Povežite se sa nama

SVIJET

VISOKI EVROPSKI PRAGOVI ZA  ZEMLJE BALKANA: Odlaganje od novog do najnovijeg datuma 

Objavljeno prije

na

U slučaju Sjeverne Makedonije i Albanije  ministri EU već drugi put obećavaju donošenje odluke i propuštaju datume koje su sami zakazali.  Niz  analitičara ukazuje da EU izigravanjem obećanja i jača evroskepticizam u regionu

 

Savet opštih poslova Evropske unije nije dao zeleno svetlo otvaranju pristupnih pregovora sa Severnom Makedonijom i Albanijom. Ministri su obećali da će se vratiti ovom pitanju s ciljem da se donese jasna oduka najkasnije u oktobru 2019.

Ovo je drugi put da ministri EU obećavaju donošenje odluke i propuštaju datume koje su sami zakazali. Prošle godine je Savet opštih poslova u zaključcima istakao da će “u junu 2019. godine odrediti evropski put” Albanije i Severne Makedonije.

Evropski komesar nadležan za pitanja proširenja, Johannes Hahn, je naglasio da žali što zemlje članice nisu bile u stanju da donesu odluku na sastanku u Luxemburgu. “Verujem da će  doneti odluku odmah nakon letnjih odmora. Nedelovanje nije opcija”, podvukao je.

Hahn smatra da nedostatak odluke može uticati  na  prilike u regionu, kao što je dijalog o normalizacijiodnosa između Prištine i Beograda. Evropska komisija (EK) je krajem maja preporučila bezuslovno otvaranje pristupnih pregovora sa Tiranom i Skopljem. Visoka predstavnica EU Federika Mogerini je izjavila da bi izostanak odluke za datum pregovora sa Severnom Makedonijom i Albanijom imao loše posledice za bezbednost i saradnju u regionu, kao i za proces približavanja Zapadnog Balkana Uniji.

UočI ministarskog sastanka u utorak, ministri spoljnih poslova 13 zemalja članica EU pozvali su sve države članice Unije da ispune ono na šta su se obavezale u pogledu evropskih integracija Zapadnog Balkana i donesu odluku o otvarnju pregovora o članstvu sa Severnom Makedonijom i Albanijom. Inicijativu je pokrenula Poljska, a pridru\ile su mu se Češka, Estonija, Letronija, Litvanija, Mađarska, Bugarska, Italija, Malta, Austrija, Hrvatska, Slovenija i Slovačka.

Još uoči sastanka Saveta su  prenošene izjave diplomata da će Severna Makedonija najverovatnije ove godine dobiti podršku EU za početak razgovora o članstvu, ali ne i Albanija koja nailazi na protivljenje Francuske, Nemačke i Holandije.

Zaključci Saveta ministara EU su izazvali, očekivano, sasvim suprotne reakcije vlasti i opozicije u Severnoj Makedoniji.

Vladajući Socijaldemokratski savez (SDSM) premijera Zorana Zaeva smatra da su zaključci EU jasno priznanje postignutog uspeha u protekloj godini. Opoziciona VMRO DPMNE navodi da je Savet ministara umesto datuma o početku pristupnih pregovora, isporučio hladan tuš, kako kažu, korumpiranoj vladi Zaeva nesposobnoj da sprovede reforme.

Zaev je više puta indirektno tvrdio da će „vratiti mandat“ ukoliko zemlja u junu ne dobije datum za početak pregovora. On je i nemačkim medijima uoči posete Berlinu rekao da bi nedobijanje datuma značilo jačanje nacionalističkih snaga u Skoplju. Sada Zaev gleda na zaključak Saveta kao na “apsolutnu pismeno-pravnu garanciju” da će odluka biti doneta u oktobru.

Kim Mehmeti, publicita i analitičar iz Skoplja je komentarišući odluku Saveta ocenio “kako ispada da ni Briselu nije sasvim jasno kako će s ovim dilom Zapadnog Balkana… Ispašće da je sve bila velika varka i normalno da će biti nezadovoljstva unutra i niko ne može predvideti gdje će voditi, a to može uostalom i da utiče i na međuetničke odnose.“

Mehmeti ocjenjuje kako ovo slabi pozicija premijera Zaeva “…Na prošlim izborima većinu makedonskih glasova je imao VMRO-DPMNE. Sada ako imaju još i ovaj argument  – promenili ste ime, učinili ovo i ono, a ništa niste dobili. Onda je očekivano da slabi pozicija današnje vlasti i Zaeva, a da rastu šanse onih koji su tvrdili da će Makedonci, posebno makedonski narod, samo izgubiti. U takvim okolnostima svašta se može desiti,” zaključio je skopski analitičar.

I drugi analitičari su saglasni da otezanje čini stvari kod kuće neprijatnim za Zaeva i njegove socijaldemokrate. „Ukoliko ne bude datuma do kraja godine, proevropskim snagama će biti izbijeni argumenti u odbrani puta u EU“, rekao je politički analitičar Nenad Marković.

No  Simonida Kačarska iz Instituta za evropsku politiku ocenjuje da je odluka Saveta EU bila očekivana, pošto su i ranije bile slane jasne poruke evropskih političara da je jun previše kratak rok da bi se donela odluka i u parlamentima nekih od zemalja članica. “Glavni razlog zašto nemamo odluku je stanje i način odlučivanja u zemljama- članicama.“

Upravo zato su  premijer Zaev i predsednik Stevo Pendarovski uoči sastanka Saveta ministara boravili u Nemačkoj. Odatle su se vratili kao optimisti. Međutim, šturo saopštenje nemačke Vlade nakon susreta nije ulazilo u ovu tematiku. Tek je navedeno da su teme bile bilateralna, međunarodna i evropska pitanja.

Prema DW, napredak Skoplja koči situacija u  Albaniji. Iz pojedinih članica EU i iz EK se Tirani se prebacuje manjkava borba protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Skoplje se zalaže za raspakivanje „paketa“ u kojem su Severna Makedonija i Albanija, susedne države koje je  bi, prema ideji EK, trebalo istovremeno da počnu pregovore sa EU. Zbog političke krize u Albaniji, holandski parlament je izglasao rezoluciju kojom se zalaže protiv početka pregovora sa tom zemljom, ali ne pominje Severnu Makedoniju.

Stavljanje Tirane i Skoplja na led šalje regionu određenu poruku. O tome je nedavno pisao novinar Andrea Ernst iz švajcarskog Noje cirher cajtunga, jednog od najuglednijih listova na nemačkom govornom području u Evropi. „Koliko god se vrh Evropske unije trudio, nema konsenzusa o nastavku proširenja na Balkan. Model ‘reforme u zamenu za integraciju’ stavljen je van snage“, piše Ernst, jedan od najboljih poznavalaca Balkana. „Da raspoloženje u mnogim članicama EU ne ide u prilog proširenju pokazuje već činjenica da je Evropska komisija svoje godišnje izveštaje o napretku objavila tek nakon Evropskih izbora kako svojom preporukom o početku pregovora ne bi dala municiju desničarskim partijama u Zapadnoj Evropi koje se protive integracijama“, piše  Ernst. On napominje:  „Za sada samo Srbija i Crna Gora pregovaraju sa Briselom i to napreduje traljavo. Koliko je ceo proces klimav pokazuje holandska inicijativa kojom se od Brisela traži da se posle deset godina ukine vizna liberalizacija za Albaniju. U Hagu se žale na kriminalne mreže i ilegalnu migraciju iz te zemlje“.

Ernst podseća i na nedavne reči visoke predstavnice EU za spoljnu politiku Federike Mogerini koja je u makedonskom slučaju rekla da se napori kandidata za EU moraju prepoznati i da će u suprotnom EU izgubiti na kredibilitetu u regionu i šire. Niz drugih analitičara ukazuje da EU time izigrava data obećanja i jača evroskepticizam u regionu.

I Radio slobodna Evropa (RFE) ocenjuje da je politika proširenja EU na aparatima za održavanje u životu. Po RFE, dva su problema.

Prvo zašto je samo 13 država članica EU, manje od polovine svih u Uniji objavilo otvoreno pismo u kojem su veličali vrline čina otvaranja vrata zemljama sa Zapadnog Balkana. A  onda među tih 13 država, samo dve su tzv. stare zemlje članice koje su se pridružile bloku u prethodnom veku: Austrija i Italija.

Pa ni rejting ovog para nije baš na visokom nivou u Briselu u ovom momentu. U Rimu su na vlasti dve populističke partije koje Uniji stvaraju razne  probleme, dok je Beč bez vlade od kada se u maju pojavio video na kojem bivši vicekancelar i krajnje desničarska figura Hajnc Kristijan Štrahe nudi ugovore potencijalnom ruskom dobrotvoru u zamenu za političke donacije.

Ostatak su novije države članice koje su ili suviše male da bi uticale na stvari, kao što su Hrvatska, Malta, Slovenija ili baltički trio, ili su suviše uprljane problemima s vladavinom prava kao što je Višegradski kvartet – Češka Republika, Slovačka, Poljska i Mađarska, primećuje RFE.

U Briselu se često čuje argument da je nestabilno ponašanje novijih država članica u istočnom delu evropskog kluba e prigušilo entuzijazam za proširenje na Zapadni Balkan. Za države Zapadnog Balkana  ne izgleda sjajno kada su njihove najveće pristalice među takvim državama.

Pismo je i napisano jer je postalo jasno da nekoliko ključnih država članica EU kao što su Francuska, Njemačka i Holandija ponovo signaliziraju da nisu spremne da daju zeleno svetlo za početak pristupnih pregovora EU sa Severnom Makedonijom i Albanijom. Isto se desilo i prošle godine.

Otvaranju pregovora sa Severnom Makedonijom i Albanijom protive se pored dela nemačkih političara, i u Holandiji, Danskoj i Francuskoj. Njihov argument je da sada nije vreme za proširenje. Sada je vrijeme za produbljivanje Unije, za konsolidaciju nakon godina kriza kao što su Bregzit, spašavanje članica evrozone i migrantski talas 2015. godine. Najzabrinjavajući aspekt ovoga za mnoge je da su zastupnici ovakvog mišljenja liberalne vođe bloka. Naročito francuski predsednik Emanuel Makron i holandski premijer Mark Rute, te donekle i nemačka kancelarka Merkel.

 

Evropske fotelje  glavna briga

Ukoliko je suditi po napisima u nemačkoj štampi,  šefove država ili vlada na predstojećem samitu 20. i 21. juna jedino zanima podela glavnih fotelja: ko će biti novi predsednik EK, Evropskog parlamenta /EP), Evropske banke… Dogovor bi morao da bude postignut do 2. jula kada parlament na prvom zasedanju novog saziva treba da odabere predsednika.

U pozadini je veliko trvenje Nemačke i Francuske čiji predsednik Emanuel Makron osporava bavarskom konzervativcu Mafredu Veberu da postane predsednik EK iako je lista Narodne partije, čiji je bio kandidat, osvojila najviše mandata na nedavnim izborima. „Ili će i Nemačka i Francuska dobiti po jedno rukovodeće mesto ili će obe ostati praznih ruku”, citira list Handelsblat jednog visokog neimenovanog diplomatu.

 

Mršav učinak

Srbija i Crna Gora su zvanično zemlje kandidati koje su otvorile pristupne pregovore.  Za Crnu Goru, koja je na vrhu liste da postane sledeća članica EU, sva 33 poglavlja o različitim pravilima i propisima EU koje svaka zemlja koja teži članstvu mora usvojiti,  će biti otvorena ovog ljeta. No, do sada su završena samo mršava tri.

Srbija je posle pet godina pregovora otvorila tek 16 od 35 poglavlja, a samo dva su privremeno zatvorena. Zbog toga mnogi govore o „tempu puža”. Hrvatska je  kompletno završila pregovore za šest godina.

Srbija je nedavno dobila kataklizmičan izveštaj o napretku Evropske komisije kada se radi o vladavini prava, slobodi medija i pravosuđa… To spada u dva kompleksna poglavlja 23 i 24. U Beogradu su se nadali da bi uprkos tome moglo da bude otvoreno barem još poglavlje 4. o slobodi kretanja kapitala.

Ministarka za evrointegracije Jadranka Joksimović vidi u tome svojevrsnu zaveru. To, kako ona smatra, znači da bi mnogima bolo oči ukoliko Srbija otvori više pregovaračkih poglavlja u situaciji dok Severna Makedonija i Albanija nemaju ni zeleno svetlo za početak pregovora.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

GAZA U IZRAELSKO-AMERIČKOM PAKLU: Zeleno svijetlo za čišćenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Benjamin Netanjahu i njegova svita, očigledno podržana novom vašingtonskom administracijom, odlučili su da je bilo dosta primirja na Bliskom istoku. Premijer Izraela krenuo je sa vazdušnim napadima na Gazu i najavio da je to tek početak. Vojne akcije izvodili su i u oblastima u Siriji, Libanu i Jemenu

 

 

Kapije pakla na Bliskom istoku su otvorene. Nakon što je fokus jedno vrijeme bio izmješten sa ovog komada planete, Benjamin Netanjahu i njegova svita, podržana novom vašingtonskom administracijom su odlučili da je bilo dosta primirja na Bliskom istoku. Premijer Izraela krenuo je sa vazdušnim napadima na Gazu i najavio da je to tek početak.

Mediji su prenijeli da je više od 400 Palestinca ubijeno, a 562 ranjena. Gaza je u utorak, prema podacima CNN-a doživjela najsmrtonosniji dan u više od 15 mjeseci bliskoistočnog haosa. „Više od 130 djece i mnogo žena je ubijeno, uključujući čitave porodice“, rekao je za CNN Mahmud Basal, portparol Civilne zaštite Gaze. Da su mnoge žrtve napada djeca, saopštilo je i Ministarstvo zdravlja Gaze. Broj onih pod ruševinama, kako smo odavno navikli, niko ne zna.

Iznenadni napadi uključivali su Kan Junis i Rafu na jugu, Gaza siti na sjeveru i centralne oblasti poput Deir el-Balaha. „Netanjahu i njegova ekstremistička vlada donose odluku da sruše sporazum o prekidu vatre, izlažući zatvorenike u Gazi neizvjesnoj sudbini“, navodi se u saopštenju Hamasa. „Ove brutalne masakre izraelska okupaciona vojska čini bez ikakvih moralnih ili pravnih ograničenja. To dokazuje da imaju unaprijed osmišljeni plan da nastave genocid nad djecom i ženama“, navodi se u reakciji Vlade u Gazi. Broj ubijenih Palestinaca bliži se cifri od 50.000.

,,Nastavićemo da se borimo kako bismo ostvarili sve naše ciljeve u ovom ratu“, objavio je premijer Izraela vraćajući se starim mantrama o oslobađanju svih talaca i totalnom uništenju Hamasa. Naglasio je da će njegova vojska nastaviti sa operacijama dok Hamas više ne bude predstavljao prijetnju i da će Izrael djelovati uz sve veći pritisak. Opet je bio jasan: „Ništa nas neće zaustaviti u ostvarenju svih naših ratnih ciljeva“. Ministar odbrane Izraela, Izrael Kac, izjavio je da će se vrata pakla otvoriti u enklavi ako preostali zarobljenici ne budu oslobođeni. „Nećemo prestati borbu dok se svi taoci ne vrate kući i dok se svi ciljevi rata ne ostvare“, rekao je Kac.

Ovim akcijama, u utorak je narušeno krhko primirje sklopljeno prije dva mjeseca. Iako primirje nije zvanično prekinuto, jasno je sve. Hamas je od početka primirja oslobodio oko tri desetine zarobljenika u zamjenu za skoro 2.000 palestinskih zatvorenika. Pregovori o drugoj fazi primirja, koja bi podrazumijevala oslobađanje preostalih 60 zarobljenika i uspostavljanje trajnog primirja, zapeli su zbog izraelskog insistiranja da se prva faza produži do sredine aprila. Dogovor između Izraela i Hamasa, od početka je na ivici propasti, ali ovako krvav završetak ove faze ipak je malo ko očekivao. Dodatno, napadi su izvedeni tokom muslimanskog svetog mjeseca Ramazana.

Već dvije sedmice traje i blokada isporuke hrane i druge humanitarne pomoći Gazi. Time Izrael pokušava da izvrši pritisak na Hamas sa ciljem oslobađanja više talaca i uvođenja novih uslova za produženje primirja. Izrael je takođe isključio struju posljednjoj elektrani u Gazi koja je još uvijek dobijala napajanje, pogoršavajući postojeću krizu sa vodom i ozbiljno ugrožavajući rad postrojenja za desalinizaciju, saopštili su lokalni zvaničnici. Ovo je samo drugačije način za sprovođenje izraelske nakane čišćenja palestinske teritorije.

Francuski Le Monde je prenio da je jedan izraelski zvaničnik rekao da su novi napadi imali za cilj srednjerangirane vojne komandante Hamasa, zvaničnike rukovodstva i terorističku infrastrukturu. Dodao je da će kampanja trajati koliko bude potrebno i najavio kopnene akcije.

Izraelska vojska je u utorak, nakon intenzivnih napada, izdala naređenja za evakuaciju naselja duž granice s Gazom, što je izazvalo strah od predstojeće kopnene operacije. U objavi na arapskom jeziku na mreži X, portparol izraelske vojske Avičaj Adrae pozvao je stanovnike da se pomjere ka zapadu, navodeći da su ta područja sada opasne borbene zone.

Ovo nije prošlo bez komentara ni u Izraelu. Demonstranti u toj zemlji optužili su Netanjahua da je naredio kršenje primirja u Gazi kako bi obezbijedio pokriće za očuvanje svoje vlasti. Ovo je uslijedilo nakon što su političke tenzije u toj zemlji narasle usljed najava da će premijer pokušati da smijeni šefa Šin Beta – unutrašnje bezbjedonosne službe. „Netanjahu koristi živote naših građana i vojnika jer drhti od straha pred nama – pred javnim protestima zbog smjene direktora Šin Beta“, napisao je Jair Golan, lider ljevičarske stranke Demokrati, na platformi X. „Sve je povezano… Taoce su žrtvovali iz političkih razloga”, rekla je Ora Peled Nakaš, bivša visoka oficirka izraelske mornarice i organizatorka izraelskog protesta. Tu je i nesigurno usvajanje budžeta koje se mora dogoditi do kraja ovog mjeseca, a čija nerealizacija bi mogla dovesti do prijevremenih izbora.

Porodice talaca izrazile su zabrinutost zbog sudbine svojih najbližih. „Šokirani smo, ljuti i prestravljeni namjernim uništavanjem procesa za vraćanje naših voljenih iz strašnog zarobljeništva Hamasa“, saopštio je Forum porodica talaca, a prenijeli zapadni mediji. Istovremeno, Netanjahu se suočava s pritiscima svojih tvrdolinijaških saveznika, koji ne žele nijedan dogovor u Gazi koji ne bi doveo do uništenja Hamasa. Izraelski napadi od utorka, odobrovoljili su krajnje desnu stranku Moć za Izrael Itamara Ben-Gvira. Iz ove strukture su najavili da se vraćaju u Netanjahuovu koaliciju. U januaru su je napustili zbog sklapanja primirja.

I lideri opozicije Beni Ganc i Joav Galant dali su izjave koje su djelimično podržale nastavak izraelskih udara na Gazu, navodeći da bi to moglo omogućiti siguran povratak talaca. Međutim, izrazili su i sumnju da se rat vodi iz političkih razloga. „Odluke se moraju donositi na osnovu operativnih razmatranja – a ne politike“, napisao je Galant, bivši ministar odbrane, na mreži X.

Arapske i evropske vlade osudile su obnovljenu izraelsku ofanzivu, dok je Međunarodni komitet Crvenog krsta upozorio da su zdravstvene ustanove preopterećene žrtvama. Francusko ministarstvo spoljnih poslova saopštilo je da sukobi „ugrožavaju napore za oslobađanje talaca i prijete životima civilnog stanovništva u Gazi“, dok je ministarstvo spoljnih poslova Katara navelo da izraelska eskalacija može zapaliti cijeli region i ugroziti njegovu sigurnost i stabilnost.

Dok zapadne zemlje i arapski svijet šalju zabrinute signale, iz SAD-a drugačiji tonovi. Bijela kuća saopštila je da je Izrael konsultovao predsjednika SAD Donalda Trampa prije napada. Ovo smo saznali preko izjave portparolke Vašingotna Karolin Levit. „Kao što je predsjednik Tramp jasno rekao, Hamas, Huti i svi oni koji žele terorisati ne samo Izrael, već i Sjedinjene Države, platiće cijenu“, rekla je za Fox News. Ambasadorka SAD-a pri UN-u, Doroti Ši, otišla je dalje i okrivila Hamas za obnovljene sukobe, tvrdeći da je odbacio svaki prijedlog i rok u proteklim sedmicama.

„Sa svojom neograničenom političkom i vojnom podrškom Izraelu, Vašington snosi punu odgovornost za masakre žena i djece u Gazi”, navodi se u saopštenju Hamasa. Portparol Hamasa Abdul Latif Al-Kanu izjavio je da koordinacija Izraela sa Sjedinjenim Američkim Državama prije nastavka rata u Gazi potvrđuje saučesništvo Vašingtona u ratu.

„Prethodna koordinacija okupatora sa američkom administracijom potvrđuje njeno saučesništvo u genocidnom ratu protiv našeg naroda i pruža pokriće za njegove ratne zločine”, rekao je Al-Kanu na Telegramu „Pozivamo međunarodnu zajednicu da odmah djeluje i izvrši pritisak na okupatora kako bi zaustavio krvoproliće u Gazi“, poručio je glasnogovornik Hamasa.

Vašington je umiješao prste i dublje u Bliski istok. Desetine ljudi su navodno ubijene nakon što je američki predsjednik naredio vojnu akciju protiv pobunjenih Huta u Jemenu. Otvorio je tako novi front protiv ove grupe koju podržava Iran. U međuvremenu, smrtonosni izraelski prekogranični napadi pojačali su napetosti između Libana i nove islamističke vlade u Siriji.

Primirje postignuto sredinom januara bilo je planirano u tri faze, od kojih je prva završena prije dvije sedmice. Izrael je odbio da uđe u konkretne pregovore o drugoj fazi, koja je trebalo da dovede do dugotrajnog primirja, potpunog izraelskog povlačenja iz Gaze i oslobađanja svih talaca koje je Hamas zarobio tokom napada na Izrael 7. oktobra 2023. koji je otvorio ovo poglavlje bliskoistočnog sukoba. Prema sporazumu koji je postignut nakon više od godinu dana pregovora uz posredovanje SAD-a, Egipta i Katara, primirje je trebalo da ostane na snazi dok traju pregovori o drugoj fazi.

Tokom prve faze, Hamas je oslobodio 25 talaca i predao posmrtne ostatke još osam, u zamjenu za oslobađanje skoro 1.800 palestinskih zatvorenika. Izraelske snage su se takođe povukle u tampon-zone unutar Gaze, što je omogućilo stotinama hiljada raseljenih Palestinaca da se vrate na sjever Gaze. Dogovor nije predviđao dalja oslobađanja talaca prije početka druge faze.

Sada, kada su vrata pakla opet otvorena, veliko je pitanje šta donosi sjutra.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SAD, RUSIJA, UKRAJINA, EVROPA: Istorija, sada  i ovdje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapostavljanje sopstvenih kapaciteta nije samo uticalo na odbrambene sposobnosti Evrope, već umnogome i na osjećaj jedinstva među zemljama članicama. Ključno pitanje Evrope nije novac već: ima li Evropljana? Evropska rastuća radikalna desnica je trampizam, prilagođen evropskom tlu. Možda i radikalniji od Trampa. Smrtonosan za ujednjenu Evropu različitosti

 

 

 

Vrijeme se ubrzava. Događaji u globalnoj politici se ređaju kao na kaironu večernjeg dnevnika.. Prošle sedmice zahvaljujući televizijskim kamerama koje su ispunile Ovalnu sobu, prisustvuovali smo bučnoj raspravi vrha američke politike i usamljenog ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Neugodan susret, više je asocirao na Donald Trampov serijal The Aprentice u kom dijeli savjete i ponižava mlade biznismene željne rada u njegovim firmama nego na sastanak vezan za jednu od najvećih svjetskih kriza posljednjih decenija.

„Javno poniženje kroz koje je prošao bespomoćni Zelenski je zlostavljanje tipično za ljude kao što su Tramp i Vens i nije prvo te vrste. Novina je da se dogodilo pred kamerama. Osim onog Potpiši, pseto Hosnija Mubaraka upućenom Jaseru Arafatu na ceremoniji potpisivanja Sporazuma iz Kaira 1994, kamere nikada nisu zabilježile takvu demonstraciju sile gospodara svijeta, ili onih koji misle da to jesu, prema svojim štićenicima“, pojasnio je scene iz Vašingtona Gideon Levi. Bilo je i grubljih paralela, poput one vezane za Čehoslovačku i 1938.

Nakon ovog sastanka niko ne može da predvidi niti šta nam donose Trampove četiri godine u najvažnijoj fotelji te zemlje.

Tramp je u utorak održao i govor pred Kongresom. U najdužem predsjedničkom  govoru ikada pred ovim domom, obrazlagao je svoje i uspjehe svoje administracije uz neizostavne stojeće ovacije republikanaca za sve što je Elon Mask uradio za kresanje troškova u toj zemlji. Nije izostalo ni ponižavanje suparnika.

Mnogi sa ove strane Atlantika su čekali da na red dođe ukrajinska priča. Tramp je pokazao pismo ukrajinskog predsjednika u kojem ovaj izražava spremnost da sjedne za pregovarački sto. „Ukrajina je spremna da dođe za pregovarački sto što je prije moguće kako bi se približila trajnom miru. Niko ne želi mir više od Ukrajinaca“, rekao je Tramp citirajući napisano. Pomenuo je i ozbiljne razgovore sa Rusijom, te njihove snažne signale vezane za mir. Detalja o ovim planovima nije bilo. Zna se: nakon sačekuše u Ovalnoj sobi uslijedilo  je obustavljanje vojne pomoći Ukrajini.

Režimski ruski portal Gazeta uvjeren je da Vladimir Putin od mirovnih pregovora ništa ne gubi, a može dobiti dosta. U ovom mediju su uvjereni da je Tramp  pristao na sve Putinove uslove. Žele što skoriji sastanak Putina i Trampa. Uz saglasnost Bjelorusije, predložili su Minsk kao mjesto susreta.

„Tramp je Zelenskom rekao istinu u lice i objasnio mu da se igra sa Trećim svjetskim ratom. A to nezahvalno prase dobilo je dobar šamar od vlasnika svinjca. Vojnu pomoć nacističkoj mašini treba zaustaviti”, napisao je Dmitrij Medvedev, Zamjenik predsjednika Savjeta bezbjednosti Rusije.

Nakon pisma Zelenskog Bijela kuća je saopštila da će razmotriti obnavljanje vojne pomoći Ukrajini ako se Zelenski vrati za pregovarački sto. Savjetnik za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće, Majk Volc rekao je da je imao dobar telefonski razgovor sa Kijevom o lokaciji i sadržaju narednog kruga pregovora koji bi trebali da se dese uskoro.

Zelenski je na mreži X izložio i put ka mirovnom sporazumu. On bi mogao da počne oslobađanjem zatvorenika i zaustavljanjem napada iz vazduha i mora, ako Rusija učini isto. „Niko ne želi mir više od Ukrajinaca. Moj tim i ja smo spremni da radimo pod snažnim vođstvom predsednika Trampa kako bismo postigli mir koji traje“, kazao je.

Novi momenti o razgovorima Vašingtona i Kijeva unijeli su malo nemira i u Moskvu. Nepredvidivi biznismen očigledno zna kako da bude pod svijetlom reflektora i podgrijava dramu.

Potezi nove američke administracije stavljaju veliki pritisak na evropske saveznike koji su javno podržali Zelenskog nakon sukoba u Ovalnoj sobi. Evropski lideri su u nedjelju žurili da spasu što se spasiti može. Britanija i Francuska formirale su koaliciju voljnih, kako bi razvile plan za okončanje rata u Ukrajini.

Evropu posebno brinu najave povećanja tarifa. Ekonomista Janis Varufakis upozorava lidere Evrope, na zamke: „Pretpostavljaju da će Tramp nastaviti da pjenuša dok stvarnost ne pokaže neutemeljenost njegovog shvatanja ekonomije. Ali izgleda da im je nešto promaklo: Trampova fiksacija na carine samo je dio globalnog ekonomskog plana koji je sasvim solidan – mada riskantan“. Varufakis dalje pojašnjava eventualnu strategiju američkog predsjednika: „Carine su samo prva faza njegovog ekonomskog masterplana. Pošto je nametnuo visoke carine kao novu normalnost, dok strani novac nastavlja da se akumulira u Americi, Tramp može čekati pravi trenutak dok ga prijatelji i neprijatelji u Evropi i Aziji mole da pristane na razgovor. Onda počinje druga faza: veliki pregovori“. Tu se  može povući paralela sa pričom pomoći Ukrajini.

Evropljani su prinuđeni da razmišljaju i o svojoj bezbjednosti. U utorak su konzervativci i socijaldemokrate u Njemačkoj objavili predloge za osnivanje fonda od 500 milijardi eura za povećanje odbrambenih izdvajanja. Predsjednica EK Ursula fon der Lajen izložila je prijedloge za mobilizaciju do 800 milijardi eura za odbrambenu potrošnju EU.

Poljski premijer Donald Tusk je rekao da će i njegova vlada morati da donese vanredne odluke. „Odluka o obustavi američke pomoći Ukrajini je saopštena, i možda će početi da se ukidaju sankcije Rusiji. Nemamo razloga da mislimo da su ovo samo riječi“, rekao je Tusk. On je, posebno, ukazao na paradoks cijele drame:   500 miliona Evropljana traži zaštitu od 300 miliona Amerikanaca, od 140 miliona Rusa. Tusk smatra da Evropa treba da računa na sopstvene snage. Po njegovoj ocjeni broj profesionalnih vojnika Evrope i Ukrajine zajedno je 2,6 miliona, SAD 1,3 miliona, Kine 2 miliona, a Rusije 1,1 milion. Uporedio je i ostale parametre i zaključio da sve ukazuje na to da Evropa nije slaba ni ekonomski ni u ljudstvu, ali joj nedostaje uvjerenje u sopstvenu snagu.

Analitičari iz Breugel think-tanka naglašavaju da su evropske snage brojne, ali da je njihova efikasnost ograničena nedostatkom jedinstvene komande. NATO funkcioniše pod pretpostavkom da je Vrhovni saveznički komandant Evrope (SACEUR) visokorangirani američki general – ali to može funkcionisati samo ako SAD preuzmu lidersku ulogu i obezbijede strateške kapacitete.

Evropa je i tu pred izborom: ili značajno povećati broj vojnika kako bi nadoknadila fragmentiranost nacionalnih vojski, ili pronaći načine za brzo poboljšanje vojne koordinacije. Neuspjeh u koordinaciji znači znatno veće troškove, a pojedinačni napori vjerovatno ne bi bili dovoljni u slučaju ratnog scenarija.

Žan-Noel Baro francuski ministar spoljnih poslova rekao je ovih dana da je došlo vrijeme da Evropa prekine svoju zavisnost od američkog naoružanja. „Mi Evropljani sada imamo izbor koji nam je nametnut: napor i sloboda, ili udobnost i ropstvo“, rekao je. Francuski predsjednik Emanuel Makron obratio se naciji u srijedu veče riječima: „Nisu samo ljudi Ukrajine ti koji se bore za svoju slobodu. Takođe, naša sigurnost je ugrožena. Ako neka zemlja može da napadne svog susjeda u Evropi i da prođe nekažnjeno… mir više ne može biti garantovan na našem kontinentu. Put do mira ne može se postići napuštanjem Ukrajine“.

EK je predložila da se ukinu EU pravila po kojima su budžeti za odbranu zemalja članica ograničeni. „Ovo je trenutak za Evropu. I mi smo spremni da preduzmemo sledeći korak”, rekla je Lajenova.

Probudile su se još neke evropske zemlje. Iako više nije dio EU, Velika Britanija je odigrala proaktivnu ulogu. Premijer Kir Starmer je među prvima ugostio ukrajinskog predsjednika. Zelenski je tom prilikom posjetio i kralja Džordža. Mnogi su u ovom vidjeli simboličan gest Britanaca, jer je nekoliko dana ranije Starmer uručio veoma rijetku pozivnicu britanske krune za posjetu američkom predsjedniku. Analitičari u ovoj posjeti, ali i u vojnoj pomoći Birtanije, vide pejzaže neke drugačije Evrope u kojoj ta ostrvska zemlja nije kao ranije bliža SAD-u nego kontinentu kom pripada.

Oglasio se i mađarski premijer Viktor Orban koji nije bio na prethodnom sastanku evropskih lidera. Prije briselskog sastanka vidio se sa francuskim predsjednikom kako bi razgovarali o Ukrajini. On vidi veće šanse za pronalaženje načina za saradnju u vezi sa zajedničkom bezbjednošću EU nego oko Ukrajine. Zanimljivo, njegovo angažovanje došlo je par dana nakon što je telefonski razgovarao sa Trampom, kako je rekao, o – svemu.

U novom razvoju događaja interesantan je za Evropu i pristup Turske. Predsjednik Redžep Tajip Erdogan javno se suprotstavio stavu SAD-a o upravljanju sukobom u Ukrajini i istakao da se pravedan i trajan mir može postići samo kroz jednaku i fer zastupljenost obje strane u sukobu.  Erdogan je istovremeno poručio evropskim prestonicama da bi iskreni pregovori o punopravnom članstvu Turske  u EU, omogućilo izlaz Evropi iz nevolja.

Evropljani razmišljaju i o krpljenju rupe koja bi nastala američkim povlačenjem iz evropskog sukoba. Cifre koje smo čuli iz Trampovih usta su basnoslovne, ali i izmišljene. Dok govori o preko 300 milijardi koje je njegova zemlja dala Ukrajini, zvanični podaci pokazuju oko pola te sume. Kongres je odobrio 174,2 milijarde dolara za Ukrajinu od 2022. godine, uključujući humanitarnu i finansijsku pomoć.. Bez obzira, Evropi treba mnogo da nadomjesti gubitak američkih sredstava. Vidi se to ovih dana i po fondovima pomoći koji se polako gase ili stavljaju na stand-by.

Mnogi ipak vjeruju da bi Evropa mogla u relativno brzom roku da popuni tu prazninu. Pod uslovom da postoji politička volja da se to uradi, rekli su iz Međunarodnog instituta za strateške studije za Politico.

Nije sve  u parama. Zapostavljanje sopstvenih kapaciteta nije samo uticalo na odbrambene sposobnosti Evrope, već umnogome i na osjećaj jedinstva među zemljama članicama. Prisjetili su se ovih dana brojni komentatori rečenice koja se povezuje sa Henri Kisindžerom: „Koga da pozovem ako želim da porazgovaram sa Evropom?“. Evropa danas živi u America First eri. Alarmi su počeli da se pale još u vrijeme tamošnje predsjedničke kampanje. Podrška AfD od strane američke administracije i njihovo proglašavanje snažnih izbornih uspjeha evropske desnice velikim danom za Njemačku znakoviti su svima koji žele da vide. Podrška sličnim strukturama širom Evrope će se desiti na budućim izborima. Francuska i Marin Le Pen su vjerovatno već u američkoj agendi.

Kad se sumira, ključno pitanje Evrope je: ima li Evropljana? Evropska rastuća radikalna desnica je trampizam, prilagođen evropskom tlu. Možda i radikalniji od Trampa. Smrtonosan za ujednjenu Evropu različitosti.

Čuvena je ona izreka, kad bi napadnute zemlje odmah kapitulirale pred naletom agresora – rata nikada ne bi bilo. Tramp gura svijet u izbor: mir u zamjenu za ozakonjenje otimačine tuđe teritorije. Veliko je pitanje, je li kadra Evropa da se izbori za  alternativu: Mir i pravda.

 

Može li Evropa?

Dok se ovaj broj Monitora šalje u štampu u Briselu je u toku novi skup evropskih lidera. Pitanja je mnogo, različitih odgovora još više. Za sada je primjetan kakav takav korak naprijed jer sastanku prisustvuju i oni kojih nije bilo prije nekoliko dana u Londonu. Osim par baltičkih zemalja koje nijesu bile prisutne, ali su pozitivno gledale na okupljanje, sada su tu i Viktor Orban i predstavnik Slovačke Roberto Fico koji su najslabije karike jedinstva ove skupine.

Na samitu će se razgovarati o planu ReArm Europe od 800 milijardi eura za jačanje evropske odbrambene industrije, povećanje vojnih kapaciteta i hitnu vojnu podršku Ukrajini.

Među prvima na sastanak je stigao ukrajinski predsjednik u pratnji predsjednika Evropskog savjeta Antonija Koste i predsjednice EK Ursule fon der Lajen. Dok je Kosta istakao da Ukrajinu vidi kao buduću članicu EU, Lajenova je skup okarakterisala kao prelomni trenutak i za Ukrajinu i za Evropu. „Sjajno je što nijesmo sami,“ prokomentarisao je Zelenski.

Ako je suditi po onome što se dešavalo na više sastanaka evropskih lidera uoči ovog briselskog okupljanja, čini se da je većina zemalja na istom fonu. Najdalje je otišao Makron koji je u svom obraćanju u srijedu veče rekao da je odlučio da otvori stratešku debatu o zaštiti saveznika na evropskom kontinentu kroz francusko nuklearno odvraćanje. Naravno, upotreba nuklearnog oružja Francuske ostala bi isključivo u rukama francuskog predsjednika. „O budućnosti Evrope ne treba da se odlučuje u Vašingtonu ili Moskvi, i da, prijetnja sa istoka se vraća“, rekao je on. Portparol Kremlja je ubrzo nakon obraćanja iskomentarisao da ima osjećaj da Francuska želi da se rat nastavi.

Makronov potez dolazi kao odgovor na inicijativu njemačkog izbornog pobjednika Fridriha Merca, koji je nedavno pozvao na raspravu o nuklearnoj podjeli sa Francuskom. Iako još nije njemački kancelar, danas je u Briselu.

Predsjednica EP Roberta Metsola izjavila je da je već bilo krajnje vrijeme da evropski lideri konačno pokažu djelima, a ne samo riječima, svoju podršku Ukrajini. „Ovo je nešto što tražimo već dugo – da EU, Evropa, pokaže da može da stane na svoje noge. To je, u suštini, ono što naši građani od nas traže.“, rekla je Metsola.

Poruke ovih, ali i drugih lidera su čini se jasne. Evropa se nada drugačijem aranžmanu sa SAD-om, ali proces osamostaljenja od njihovih struktura mora da se desi. Što prije. Slične  poruke o jedinstvu i osamostaljenju poslali su prije samita i norveški, estonski, irski premijer i mnogi drugi koji su se uputili ka Briselu.

Dok se očekuje unisona odluka vezana za odbranu i naoružavanje Evrope, ostaje nejasno da li će tekst o Ukrajini biti odobren od strane svih 27 lidera. Naravno, to je prije svega zbog prijetnje vetom od strane Orbana, koji je zadržao prijateljske veze s Kremljom i podržao Trampov pristup Ukrajini. U pismu predsjedniku ES Antoniju Kosti ove subote, Orban je naveo da postoje strateške razlike oko pitanja  Ukrajine koje se ne mogu prevazići.

Tu je i slovački premijer Robert Fico, koji je takođe odbio vojnu pomoć Ukrajini. Ponovio je da želi da se u zaključke samita uključi pomen o ponovnom otvaranju tranzita ruskog gasa kroz Ukrajinu – što je bila glavna energetska ruta za Slovačku, koju je Kijev ove godine obustavio. „Ako to bude uključeno, naravno da nemamo razloga da blokiramo zaključke“, rekao je Fico prije odlaska na samit. On je odranije insistirao da Ukrajina treba da pristane na hitan prekid vatre i da ne postavlja uslove da bude dio šireg mirovnog sporazuma. Takođe je rekao da slovački predstavnici neće učestvovati na sastanku u Parizu naredne sedmice, jer ne želi da Slovačka bude dio bilo kakvih razgovora o širenju francuskog nuklearnog odvraćanja.

Dragan LUČIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

ODJECI SASTANKA TRAMPOVIH I PUTNOVIH TIMOVA O UKRAJINI: O diktatorima i ljudima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zvanična  Rusija i SAD za istim stolom nakon dugo vremena.  Susret dvojice predsjednika mogao bi se dogoditi brzo. Evrope nema u pregovorima, o ratu na evropskom tlu. Iz Ukrajine su, nakon isključivanja iz priče o njenoj sudbini i Trampovih ispada na društvenim mrežama, poručili da se neće dati

 

 

Desilo se i to. Rusi i Amerikanci su se našli za pregovaračkim stolom u Saudijskoj Arabiji,  a za golemim stolom nije bilo mjesta za one o čija se sudbina kroji.  Ukrajina je ostavljena po strani dok su američki i ruski zvaničnici predvođeni državnim sekretarom SAD-a Markom Rubiom i ministraom spoljnih poslova Rusije Sergejem Lavrovim napravili prvi korak u priči oko završetka tamošnjeg rata.

Rijad je ugostio trojku iz Moskve, među kojom su Lavrov i pomoćnik Kremlja za spoljnu politiku Jurij Ušakov. Ova dva veterana zbirno imaju 34 godine iskustva na funkcijama. Američki predsjednik ja na pregovore poslao trojicu zvaničnika u njihovom prvom mjesecu na poslu.

Dok se američki predsjednik Donald Tramp redovno oglašavao, do srijede se čekalo na koje slovo od Vladimira Putina. Agencije Interfaks i Tas prenijele su njegovu izjavu da je spreman da se vrati pregovorima o Ukrajini, te da su oni prioritet za Rusiju. Pohvalio je razgovore između predstavnika SAD-a i Rusije, rekavši da je njihov cilj bio povećanje povjerenja između dvije zemlje i da su obje strane djelovale bez pristrasnosti ili osuđivanja.

Tramp je nedavno otkrio da je prošle srijede razgovarao s Putinom. Slanjem svog tima da razgovara o miru s timom ruskog predsjednika prije konsultacija sa Evropom, predsjednik SAD-a ostavio je evropske lidere da traže svoju ulogu u priči o okončanju rata u Ukrajini.

Reagujući na situaciju, da u razgovorima o ratu na evropskom tlu, Evrope nema za stolom, Pariz je u ponedjeljak sazvao hitan sastanak probranih zemalja EU i Velike Britanije. Ovi razgovori nijesu donijeli konkretne mjere. Između ostalog i zbog toga što su se evropski lideri mučili da prikažu jedinstven front oko slanja trupa u Ukrajinu. Američki predsjednik nonšalantno je izjavio da ne bi imao ništa protiv toga. Ovakvi njegovi komentari uslijedili su nakon što je ruski ministar spoljnih poslova na pregovorima rekao da njegova zemlja neće prihvatiti NATO mirovne snage u Ukrajini u okviru bilo kakvog mirovnog sporazuma.

Očito je da  se Evropa uzbudila što za nju nije bilo mjesta za pregovaračkim stolom. Nijesu jasni dometi te uzbudjenosti i uvrijeđenosti. U intervjuu u utorak veče za regionalne francuske novine, Emanuel Makron je opisao Rusiju kao egzistencijalnu prijetnju Evropi, navodeći konkretno njene akcije na poljskoj granici, sajber-napade i širenje dezinformacija.  Makron je takođe rekao da je spreman da razgovara s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Šuškalo se i o vanrednom samitu 27 lidera EU, nakona dešavanja za rijadskim pregovaračkim stolom. Predsjednik Evropskog savjeta António Costa, prenijeli su mediji, za sada nema planova da ga sazove.

Brojni izostavljeni su se oglasili nedugo po završetku razgovora u Rijadu.  Među njima je i turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan. On je javnosti rekao da smatra da je njegova zemlja idealan kandidat za narednu rundu pregovora. Kandidat za te razgovore je i Francuska.

Tokom sastanka u Saudijskoj Arabiji koji je trajao četiri i po sata, Rusija je pooštrila svoje zahtjeve, posebno insistirajući da neće tolerisati da NATO savez dodijeli članstvo Kijevu. „Razmještanje trupa članica NATO-a u Ukrajini, čak i ako bi djelovale pod drugom zastavom, bilo bi za Kremlj neprihvatljivo,“  rekao je ruski ministar vanjskih poslova. Odbio je američki prijedlog da Rusija i Ukrajina obustave međusobne  napade na energetsku infrastrukturu.

Ono o čemu su se dvije strane na kraju dogovorile su četiri principa, rekao je američki državni sekretar Marko Rubio u utorak.  Oni uključuju ponovno uspostavljanje ambasada u njihovim prijestonicama. SAD će imenovati tim na visokom nivou da pomogne u okončanju rata u Ukrajini,  i za početak razgovora o geopolitičkoj i ekonomskoj saradnji koju bi kraj rata u Ukrajini mogao donijeti za SAD i Rusiju. Kao krajnji rezultat tu je i obaveza onih koji su prisustvovali sastanku da osiguraju da se proces odvija produktivno.

Rubio je nakon sastanka naglasio da postoje vjerodostojne prilike za SAD da budu partneri sa Rusima na geopolitičkim pitanjima od zajedničkog interesa. Još jednom je podcrtao da je Tramp jedina osoba koja može okončati rat u Ukrajini. Govoreći o ukrajinskim i evropskim zabrinutostima, Rubio je rekao da niko nije izostavljen, da EU mora biti uključena u nekom trenutku i da svako rješenje mora biti prihvatljivo za sve strane.

U Kijevu – zabrinutost.  „Ukrajina neće pristati na ultimatume Rusije ,“ rekao je predsjednik Volodimir Zelenski nakon razgovora između zvaničnika  iz Moskve i Vašingtona u Rijadu. Prije susreta rekao je da će odbiti da potpiše bilo kakav sporazum dogovoren bez učešća Kijeva. On je odložio svoju službenu posjetu Saudijskoj Arabiji do 10. marta, nakon što je Kijev isključen iz razgovora. „Ne možete donositi odluke bez Ukrajine o tome kako završiti rat u Ukrajini, pod bilo kojim uslovima,“ naglasio je.

„Veoma sam razočaran, čujem da su uznemireni zbog toga što nemaju mjesto za pregovaračkim stolom“, rekao je Tramp novinarima u svom odmaralištu Mar-a-Lago na Floridi, kada su ga pitali o reakciji Ukrajine. Američki predsjednik je rekao da je , kako se uvrjedljivo  izrazio, polovičan pregovarač mogao da postigne dogovor prije nekoliko godina bez gubitka mnogo teritorije.

Potom je na svom omiljenom mjestu – društvenim mrežama, osuo paljbu. „Zamislite samo to, umjereno uspješni komičar Volodimir Zelenski nagovorio je SAD da potroše 350 milijardi dolara, da uđu u rat koji se ne može dobiti, koji nikad nije trebao ni započeti, ali rat koji on, bez SAD-a i TRAMPA, nikada neće moći riješiti. SAD su potrošile 200 milijardi dolara više od Evrope, a evropski je novac zagarantovan, dok SAD neće dobiti ništa natrag. Zašto Pospani Džo Bajden nije zahtijevao ravnotežu u ovom ratu koji je mnogo važniji za Evropu nego za nas? Mi imamo veliki prekrasni okean koji nas razdvaja – napisao je Trump. „Povrh svega, Zelenski priznaje da pola novca koji smo mu poslali NEDOSTAJE. Odbija izbore, nalazi se vrlo nisko u ukrajinskim anketama“ , ,kazao je američki predsjednik. Uz poruku: „Zelenskom kao diktatoru bez izbora bolje je da požuri ili će ostati bez države“.

Predsjednikov šou se nastavio na pres konferenciji u Floridi gdje je elaborirao misli sa društvenih mreža. Govoreći o Zelenskom rekao je: „On odbija da održi izbore. Ima slab rejting na pravim ukrajinskim anketama. Kako možeš imati visok rejting kad je svaki grad razoren?“. Pomenuo je svoj pokušaj da dobije rijetke zemne minerale iz Ukrajine, optužujući Zelenskog i njegovu vladu za kršenje dogovora.

Njemački kancelar Olaf Šolc neuobičajeno oštro je reagovao  nakon ove Trampove izjave. „ Lažno i opasno to što je američki predsjednik Volodimira Zelenskog nazvao diktatorom“, prenio je kancelarovu izjavu u četvrtak njemački list Špigel.

Portparol Dauning Strita je rekao da je premijer Britanije Kir Stamer izrazio  podršku predsjedniku Zelenskom kao demokratski izabranom lideru Ukrajine. „Sasvim je razumno suspendovati izbore tokom ratnog vremena, kao što je to učinilo Ujedinjeno Kraljevstvo tokom Drugog svjetskog rata“, napomenuo je.

Predsjednik Češke Petr Pavel zapitao je koliko bi vrijedjeli izbori u Ukrajini kada je na petini teritorije okupatorska vojska. On je poručio američkom predsjedniku  da nazvati diktatorom predsjednika Ukrajine , zemlje koju bombarduju svakodnevno tri godine, zahtijeva zaista veliku dozu cinizma.

Nakon što je ukrajinski predsjednik riječi američkog kolege okarakterisao kao zadojene ruskim dezinformacijama, stigle su nove žestoke vašingtonske poruke.

Potpredsjednik SAD-a Dž. D. Vens  upozorio je u ukrajinskog predsjednika da ne napada Trampa, rekavši da bi ga „ogovaranje“ u javnosti samo skupo koštalo. „Svako ko poznaje predsjednika reći će vam da je to užasan način da se nosite s ovom administracijom“, rekao je Vens u ekskluzivnom intervjuu iz svog kabineta u Zapadnom krilu Bijele kuće.

Sve se ovo dešava tik prije nego je Kit Kelog — Trampov izaslanik za Rusiju i Ukrajinu, koji nije bio dio američke delegacije u Rijadu — stigao u Kijev. O njegovom boravku u pregovorima znaćemo više kada ovaj broj Monitora ode u štampu.

Među onima koji su se oglasili našao se i Šon Savet, koji je bio portparol Savjeta za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće za vrijeme predsjednika Bajdena. „Izgleda da je Tramp progutao Putinovu propagandu udicu, konopac i olovo“, napisao je na mrežama. Drugi smatraju da Moskva i Vašington igraju znatno kompleksniju igru.

Razumljivo, brza diplomatija, koja je započela Putin-Tramp telefonskim pozivom prije samo šest dana, izazvala je alarm u Ukrajini i evropskim prijestonicama. Strah leži u činjenici da bi dva lidera mogla brzo da postignu dogovor koji ignoriše njihove bezbjednosne interese.

Mišljenja o ovom sastanku su podijeljena, ali dosta analitičara vidi kao problematične zahtjeve Kremlja. „Zasad nisam vidio nijedan dokaz da je Putin spreman da da ijedan pedalj kako bi pregovarao o mirovnom sporazumu”, napisao je Majkl Makfol, bivši ambasador SAD-a u Rusiji pod predsjednikom Barakom Obamom, na mreži X.

Evropska dvadesetosmorka, iako uopšteno gledano imaju zajedničke ciljeve,  ima razičite poglede na većinu geopolitičkih situacija, pa tako i na Ukrajinu. Mnogo je novih evropskih lidera, kao i onih koji su već neko vrijeme na političkoj mapi, poput Viktora Orbana, naklonjeno Trampu.  To nesumnjivo ne ide u korist zajedničkom djelovanju Unije. No,  čuju se i pozivi na nemirenje sa pasivnom ulogom.  Evropska narodna partija, Socijalisti i demokrate, Renew i Zeleni pozivaju Evropu da udvostruči napore na jačanju svoje odbrane i podršku Ukrajini u svijetlu razgovora u Rijadu. „Evropa više ne može u potpunosti da se osloni na SAD u odbrani naših zajedničkih vrijednosti i interesa, uključujući nastavak podrške suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine“, naveli su evropski poslanici. Takođe su pozvali EU da donese zakon koji bi omogućio zaplijenu više od 200 milijardi eura ruskih sredstava zamrznutih u bloku.

Predsjednik Poljske Andžej Duda rekao je da SAD nemaju namjeru da smanje broj svojih trupa u istočnoj Evropi. Duda, koji je dugo bio prijateljski nastrojen prema Trampu, rekao je da nema zabrinutosti da bi Vašington na bilo koji način odustao od svoje odgovornosti za sigurnost ovog dijela Evrope. Za svaki slučaj, Poljska i Švedska već pregovaraju o boljim vezama kada je odbrana u pitanju.

Danska premijerka Mete Frederiksen, i sama u problemu zbog Trampovih grenlandskih avantura, upozorila je da je trenutna geopolitička i sigurnosna situacija još gora od hladnog rata. Pred danskim parlamentom je izjavila da se zemlja nalazi u daleko težoj i opasnijoj bezbjednosnoj situaciji nego što je to bilo ikada tokom njenog života. Pozvala je na radikalno povećanje izdvajanja za odbranu.

Kanada ponavlja da Ukrajina mora biti za stolom tokom mirovnih pregovora. Kanadska ministarka spoljnih poslova Melani Džoli bila je žustra na riječima: „Ne bismo željeli da se nađemo u situaciji gdje, suštinski, postoji prekid vatre, ali ne i trajni mir, te da ruske snage napuste ukrajinsku teritoriju, reorganizuju se i ponovo izvrše invaziju na Ukrajinu. To bi nas dovelo u još opasniju situaciju nego što je danas“.

Kada smo kod Evrope, čiji su djelovi i Rusija i Ukrajina, mnogo je onih koji susret u Saudijskoj Arabiji vide kroz prizmu slanja poruke upravo njoj.  Tramp signalizira promjenu politike prema sukobu, povećavajući pritisak na Evropljane da povećaju  izdvajanja za odbranu.

Sve strane osluškuju šta se dešava kako bi mogle preduzeti i  kontramjere. Ukoliko se nastave, pregovori će biti dugi i mukotrpni. Susret dvojice predsjednika mogao bi se dogoditi brzo. A onda neće nedostajati bombastičnih najava i još bombastičnijih medijskih naslova. U međuvremenu, iz Ukrajine su, nakon Trampovih ispada, jasno poručili da se neće dati.

Kina, glavni svjetski američki suparnik, se drži po strani i procjenjuje situaciju. Zvaničnici te zemlje su izrazili odobravanje sporazuma između SAD-a i Rusije o pokretanju mirovnih pregovora. „Kina podržava sve napore koji doprinose mirovnim pregovorima“, rekao je visoki diplomata Vang Ji na sastanku Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija u utorak, istog dana kada su se visoki zvaničnici Rusije i SAD-a sastali u Saudijskoj Arabiji. Svijet plovi uzburkanim vodama.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo