Poslednjeg avgustovskog dana, na svojoj 38. sjednici, Vlada je utvrdila Predlog zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata, što je poslednji stepen u proceduri pripreme novih zakonskih rješenja, pred izjašnjavanje poslanika u Skupštini Crne Gore i time stavila tačku na brojne polemike i burne rasprave koje su pratile njegovu izradu.
Premijer Duško Marković ocijenio je predloženi zakon kao kvalitetan strateški dokument i pohvalio nosioce posla, Ministarstvo održivog razvoja i turizma i ministra Pavla Radulovića za ogroman uloženi napor u njegovoj pripremi.
Riječ je o novom, revolucionarnom konceptu procesa planiranja prostora u Crnoj Gori u odnosu na dosadašnju praksu, koji je izazvao pravu lavinu komentara i negativnih kritika građana, lokalnih uprava, nevladinih i strukovnih organizacija. Kontroverze koje su pratile izradu novog Zakona o planiranju u režiji MORT-a ogledale su se u tome što je ministar Radulović pokušao da obmane javnost i da progura verziju teksta pripremljenu daleko od očiju javnosti, u zatvorenim interesnim krugovima graditeljskih lobija, investitora i političara, koja nije prošla javnu raspravu.
Dokument koji je Vlada utvrdila zapravo je treća verzija izmjena postojećeg zakona o uređenju prostora koji se našao na javnoj raspravi tokom 2016. godine, kao Nacrt zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata. Dok su građani pažljivo analizirali Nacrt i svoje primjedbe i sugestije dostavljali tamo gdje treba, u MORT-u su pravili posve drugačiji dokument, potpuno različit od teksta upućenog na javnu raspravu.
U aprilu ove godine ministar Radulović prezentovao je javnosti Predlog zakona o planiranju i izgradnji, koji je, navodno, prošao javnu raspravu, što je bio grandiozan pokušaj obmane sveukupne stručne i laičke javnosti u Crnoj Gori.
Pritisnut oštrim reakcijama javnosti, naročito argumentacijom lokalnih uprava, Radulović je bio primoran da Predlog vrati u formu Nacrta i sprovede novu javnu raspravu koja je organizovana u periodu od 04. maja do 12. juna ove godine.
Sa ekipom saradnika ministar je potom organizovao turneju po crnogorskim opštinama pokušavajući, bezuspješno naravno, da građanima pojasni smisao i svrhu drastičnih izmjena sistema planiranja, novu zemljišnu politiku, novi način korišćenja prirodnih resursa, nove uslove za gradnju i mnoge druge inovacije usmjerene ka jednom cilju, preuzimanje ingerencija opština na tim poslovima i totalnu centralizaciju odlučivanja.
I sam naziv Zakona o planiranju i izgradnji bio je izložen kritikama, jer ne definiše ni šta se planira ni šta se gradi, te je Vlada konačno utvrdila novi, treći naziv, Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata.
Zvaničan izvještaj sa održane druge javne rasprave nije dostupan javnosti, jer nije okačen na sajtu Ministarstva, na kome se može naći samo onaj prethodni, iz 2016. godine, pa se ne zna kakve su primjedbe građani dostavili.
Međutim, kakve god da su, one nisu uvažene, jer je iznuđena javna rasprava bila samo farsa. Evidentne su samo sitne korekcije u konačnoj verziji zakona, dok je suština promjena u ovoj oblasti ostala netaknuta.
Sve ono što je ministar Radulović obznanio u aprilu, o čemu je Monitor detaljno izvijestio, ostalo je na snazi. Predloženim zakonskim rješenjima uvodi se centralizacija svih poslova u sistemu planiranja prostora na nivou Vlade, odnosno Ministarstva održivog razvoja i turizma. Opštinama se oduzimaju nadležnosti u planiranju prostora kojim inače upravljaju, zatim u poslovima izrade planskih dokumenata, izdavanja građevinskih dozvola i urbanističko-tehničkih uslova za gradnju. Čime se ukida potreba za nizom opštinskih službi, sekretarijata za urbanizam i agencija za planiranje.
Ključna novina jeste ukidanje svih urbanističkih planova na nivou opština, od prostornih do detaljnih urbanističkih planova, državnih i lokalnih studija lokacije i urbanističkih projekata, kojim je do sada, od začetaka urbanističke prakse, uređivan prostor opštinskih teritorija.
Predviđena su samo dva bazna planska dokumenta u državi i to Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije.
Jedna od bitnih promjena jeste – ukidanje građevinske i upotrebne dozvole. Objekat može da se gradi na onovu prijave koja se uz potrbenu dokumentaciju podnosi inspekcijskom organu. Dok je za pribavljanje upotrebne dozvole nadležan – katastar.
Zakon vraća inspekcijske službe urbanizma i građevinarstva pod kapu Ministarstva, čime se nastavljaju lutanja i improvizacije svakog od ministara.
Jedna od novina je i uvođenje funkcije glavnog državnog arhitekte kojeg imenuje Vlada, i glavnog gradskog arhitekte čije je imenovanje u nadležnosti lokalne uprave.
Uvodi se totalna centralizacija upravljanja prostorom u kojoj se i nadležnosti oko postavljanja privremenih objekata u opštinskim atarima, prenose na Ministarstvo.
Primorske opštine već su oštećene oduzimanjem ingerencija u obalnom dijelu koji im je uzurpirala Vlada, gazdujući njime preko preduzeća Morsko dobro.
Posebnu pažnju građana privukle su zakonske odredbe koje se odnose na parcelaciju zemljišta i dokompletiranje urbanističke parcele, kojima se na konfuzan i nejasan način uvodi obaveza otkupa zemljišta na lokaciji određenoj za gradnju. Dopušta se mogućnost da vlasnik veće katastarske parcele, na zajedničkoj urbanističkoj, primora ostale na prodaju zemlje. Uprkos burnim reakcijama vlasnika zemljišta, zakonopisac nije odustao od ovog predloga, koji predstavlja gotovo okosnicu čitavog zakona i prenosi se i na zakonska rješenja o eksproprijaciji zemljišta.
U Predlogu zakona koji je prihvatila Vlada, izbrisan je član koji je definisao objekte od interesa za Crnu Goru. Nije poznato kakav interes Ministarstva stoji iza brisanja popisa državnih i lokalnih objekata od nacionalnog značaja, posebno ako se ima u vidu da su prethodni zakoni o planiranju i izgradnji pretrpjeli više izmjena upravo sa ciljem da država stavi prečat javnog interesa na što veći broj građevina. Za gradnju objekata od javnog interesa država je garantovala značajne beneficije i razne pogodnosti i kreditiranja, posebno u hotelskoj industriji, pa ostaje posve nejasno zašto je sve to najednom obrisano.
Novi Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata daje ogromnu moć Ministarstvu održivog razvoja i turizma, tom već glomaznom konglomeratu državne administracije. Pored dva resora, planiranje prostora i turizam, u djelokrug ovog Ministarstva spada i zaštita prirode i životne sredine, direkcija javnih radova i niz izmišljenih i nepotrebnih službi, osnovanih za zapošljavanje partijskih kadrova. MORT će uskoro predstavljati stvarnu malu državu u državi, odgovornu za čitav lanac poslova i usluga međusobno suprostavljenih i nepovezanih, čiji je broj gotovo nevjerovatan.
Povrh svega postojećeg MORT se sprema da preuzme i poslove crnogorskih opština koji se odnose na upravljanje prostorom i gradnju objekata, što je protivno Ustavu, Zakonu o lokalnoj samoupravi i Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi i decentralizaciji vlasti, na šta upozoravaju lokalne vlasti, NVO, strukovna udruženja arhitekata i inženjera i mnogi drugi.
Ministarstvo održivog razvoja broji devet direktorata sa više od 20 direkcija. Osnovani su direktorati najraznovrsnijih namjena, od osnovnih za planiranje prostora, građevinarstvo ili turizam, do onog za klimatske promjene, za upravljanje otpadom ili za saradnju sa EU…Tu je i mnogočlani ministarski kabinet sa savjetnicima, sa tri državna sekretara i jednim sekretarom Ministarstva, na desetine odsjeka i službi, kancelarija i odjeljenja, nebrojena armija ljudi na državnom budžetu zadužena za prostor male države površine nepunih 14.000 km2.
Nakon usvajanja novog Zakona o planiranju uslijediće nova, neophodna zapošljavanja u Ministarstvu i gašenja pojedinih službi po opštinama, kojima ostaju samo poslovi oko legalizacije bespravno sagrađenih objekata. Potpuno obespravljene na svojoj teritoriji lokalne uprave ostaju i bez značajnog izvora prihoda, što je krajnji cilj izmjena zakona, u strahu DPS-a od gubljenja vlasti u nizu crnogorskih gradova.
Branka PLAMENAC