Nikad nije kasno da stvari od loših postanu – mnogo gore. Iako višemjesečni, preciznije je reći višegodišnji, pregovori Vlade sa italijanskom A2A po pitanju njihove dalje saradnje u Elektroprivredi Crne Gore nijesu dali nakvog rezultata, pregovaranje se nastavlja. A vrijeme curi.
,,Namjera nam je da sačuvamo to partnerstvo, ali ne na uštrb naših strateških interesa, a jedan od tih interesa je i izgradnja drugog bloka TE Pljevlja”, pojasnio nam je nedavno potpredsjednik Vlade Vujica Lazović svoju pregovaračku poziciju (suštinski, on i ministar ekonomije Vladimir Kavarić u pregovorima sa Italijanima ne brane interese građana Crne Gore, već zastupaju svog poslodavca i nalogodavca u ovom poslu – premijera Mila Đukanovića).
Prema informacijama koje se krajnje dozirano iz pregovaračkih timova odlivaju u javnost, ranije postignuti dogovor o produženju saradnje za još pet godina doveden je u pitanje zbog državnog naloga da EPCG bude garant vraćanja kredita iz kog bi se gradio drugi blok TE Pljevlja. Italijani su, navodno, protiv. A ,,naši”, navodno, za prihvatanje zahtjeva Češke eksport banke.
Zato je Vlada pred Novu godinu poslala pismo A2A u kojem ih obavještava da će od 15. decembra EPCG nastaviti da funkcioniše po pravilima koja važe za sva privredna društva, u kojima glavnu riječ ima većinski vlasnik.Ovdašnja javnost, makar pet godina unazad, pita zašto ta pravila već ne važe. Ali Lazović nema ovlašćenja da nam saopšti tu istinu.
,,Za EPCG vrijeme je stalo u septembru 2009. godine. Od tada apsolutno ništa nije uloženo, ni u šta se nije investiralo – osim u Prvu banku. Zato je i tržišna cijena EPCG pala sa 1,2 milijarde eura na 200 miliona eura, sa tendencijom daljeg pada”, objašnjavao je u Monitoru predsjednik Kluba malih akcionara EPCG Vasilije Miličković uz tvrdnju da ,,kako vrijeme prolazi, ja više nemam apsolutno nikakvu dilemu da je proces dokapitalizacije i poluprivatizacije EPCG unaprijed izrežiran i dogovoren, sa svim obilježjima visoke korupcije”.
Sam početak partnerstva Vlade i A2A nije najavljivao ništa dobro. Italijani su, tako je makar predočeno ovdašnjoj javnosti, u posao u koji su uložili 450 miliona eura ušli a da nijesu riješili dva najznačajnija pitanja svog budućeg biznisa: poslovni odnosi sa KAP-om i politiku cijena prema potrošačima na distributivnoj mreži. Prva od ovih nepoznanica koštala ih je prije dvije godine blizu 50 miliona eura – u akcijama EPCG. Oko drugoga se koplja lome i danas.
Pozicija države u ovoj priči nešto je komplikovanija. Favorit za pobjednika na tenderu za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju EPCG postala je kompanija koja nije zadovoljavala ni elementarne uslove tendera, pošto je osnovana samo godinu ranije – 2008. Shvatili smo zašto tek kada je svoj novac umjesto u modernizaciju EPCG krenula da sipa u ,,kraljevu banku”.
I pored velikih obećanja, od Lazovića tada nijesmo mogli saznati čak ni to koliko će A2A za pet godina svog komandovanja (njoj je prepušten kompletan menadžment EPCG) uložiti u EPCG. O investicijama su, ipak, progovorili čelnici EPCG u parlamentu: ,,Italijanska kompanija treba da uloži 290 miliona eura – 140 miliona u proizvodnju, a 150 u distribuciju. Najveća ulaganja su planirana u HE Perućica – 68 miliona, u TE Pljevlja 48, a 24 miliona eura za HE Piva. To je naš plan koji će Italijani vjerovatno korigovati”. Izgleda da su Italijani plan korigovali toliko da se gotovo ništa od najava nije obistinilo. Ali niko ne smije da pomene obećani profit od 100 miliona; smanjenje distributivnih gubitaka sa 25 na 12-15 odsto; nove elektrane i termoelektranu…
Vujica Lazović je sredinom 2014. najavio kako je ,,neophodno sprovesti detaljnu analizu petogodišnje saradnje bazirane na sklopljenom ugovoru o menadžmentu. Na taj način bi se najadekvatnije identifikovali svi problemi koji mogu uticati na stvaranje novog modela saradnje…”. Naravno da tu analizu nikad nijesmo vidjeli.
Potpredsjednik Vlade je, ipak, nastavio sa obećanjima. ,,Uvjereni smo da ćemo do kraja oktobra imati jasnu sliku o tome na koji način će Elektroprivreda funkcionisati od 1. januara 2015…”, obećava u avgustu 2014, istovremeno precizirajući da će ,,Vlada insistirati na drugom bloku TE”. Iako je još dvije godine ranije (2012) bilo jasno da A2A nije zainteresovana za TE Pljevlja, njihova saradnja traje i danas.
Pošto dogovor o TE nije postignut do isteka prvog petogodišnjeg ugovora o menadžmentu sa A2A početkom prošle godine kreću produžeci. Na snagu stupa Privremeni ugovor oročen do 1. jula. ,,Ovaj ugovor ne predstavlja produženje EPCG ugovora već je potpuno nov i samostalan sporazum između države Crne Gore i A2A S.p.A”, stoji u Vladinom saopštenju.
Svu besmislenost ovog aranžmana opisuje rečenica u kojoj Vladini glasnogovornici objašnjavaju da A2A nastavlja da upravlja EPCG, kako bi se obezbijedilo ,,nesmetano obavljanje daljih aktivnosti neophodnih za realizaciju izgradnje drugog bloka Termoelektrane Pljevlja”. I nikome ne smeta to što se Italijani godinama protive ovom poslu.
Kako tada, tako i danas.
,,Nema ništa sporno u tome da Vlada kao većinski vlasnik EPCG da saglasnost da to preduzeće bude garant za kredit za drugi blok TE. Italijani nemaju na osnovu čega da daju ili ne daju saglasnost za davanje garancija EPCG, jer je privremeni sporazum sa A2A istekao”, hrabri nas Lazović prije nedjelju dana. A uoči novih pregovora sa A2A.
U čemu je razlika između tog obećanja i onog datog prije skoro godinu dana: ,,Ukoliko do 30. juna 2015. godine, ne bude pronađeno zajedničko rješenje za izgradnju drugog bloka TE, Privremeni ugovor će prestati da važi. U tom slučaju će država preuzeti upravljanje nad EPCG-om i nastaviti samostalnu realizaciju izgradnje drugog bloka?”
Izuzev što je izgubljena još jedna godina.
A to nije nevažno. Posebno ako se ima u vidu da naši čelnici obožavaju da velike i krajnje problematične poslove zaključuju u vremenskom cajtnotu koji sami pripreme. Tako smo prodali Telekom (da ga ne zgazi konkurencija); KAP (da se ne ugasi koliko sjutra); I odluka da se EPCG dokapitalizuje preko noći je promijenjena u model privatizacija i dokapitalizacija uz objašnjenje da je to jedini način da se državne finansije sačuvaju u vrijeme krize.
Sada se najavljuje novi cajtnot. Postojeća TE prestaje sa radom najkasnije 2023. godine. Ne bude li do tada tzv. drugog bloka (koji će biti drugi, ali jedini) Crna Gora neće imati funkcionalan elektroenergetski sistem, već će u potpunosti zavisiti od vremenskih uslova.
Pitanje je dana kad će nama neko od Đukanovićevih operativaca saopštiti da drugi blok ,,nema alternative”. Kad nas dovoljno uplaši, vlast će doći u priliku da se sa A2A raskusura (ili produži saradnju) u mnogo lagodnijoj poziciji. Samo što će nas to koštati mnogo više.
Komandna (ne)odgovornost
U aprilu 2011, tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović uručio je Srđanu Kovačeviću, predsjedniku borda EPCG, nagradu Privredne komore za društvenu odgovornost.
Elektroprivredi i Kovačeviću nagradu je, među prvima, čestitao Milo Đukanović, tada samo predsjednik vladajuće partije i kontroverzni biznismen. Prethodno, Đukanović je u sličnoj situaciji primijećen tek davne 2007, kada je – jednako srdačno – prijatelju Stanku Subotiću Canetu čestitao dodjelu, jednako prestižne nagrade Američke akademije za uslužne djelatnosti.
Sve skupa, bilo je to poprilično iznenađenje. Ne samo zbog Đukanovića.
Prosto, bilo je krajnje neobično da se nagrada za društveno odgovorno poslovanje dodijeli kompaniji za koju je utvrđeno, pravosnažnom presudom, da je od svojih potrošača nezakonito prisvojila 39 miliona eura. Ili ovako: Privredna komora nagrađuje, kao društveno odgovornu, kompaniju čiji je mendžment u završnom računu za 2009. godinu od akcionara i poreznika prikrio profit od 10,81 milion. Što smo, naknadno, saznali iz izvještaja njihovih revizora.
Onda nam je sinulo: Đukanović možda nije ni došao na svečanost da bi Kovačeviću i EPCG čestitao nagradu, već da nazdravi poslu sklopljenom koji dan ranije, kada je EPCG za (još) tri miliona eura kupila tri odsto vlasništva Prve banke kojom su, da se prisjetimo trenutka, tada krajnje neuspješno gazdovali Milo i brat mu Aco Đukanović.
Srđan Kovačević je insistirao da je ulaganje u Prvu banku „dugoročno gledano dobra investicija za EPCG”.
Vratimo li se još neku godinu unazad – u vrijeme dok je Prva žarila i palila finansijskim tržištem, iz dana u dan upadajući u sve veće nevolje, u njenom bordu sjedio je i Srđan Kovačević. Tamo je, zvanično, zastupao interese EPCG koja je u banci imala manje od 10 odsto akcija. Potom je, pod njegovom komandom, EPCG svoje učešće u akcijskom kapitalu jedne od najproblematičnijih banaka na Balkanu podigla na preko 20 odsto, sipajući u banku više od 20 miliona eura (ne računajući novac koji godinama drži na svojim računima u banci). Danas ta investicija ne vrijedi ni trećinu uloženog.
,,Vrijeme će potvrditi ili će nas negirati”, lakonski je objasnio Kovačević jednu od svojih investicija – našim novcem – u braću Đukanović. Šta ga je negiralo, a ko ga je potvrdio, jasno vam je. Kao i sudbina EPCG pod njegovom komandom
Zoran RADULOVIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
ANKETA4 sedmice