INTERVJU
VLADIMIR ĐURIŠIĆ: Pristup dobroj muzici je ljudsko pravo

Objavljeno prije
14 godinana
Objavio:
Monitor online
Festival Espressivo održan je od 2. do 20. avgusta na Cetinju, a posvećen je svim žanrovima i pravcima klasične – ozbiljne muzike. Festival su zajednički organizovali Muzička akademija sa Cetinja i NVO Muzička omladina Crne Gore, čiji je predsjednik Vladimir Đurišić. Đurišić je studirao kompoziciju na cetinjskoj Muzičkoj akademiji. Piše muziku, poeziju i eseje. Živi u Podgorici. Za zbirku Ništa ubrzo neće eksplodirati, koju je izdao Otvoreni kulturni forum, dobio je nagradu Ratkovićevih večeri poezije 2007. godine. MONITOR: Festival ,,Espressivo” je uspješno realizovan i ove godine. Iako je posvećen klasičnoj – umjetničkoj muzici, koja i nije toliko popularna kod nas, skoro svaki koncert je pratila brojna publika. Zanima me kako ste došli na ideju da na Cetinju i to ljeti napravite ovakav jedan festival koji se pokazao kao veoma ozbiljan?
ĐURIŠIĆ: Ja nemam ništa sa osnovnom idejom o festivalu na Cetinju, priključio sam se tek ove godine, kao koorganizator, u ime naše mlade NVO. Festival je počeo prije četiri godine, kao festival Akademije sa ljetnjim masterklasevima, ali danas je mnogo više od toga, i tu treba nastaviti dalje. Naš ovogodišnji skromni doprinos je širenje repertoarsko, konceptualno ako hoćeš obogaćivanje, produbljivanje sadržaja, veći kontakt sa lokalnom zajednicom, sa građanima, sa samim pojmom grada, kao polisa… Ako nije vezana sa svojim vremenom, makar i infuzijom, muzika ne može disati, čak ni kao muzikološka fikcija. Cetinje nema nikakav kulturni život, nema koncertnu sezonu, nema ni vodu, a zove se kulturnom prijestonicom. Red je da ima dobar festival umjetničke muzike. To je početak.
MONITOR: Jedna od misija festivala je definitno upoznavanje naše publike sa savremenim tokovima umjetničke muzike pa su kao i prethodnih godina nastupili poznati evropski solisti, pedagozi i ansambli. Zanima me kako su svi oni reagovali na našu sredinu i publiku i koliko je ih je teško bilo dovesti na Cetinje?
ĐURIŠIĆ: Neki od njih su naši prijatelji, neki su već bili tu pa im se svidjelo, nekima se toliko svidjelo da sad žele da dolaze svake godine. Tempo rada, u kontrapunktu sa rasterećenim tempom života prijestoničkim, učinili su da se svi naši gosti oduševljeni vraćaju svojim domovima. Ljudi koji predaju na najprestižnijim svjetskim akademijama odsvirali su fenomenalne koncerte, Langgartner, McTier, Bereznitsky, od ozbiljnih recitala do neke vrste sessiona, svirajući u ansamblima, duetima… uglavnom, zajedno. Neki od dragih Cetinjana rekli su mi da ih je atmosfera at its best pomalo podsjećala na Cetinjsko bijenale. To me je dirnulo, ali i zabrinulo: jer kreteni koji se oduvijek za sve ovuda pitaju i bijenale su uspjeli da stopiraju.
MONITOR: Jedan od organizatora Festivala je i NVO Muzička omladina Crne Gore, čiji ste vi predsjednik. Muzička omladina veoma uspješno radi u regionu, pa me zanima od kada ona funkcioniše u Crnoj Gori i kakvo vam je dosadašnje iskustvo, a i planovi?
ĐURIŠIĆ: To je stara NVO na novim osnovama. Postoji u svijetu jaka NVO, svjetska muzička omladina – Jeunesses Musicales International, a mi dođemo kao crnogorska podružnica ove snažne mreže, od septembra punopravna članica. Naša djelatnost je sve što može mladim muzičarima, svih žanrova, pomoći u karijeri, a mladim ljudima napraviti pristup što boljoj muzici. Pristup dobroj muzici, to je ljudsko pravo, a prividna demokratičnost medijskog šarenila zapravo zatvara prostore dobroj muzici, haos i matičarska brzina kojom prelijećemo preko šarenih slika svakodnevno, uskraćuje nam dobru muziku, šireći nam ruke uz cinično dizanje obrva, u fazonu, ima mjesta za sve. E pa to veliko sve postaje jedno veliko ništa, i usred toga paradoksa, koji je ideološki dobrim dijelom, potrebne su nam nove smjernice za pristupe muzici i muzičarima. Potrebne su nove komunikacijske zajednice, da ne ostanemo udavljeni u septičkom prividu lažne medijske polifonije. Tržišni princip ne može ni kapitalizam u životu održati, pa moramo iznaći nove načine da držimo umjetnost živom, naspram alavog marketinškog divljanja. Humanistička civilizacija jest u jednoj vrsti permanentne krize, muzika je njen krhkiji dio.
MONITOR: Ove godine osvježenje u programu je segment posvećen savremenoj i improvizovanoj muzici. Zanimljiv je i projekat ,,Bach in domus”. Kako su reagovali Cetinjani?
ĐURIŠIĆ: Za sad fantastično. Bach in domus to ti je jedna od ideja kako da unesemo muziku u domove ljudi na najbukvalniji način, ka’ kirbi. Sviramo im Bacha u dnevnoj sobi. A jes’ i higijena neka. To je govorio Horovitz, valjda on, da Baha treba slušati iz higijenskih razloga. A tek kad vidiš kako se ovdje sve zaprljalo ogavnom muzikom, može da ti se učini da stvarno nema spasa. Ali ima, uvijek ima, kad sam vidio kako darkeri okrečenih lica u beogradskom Domu omladine gutaju Leibachovu elektronsku verziju Bacha, i to Umjetnost fuge, nešto mi je kliknulo. A programe smo obogatili sa nekoliko premijera novih djela iz Crne Gore i regiona.
MONITOR: Jedan ste od rijetkih crnogorskih umjetnika koji se bavi komponovanjem ozbiljne muzike, koju smo mogli da čujemo u nekoliko predstava, u umjetničkim projektima, a posljednje što ste radili bila je muzika za film Željka Sošića ,,Mali ljubavni bog”.
ĐURIŠIĆ: To sam uradio davno, ima više od godinu, ali nažalost nijesam vidio finalni proizvod. Posljednji javni angažman bila je muzika za video moje drage prijateljice, fenomenalne umjetnice, Natalije Vujošević, kojim se predstavila na Venecijanskom bijenalu. Drago mi je da ponekad radim za druge, ali ne pretjerano.
MONITOR: Moramo se dotaći i poezije. Za zbirku „Ništa ubrzo neće eksplodirati”dobili ste nagradu Ratkovićevih večeri poezije. Iako je vaša poezija na neki način hermetična, odmah je dobila odlične kritike i od čitalaca i od stručne javnosti. Šta je po vama zadatak i odgovornost poezije?
ĐURIŠIĆ: Zadatak i odgovornost poezije jesu da ona izbjegava zadatke i odgovornosti. To jest da prepozna lažne zadatke i odgovore tim implicitnim odgovornostima koje joj nameće zajednica, milje, čak i autosugestija, ili autocenzura. Da je ne interesuje zadovoljavanje ničijeg očekivanja ili ukusa, posebno ne ljudi koji je inače ne čitaju. Poezija je, evo koliko je posvuda ima, i dalje ostala jedan principijelno konzervativni žanr, jedna samozatajna djelatnost, jedan zaludnički hobi, a ipak sa toliko restlova jurodivosti ili nezasluženog tereta, neodbijene počasti koja joj se udjeljuje da joj se ništa drugo ne bi dodijelilo. Čak ni minimalna pažnja. Poezija je umjetnost, njeni zadaci tiču se njene forme, i igre sa njom, tiču se širine njene potencijalne sadržine, proširivanja, a ne sužavanja područja borbe, u umjetničkom smislu. U Crnoj Gori poezija ima poseban status, nekad kao kakav predmoderni, oralni, blebetavi sadizam, ili kao izlizana lirizirana boemija. S koje god strane krenete, nailazite na bolno odsustvo tradicije za koju se možete uhvatiti. Odsustvo erudicije, slobode, komunikacije, loma, hrabrosti. Ako smo i preskočili onaj prvi, banalni, sloj epskog i neznavenog u svojoj kulturi, vreba nas stalno onaj drugi, žilaviji, obmotan u oblande površnog znanja, malograđanštine i tromosti. Ali to odsustvo tradicije ne mora biti tako bolno, jer odgovornost svakog crnogorskog pjesnika bi, recimo, mogla biti, da u stilskom, i mnogom drugom smislu, ne bude crnogorski pjesnik. Ja sebe vidim, recimo, kao američkog pjesnika, i to jednog sasvim određenog dijela američke literarne tradicije, koji piše na crnogorskom jeziku. Mislim da tako rezonuje i ono malo dobrih crnogorskih pisaca koje volim.
Miroslav MINIĆ
Komentari
INTERVJU
VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija

Objavljeno prije
1 danna
25 Aprila, 2025
Nije pitanje napada PES-ovog bota na mene, nego vraćanja u javni diskurs metoda sa kojima smo mislili da smo završili nakon promjene vlasti. Potvrda toga je i to da su se ubrzo desile i uvrede supruzi premijera i poslanici Jevrosimi Pejović. Ta retorika ne bira političke partije i strane, nego se gotovo isključivo koristi kada su u pitanju žene koje se usuđuju da javno govore i kritikuju
MONITOR: Nakon vaših snažnih kritika sporazuma sa Emiratima, na Fejsbuk stranici koja se povezuje sa PES-om, objavljena je fotografija koja aludira na prljavu kampanju koja je vođena protiv vas u “Informeru” 2014. godine. Kako ste to doživjeli?
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da je PES ovim otvorio Pandorinu kutiju metoda kojima se koristio prethodni režim. I nije pitanje, kao što sam i ukazala čim se to desilo, napada njihovog bota na mene, nego vraćanja u javni diskurs metoda sa kojima smo mislili da smo završili nakon promjene vlasti.
Potvrda toga da sam u pravu pokazuje da se odmah nakon toga dešavaju i uvrede supruzi premijera i poslanici Jevrosimi Pejović. Ta retorika ne bira političke partije i strane, nego se gotovo isključivo koristi kada su u pitanju žene koje se usuđuju da javno govore i kritikuju. Na meti su prethodno bile Draginja Vuksanović, Vesna Bratić, urednica Mportala Danica Nikolić.. Ako sam zaboravila neko ime, čitaoci će se sjetiti…
Poenta je upravo u tome da to nijesu osobe koje imaju jedno političko mišljenje ili jedno mišljenje o određenoj stvari, nego da je svako ko je u bilo kom trenutku imao drugačije mišljenje, bez obzira na političke razlike, morao da prođe kroz tu vrstu napada.
Kad se dešavalo osobi “sa jedne strane”, oni s druge strane su navijali. Pa se onda dešavalo osobi sa druge strane, prvi su navijali. Tako smo došli u situaciju gdje je to nasilje postaje normalno.
Mi smo sa tim uspjeli kao društvo da se nekoliko puta izborimo, da to zaustavimo kad je bilo mnogo teže, kad je vladao DPS. Evo su te metode ponovo izvirile svoju ružnu glavu. Ponovo se to dešava. Zato mi kao društvo moramo snažno da reagujemo sada, ne samo sada kada mene prozivaju, nego da reagujemo na svaki slučaj. Oni će se jasno još dešavati , jer je Pandorina kutija otvorena. To je ono što je najviše razočaravajuće u ovo slučaju. Napad na mene, s druge strane, samo pokazuje nedostatak argumenata.
MONITOR: Sporazumi su ove sedmice usvojeni u parlamentu, uprkos snažnim kritikama MANS-a, i velikog dijela civilnog sektora.
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: To potvrđuje tužnu istinu sa kojom smo morali da se suočimo više puta nakon avgusta 2020. Bez obzira na to koliko puta mi promijenimo vlast, i dalje se suočavamo sa istim konceptima razvoja ove države, istim odnosom prema civilnom sektoru, istim odnosom prema kritičarima i istim mehanizmima da se izgura ono što oni koji su na vlasti smatraju da treba uraditi.
Razlika je samo u tome što je DPS bio vještiji u načinu na koji su sprovodili svoje naume. Za razliku od ovih, oni bi, recimo, održali javne rasprave, formalno se pokrili nekakvim strategijama i dokumentima koje su pisali neki klimači glava, koji su u njih ucrtavali i upisivali ono što im je naređeno iz vrha vlasti.
Sada imamo na djelu jednu vrstu diletantizma, ljudi koji ne mogu da ispoštuju ni elementarne procedure, nego idu na paf-paf pristup. Koji potpuno ogoljava suštinu onoga što je njihov motiv, a to je da se o ovoj temi što manje priča, da se o njoj što manje zna.
DPS se trudio da iskrivi činjenice, da iskrivi realnost do nivoa da se ljudi pitaju- čekaj, ko je ovdje uopšte u pravu. Ovi se i ne trude. Oni pokušavaju da to izboksuju preko noći, zato što je jedan čovjek odlučio da je to odlično.
DPS je pokušavao da nas ubijedi da su to odlučile institucije. Mi smo znali da su te institucije pod kontrolom jednog čovjeka i da je to njegova odluka, ali smo morali svaki put to iznova da dokazujemo.
Šta nam je još pokazao ovakav odnos vlasti prema ovako važnome pitanju kao što su sporazumi sa UAE? Da je otpor takvoj odluci vlasti dolazio sa toliko različitih adresa kada su građani u pitanju, koji imaju potpuno različita politička uvjerenja i koji se po vrlo malo tema mogu složiti kada je u pitanju crnogorska društvena stvarnost. Ali su se složili oko toga da je bilo dosta sa krčmljenjem ovoga što nam je ostalo. Ovaj put su otpor pružili i oni koji su decenijama ćutali i podržavali prethodnu vlast. Koji su i tada bili protiv betoniranja, ali tada to nisu smjeli da kažu. E to je ta jedna jedina vrijednost koju političari nijesu uspjeli da unište nakon smjene vlasti iz 2020. godine. Što se ljudi osjećaju slobodnije da kažu sa čim se ne slažu. Oni koji to nijesu smjeli da kažu u vreme DPS-a, smiju da kažu danas. Mi svi treba da budemo srećni zbog toga što sve više nas smije da brani ono što je ostalo, jer samo tako možemo da ih odbranimo od ovoliko gladnih usta koja dolaze iz svih političkih partija.
MONITOR: Već ste kritikovali sporazume. Šta je najspornije u njima?
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: To što suspenduju ustav i crnogorske zakone, fokusiraju se na ostvarivanje interesa već izabranog investitora, ukidaju čak i konkurenciju za najvrjednije blago Crne Gore i naravno, evo sada čujemo, koče proces evropskih integracija.
Ne mogu i arapske i evropske integracije. To su im poručili poslanici Evropskog parlamenta. Taj šamar je došao brzo. Samo dan nakon usvajanja sporazuma. Pravili smo ovoliku buku da informišemo naše građane i pokušamo da do poslanika dopremo argumentima. Ako nismo doprli do poslanika, doprli smo do građana i do Evropske unije.
MONITOR: Više inicijativa je bila poslata Briselu u susret usvajanju ovih dokumenata u parlamentu. Je li ovo odgovor, ili bi mogli dobiti neki formalniji?
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Ovo je početak odgovora.
Kada su se te inicijative podnosile, pa i kad su ih pojedini poslanici podnosili, sprdali su se sa njima. Kada je predsjednik to uradio, govorili su da to nije potrebno. Evo sada vidimo koliko nije potrebno, pa je Evropski parlament stao da brani našu Veliku plažu od naše vlasti i da brani naše evropske integracije od našeg premijera.
Mislim da je ovo tek početak odgovora Evropske unije. Očkujem da će predsjednik vratiti ovaj zakon, pa će poslanici imati priliku da čuju stvarno mišljenje Evropske unije o ovim sporazumima i prije nego što budu imali popravni i ponovo donosili odluke o sporazumu.
MONITOR: Kako vidite to što o ovako važnim pitanjima pišemo o Briselu, umjesto da odgovor dobijemo od naših institucija?
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: To obraćanje Briselu postalo je praksa zato što su naše političke elite pokazale da nijesu zrele da se izdignu iznad nekih međusobnih sukoba i razlika i da pronađu zajednički jezik oko onoga što je javni interes. Mislim da je svima evidentno da je gotovo svakoj političkoj partiji na prvom mjestu partijski, a ne opšti interes. Zbog toga kada dođemo u ozbiljan problem koji može da dovede evropske integracije u pitanje, mi moramo da se obraćamo Briselu. Nekad su te teme zaista životne, a nekad su te teme političke konstrukcije, ali očigledno je da će to morati da se nastavi sve dok mi ne budemo stvarno u stanju da sami brinemo o onome što je naš javni interes.
MONITOR: Vlastima su deklarativno, puna su im usta Evrope, ali koliko su im prakse evropske ?
ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Navikli smo na tu priču – usta su nam puna Evropske unije, a džepovi vaših para, to smo 30 godina živjeli. Tako da mislim da svako može od nas koji živimo ovdje da prozre kada je neko stvarno iskren i ko je stvarno iskren kada je u pitanju proces evropskih integracija, a ko ih koristi kao pokriće za ostvarivanje nekih ličnih interesa
Ipak, kroz sve ove političke promjene jedna stvar je konstantna. Podrška članstvu Crne Gore u EU od strane građana ne pada. Svako istraživanje javnog mnjenja pokazuje da građani Crne Gore žele da uđu u EU. Zato su političarima usta puna priča o EU, jer da građani misle drugačije, oni bi se obrnuli drugačije. Oni hoće samo glasove.
Upravo zbog toga mi imamo šansu da preko Evrope i preko Brisela obezbijedimo da ovo ludilo stane i da oni shvate da ne mogu naprijed sa ovakvim projektima.
Milena PEROVIĆ
Komentari

U Skupštini Crne Gore dešava se identična situacija iz vremena dok je vladao DPS. Razlika je samo što umjesto Marte Šćepanović i Luiđa Škrelje (DPS) u Administrativnom odboru glavnu riječ u opstrukciji primjene medijskih zakona vode Jelena Nedović i Vasilije Čarapić (PES)
MONITOR: Da RTCG više nikad ne bude plijen politike već ponos i servis građana, napisao je u nedavnoj objavi generalni direktor RTCG Boris Raonić osvrćući se na skoro četvorogodišnji period od kada su, kako navodi, počele promjene u ovoj instituciji. Koliko je RTCG danas blizu ovom idealu?
ĐUROVIĆ: Boris Raonić je tipični predstavnik političkih struktura koje su Crnom Gorom vladale 30 godina u liku DPS-a, a koji sada vladaju u liku PES-a, NSD, DNP, BS i svojim bestidnim objavama pokušavaju da ponize građane i građanke. Jedino se njihovom željom za ponižavanjem može objasniti davanje izjava kojima se građani pokušavaju praviti budalama. Potreba Borisa Raonića i njegovih političkih mentora da stvari prikažu boljim nego što jesu odraz su njihove prolazne moći i uvjerenja da su nedodirljivi.
RTCG je preko 30 godina imala gazdu u liku DPS-a a danas su gazde Milojko Spajić, Andrija Mandić i Milan Knežević. Osim onog kratkog perioda, od početka 2017. do juna 2018. godine kada su RTCG vodili Andrijana Kadija i Vladan Mićunović, medijski javni servis je uvijek bio potčinjen onima koji vrše vlast. Nikakve razlike u odnosu prema RTCG nema između DPS-a i onih koji sada vladaju tj. PES-a, NSD, DNP, BS. Možda samo u tome što se DPS trudio da svoju političku kontrolu nad RTCG sprovodi preko svojih činovnika koji su izabrani u zakonitim procedurama. Aktuelna vlast PES-a, NSD-a, DNP-a, BS-a čak ni to nije sposobna da uradi, da simulira demokratiju i slobodu RTCG.
Brutalnim višestrukim kršenjem zakona Raonić je tri puta biran nezakonito za generalnog direktora uz podršku njegovih političkih mentora koji upravljaju RTCG preko članova i članica Savjeta. Raonić i predsjednik Savjeta RTCG Veselin Drljević od 2022. godine ne smiju da sprovedu sopstveno istraživanje javnog mnjenja i izmjere povjerenje građana u RTCG iako im je to Statutom utvrđena obaveza. Razlog je što znaju da je povjerenje u RTCG malo i što bi rezultati pokazali da se za preko 20 miliona eura ne može ostvariti osnovni cilj svakog javnog servisa-da ima najveće povjerenje građana.
RTCG i danas kao i za vrijeme DPS-a sprovodi cenzuru jer je pojedinim NVO (među kojima je Media centar) i drugim subjektima zabranjeno da dobiju bilo kakav prostor sa svojim aktivnostima ili kritikama na račun rukovodstva RTCG ili vlasti.
Taj „ponos“ građana kako bi rekao nezakonito izabrani Raonić sve radi da se zaborave važni datumi u istoriji Crne Gore kroz sramotnu emisiju Ljudi i događaji, za koju niko ne može da utvrdi gdje se snima, po čijim instrukcijama. Jedino se zna da je cilj devastiranje istorije i veličanje za građane Crne Gore manje važnih događaja. Taj „ponos“ emituje seriju o Vraneškoj dolini gdje se krivitvore istorijski fakti i pravi spomenik plagijatoru Veselinu Drljeviću, predsjedniku Savjeta, koji od novca svih građana smara građane nebitnim detaljima ko je „opatosio“ neku školu ili sagradio neku česmu u nekom zaseoku.
Taj „ponos“ danima ćuti o ulozi bratanića i člana obezbjeđenja Andrije Mandića, predsjednika Skupštine Crne Gore, u radnjama krivičnog djela pokušaja ubistva u centru Podgorice. Taj „ponos“ skriva sve informacije od javnosti koje se odnose na kritike EU u vezi sa radom RTCG. Taj „ponos“ ne smatra da je vijest da je 103 NVO podnijelo Skupštini incijativu da se ne ide u izmjene medijskih zakona kako bi se ponovo formalizovala politička kontrola nad RTCG od strane aktuelne vlasti. Raonić smatra da je vrhunac profesionalizma RTCG da se svim političkim partijama da prostor u informativnim emisijama da saopšte svoje stavove. To pokazuje njegovo neznanje jer uloga RTCG i svih drugih novinara je da tragaju za istinom i saopštavaju je građanima, a istina nije uvijek ono što nam plasiraju političke partije.
„Ponos“ Raonića ne smije da kritikuje nijedan segment vlasti na državnom ili lokalnom nivou, da problematizuje odluke onih koji imaju moć jer je naprosto zavistan od političkih mentora.
To što danas imamo bolju sliku nego prije pet godina, imamo ljepši studio, imamo predstavnike partija i omiljenih NVO u informativnom programu, nije dovoljno da sa godišnjom investicijom građana od preko 20 miliona eura možemo smatrati samostalnim i profesionalnim javnim medijskim servisom.
Ali šta o tome zna Raonić. On je 2011. godine na predlog Mila Đukanovića, tadašnjeg predsjednika Vlade, imenovan za člana Upravnog odbora tada državne „Pobjede“. Služio je dobro Đukanoviću a služi dobro i Mandiću i Spajiću. U tom sluganstvu je sav profesionalizam RTCG.
MONITOR: U toku je suđenje pojedinim članovima Savjeta RTCG zbog nezakonitog imenovanja generalnog direktora RTCG . Na posljednjem ročištu bilo je uočljivo isljeđivanje potpredsjednice Savjeta Marijane Camović. Interpretirano je kao da je ona kriva za sve jer je progovorila o nepravilnostima. Kako to tumačite?
ĐUROVIĆ: Media centar je 2023. godine podnio krivične prijave protiv članova i članica Savjeta koji su svjesno počinili krivično djelo zloupotreba službenog položaja i nepoštovanje sudske presude. Osnovno tužilaštvo je pokrenulo postupak i sada je sudski proces u toku. Tokom sudskog postupka, jednako kao i pred Specijalnim državnim tužilaštvom (SDT), optuženi članovi i članice Savjeta RTCG se brane ćutanjem. Jedino su bili aktivni na ročištu kada je svjedočila Marijana Camović Veličković i kada su na sve načine pokušali da je uvrijede i svedu njene utemeljene optužbe i činjenice na lični odnos prema Raoniću i navodnom radu za interese komercijalnog medija.
Zamislite kakva je odbrana angažovanih advokata i optuženih članova i članica Savjeta RTCG kada im je jedino preostalo da Marijanu Camović Veličković pokušaju da diskredituju kao neugodnog svedoka. Media centar je podonio dva prigovora Ombudsmanu RTCG žaleći se na način izvještavanja u vezi sa sudskim postupkom. Jedan prigovor je djelimično prihvaćen ali je urednički tim pod kontrolom Raonića nastavio da pravi iste profesionalne propuste. To nas dovodi do zaključka da je Ombudsman samo još jedan činovnik Raonića i Drljevića koji ne želi da se u skladu sa svojim zakonom utvrđenim nadležnostima bori za veći profesionalizam u RTCG.
Nadam se da će sud imati snage da se odupre medijskom pritisku RTCG i političkom pritisku mentora Raonića i da će konačno kazniti počionioce krivičnog djela, što bi bila jasna poruka svim članovima upravljačkih struktura javnih preduzeća i institucija da se ne mogu sakriti od zakona donošenjem kolektivnih odluka. Ako sud okrene glavu od jasnih činjenica onda je poruka da svi koji nanesu štetu javnim dobrima mogu ostati bezbrižni, jer je sasvim dovoljno da nezakonitu odluku donese većina u kolektivnom upravljačkom tijelu.
MONITOR: Dokle se stiglo i šta je sa izborom članova Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge? U tom postupku ste, zajedno sa grupom NVO, upozorili na politički pritisak.
ĐUROVIĆ: U Skupštini Crne Gore dešava se identična situacija iz vremena dok je vladao DPS. Razlika je samo što umjesto Marte Šćepanović i Luiđa Škrelje (DPS) u Administrativnom odboru glavnu riječ u opstrukciji primjene medijskih zakona vode Jelena Nedović i Vasilije Čarapić (PES).
Andrija Mandić je na osnovu naručene inicijative jedne NVO koju predvodi Bojana Jokić (Forum LGBT Progres) poništio bez bilo kakvog smislenog obrazloženja konkurs za izbor članova Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge. Novi konkurs je odmah raspisan, a kad je predana dokumentacija istog predstavnika NVO iz oblasti medija, Administrativni odbor je protivno zakonu tumačio da dostavljena dokumentacija kandidata nije potpuna (jer nisu mogli da ustanove koji je upravljački organ NVO i CANU imenovao kandidate).
Ovo je poznata manipulacija koju je još 2014. koristio DPS kada nisu htjeli da dozvole da predstavnik NVO kojeg oni ne kontrolišu uđe u Savjet Agencije za AVM usluge. Da paradoks bude veći, poslanici PES-a, Demokratske Crne Gore i SNP-a su sami usvojili obrazac koji su popunjavali predlagači kandidata za članove Savjeta Agencije za AVM usluge u kojem jednostavno ne postoji mjesto na kojem treba upisati naziv upravljačkog organa NVO ili CANU koji je imenovao kandidata.
Čarapić je kao odbornik u Skupštini Glavnog grada prihvatio kao potpunu dokumentaciju kandidata NVO za člana Savjeta Gradske RTV Podgorica, dok je istu dokumentaciju smatrao nepotpunom kod imenovanja člana Savjeta Agencije za AVM usluge. Jasno je da se radi o politički motivisanoj odluci jer je skupštinska većina shvatila da novi medijski zakoni koji imaju apsolutnu podršku svih medijskih NVO ali i najvećeg broja NVO, dovode do gubitka političke kontrole nad Agencijom ali i RTCG jer je procedura izbora članova/ica Savjeta promijenjena i ne omogućava partijski neprimjerni uticaj na izbor članova savjeta.
MONITOR: Kako ocjenjujete medijsku scenu i medijske slobode posljednjih godina, da li idemo naprijed ili se vrtimo u krug?
ĐUROVIĆ: Sa velikom frustracijom mogu da konstatujem da nakon 26 godina aktivne borbe na javnoj sceni da Crna Gora bude demokratska država sa profesionalnim institucijama, nema pomaka i da je odnos političkih partija koje su se navodno nekada iz opozicionih klupa zalagale za profesionalne institucije kao i novih političkih subjekata sastavljenih mahom od onih koji se nikada nisu borili ni za šta (PES), isti kao što je bio za vrijeme DPS-a. Ono što je sigurno, ostaje makar dio NVO koji neće dozvoliti partijama da unište nadu da ova država može biti demokratska i koji će ih podsjećati na njihovu neopisivu nesposobnost i neznanje ali na prolaznost funkcija. Jednom će morati da prošetaju gradom kad ne budu funkcioneri i sagnu glavu pred građanima. Makar onima koji pamte.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
BODO VEBER, SAVJET ZA DEMOKRATIZACIJU, BERLIN: Saveznici Mercove vlade biće liberalne države unutar i van EU

Objavljeno prije
1 danna
25 Aprila, 2025
Liberalna Evropa -u rekordnom roku, mora sama organizirati svoju bezbjednost, bez da se može u potpunosti oslanjati na postojeće strukture – NATO i EU (zbog iliberalne manjine država članica), a pri čemu joj je još-za određeni tranzicijski period – potrebna bezbjednosna podrška SAD
MONITOR: Dogovorom oko „velike koalicije“ CSU-SPD obezbijeđena je većina za formiranje vlade. Nije prvi put da se glavni rivali udružuju, ali su okolnosti unutrašnje i globalne dosta složene. AFD tvrdi da je budući kancelar Fridrih Merc „kapitulirao pred socijaldemokratama“. Šta se može očekivati od nove vlade, a šta svakako ne može?
VEBER: Novu vladu treba razumjeti kao rezultat unutrašnjih i spoljnih prijetnji demokratiji, tj. liberalnom poretku u Njemačkoj i Evropi. Unutrašnje – zbog dramatičnog rasta utradesničarske, antidemokratske AfD – koalicija CDU/CSU-SPD zbog rasta AfD-a na zadnjim izborima, ostala je kao jedina realna opcija za forimiranje građanske većine. Spoljna prijetnja- zbog pojačane opasnosti evropskoj sigurnosti od strane Rusije. Ona je dramatično pojačana približavanjem nove Trumpove administracije Moskvi. To je dovelo do izvanrednog preokreta CDU/CSU poslije izbora-još prije formiranja vlade ( a u dogovoru-zajedno sa Zelenima), da se promijeni ustavno ugrađena brana protiv zaduživanja, zarad paketa od 500 milijardi evra za infrastrukturne projekte- te skoro duplo više za njemačko učešće u jačanju bezbjednosti u Evropi. To znači transfer glavne odgovornosti od SAD-a na EU i druge evropske drzave. I tu već leži odgovor šta se može očekivati od nove vlade – odlučnu odbrambenu politiku, jačanje njemačke vojske kao dio jačanja vojski u Evropi, te odlučnu podršku za Ukrajinu. A na domaćem planu decenijama propuštani problem saniranja infrastrukture. Nova vlada, na žalost, čini da nema snagu da ozbiljno krene i u druge prijeko potrebne reforme koje su prethodne vlade decenijama izbjegavale – reformu penzijskog sistema i sistema njege, a i poreznog sistema.
MONITOR: Fridrih Merc je, tvrdi se, bio skrajnut od Angele Merkel. Najavio je prioritete vlade: migracije, ekonomiju i odbranu, želju da Njemačku vrati u prvi plan evropske politike. Recesija, međutim, još traje. Već je zovu „mercesija“. Može li Mercu pomoći njegovo lično biznis iskustvo i koliko ga podržava njemački krupni kapital?
VEBER: Njemačka privreda pati od više sturkturnih problema: visoke cijene energenata zbog ranijeg dopuštanja ovisnosti od Rusije te naglog preokreta sa ruskom agresijom nad Ukrajinom, kasno uključenje njemačke industrije u svjetske tokove-promjene u industrijskom sektoru. Pogotovo tranzicija auto industrije ka električnim vozilama potpomognuta neodlučnom politikom prethodnih vlada u politici klimatskih promjena-zelene tranzicije privrede, te nedostatak kvalifikovane radne snage zbog negativnog demografskog razvoja. Vjerujem da će dogovoren investicijski paket u infrastrukturu, te neke već usklađene politike nove koalicije, pomoći njemačkoj privredi da izađe iz krize. Ali-na drugoj strani, Trumpova politika podizanja carinskih tarifa ugrožava taj oporavak.
MONITOR: Prema najnovijim anketama, drugoplasirana na izborima u februaru-AFD, konkuriše CDU za prvo mjesto po podršci. S obzirom da najviše glasova dobija u pokrajinama koje su bile u sastavu DDR, koliko je ovaj vrtoglavi uspon stranke osnovane tek 2013., izraz nezadovoljstva napretkom poslije ujedinjenja?
VEBER: Imamo opšti problem Njemačke u usponu ultadesničarske antidemokratske AfD, u zapadnim i istočnim djelovima Njemačke. Dio je to globalnog, evropskog rasta ultradesnice te krize liberalne demokratije. To je-mogli smo to vidjeti u Evropi-a i u Njemačkoj zadnje decenije, više rezultat slabosti liberalne većine, te nedostatka politčkog liderstva nego jačine ultradesnice. Na primjer, pristup u politici azila i migracije gdje liberalna većina u EU iz straha od ultradesnice, sve više popušta pred njenim političkim zahtjevima, pokazao se potpuno kontradiktornim. Dok sve više vlada zastupaju politiku iza koje je 2015-16. godine stao jedino Viktor Orban, rast ultradesnice nije zaustavljen, nego je ona tako ojačana. U Njemačkoj-u istočnim djelovima, povrh toga još dolaze dugo gajeni animoziteti zbog načina ujedinjenja i šok terapije kao sistemske transformacije, te socijalno iskustvo građana u toj transformaciji-ali iza koje se krije problem ranije autoritarne socijalizacije.
MONITOR: Merc najavljuje nastavak podrške Ukrajini. Olaf Šolc se dosta oslanjao na saradnju sa prethodnom administracijom SAD. Bliski saradnik Donalda Trampa, Ilon Mask, podržao je AFD. Ko će biti glavni saveznici „Mercove Njemačke“?
VEBER: Da, CDU pod Mercom je manje oprezna u podršci Ukrajini. Međutim, ta nova odlučnost pada u dramatičnom trenutku geopolitičkih promjena: raspad transatlantskog saveza sa SAD kao saveznikom broj jedan na kojem se najvećim dijelom bazirala evropska sigurnost. Izazov je taj što liberalna Evropa u rekordnom roku mora sama organizirati svoju bezbjednost, bez da se može u potpunosti oslanjati na postojeće strukture – NATO i EU (zbog iliberalne manjine država članica), a pri čemu joj je još-za određeni tranzicijski period, potrebna bezbjednosna podrška SAD-a. Tako da će novi-stari saveznici biti liberalne države unutar i van EU.
MONITOR: Vlada Olafa Šolca je podržavala Crnu Goru u ambiciji da bude sljedeća članica EU. Šolc se, krajem svog mandata, veoma „zbližio“ sa Aleksandrom Vučićem, obećavajući dolazak u Srbiju velikih njemačkih kompanija ukoliko se u Jadru otvori rudnik litijuma… Šta se u zemljama Zapadnog Balkana može očekivati sa povratkom sada Mercove CDU?
VEBER: Vlada Šolca nije imala jasno definisanu, stratešku politiku prema regiji. A politički preokret odnosno obnavljanje-već pod Merkelovom propale politike appeasementa prema Vučićevom režimu zarad geopolitčke trke za rijetkim kritičnim sirovinama, napravio je ogromnu štetu politici EU prema Zapadnom Balkanu. Otvoreno je pitanje koliko nova vlada ima snage za prijeko potreban strateški preokret – kako prema Srbiji tako i prema BiH u odnosu na propali politički dijalog – te da ponovo preuzme vođstvo u EU, da Uniju konačno gura ka strateškoj politici prema regiji. Ili će regija postati žrtva vječitih političkih prioriteta u nekom novom dramatičnom geopolitičkom trenutku.
MONITOR: Odnosi Njemačke sa BiH su postali komplikovani, posebno zbog Republike Srpske koja je već nekoliko godina pod nekim oblicima njemačkih sankcija. Sada je Miloradu Dodiku zabranjen ulazak u Njemačku. Da li će i novoj vladi biti toliko važan „slučaj Dodik“?
VEBER: To ćemo vidjeti. Odlazeća vlada na moje velko iznenađenje zauzela je odlučnu poziciju. Nova koalicija svakako je svjesna teške političke situacije u BiH. Treba vidjeti da li će se ta svijest prevesti u konkretnu, odlučnu politiku.
MONITOR: Sa krizom na Bliskom istoku, u Njemačkoj je porasla osjetljivost na antisemitizam, na podršku Palestincima država ne gleda sa potpunim odobravanjem. Koliko to ima veze sa istorijskim teretom nacizma i holokausta i da li bi Njemačka slijedila zemlje kao što su Francuska i Poljska, koje su najavile da će priznati palestinsku državu?
VEBER: Ima veze za našom njemačkom istorijom. U rascjepu njemačkog društva i države između odgovornosti za državu Izrael i Jevreje na jednoj strani, te suočavanju sa anti-liberalnom vladom Nentanjahua i u potpunosti neprihvaljitvom vojnom reakcijom na napad Hamasa u ratu u Gazi, Njemačka politika nije našla zdravu ravnotežu. Te je ostala nebitan politički faktor unutar EU, svojim direktnim pokušajem političkog uticanja na krizu na Bliskom istoku.
MONITOR: Nedavno je u Parizu predstavljen mirovni plan SAD za Ukrajinu koji-po onome što se zna, nije povoljan za tu zemlju. I sa primirjem teško ide…Da li Putinu uopšte odgovara „brzi mir“?
VEBER: Upravno objavljen „mirovni plan“ Trumpove administracije dakazuje da Trump i njegovi saradnici nijesu nikako na nekakoj mirovnoj misiji, nego Trumpova administracija-napuštajući osnovne liberalno-demokratske virjednosti i principe te odbranu liberalnog svjetskog poretka, hoće Ukrajini nametnuti deal koji je ravan kapitulaciji. To predstavlja ogoromnu sigurnosnu prijetnju Evropi, što bi svakako odgovaralo Putinu. Nezavisno od toga da li Putin zaista hoće taj dogovor ili ga želi iskoristiti za slabljenje Ukrajine, gubitak vojne pomoći od strane SAD-a te nastavak rata.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

SRPSKI PATRIJARH I USKRS SRPSKO – RUSKOG SVETA U KREMLJU: Za vrh SPC-a Crna Gora je otvoreno pitanje

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa
-
IN ENGLISH2 sedmice
Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope
-
IN ENGLISH2 sedmice
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
DRUŠTVO3 sedmice
MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku
-
SVIJET3 sedmice
SLUČAJ MARIN LE PEN: Za desnije sjutra
-
INTERVJU2 sedmice
SANJA RAONIĆ, SLIKARKA: Događanje umjetnosti kao čin otpora
-
INTERVJU1 sedmica
SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena