Povežite se sa nama

INTERVJU

Vladimir Gligorov, profesor na bečkom Institutu za međunarodne ekonomske studije: Demokratija je uslov stabilnosti balkanskih zemalja

Objavljeno prije

na

MONITOR: Neposredan povod za ovaj razgovor je ideja Njemačke o formiranju zajedničkog tržišta Zapadnog Balkana. Kakav je Vaš stav o tome?
GLOGOROV: CEFTA je praktično već stvorena sa tim ciljem. Bilo bi dobro da se taj proces ubrza. Problem je jednim delom teškoća sa stvaranjem carinske unije. To bi verovatno bilo najlakše tako što bi sve zemlje preuzele trgovinski režim EU prema trećim zemljama, što će reći ako bi se pristupilo carinskoj uniji sa EU.

MONITOR: U Crnoj Gori se protive toj ideji jer smatraju da je to politički, a ne ekonomski projekat i da predstavlja svojevrsno odgađanje integracija Crne Gore u Evropsku uniju…
GLIGOROV: Koliko ja to razumem, cilj je pre svega da se regija učini privlačnijom za ulaganja iz EU. Jer su zemlje male i stoga nedovoljno zanimljive za veće multinacionalne kompanije. Zajedno, to je kao rumunska privreda, što je praktično drugi red privrednih veličina.

MONITOR: Profesorica Ekonomskog fakulteta u Podgorici i bivša ministarka evropskih integracija Gordana Đurović izjavila je da zajedničko tržište za jedne zemlje predstavlja podsticaj integracijama, a za druge odgađanje integracija u EU i pokušaj pravljenja balkanskog integracionog konvoja, umjesto važećeg „regata” pristupa i da ne treba ulaziti u takvu avanturu.
GLIGOROV: Ne mislim da će se postojeći pristup integracijama menjati. Ne verujem da bi stvaranje zajedničkog tržišta značilo da bi, recimo, Crna Gora morala da sačeka Kosovo da bi postala član EU. Imajući u vidu trgovačke i druge odnose sa EU, koji su regulisani Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, kao i proces pregovaranja, to ne bi ni bilo moguće. Podstakle bi se evroskeptičnije i zemlje koje zaostaju, iz jednog ili drugog razloga, ali bi se verovatno podstakla i zemlja kao što je Crna Gora da ubrza proces pregovaranja, u meri u kojoj to od nje zavisi.

MONITOR: Da li je do pristupanja Evropskoj uniji, dovoljno da Crna Gora bude zona slobodne trgovine zemalja regiona, kao što su bile zemlje istoka Evrope?
GLIGOROV: Za članstvo ništa od toga nije uslov. Postoji opšti uslov regionalne saradnje, koji podrazumeva dobrosusedske odnose i rešavanje problema sa susedima. Ostalo je stvar privrednih i drugih interesa.

MONITOR: Da li države Zapadnog Balkana treba prije evropskog da prave zajedničko balkansko tržište i da li je realizacija takve ideje moguća zbog zakonodavnih okvira i praktičnih potreba ekonomskog razvoja tih zemalja?
GLIGOROV: Pa, sve zemlje imaju sporazume sa EU koji donose određeni nivo međusobne harmonizacije. Potom tu je proces pregovaranja, koji takođe povećava harmonizaciju sa EU i međusobnu. Tako da bi svako povećanje regionalne integracije moralo da bude u okviru postojećih sporazuma sa EU i u skladu sa procesom pregovaranja, bilo da je on već u toku ili se očekuje da će otpočeti.

MONITOR: Premijer Albanije Edi Rama takođe je kazao da mu nije prihvatljiva ideja o zajedničkom tržištu, odnosno da neće da prihvati nikakvu ,,alternativu evropskim integracijama”…
GLIGOROV: Da ponovim, to nisu alternative. Ideja jeste da se region učini privredno važnijim za EU u smislu ulaganja i u smislu normalizacije prilika. Koliko sam u stanju da vidim, Albanija i Kosovo bi na taj način ubrzale svoj put ka EU.

MONITOR: Američki analitičar Januš Bugajski smatra da iza takvih ideja zapravo stoji Rusija.
GLIGOROV: To ne razumem.

MONITOR: Da li je onda korisnije formiranje balkanske carinske unije?
GLIGOROV: To je izvodljivije ukoliko bi to bila carisnka unija sa EU, jer bi u tom slučaju bilo lakše Srbiji da se odrekne ugovora o slobodnoj trgovini sa Rusijom. Jer ga se svakako mora odreći pri pristupanju u EU. Ukoliko bi to bila samo regionalna carinska unija, mislim da bi to bilo politički teže Srbiji, osim ukoliko bi Rusija bila spremna da carinskoj uniji ponudi ugovor o slobodnoj trgovini, što mi se čini nerealnim.

MONITOR: Hoće li opstati Evropska unija s obzirom na to da je zasnovana na ugovoru, da nema značajniji uticaj na socijalnu bezbjednost svojih građana, nema vojsku, policiju, izvršnu vlast…
GLIGOROV: Hoće dok god ima jedinstveno tržište i dok postoje interesi da se dodatno integriše. To bi sada trebalo da bude sadržano u novoj Francusko-Nemačkoj inicijativi koja bi trebalo da sadrži određene elemente zajedničke fiskalne politike. To je ključni korak ka održivosti, ukoliko za to bude volje.

MONITOR: Može li Bregzit uticati na ulazak Crne Gore u EU?
GLIGOROV: Može, u meri u kojoj će se Komisija mnogo više baviti time nego proširenjem. Pored toga, UK je bila promotor proširenja, a sada više na to neće imati uticaj. Svejedno, mislim da će to biti više problem drugih zemalja kandidata a ne Crne Gore. Pridruživanje Crne Gore bi trebalo da je relativno lak zadatak, ukoliko bi se uložilo više truda pre svega na crnogorskoj strani.

MONITOR: Pošto se bavite globalnim problemima, šta je, po Vašem mišljenju, savremeni svijet – globalna zajednica ili samo arena u kojoj se nadmeću države i drugi razni akteri?
GLIGOROV: Pa, globalizacija je i privredno i sa stanovišta bezbednosti prirodan politički odgovor na dva svetska rata plus jedan svetski hladni rat. To jeste arena konkurencije, ali ne bi trebalo da je poprište borbi za moć, da se tako izrazim. Upravo zbog toga što znamo iz iskustva prošloga veka šta to znači. Mislim da će ovo razumevanje globalne zajednice prevladati, ako bude razuma.

MONITOR: Sudeći po aktuelnoj situaciji, u državama bivše Jugoslavije nisu riješeni dugoročni politički problemi. Naprotiv. Da li to može biti povod za nove ratne sukobe?
GLIGOROV: Prostor bivše Jugoslavije nije samoodrživ sa stanovišta regionalne bezbednosti. Zbog postojanja zamrznutih sukoba, dakle teritorijalnih sukoba. Usled toga je i tako veliki strani nadzor. Usled toga, zaista ukoliko bi se promenile spoljašnje okolnosti, nasilna posezanja za jednom ili drugom spornom teritorijom su svakako mogući. Bilo bi svakako dobro kada bi se postigao neki regionalni sporazum o uzajamnom priznanju, o normalizaciji i o poštovanju granica. Da se to skine sa dnevnog reda, onda bi sve bilo jednostavnije i unutar regije i prema EU i svetu uopšte.

MONITOR: Šta je cilj ruske politike kada je riječ o Srbiji i Crnoj Gori?
GLIGOROV: Dugoročno posmatrano, ruska politika bi trebalo da bude pijateljska prema tim dvema zemljama. Trenutna ruska politika nije u skladu sa dugoročnim ruskim interesima manje više svuda u svetu i rukovodi se ciljem proširenja uticaja pre svega u Evropi kroz sukob sa SAD. Tako da je reč o politici koja teži da se koristi sukobima u Evropi kako bi eventualno bila partner dogovora sa SAD o zajedničkoj upravi nad Evropom, kao za vreme hladnog rata. Tako da se radi na političkoj nestabilnosti gde god je to moguće. Ali to će se promeniti. Rusija bi mogla da igra konstruktivnu ulogu na Balkanu, i računam da će tako i biti kada se promene političke okolnosti u samoj Rusiji.

MONITOR: Kako je moguće da u Crnoj Gori, a i u državama u okruženju, toliko dugo opstaju autokratski režimi?
GLIGOROV: Zapravo, balkanske zemlje mogu da budu stabilne samo kao demokratije. U Crnoj Gori je srpska politika bila pogrešna, jer je težila polarizaciji i negiranju crnogorske državnosti. Tako da efektivne opozicije nije bilo. Kada se to promeni, Crna Gora će se dodatno demokratizovati. U okruženju, jedino u Srbiji postoji zabluda poželjnosti i održivosti autokratskog režima. Jednim delom zbog još uvek nerazrešene nacionalističke ambicije, gde se veruje da bi jak vođa konačno rešio srpsko teritorijalno pitanje. Drugim delom su tu pokušaji stranaka i njihovih vođa da produže vreme na vlasti, pre svega da bi se obezbedile privatne koristi. No, autokratska vlast u Srbiji izaziva otpor koliko i podstiče ambicije, usled čega i te turbulentne promene na vlasti.

MONITOR: Imaju li države bivše Jugoslavije, prije svega Crna Gora, vladu u uobičajenom smislu te riječi?
GLIGOROV: Imaju. Pitanje je više legitimnosti tih vlada. U Crnoj Gori se mogu naravno osporavati izborni rezultati, kao što se može svakako postaviti pitanje dugovečne vladavine jedne stranke i njenog vođe, što otvara problem legitimnosti, ali stvarni će test biti kada se oformi demokratska opozicija koja će biti sposobna da ponudi crnogorski odgovor glasačima. Ne u nacionalnom, već u ustavnom i političkom smislu. To je u određenom smislu i generacijsko pitanje.

MONITOR: Zašto bi njihovo eventualno uspostavljanje destabilizovalo sistem vlasti i otežalo poslovanje i uopšte funkcionisanje svakodnevnog života?
GLIGOROV: Stabilizacija demokratskog načina rešavanja sporova je svakako dobra i za vladavinu prava i za privredni napredak.

MONITOR: Jednom ste rekli da se neoliberalizam, o kojem se ovdje dosta govori, sastoji od nacionalizma, protekcionizma i realizma u međunarodnim odnosima. Šta mu je alternative?
GLIGOROV: Svuda imate nacionaliste koji se pozivaju na privredne slobode i koji razumeju međunarodne odnose kao sukob nacionalnih interesa koji ne priznaju ništa osim relativne moći. To je jedna verzija toga što se naziva neoliberalizmom. To je naravno u neskladu kako sa liberalnom mišlju tako pogotovo sa klasičnim liberalizmom, što je zapravo značenje pojma neoliberalizam. To je istorijski posmatrano problem balkanskog liberalizma, no to je tema za neki drugi razgovor.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo