Povežite se sa nama

MONITORING

VLADA I A2A – KAKO DALJE: Šta će biti s’ kućom

Objavljeno prije

na

Nikad nije kasno da stvari od loših postanu – mnogo gore. Iako višemjesečni, preciznije je reći višegodišnji, pregovori Vlade sa italijanskom A2A po pitanju njihove dalje saradnje u Elektroprivredi Crne Gore nijesu dali nakvog rezultata, pregovaranje se nastavlja. A vrijeme curi.

,,Namjera nam je da sačuvamo to partnerstvo, ali ne na uštrb naših strateških interesa, a jedan od tih interesa je i izgradnja drugog bloka TE Pljevlja”, pojasnio nam je nedavno potpredsjednik Vlade Vujica Lazović svoju pregovaračku poziciju (suštinski, on i ministar ekonomije Vladimir Kavarić u pregovorima sa Italijanima ne brane interese građana Crne Gore, već zastupaju svog poslodavca i nalogodavca u ovom poslu – premijera Mila Đukanovića).

Prema informacijama koje se krajnje dozirano iz pregovaračkih timova odlivaju u javnost, ranije postignuti dogovor o produženju saradnje za još pet godina doveden je u pitanje zbog državnog naloga da EPCG bude garant vraćanja kredita iz kog bi se gradio drugi blok TE Pljevlja. Italijani su, navodno, protiv. A ,,naši”, navodno, za prihvatanje zahtjeva Češke eksport banke.

Zato je Vlada pred Novu godinu poslala pismo A2A u kojem ih obavještava da će od 15. decembra EPCG nastaviti da funkcioniše po pravilima koja važe za sva privredna društva, u kojima glavnu riječ ima većinski vlasnik.Ovdašnja javnost, makar pet godina unazad, pita zašto ta pravila već ne važe. Ali Lazović nema ovlašćenja da nam saopšti tu istinu.

,,Za EPCG vrijeme je stalo u septembru 2009. godine. Od tada apsolutno ništa nije uloženo, ni u šta se nije investiralo – osim u Prvu banku. Zato je i tržišna cijena EPCG pala sa 1,2 milijarde eura na 200 miliona eura, sa tendencijom daljeg pada”, objašnjavao je u Monitoru predsjednik Kluba malih akcionara EPCG Vasilije Miličković uz tvrdnju da ,,kako vrijeme prolazi, ja više nemam apsolutno nikakvu dilemu da je proces dokapitalizacije i poluprivatizacije EPCG unaprijed izrežiran i dogovoren, sa svim obilježjima visoke korupcije”.

Sam početak partnerstva Vlade i A2A nije najavljivao ništa dobro. Italijani su, tako je makar predočeno ovdašnjoj javnosti, u posao u koji su uložili 450 miliona eura ušli a da nijesu riješili dva najznačajnija pitanja svog budućeg biznisa: poslovni odnosi sa KAP-om i politiku cijena prema potrošačima na distributivnoj mreži. Prva od ovih nepoznanica koštala ih je prije dvije godine blizu 50 miliona eura – u akcijama EPCG. Oko drugoga se koplja lome i danas.

Pozicija države u ovoj priči nešto je komplikovanija. Favorit za pobjednika na tenderu za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju EPCG postala je kompanija koja nije zadovoljavala ni elementarne uslove tendera, pošto je osnovana samo godinu ranije – 2008. Shvatili smo zašto tek kada je svoj novac umjesto u modernizaciju EPCG krenula da sipa u ,,kraljevu banku”.

I pored velikih obećanja, od Lazovića tada nijesmo mogli saznati čak ni to koliko će A2A za pet godina svog komandovanja (njoj je prepušten kompletan menadžment EPCG) uložiti u EPCG. O investicijama su, ipak, progovorili čelnici EPCG u parlamentu: ,,Italijanska kompanija treba da uloži 290 miliona eura – 140 miliona u proizvodnju, a 150 u distribuciju. Najveća ulaganja su planirana u HE Perućica – 68 miliona, u TE Pljevlja 48, a 24 miliona eura za HE Piva. To je naš plan koji će Italijani vjerovatno korigovati”. Izgleda da su Italijani plan korigovali toliko da se gotovo ništa od najava nije obistinilo. Ali niko ne smije da pomene obećani profit od 100 miliona; smanjenje distributivnih gubitaka sa 25 na 12-15 odsto; nove elektrane i termoelektranu…

Vujica Lazović je sredinom 2014. najavio kako je ,,neophodno sprovesti detaljnu analizu petogodišnje saradnje bazirane na sklopljenom ugovoru o menadžmentu. Na taj način bi se najadekvatnije identifikovali svi problemi koji mogu uticati na stvaranje novog modela saradnje…”. Naravno da tu analizu nikad nijesmo vidjeli.

Potpredsjednik Vlade je, ipak, nastavio sa obećanjima. ,,Uvjereni smo da ćemo do kraja oktobra imati jasnu sliku o tome na koji način će Elektroprivreda funkcionisati od 1. januara 2015…”, obećava u avgustu 2014, istovremeno precizirajući da će ,,Vlada insistirati na drugom bloku TE”. Iako je još dvije godine ranije (2012) bilo jasno da A2A nije zainteresovana za TE Pljevlja, njihova saradnja traje i danas.

Pošto dogovor o TE nije postignut do isteka prvog petogodišnjeg ugovora o menadžmentu sa A2A početkom prošle godine kreću produžeci. Na snagu stupa Privremeni ugovor oročen do 1. jula. ,,Ovaj ugovor ne predstavlja produženje EPCG ugovora već je potpuno nov i samostalan sporazum između države Crne Gore i A2A S.p.A”, stoji u Vladinom saopštenju.

Svu besmislenost ovog aranžmana opisuje rečenica u kojoj Vladini glasnogovornici objašnjavaju da A2A nastavlja da upravlja EPCG, kako bi se obezbijedilo ,,nesmetano obavljanje daljih aktivnosti neophodnih za realizaciju izgradnje drugog bloka Termoelektrane Pljevlja”. I nikome ne smeta to što se Italijani godinama protive ovom poslu.

Kako tada, tako i danas.

,,Nema ništa sporno u tome da Vlada kao većinski vlasnik EPCG da saglasnost da to preduzeće bude garant za kredit za drugi blok TE. Italijani nemaju na osnovu čega da daju ili ne daju saglasnost za davanje garancija EPCG, jer je privremeni sporazum sa A2A istekao”, hrabri nas Lazović prije nedjelju dana. A uoči novih pregovora sa A2A.

U čemu je razlika između tog obećanja i onog datog prije skoro godinu dana: ,,Ukoliko do 30. juna 2015. godine, ne bude pronađeno zajedničko rješenje za izgradnju drugog bloka TE, Privremeni ugovor će prestati da važi. U tom slučaju će država preuzeti upravljanje nad EPCG-om i nastaviti samostalnu realizaciju izgradnje drugog bloka?”

Izuzev što je izgubljena još jedna godina.

A to nije nevažno. Posebno ako se ima u vidu da naši čelnici obožavaju da velike i krajnje problematične poslove zaključuju u vremenskom cajtnotu koji sami pripreme. Tako smo prodali Telekom (da ga ne zgazi konkurencija); KAP (da se ne ugasi koliko sjutra); I odluka da se EPCG dokapitalizuje preko noći je promijenjena u model privatizacija i dokapitalizacija uz objašnjenje da je to jedini način da se državne finansije sačuvaju u vrijeme krize.

Sada se najavljuje novi cajtnot. Postojeća TE prestaje sa radom najkasnije 2023. godine. Ne bude li do tada tzv. drugog bloka (koji će biti drugi, ali jedini) Crna Gora neće imati funkcionalan elektroenergetski sistem, već će u potpunosti zavisiti od vremenskih uslova.

Pitanje je dana kad će nama neko od Đukanovićevih operativaca saopštiti da drugi blok ,,nema alternative”. Kad nas dovoljno uplaši, vlast će doći u priliku da se sa A2A raskusura (ili produži saradnju) u mnogo lagodnijoj poziciji. Samo što će nas to koštati mnogo više.

Komandna (ne)odgovornost

U aprilu 2011, tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović uručio je Srđanu Kovačeviću, predsjedniku borda EPCG, nagradu Privredne komore za društvenu odgovornost.

Elektroprivredi i Kovačeviću nagradu je, među prvima, čestitao Milo Đukanović, tada samo predsjednik vladajuće partije i kontroverzni biznismen. Prethodno, Đukanović je u sličnoj situaciji primijećen tek davne 2007, kada je – jednako srdačno – prijatelju Stanku Subotiću Canetu čestitao dodjelu, jednako prestižne nagrade Američke akademije za uslužne djelatnosti.

Sve skupa, bilo je to poprilično iznenađenje. Ne samo zbog Đukanovića.

Prosto, bilo je krajnje neobično da se nagrada za društveno odgovorno poslovanje dodijeli kompaniji za koju je utvrđeno, pravosnažnom presudom, da je od svojih potrošača nezakonito prisvojila 39 miliona eura. Ili ovako: Privredna komora nagrađuje, kao društveno odgovornu, kompaniju čiji je mendžment u završnom računu za 2009. godinu od akcionara i poreznika prikrio profit od 10,81 milion. Što smo, naknadno, saznali iz izvještaja njihovih revizora.

Onda nam je sinulo: Đukanović možda nije ni došao na svečanost da bi Kovačeviću i EPCG čestitao nagradu, već da nazdravi poslu sklopljenom koji dan ranije, kada je EPCG za (još) tri miliona eura kupila tri odsto vlasništva Prve banke kojom su, da se prisjetimo trenutka, tada krajnje neuspješno gazdovali Milo i brat mu Aco Đukanović.

Srđan Kovačević je insistirao da je ulaganje u Prvu banku „dugoročno gledano dobra investicija za EPCG”.

Vratimo li se još neku godinu unazad – u vrijeme dok je Prva žarila i palila finansijskim tržištem, iz dana u dan upadajući u sve veće nevolje, u njenom bordu sjedio je i Srđan Kovačević. Tamo je, zvanično, zastupao interese EPCG koja je u banci imala manje od 10 odsto akcija. Potom je, pod njegovom komandom, EPCG svoje učešće u akcijskom kapitalu jedne od najproblematičnijih banaka na Balkanu podigla na preko 20 odsto, sipajući u banku više od 20 miliona eura (ne računajući novac koji godinama drži na svojim računima u banci). Danas ta investicija ne vrijedi ni trećinu uloženog.

,,Vrijeme će potvrditi ili će nas negirati”, lakonski je objasnio Kovačević jednu od svojih investicija – našim novcem – u braću Đukanović. Šta ga je negiralo, a ko ga je potvrdio, jasno vam je. Kao i sudbina EPCG pod njegovom komandom

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo