaciju Valdanosa (Odluku o davanju u zakup kompaniji Kjubus luks, Izvještaj Tenderske komisije o sprovedenom tenderu, investicionom planu i bankarskim garancijama, kao i dokaz o pozitivnom poslovanju Kjubus luksa i raspolaganju odgovarajućim kapitalom, kao i o uslovima za kvalifikaciju na tender).
Zbog kršenja Zakona o slobodnom pristupu informacijama i odbijanja da joj dostavi traženu dokumentaciju ta nevladina organizacija je podnijela Upravnom sudu Crne Gore tužbu protiv Savjeta.
,,Smatramo da je ovako ponašanje Savjeta za privatizaciju i kapitalne objekte apsolutno neprihvatljivo i ne doprinosi povećanju transparentnosti i kontroli kompletnog procesa privatizacije u Crnoj Gori, što je problem koji je prepoznat i od strane Evropske komisije i Evropskog parlamenta”, kaže direktor programa za urbanizam u MANSU Dejan Milovac.
On ističe da se u izvještaju o napretku Crne Gore u EU-integracijama za prošlu godinu eksplicitno navodi da postoji zabrinutost u vezi sa nadgledanjem privatizacionih procesa.
,,Takođe u dijelu koji se bavi sektorima koji su osjetljivi na korupciju, privatizacija se navodi kao jedna od rizičnih oblasti”, kaže Milovac.
Da crnogorski zvaničnici imaju što da kriju u ovom slučaju i da ne poznaju odredbe Arhuške konvencije pokazuju i njihove izjave da se dokumenti ne mogu dostaviti javnosti jer se sa tim ne slaže ,,strateški partner”. Naime, Odbor konvencije, koji se sa takvom praksom susreo u mnogim evropskim zemljama zaključio je da tender za određeni projekat, sve studije i procjene uticaja na okolinu, ugovori sa investitorima, kao i svi ostali dokumenti moraju biti dostupni javnosti kako bi ih ona mogla komentarisati i davati primjedbe. Kada je u pitanju zaštita prirodne sredine i javni interes, intelektualno vlasništvo ne može biti tajno.
Naravno da se sve to desilo u ,,aferi Valdanos” kada se namjeravao nezakonito i nasilno ,,oplemeniti” taj jedinstveni prostor sa ciljem špekulantske dobiti. Zato je povlačenje skandalozne Studije lokacije početak vraćanja povjerenja u namjere crnogorske Vlade da vodi transparentnu politiku, kojoj legitimitet može dati samo javnost.
Konvencija na papiru
Arhuška konvencija predstavlja međunarodni pravni okvir u području zaštite okoline. Ona je putokaz kako se održivi razvoj može postići jedino uključivanjem svih učesnika u društvu. Nadalje, Arhuška konvencija je veza između odgovornosti tijela javne vlasti i zaštite okoline, jer je usmjerena na demokratsku saradnju javnosti s tijelima javne vlasti te utire put novom postupku učešća javnosti u dogovaranju i sprovođenju međunarodnih sporazuma. Konvencija je stupila na snagu krajem 2001. godine nakon što ju je ratifikovalo 16 država. Crnogorska Skupština je ovu konvenciju usvojila 15. jula 2009. godine sa nadom da će ,,njena dosljedna primjena biti pretpostavka i garancija poštovanja prava građana i civilnog sektora, stvaranja uslova za njihovo aktivnije učešće u donošenju odluka koje se tiču životne sredine”.
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice