Povežite se sa nama

HORIZONTI

VIJEK OD STRADANJA PORODICE ZVICER U CUCAMA: Sjećanje na srbijanski državni teror

Objavljeno prije

na

Na komemoraciji nije bilo stranačkih lidera i visokih funkcionera iz tzv. suverenističkih partija predvođenih DPS-om, kao ni bilo ko iz sadašnje Vlade. Spomenik su otkrili gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković i potpredsjednik Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore Stevan Radunović u prisustvu nekoliko stotina građana

 

Prošle nedjelje je u Rokočima, Cuce, otkriveno spomen-obilježje porodici Zvicer koja je stradala prije tačno vijek. Spomenik su otkrili gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković i potpredsjednik Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore Stevan Radunović u prisustvu nekoliko stotina građana. U inicijativi cetinjske opštine za podizanje spomena se navodi da je u noći između 24. i 25. aprila 1923. zapaljena porodica crnogorskog komite Petra Zvicera. Tada su ubijeni Petrova majka Anđa (60), žena Zagorka (23), sestra Plana (20), brat Vidak (13) i Petrovo troje djece.  Đurašković je istakao da je ovaj zlocin posljedica „krvavog pira srbijanskih žandarma nad nedužnom đecom zelenaša i heroja Petra Zvicera i odmazdom porodičnom lomačom u Rokočima“. To je i „datum sjećanja na nevine stradalnike Bijeloga Terora… osvete i zvjerskih zločina nad crnogorskim komitama i patriotama čiji organizatori, izvršioci, podstrekači i saučesnici nikada nisu krivično odgovarali“.

Na komemoraciji nije bilo stranačkih lidera i visokih funkcionera iz tzv. suverenističkih partija predvođenih DPS-om, kao ni bilo ko iz sadašnje Vlade. Od vjerskih poglavara prisutan je bio jedino episkop Mihailo iz Crnogorske crkve (CPC) koji je održao kratki obred i najavio kanonizaciju nastradale djece.

Ni ovakav događaj nije mogao proći bez uobičajenih kontroverzi i različitog viđenja povijesti. Prosrpski mediji u Crnoj Gori i državni srbijanski mediji su pomenuti događaj predstavili u negativnom kontekstu – radi se o još jednoj laži i okrivljavanju Srbije i Srba i to u vremenu kad se obilježava proboj logoraša iz Jasenovca. Citirali su predsjednika Crkvene opštine Nikšić i hroničara Ratka Krivokapića „koji se decenijama bavi istorijom i rodoslovom svog bratstva i plemena Cuca iz kojeg potiču upravo i Zviceri i Krivokapići“. Za Krivokapića nema dvojbe, Petar Zvicer nije bio nikakvi komita i borac za slobodu Crne Gore već obični bandit dok pleme „Cuce dobro pamte Zvicerove zločine koji su na kraju izazvali zločin prema njegovoj porodici od tih istih Cuca“. On navodi da je Petar  Zvicer „jedan od glavnih aktera stravičnog mučenja i ubistva imućne porodice Nikole Kojičina Krivokapića, zatim mučenja i ubistva Živka Lazareva Popovića“. Nesumnjivom zločinu prema porodici Zvicera je prethodila navodna pljačka novca za invalidnine pa je po „kazivanju mještana iz tog doba, Zvicer ubijen od strane plemenika iz Cuca“ tvrdi Krivokapić i dodaje da „nikakva srpska žandarmerija i vojska u tom zločinu nije učestvovala“. Slične teze je ranije iznosio i izrazito prosrpski istoričar Aleksandar Stamatović.  Za njih su sporni  i detalji zločina. Krivokapić tvrdi da su „stradale četiri osobe, a ne sedam… prema kazivanju svjedoka u Rokočima koji su pomrli davno, ubijena su četiri člana porodice Petra Zvicera“ jer „ni u kakvim knjigama rođenih i krštenih se ne spominju Zvicerova djeca“.

Zaista, ni na nedavno otkrivenom spomeniku ni u bilo kojem dokumentu se ne navode imena Zvicerove djece, ali se ona pominju u svim izvještajima. Razni izvori se ne slažu o tome kako su tačno stradali Zviceri. Crnogorski komunistički prvak Gojko Samardžić je objavio u martu 1926. godine u Borbi da su Zviceri prvo pobijeni/zaklani od strane žandarma i onda zapaljeni u kući. Po drugoj verziji oni su vezani u kući i sa unešenim sijenom živi zapaljeni. Drugu verziju izvještava Jovan Plamenac, nekadašnji predsjednik crnogorske vlade i vođa Božićne pobune, i Todor Milov Borozan, major kraljevske crnogorske vojske, komita i politički emigrant. Tu se navodi i da su Zvicerovu babu Đurđu od 80 i nešto godina srpski žandarmi, koje je predvodio major Kecmanović, vezali za drvo i natjerali je da gleda krvavo orgijanje. Nedugo zatim je umrla u bolnici u Danilovgradu u mentalnom rastrojstvu.

Ovu činjenicu svi priznaju: zločin se zaista desio, nije bilo istrage, a kamoli kakvog suda i kazne za zločince. Nepokretanje istrage upućuje na zataškavanje tadašnjih vlasti Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (KSHS), pogotovo jer je taj zločin, zajedno sa ubistvom odlikovanog crnogorskog heroja i oficira prethodnih ratova Šćepana Mijuškovića široko odjeknuo diljem Kraljevine i o njemu se pričalo nekoliko puta u državnoj Skupštini. Poslanik Crnogorske stranke Savo Vuletić je u parlamentu izjavio da je invalidski novac koji je navodno ukraden zapravo utajen „u dogovoru sa izvjesnim činovnicima, pa da bi se to drugačije maskiralo tvrdilo se da su to učinjeli hajduci, među kojima i rečeni Petar Zvicer“. Vuletić govori da su srbijanski žandarmi nakon izvršenog pokolja zapalili kuću komite Petra Zvicera i da su „svi leševi žrtava u njoj izgoreli“. Savo Vuletić napominje da „nikakva vlast, pa ni sud nije istragu vodio“. Osim Vuletića zločin je pomenuo u Narodnoj skupštini i drugi poslanik iz Crne Gore Sekula Drljević. On je 16. februara 1926. za zločin optužio službene organe kao odmazdu za gerilske akcije protiv srbijanske vojske i žandarmerije, koje je izvela komitska grupe Sava Raspopovića i Milutina Bašovića čiji pripadnik je bio Petar Zvicer. Drljević u svojoj knjizi Balkanski sukobi 1905-1941 navodi svoj skupštinski govor i podsjeća, kada je „napao Vladu zbog zločina u Cucama, narodni zastupnici digli su zaglušnu viku, ne protiv Vlade, nego protiv mene. U toj sramotnoj vici, takmičili su se sa Srbijancima Srbi prečani“.

Crnogorski književnik Mihailo Lalić je 1988. godine napisao u svom Prelaznom periodu – dnevnika posmatrača, izdatom u Beogradu, da je 1923. godine poslat u Crnu Goru pukovnik Stojan Popović sa žandarmima i mitraljezima „da uništi komite i separatiste“ i da je njegov major Kecmanović, s dvanaest žandara, upao u Cucima u kuću komite Petra Zvicera i pobio njegovu porodicu.

Lalić navodi: „Nikakav sud nije pozvao izvršioca na odgovornost. Ostao je Kecmanović na Cetinju kao pobjednik i na grobljima je držao govore, kad pogine neki žandarm – prijeteći da on može i umije, i da mu je dato punomoćje, preporuka da učini još i gore od onoga u Cucima“.

Ondašnji list Narodna riječ, u svom tekstu od 4. oktobra 1922. navodi da je 22. septembra iste godine Zvicer bio u komitskoj grupi koja je u vozu na relaciji Bar– Virpazar pobila osam srpskih vojnika i jednog žandara. Zbog gerilskih akcija protivnika aneksije Crne Gore, srbijanske vlasti su organizovale česte kaznene ekspedicije u kojima su paljena mnoga sela širom Crne Gore. Prema srpskim policijskim izvještajima iz decembra 1919. godine, u crnogorskim planinama djelovalo je ukupno oko 1.800 gerilaca od kojih je na cetinjski srez otpadalo oko 320 komita. Procjenjuje se da ih je u barskom srezu bilo oko 400, isto toliko u kolašinskom, oko 100 u nikšičkom i gotovo 600 komita u andrijevičkom kraju. Broj komita je kasnije znatno porastao i njima se pridružio i nemali broj nekadašnjih razočaranih pristalica ujedinjenja sa Srbijom. U borbama protiv plemena Rovci srbijanske vlasti su angažirale i veliki broj regularnih vojnika i teške artiljerije uz masovne represalije protiv civilnog stanovništva. Sam Petar Zvicer će smrtno stradati u borbi protiv srpske vojske kod Rubeža, Nikšić, krajem decembra 1923. godine zajedno sa 12 drugih saboraca. Njihova su izmasakrirana tijela vojne vlasti izložile na snijegu, ispred crkve Sv. Vasilija Ostroškoga u Nikšiću te se tako slikali. Slika je objavljena u svoj štampi tadašnje Kraljevine SHS.

