Dodatni cilj podlosti prema  Novaku Đokoviću bio je – definitivno zaraziti virusom straha cijeli svijet

Odavno im je trn u oku. Jer je postao najbolji. A njemu, Balkancu – to mjesto nije bilo namijenjeno. mada su upravo s Balkana od davnina dolazili najbolji: Sokrat, Aristotel, Platon, Perikle, Eshil, Sofokle, Euripid, Fidija, Poliklet… Ali njih su oni odavno sebi prisvojili. Toliko davno da ove slavne, velike ljude više ni u podsvijesti niko ne povezuje sa Balkanom. Samovoljno, nepravedno, kao što su sebi prisvojili i više od pola svijeta. Ali kada se Novak Đoković, slavni i veliki čovjek sa Balkana, javno pozvao na pravo svakog čovjeka da izabere hoće li se podvrgnuti medicinskom eksperimentu, prevršio je mjeru. Hajku je pokrenuo New York Times! Neskrivenom zlobom, ime „Novak” na naslovnoj stranici promijenjeno je u „Novaxx” (??) – da bi ga javno žigosao kao „antivaksera” i označio kao metu dozvoljenu za javni linč. Potom su ga  izbacili sa US Open turnira na kom je bio najveći favorit, jer je loptica sa njegovog reketa slučajno pogodila linijsku sudkinju! Oduzeti su mu i bodovi osvojeni u prethodna dva kola, a kažnjen je i sa 400.000 $. Kada se prije toga Federeru desilo to isto, on nije bio ni opomenut; kada je na turniru poslije ovog, Medvedev nogom šutirao TV kameru postavljenu uz ogradu terena, nije bio kažnjen ni usmenom opomenom sudije; kada je Serena Vilijams, izbezumljena od bijesa, uhvatila linijsku sudkinju za vrat prijeteći da će joj „lopticu nabiti u grlo dok je ne proguta”, dobila je par novinskih kritika.

Idealna prilika da dokusure prkosnog Balkanca ukazala im se pred početak   Australia open turnira na kom je devet puta pobijedio! Plan je bio skovan. Prvi potez: znali su da nije vakcinisan ali su ga podlo, u dogovoru sa Australijskom teniskom federacijom pozvali i odobrili mu vizu.  Drugi potez: poništili su mu vizu na granici. Znali su da će njegovi advokati uložiti žalbu, a pošto je viza validna, žalba će biti prihvaćena i klopka će biti zatvorena. Predmet će biti upućen do ministra za imigraciju, koji ima diskreciono pravo na poslednju riječ. Advokatski tim koji je vodio njegov slučaj, upao je u klopku. Ne kažem da je neko od njih bio upućen u podli plan – Honi soi qui mal y pense – „Neka se srame oni koji zlo pomisle”! – ali je ova pravna instanca morala biti predviđena. A eto, nije bila predviđena! Jer, moralo se znati da diskreciono pravo stoji iznad svih prigovora juridičke prirode, što je maliciozno naglasio i spiker ministra za imigraciju.

Skandal je pokazao da svijetom haraju dva virusa: virus podlosti i virus straha! Dodatni cilj podlosti prema prvom svjetskom reketu Novaku Đokoviću bio je – definitivno zaraziti virusom straha cijeli svijet!  Činjenica da se ni jedna javna ličnost iz „slobodnog svijeta” nije odvažila da javno protestuje ni da se solidariše sa žrtvom ove podle nepravde, ukazuje da je u pitanju mutacija straha najgore vrste: strah nezapamćen čak i u najcrnjim danima svijeta iza „gvozdene zavjese”. Tamo se i tada znalo od koga se treba plašiti, i protiv koga se borilo poštovanjem moralne savjesti, ljudskog dostajanstva i osjećaja slobode, dok je ovdje i sada strah nevidljivi virus koji slabi moralnu savjest, potkopava dostojanstvo i ubija osjećaj slobode.

Virus straha pred zakonom ne smije ugušiti osjećaj pravednosti! Obaveza poštovanja pravednosti je iznad obaveze poštovanja zakona! Oduvijek su postojali i danas postoje hiljade nepravednih zakona. Osjećaj pravednosti je jedina barijera nepravednim zakonim! Primarni cilj zakona nije da regulišu jedno područje života u skladu sa dnevnim potrebama ili političkim ciljevima, nego da to učine pravedno!  Da nije tako, zakon o prisilnom vakcinisanju ljudi iznad 60 godina, mogao bi se nadopuniti zakonom o strijeljanju ljudi starijih od 70 godina! Zašto se ne donese takav zakon kada bi imao pozitivne ekonomske efekte? Zato što bi izazavao negodovanje većine čak i najradikalnijih zagovornika bezuslovnog poštovanja zakona, jer bi očigledna nepravednost ovakvog zakona, u njima probudila osjećaj pravednosti, koliko god bio atrofiran! Donošenje zakona koji ignorišu osjećaj pravednosti, dovodi do toga da se u svim sferama života  rapidno širi  virus straha pred sumanutim pragmatizmom tih zakona! U sferi politike, posebno od kada je promovisan princip tzv. „real politike” koja ignoriše osjećaj moralnih vrijednosti, već  duže vlada pandemija virusa podlosti!

A lijek je tamo gdje je i bolest: u ljudima!

Osjećaj pravednosti je jedina djelotvorna vakcina protiv straha pred  nepravednim zakonima, kao što je osjećaj moralne savjesti jedina vakcina koja može spriječiti širenje virusa podlosti u svijetu politike.

Ferid MUHIĆ