U Kraljevini SHS masovni zločini državnih vlasti i obračuni sa svim protivnicima centralizma i srbijanske hegemonije su bili nešto sasvim uobičajeno. Srbijanske vlasti su, osim Crne Gore, žarile, palile i ubijale po Bosni, Kosovu, Makedoniji i Hrvatskoj. Vođa hrvatskog naroda i lider Hrvatske Seljačke Stranke (HSS) Stjepan Radić je često govorio u Skupštini o teroru koji Srbija sprovodi u Crnoj Gori optuživši Beograd, godinu dana nakon zločina nad Zvicerima, za kampanju „divljačkog progona i đavolskog zlostavljanja“ Crnogoraca. Radić je poručio da će se „Crna Gora osloboditi divlje hajke protiv njenog stanovništva i rušenja njenih sela“. Radić će nastradati u junu 1928. godine od srbijanskog režima pucnjima radikalskog poslanika iz Crne Gore Puniše Račića u Narodnoj skupštini. Pored Radića u Skupštini su smrtno stradala još dva poslanika njegovog HSS-a. Kraljevske vlasti su, za razliku od drugih zločina, morale organizovati farsu od suđenja dok su Račiću presudili partizani u Drugom svjetskom ratu.

Ova teška tematika je u doba socijalizma zamrla jer nije bilo volje novih komunističkih vlasti da prekopava i istražuje bezdan unutarjugoslavenskih sukoba i zala. Sem toga, oni koji su publicirali takav zločin, prije svega Drljević i Vuletić, su kasnije proglašeni neprijateljima naroda i saradnicima okupatora. Sadašnja politička polarizacija u Crnoj Gori i dalje dovodi u pitanje objektivno sagledavanje teške prošlosti.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

POČELI PREGOVORI SA HRVATSKOM O SPORNIM PITANJIMA: Množe li se izazovi na EU putu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako sporni stavovi i vrijeđanja susjeda od strane Vučićevih političara u Crnoj Gori  ostanu bez reakcije zvanične vlasti, onda je vrlo moguće  da će Albanija biti 28. članica EU. Do tada će se Crna Gora  vući u blokadi i međunarodnoj arbitraži. Spajić i Bečić su na potezu

 

 

Dok je 27. januara većina crnogorskih medija javljala o raznim akademijama i proslavama dana Sv. Save u zemlji i susjedstvu, šturo se probila na kraju dana vijest o sastanku delagacija vanjskih ministarstava Crne Gore i Hrvatske u Zagrebu. Crnogorsku delegaciju je predvodio državni sekretar Periša Kastratović dok je sa hrvatske strane bio njegov kolega Frano Matušić. Nakon sastanka, koji nije dugo trajao, dato je saopštenje da se razgovaralo o „stanju otvorenih pitanja“ između dvije zemlje i da je obostrano „izražena spremnost za otvoren i aktivan dijalog“. Navedeno je da će „pomaci u rješavanju otvorenih pitanja pridonijeti ukupnim bilateralnim odnosima i daljoj integraciji CG u EU, što je u zajedničkom interesu“. Strane su dogovorile „stalni kontakt“ po ovim pitanjima, te je utvrđena „okvirna dinamika sljedećih sastanaka“.

Ovo nije prvi sastanak ovakve vrste. Međudržavna komisija je već jednom formirana 2012. godine – 10 godina nakon potpisivanja i dalje važećeg Protokola između Crne Gore i Hrvatske. Zapravo „Protokol između Vlade Republike Hrvatske i Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije o privremenom režimu uz južnu granicu između dviju država“ je potpisan još 2002. godine između tadašnjih vanjskih ministara Tonina Picule i Gorana Svilanovića. Nakon osamostaljenja Crne Gore 2006, sve obaveze iz Protokola je preuzela zvanična Podgorica. Međudržavna komisija se susrela samo jednom – 2015. godine. Od tada nije bilo nikakvih ni pomaka ni trzavica,osim par puta najava hrvatske Vlade da će raspisati koncesije za istraživanje nafte i gasa u spornom morskom pojasu. Tadašnji  ministar vanjskih poslova Igor Lukšić je uložio četiri protestne note i na tome se stalo. S vremena na vrijeme je išla priča da će se ići na Međunarodni sud u Hagu ili arbitražu ali bez konkretnih koraka i/ili odluka. Izvori Monitora u ranijim vladama Crne Gore (DPS) i Hrvatske (SDP i HDZ) kažu da je postojala neformalna saglasnost „da smo se dogovorili da se ne dogovaramo“, jer su obje strane bile zadovoljne privremenim Protokolom i javno ga hvalile da dobro funkcioniše.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SPC I (NE)BAVLJENJE POLITIKOM: Zemaljsko je važnije carstvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mitropolit Joanikije je za rusko propagandističko glasilo RT Balka  9. januara ponovio svoje putinističke, anticrnogorske i antiukrajinske stavove. Na primjedbu novinarke da su već dvije godine istaknute crnogorske zastave na ogradi manastira   odgovorio da su to  “uradili ljudi sa Cetinja koji ne znaju šta rade“.  Istovremeno ne smetaju mu zastave Srbije, Republike Srpske i četnički barjaci po mnogim crkvama i manastirima u Crnoj Gori i širom regiona kao ni freske ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata

 

 

 

Prije četiri dana je javljeno da  su nepoznati počinioci oko 1.30 ujutro zapalili BMW tivatskog sveštenika Mijajla Backovića ispred porodične kuće u Tivtu. Vučićevski mediji u regionu javili su samo da je zapaljen auto bez navođenja luksuzne marke i modela.. Mitropolija crnogorsko – primorska (MCP)  je izdala saopštenje u kom se potencira da „zapaljeni automobil nije u vlasništvu sveštenika već mu je ustupljen od prijatelja na korišćenje posljednjih godina“. Radi se o luksuzuznom X6 modelu čija osnovna verzija, po zvaničnom katalogu predstavništva u Srbiji, košta 105 hiljada eura dok sa opremom ide i do 180 hiljada. Prema još nepotvrđenim informacijama, Backovićev BMW je kupljen u Rokšpedu 2021. godine za 120 hiljada i kasko je osiguran.

Nije nikakva tajna da, od kada se vrh Srpske crkve (SPC) opet integrisao u državno-bezbjedonosne strukture srbijanskih režima ogrezlih u korupciji i organizovanom kriminalu od 90-tih pa na dalje, mnogi arhijereji i politički istaknuti sveštenici kupaju se u luksuzu i izobilju. Ruska crkva (RPC) odavno služi kao uzor sa svojim episkopatom i patrijarhom koji su ujedno agenti državne bezbjednosti i žive u basnoslovnom bogatstvu i raskalašnosti. Postoje i izuzeci kao što je blaženopočivši patrijarh Pavle i još neki episkopi u regionu i među Rusima koji su živjeli kao istinski hrišćani.

MPC-ovo saopštenje o paljenju auta navodi da „ovaj metod napada sve podsjeća na prljavi trag kriminalnih bandi“. Osim „namjera zločinaca da naruše bezbjednost sveštenika, njegove žene i djece“ ovo, vjerovatno upozorenje, je označeno kao “duboko anti-crkveni čin.”

Backović  u izjavi za Borbu kaže da je „sveštenik koji je bio jasno eksponiran za vrijeme litija i jasno je da je na djelu politička pozadina jer se ja ne bavim ni biznisom ni kriminalom“. Takođe, za njega je „jasno je da je ovo opomena bivše vlasti i njihovih kriminalnih krakova“. Da li se radi o anti-crkvenom činu ili o nekim možda drugim poslovima oca Mijajla kojima se, kako tvrdi, ne bavi, ostaje na policiji i tužilaštvu da riješe – ako bude volje.

Otac Mijajlo je do sada bio u fokusu brojnih kontroverzi. Do nedavno je bio sekretar  Eparhije budimljansko-nikšićke (postavljen 14. avgusta 2021.) kojom rukovodi Metodije Ostojić. Ostojić je nedavno kao episkop javno pozvao beranske birače da glasaju kandidata vučićevske Nove srpske demokratije (NSD) Jelenu Božović. Ovakav politikantski poziv Ostojića je prošao bez reakcije srbijanskog Sinoda (crkvene vlade) koji je u ranijim identičnim situacijama znao da interveniše i javno ukori. Backović je postavljen za sekretara odmah po Ostojićevom povratku iz posjete Rusiji u avgustu 2021. godine. Prije toga otac Mijajlo je bio paroh grbaljski MPC-a i pod pokojnim mitropolitom Amfilohijem Radovićem vođa tzv. Bratstva pravoslavne omladine Crne Gore. Član te organizacije je prije zamonašenja bio i ostrašćeni Ostojić.

Backović je 2014. bio u Moskvi i, kako je rekao, „predsjedniku Vladimiru Putinu je odnio na poklon plac u Grblju”. „Iz crkvenoga odbora Gornjeg Grblja ovlastili su me da vijest o njihovome poklonu prenesem ruskim vlastima uoči Putinove posjete Beogradu” objasnio je. Backović je poručio da „Putin bira plac, đe god hoće, u Gornjem ili Donjem Grblju… „ako mu treba za rezidenciju, kuću za odmor ili vilu, Grblju bi bila velika čast”. Bivši je pripadnik elitne srbijanske 63. padobranske brigade. Javno propagira velikosrstvo, nacističke kvislinge iz Drugog svjetskog rata, poziva Crnogorce da se izjašnjavaju kao Srbi  dok na sviranje crnogorske himne ponosno sjedi. Odlikovan je 2016. ordenom Vazdušno-desantne vojske (VDV) Rusije koji mu je na Miholjskoj Prevlaci kod Tivta uručio general-major Aleksandar Salujanov. Backović se osim svešteničke odore pojavljuje i u maskirnoj uniformi. Na Youtube snimku se može vidjeti obučen i u civilu – u društvu sa poznatom lokalnom starletom po izlazu iz hotelske sobe luksuznog Regent-a u Porto Montenegru. Snimak sigurnosnih kamera hotela je objavio bivši miloistički portal Udar.me lansiran u susret parlamentarnim izborima 30. avgusta kojim su napadani neprijatelji tadašnjeg režima. Backović je blizak i sa Dejanom Vukšićem, bivšim direktorom ANB-a koji je u svojstvu advokata svojevremeno najavio pokretanje postupka zbog pomenutog snimka. MCP se tim povodom nije oglašavala.

Osim Backovića „srpsku“ novu godinu (po rimskom julijanskom kalendaru) je začinila i objava SKY prepiske Libertas Press-a u kojoj je glavna zvijezda još jedan bivši sekretar – ovog puta Mitropolije crnogorsko – primorske u vrijeme pokojnog mitropolita Amfilohija i sada starješina Hrama Vaznesenja Gospodnjeg u Herceg Novom Radomir Nikčević. Nikčević je u kumovskim odnosima sa Aleksandrom Mrkićem (trenutno u bjekstvu) koga Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti za vođu kriminalne organizije za šverc cigareta čiji član je bio i bivši šef policije Veselin Veljović. U prepisci sa policajcem Ilijom Vasovićem (sada u pritvoru u Spužu),  Mrkić ga 14. septembar 2020. obavještava da ide kod Dake (Davidovića) da ga moli za Veljovića jer mu je Nikčević rekao da su Joanikije Mićović (sadašnji mitropolit MCP) i Davidović namjerili da hapse Veljovića. Par sedmica ranije (31. Avgusta ) Mrkić izvještava da ide „kod kuma popa Radomira da mu kažem da Luku otvori za posao (sa cigaretama), a za Srbiju idem potom“.

Iz sudskih spisa Libertas navodi da je moguće da je Nikčević takođe imao SKY telefon. Naime, osoba sa pinom 92673B je 24. sep. 2020 je korisniku sa pinom AF8E4C poslalo poruku “da me danas samo prevezeš preko granice” i “dalje nastavljam sa Snežanom”. Sektor za borbu protiv kriminala – Specijalno policijsko odjeljenje u dopisu 51/8 broj 077/24-36-39 od 18.jan. 2024. navodi da je okrivljeni Mrkić bio putnik u vozilu kojim je upravljao Radomir Nikčević 12.sepembra .2020. Oni su tada izašli iz zemlje na graničnom prijelazu Ranče. Mrkić je  24.septembra, 2020. godine evidentiran na izlazu iz Crne Gore na prijelazu Dobrakovo zajedno sa suprugom Snežanom Mrkić. U odgovoru na novinarska pitanja Nikčević je rekao da „apsolutno nije tačno to što je Mrkić rekao” i „nisam ga prevozio preko granice“.

Libertas je pitao mitropolita MCP da li on zna da ih kriminalci u svojim SKY razgovorima označavaju za glavnu kariku za odobrenje nelegalnih aktivnosti i da li je sa Mrkićem i Nikčevićem išao u Ameriku da “obilazi manastire“ i u kom svojstvu i od čijeg novca. Joanikije je prošlog septembra odgovorio Libertasu;  „ Radnje koje mi Vašim pitanjima pripisujete nemaju nikakve veze sa mnom“.

Mitropolit Joanikije je puno raspoloženiji da priča politiku za rusko propagandističko glasilo RT Balkan. U intervjuu od 9. januara on je ponovio već ranije iznesene putinističke, anticrnogorske i antiukrajinske stavove. Na primjedbu novinarke da su već dvije godine istaknute crnogorske zastave na ogradi manastira a da ispred dežura policija mitropolit je odgovorio da su to (kačenje zastava) “uradili ljudi sa Cetinja koji ne znaju šta rade“. Po njemu su te zastave postavljene „na vrlo neprimjeren način, suprotno Zakonu o državnim simbolima“ te „tu bruku gledamo dvije godine“. „Neprimjereno da se najveća svetinja u Crnoj Gori na taj način uznemirava“ zaključio je Mićović. Istovremeno mitropolitu ne smetaju zastave Republike Srbije, Republike Srpske i četnički barjaci po mnogim crkvama i manastirima u Crnoj Gori i širom regiona kao ni freske ratnih zločinaca i koljača iz Drugog svjetskog rata.

Joanikije je ponovio  priče kako Ukrajina „ugnjetava Rusku pravoslavnu crkvu“ u Ukrajini i da je raskolnička Ukrajinska pravoslavna crkva (kao dio državne Moskovske patrijaršije) „kanonska, raspeta (i) trpi najveća iskušenja“. Agresiju Rusije na Ukrajinu Joanikije je, ne trepnuvši, opisao kao „građanski rat, sukob koji se odvija između Ukrajine i Rusije u kojima učestvuje i NATO“. „Vidjećemo da će (moskovska) UPC  izaći iz ovog sukoba, ako nastave mirnim delovanjem, nesvrstavanjem, sa oreolom mučeništva i oreolom svetosti”. Dok s jedne strane Joanikije poziva UPC i njenog poglavara mitropolita Onufrija Berezovskog (koji je osudio rusku agresiju) da se ne svrstava u „građanskom ratu“ dotle se Joanikije veoma svrstava kada je u pitanju odbrana Srbije i Kosova od NATO pakta. NATO je Joanikije sarkastično opisao kao „fine, civilizovane ljude (u kojima) često leži zvijer koja ne može da se napije dovoljno krvi“. Izgleda da isto ne važi za Putina u odnosu na Ukrajinu ili za, njemu drage, velikosrbe kada su u pitanju teritorije i narodi bivše Jugoslavije na koje oni polažu pravo.

„Uvijek sam zastupao načelo odvojenosti crkve i države. Možemo da sarađujemo ako hoćemo“ zaključio je Joanikije. Poslije svega.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

VUČIĆEV PREMIJER U MOJKOVCU MIMO PROTOKOLA: Novo sijanje magle i nepoštovanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao i mnogi drugi sporni datumi i događaji koji se u Crnoj Gori i šire različito tumače i politički rabe, tako je i komemoracija Mojkovačke bitke poslužila za novo političarenje. Vijence na spomenik nespornim junacima Mojkovačke bitke položili su predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokatratije (NSD) Andrija Mandić i formalni premijer Srbije Miloš Vučević koji je navodno došao na poziv Mandića. Premijer Spajić Vučevića nije pozvao u Mojkovac, niti se vidio sa njim dok je bio u Crnoj Gori

 

Obilježen  je dan mojkovačke opštine koji pada na Božić po julijanskom kalendaru i koji se poklopio sa komemoracijom Mojkovačke bitke (6-7 januara 1916.) iz Prvog svjetskog rata. Tada je oko 6500 slabo naoružanih i opremljenih vojnika kraljevske crnogorske vojske pod zapovjednikom generalom Jankom Vukotićem zaustavilo prodor tri puta brojnije austro-ugarske vojske generala Vilhelma von Rajnera. Kao i mnogi drugi sporni datumi i događaji koji se u Crnoj Gori i šire različito tumače i politički rabe, tako je i ova komemoracija poslužila za novo političarenje i poentiranje. Vijence na spomenik nespornim junacima Mojkovačke bitke položili su predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokatratije (NSD) Andrija Mandić i formalni premijer Srbije Miloš Vučević koji je navodno došao na poziv Mandića. Prisutni su bili i NSD-ov predsjednik opštine Mojkovac Vesko Delić, predsjednik Skupštine opštine Marko Janketić i Marko Kovačević, javnosti poznati Mandićev nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Nikšića.

Mandić je istakao da “želimo da gradimo budućnost Mojkovca, Crne Gore i boljih odnosa sa bratskom Srbijom sa kojom smo sto godina bili u istoj državi”. U tih “100 godina nismo imali ni najmanjih sukoba ni nesporazuma” izjavio je, ne trepnuvši. Potom je napomenuo da u našoj zemlji “živi više od trećine građana koji su Srbi, isti narod kao i u Srbiji, većina građana govori srpskim jezikom a to su važne niti koje nas povezuju“. Onda se Mandić okrenuo pohvalama gradonačelniku (kojim osim partijske pripadnosti i tvrdnje da je Srbin nema nikakvu drugu zvaničnu biografiju) rekavši da je Delić “izložio važne projekte a nadam se da će ovo o čemu smo pričali biti podržano od strane Vlade Republike Srbije“.

Delić je postao poznatiji našoj javnosti početkom januara 2023. Tada je obznanjena informacija da su predstavnici šest crnogorskih opština iz tadašnjeg Demokratskog fronta (DF), uključujući i Delića, otišli na poklonjenje srbijanskoj vlasti u Beograd 13. decembra 2022. DF-ovi predstavnici lokalnih vlasti iz Nikšića, Mojkovca, Berana, Tivta, Herceg Novog i Danilovgrada su raportirali Odboru za dijasporu Skupštine Srbije o položaju Srba u Crnoj Gori u njihovim lokalnim samoupravama. Tamo su poručili  da im je Srbija “država matica” i obavijestili da su u kabinete vratili trobojke i ćirilicu. Predstavili su i planove za dalje jačanje vučićevske verzije srpstva u Crnoj Gori. Tadašnja predsjedavajuća Odbora za dijasporu i sadašnja ministarka za brigu o porodici i demografiju Milica Đurđević Stamenkovski, je pozdravila poklonike iz Crne Gore rečenicom; “U Srbiji kažemo – dok postoji Herceg Novi, Srbija ima izlaz na more”.

Delić je prije odlaska u Beograd poslao podaničko pismo Aleksandru Vučiću u kome “prije svega želi” da ga pozdravi i da se zahvali “za nesebičnu podršku koju svih ovih godina pruža srpskom narodu u Crnoj Gori”. Tu spadaju “i brojne donacije Vlade (Srbije) za kulturno, identitetsko i istorijsko očuvanje nasljeđa srpskog naroda” i da se Vučićeva “briga o Srbima koji žive izvan granice Republike Srbije najbolje reflektuje u Crnoj Gori”. Pismo je završeno željom da Vučić što prije dođe  i bude “počasni gost na svečanoj sjednici Dana opštine Mojkovac”. Slično pismo je poslao i Ani Brnabić, ali sa manje ulagivanja nego glavnom šefu. Iako je srbijanski vladar nekoliko puta najavljivao posjetu Srbima u Crnoj Gori sada je poslao svog  premijera Vučevića koga srbijanska opozicija naziva “batlerom porodice Vučić”.

Vučević je akter brojnih korupcionaških afera još iz vremena dok je bio formalni gradonačelnik Novog Sada po budvanskom modelu Svetozara Marovića koji sada uživa zaštitu Prve familije Srbije od odlaska u zatvor. Vučević je i javni prijatelj pravosnažno osuđivanih kriminalaca koji rade za Srpsku naprednu stranku (SNS) i ljude u službi Prvog brata koje procurjeli srpski policijski izvještaji i SKY transkripti opisuju kao narko bosove koji između ostalih posluju i s albanskom mafijom na Kosovu.

Vučević je posjetu Mojkovcu iskoristio i za promociju srbijanskog istorijskog revizionizma i propagande rekavši da nije bilo Mojkovačke bitke, ne bi bilo ni Solunskog fronta ni pobjede 1918. godine. “Duboko poštujemo veliku žrtvu hrabrih sokolova koji su zaštitili povlačenje srpske vojske preko Crne Gore i Albanije” objasnio je na polaganju vijenca. “Zbog toga Republika Srbija, celokupan naš narod… duboko poštuju veliku žrtvu, hrabrost, bratstvo svih junaka” zaključio je Vučević na 109. godišnjici bitke. Servirana priča Beograda i njegovih crnogorskih marioneta da je crnogorska vojska štitila povlačenje srpske vojske preko Albanije i Crne Gore kako im Austrijanci ne bi odsjekli put ka moru i kasnije Krfu je veoma upitna.  I zvanični narativ srpskog Ministarstva odbrane (MO) govori suprotno od Vučevićevog  obraćanja u Mojkovcu. Na portalu MO stoji da “glavnina srpske vojske se između 15. i 21. decembra 1915. prikupila u okolini Skadra. Tu se našlo oko 160 hiljada srpskih vojnika, koji su čekali dalje korake saveznika vezane za reorganizaciju na tom prostoru ili dalju evakuaciju”. Već 4. januara je posljednji srpski vojnik napustio Skadar na putu za Krf. Bitka koja se desila 6. i 7. januara nije mogla služiti kao odstupnica već odstupljenoj vojsci. Njemačka komanda ionako više nije pridavala značaj srbijanskoj vojsci u Albaniji i prestala je sa objavljivanjem komunikea sa tog ratišta.

Crnogorski vojnici su, ne prvi put, nepotrebno žrtvovani u zakulisnim igrama vrhovne srbijanske komande koja je sve učinila da se crnogorska vojska ne povuče zajedno sa njihovom vojskom. Kralj Nikola je još 1910. godine pod pritiskom Rusije potpisao nepovoljan vojni sporazum sa Srbijom. U Veljem ratu crnogorskom vojskom je komandovao tadašnji srpski pukovnik Petar Pešić koji je  po nalogu Beograda učinio sve da oslabi odbranu Lovćena i izdejstvuje predaju Crnogoraca kako ne bi odstupili za Albaniju i kasnije na Krf.  Pešić će , za uspješnu realizaciju “bratskog” žrtvovanja, u Srbiji biti nagrađen činom generala, načelnika generalštaba, ministra vojske i kraljevskog senatora. Nakon proboja Solunskog fronta srpska kraljevska vlast se “bratski” odužila Crnoj Gori. Sami srpski generali pišu u izvještajima da su okupirali Crnu Goru koja je uništena kao država uz nebrojene zločine prema navodno istorodnom narodu.

Da bi ispeglao kršenje diplomatskog protokola, jer nije došao na poziv svog crnogorskog kolege, Vučević je u zemlji domaćina dodao da je spreman za sastanak sa premijerom Milojkom Spajićem “kada god i gde god treba”. Predložio je da je “prirodnije da se vidimo ili u Podgorici ili u Beogradu, nego da se srećemo u nekim evropskim metropolama”. Spajić Vučevića nije pozvao u Mojkovac, niti se vidio sa njim dok je bio u Crnoj Gori. Vućevićeva “posjeta” je i službeno otćutana od crnogorske vlade. Spajić je inače u intervjuu prestižnom američkom Vol strit žurnalu (WSJ), rekao da je bio žrtva spletki srpske državne bezbjednosti u Aferi Do Kvon koja je prije toga pružila utočište ovom svjetskom kriptovalutnom prevarantu.

Da je Andrija Mandić zvao Anu Brnabić kao svoju koleginicu iz Srbije komemoracija u Mojkovcu bi imala više smisla. Ovako ispada da je skup u Mojkovcu bio sastanak Vučićevih podanika kod kuće i u Crnoj Gori.

Vučević je na novinarsko pitanje rekao i da nije mnogo urađeno da se studentima iz Crne Gore, koji se izjašnjavaju kao Srbi omogući besplatno školovanje u Srbiji. “To je bila obostrana incijativa Saveza crnogorskih studenta i Vlade Srbije” objasnio je on i dodao da “dajemo privilegiju kod školovanja i studiranja za građane koji se osjećaju kao dio srpskog naroda”. Problem za Vučevića su zloupotrebe.  “Nije lijepo da se  neko dok se upisuje na fakultete izjasni kao Srbin, a sutradan se suprotno izjašnjava”.

Vučević je krajem oktobra 2023. godine u susret popisu stanovništva u Crnoj Gori, kao ministar odbrane primio tobožnje predstavnike fiktivnog Saveza studenata CG u Srbiji. “Studenti” su predložili ministru odbrane da se potpisnica sa popisa koristi umjesto dosadašnje pravno neobavezujuće izjave, kao vrsta dodatnog pritiska da se što više Crnogoraca izjasne kao Srbi da bi bili sigurniji da će ostvarivati prava u Srbiji. U delegaciji su bili Vuk Orović, student beogradskog Pravnog fakulteta koji je u julu 2020. godine uhapšen kao huligan tokom sukoba sa policijom ispred Skupštine Srbije. Huligani su tada skandirali ime ratnog zločinca Ratka Mladića, kao i parole protiv Vučića i njegovog prijatelja Mila Đukanovića. Oroviću je određen pritvor od 30 dana ali je nakon sedam dana pušten – što se može protumačiti kao vrbovanje.  Osim Orovića u “delegaciji” je bila i Jelena Dobričanin, ćerka poslanika Ujedinjene Crne Gore Vladimira Dobričanina koji takođe pripada vučićevskom bloku.

Propaganda Srpskog sveta i srpskog organizovanog kriminala se nastavlja.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo