HORIZONTI
VIJEK OD STRADANJA PORODICE ZVICER U CUCAMA: Sjećanje na srbijanski državni teror

Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Na komemoraciji nije bilo stranačkih lidera i visokih funkcionera iz tzv. suverenističkih partija predvođenih DPS-om, kao ni bilo ko iz sadašnje Vlade. Spomenik su otkrili gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković i potpredsjednik Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore Stevan Radunović u prisustvu nekoliko stotina građana
Prošle nedjelje je u Rokočima, Cuce, otkriveno spomen-obilježje porodici Zvicer koja je stradala prije tačno vijek. Spomenik su otkrili gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković i potpredsjednik Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore Stevan Radunović u prisustvu nekoliko stotina građana. U inicijativi cetinjske opštine za podizanje spomena se navodi da je u noći između 24. i 25. aprila 1923. zapaljena porodica crnogorskog komite Petra Zvicera. Tada su ubijeni Petrova majka Anđa (60), žena Zagorka (23), sestra Plana (20), brat Vidak (13) i Petrovo troje djece. Đurašković je istakao da je ovaj zlocin posljedica „krvavog pira srbijanskih žandarma nad nedužnom đecom zelenaša i heroja Petra Zvicera i odmazdom porodičnom lomačom u Rokočima“. To je i „datum sjećanja na nevine stradalnike Bijeloga Terora… osvete i zvjerskih zločina nad crnogorskim komitama i patriotama čiji organizatori, izvršioci, podstrekači i saučesnici nikada nisu krivično odgovarali“.
Na komemoraciji nije bilo stranačkih lidera i visokih funkcionera iz tzv. suverenističkih partija predvođenih DPS-om, kao ni bilo ko iz sadašnje Vlade. Od vjerskih poglavara prisutan je bio jedino episkop Mihailo iz Crnogorske crkve (CPC) koji je održao kratki obred i najavio kanonizaciju nastradale djece.
Ni ovakav događaj nije mogao proći bez uobičajenih kontroverzi i različitog viđenja povijesti. Prosrpski mediji u Crnoj Gori i državni srbijanski mediji su pomenuti događaj predstavili u negativnom kontekstu – radi se o još jednoj laži i okrivljavanju Srbije i Srba i to u vremenu kad se obilježava proboj logoraša iz Jasenovca. Citirali su predsjednika Crkvene opštine Nikšić i hroničara Ratka Krivokapića „koji se decenijama bavi istorijom i rodoslovom svog bratstva i plemena Cuca iz kojeg potiču upravo i Zviceri i Krivokapići“. Za Krivokapića nema dvojbe, Petar Zvicer nije bio nikakvi komita i borac za slobodu Crne Gore već obični bandit dok pleme „Cuce dobro pamte Zvicerove zločine koji su na kraju izazvali zločin prema njegovoj porodici od tih istih Cuca“. On navodi da je Petar Zvicer „jedan od glavnih aktera stravičnog mučenja i ubistva imućne porodice Nikole Kojičina Krivokapića, zatim mučenja i ubistva Živka Lazareva Popovića“. Nesumnjivom zločinu prema porodici Zvicera je prethodila navodna pljačka novca za invalidnine pa je po „kazivanju mještana iz tog doba, Zvicer ubijen od strane plemenika iz Cuca“ tvrdi Krivokapić i dodaje da „nikakva srpska žandarmerija i vojska u tom zločinu nije učestvovala“. Slične teze je ranije iznosio i izrazito prosrpski istoričar Aleksandar Stamatović. Za njih su sporni i detalji zločina. Krivokapić tvrdi da su „stradale četiri osobe, a ne sedam… prema kazivanju svjedoka u Rokočima koji su pomrli davno, ubijena su četiri člana porodice Petra Zvicera“ jer „ni u kakvim knjigama rođenih i krštenih se ne spominju Zvicerova djeca“.
Zaista, ni na nedavno otkrivenom spomeniku ni u bilo kojem dokumentu se ne navode imena Zvicerove djece, ali se ona pominju u svim izvještajima. Razni izvori se ne slažu o tome kako su tačno stradali Zviceri. Crnogorski komunistički prvak Gojko Samardžić je objavio u martu 1926. godine u Borbi da su Zviceri prvo pobijeni/zaklani od strane žandarma i onda zapaljeni u kući. Po drugoj verziji oni su vezani u kući i sa unešenim sijenom živi zapaljeni. Drugu verziju izvještava Jovan Plamenac, nekadašnji predsjednik crnogorske vlade i vođa Božićne pobune, i Todor Milov Borozan, major kraljevske crnogorske vojske, komita i politički emigrant. Tu se navodi i da su Zvicerovu babu Đurđu od 80 i nešto godina srpski žandarmi, koje je predvodio major Kecmanović, vezali za drvo i natjerali je da gleda krvavo orgijanje. Nedugo zatim je umrla u bolnici u Danilovgradu u mentalnom rastrojstvu.
Ovu činjenicu svi priznaju: zločin se zaista desio, nije bilo istrage, a kamoli kakvog suda i kazne za zločince. Nepokretanje istrage upućuje na zataškavanje tadašnjih vlasti Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (KSHS), pogotovo jer je taj zločin, zajedno sa ubistvom odlikovanog crnogorskog heroja i oficira prethodnih ratova Šćepana Mijuškovića široko odjeknuo diljem Kraljevine i o njemu se pričalo nekoliko puta u državnoj Skupštini. Poslanik Crnogorske stranke Savo Vuletić je u parlamentu izjavio da je invalidski novac koji je navodno ukraden zapravo utajen „u dogovoru sa izvjesnim činovnicima, pa da bi se to drugačije maskiralo tvrdilo se da su to učinjeli hajduci, među kojima i rečeni Petar Zvicer“. Vuletić govori da su srbijanski žandarmi nakon izvršenog pokolja zapalili kuću komite Petra Zvicera i da su „svi leševi žrtava u njoj izgoreli“. Savo Vuletić napominje da „nikakva vlast, pa ni sud nije istragu vodio“. Osim Vuletića zločin je pomenuo u Narodnoj skupštini i drugi poslanik iz Crne Gore Sekula Drljević. On je 16. februara 1926. za zločin optužio službene organe kao odmazdu za gerilske akcije protiv srbijanske vojske i žandarmerije, koje je izvela komitska grupe Sava Raspopovića i Milutina Bašovića čiji pripadnik je bio Petar Zvicer. Drljević u svojoj knjizi Balkanski sukobi 1905-1941 navodi svoj skupštinski govor i podsjeća, kada je „napao Vladu zbog zločina u Cucama, narodni zastupnici digli su zaglušnu viku, ne protiv Vlade, nego protiv mene. U toj sramotnoj vici, takmičili su se sa Srbijancima Srbi prečani“.
Crnogorski književnik Mihailo Lalić je 1988. godine napisao u svom Prelaznom periodu – dnevnika posmatrača, izdatom u Beogradu, da je 1923. godine poslat u Crnu Goru pukovnik Stojan Popović sa žandarmima i mitraljezima „da uništi komite i separatiste“ i da je njegov major Kecmanović, s dvanaest žandara, upao u Cucima u kuću komite Petra Zvicera i pobio njegovu porodicu.
Lalić navodi: „Nikakav sud nije pozvao izvršioca na odgovornost. Ostao je Kecmanović na Cetinju kao pobjednik i na grobljima je držao govore, kad pogine neki žandarm – prijeteći da on može i umije, i da mu je dato punomoćje, preporuka da učini još i gore od onoga u Cucima“.
Ondašnji list Narodna riječ, u svom tekstu od 4. oktobra 1922. navodi da je 22. septembra iste godine Zvicer bio u komitskoj grupi koja je u vozu na relaciji Bar– Virpazar pobila osam srpskih vojnika i jednog žandara. Zbog gerilskih akcija protivnika aneksije Crne Gore, srbijanske vlasti su organizovale česte kaznene ekspedicije u kojima su paljena mnoga sela širom Crne Gore. Prema srpskim policijskim izvještajima iz decembra 1919. godine, u crnogorskim planinama djelovalo je ukupno oko 1.800 gerilaca od kojih je na cetinjski srez otpadalo oko 320 komita. Procjenjuje se da ih je u barskom srezu bilo oko 400, isto toliko u kolašinskom, oko 100 u nikšičkom i gotovo 600 komita u andrijevičkom kraju. Broj komita je kasnije znatno porastao i njima se pridružio i nemali broj nekadašnjih razočaranih pristalica ujedinjenja sa Srbijom. U borbama protiv plemena Rovci srbijanske vlasti su angažirale i veliki broj regularnih vojnika i teške artiljerije uz masovne represalije protiv civilnog stanovništva. Sam Petar Zvicer će smrtno stradati u borbi protiv srpske vojske kod Rubeža, Nikšić, krajem decembra 1923. godine zajedno sa 12 drugih saboraca. Njihova su izmasakrirana tijela vojne vlasti izložile na snijegu, ispred crkve Sv. Vasilija Ostroškoga u Nikšiću te se tako slikali. Slika je objavljena u svoj štampi tadašnje Kraljevine SHS.
U Kraljevini SHS masovni zločini državnih vlasti i obračuni sa svim protivnicima centralizma i srbijanske hegemonije su bili nešto sasvim uobičajeno. Srbijanske vlasti su, osim Crne Gore, žarile, palile i ubijale po Bosni, Kosovu, Makedoniji i Hrvatskoj. Vođa hrvatskog naroda i lider Hrvatske Seljačke Stranke (HSS) Stjepan Radić je često govorio u Skupštini o teroru koji Srbija sprovodi u Crnoj Gori optuživši Beograd, godinu dana nakon zločina nad Zvicerima, za kampanju „divljačkog progona i đavolskog zlostavljanja“ Crnogoraca. Radić je poručio da će se „Crna Gora osloboditi divlje hajke protiv njenog stanovništva i rušenja njenih sela“. Radić će nastradati u junu 1928. godine od srbijanskog režima pucnjima radikalskog poslanika iz Crne Gore Puniše Račića u Narodnoj skupštini. Pored Radića u Skupštini su smrtno stradala još dva poslanika njegovog HSS-a. Kraljevske vlasti su, za razliku od drugih zločina, morale organizovati farsu od suđenja dok su Račiću presudili partizani u Drugom svjetskom ratu.
Ova teška tematika je u doba socijalizma zamrla jer nije bilo volje novih komunističkih vlasti da prekopava i istražuje bezdan unutarjugoslavenskih sukoba i zala. Sem toga, oni koji su publicirali takav zločin, prije svega Drljević i Vuletić, su kasnije proglašeni neprijateljima naroda i saradnicima okupatora. Sadašnja politička polarizacija u Crnoj Gori i dalje dovodi u pitanje objektivno sagledavanje teške prošlosti.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
HOĆE LI PREŽIVJETI NERADNA NEDJELJA: Imati ili biti
-
MIGRACIJE U PETNJICI NE JENJAVAJU: Bjekstvo od bijede
-
SVESKE MAHMUDA DERVIŠA U SVEOBUHVATNOM INTERVJUU: Ne vjerujem u aplauz
-
PREDIZBORNA TUMBANJA: Na sitno
-
NN.VELIKA POTRAŽNJA ZA RADNOM SNAGOM U PRIMORJU: Presušio rezervoar regiona
-
POLICIJA BEZ RUKOVODIOCA: VD stanje VD ministra
HORIZONTI
VUČIĆEV REŽIM PRIJETI NASILJEM U SRBIJI I BOSNI: Ima li Crna Gora odgovor na Srpski (krimo)svet

Objavljeno prije
4 danana
14 Marta, 2025
Mnogi se pribojavaju da će Vučić krizu i studentske proteste pokušati riješiti nasiljem. Opoziciona poslanica Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera. Režim je organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku. Mediji su pokazali da je među „studentima“najmanje studenata a najviše aktivista SNS, fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci…. Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama bivše zloglasne JSO
Formalni premijer Srbije u ostavci Miloš Vučević u srijedu je na K1 televiziji upozorio da se „približavamo momentu kada država mora da primeni zakon u punom kapacitetu“ i kada „maltretiranje građana Srbije mora prestati“. Vučević, koga opozicija naziva batlerom porodice Vučić, je rekao „da će odluku o tome doneti državni vrh“. Prevedno -Aleksandar Vučić. Po ustavu, predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja zbog čega studenti koji mjesecima protestuju ne žele pregovarati sa njim „jer nije nadležan“. Studenti ukazuju na protivustavnu uzurpaciju vlasti Vučića i njegovog brata Andreja koji, mimo ustava i zakona, sa kumovima postavljaju i smjenjuju u državnoj vlasti i policiji. To potvrđuju i SKY transkripti.
Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je voditeljki Jovani Joksimović objasnio da je „Srbija u ovom trenutku ugrožena kao država od strane i unutrašnjih i spoljnih faktora…i da je to proces koji je dugo pripreman“. Vučević kaže da sve informacije policije, BIA-e (državne bezbjednosti) i vojnih službi govore da se sprema nasilje“ – iza kojeg su, po njemu, studenti kao instrumenti stranih sila.
Ovaj (sovjetski) narativ Vučićevi mediji su intenzivirali posljednje sedmice u susret velikog protesta studenata i građana u Beogradu. Radi se o pokušaju „obojene revolucije“, zavjere zapadnih službi protiv Srbije, i studentima kao „srpskim ustašama“.
Istovremeno, režim užurbano radi na mobilizaciji stranačkih pristalica, vojnika kriminalnih kartela, fudbalskih navijača, kompletnog sigurnosnog aparata (i umirovljenih policajaca i „bezbednjaka“) i zaposlenih u državnim službama, bilo ucjenama i kupovinom.
Opoziciona poslanica u Skupštini Srbije Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera. Tepić je pustila audio snimak na kome je, kako tvrdi, osuđivani kriminalac i „jedan od glavnih crnokošuljaša braće Vučić“ Miljan Vidović Hofman. On telefonom sagovorniku objašanjava kako je sutra na „sastanku sa glavnim“ i da se spremaju „kačketi, maske, kao vojska bato…biće baš jako, ludilo bato“. Hofman najavljuje, isto kao i Vučić, da će protest 15. marta biti Dan D i „ako pobedimo, a hoćemo… sve ćemo da dobijemo“. Ovo se uklapa u dosadašnji obrazac korištenja kriminalaca kao provokatora i napadača na studente i sve oponente braće Vučić. Premijer Vučević je kao gradonačelnik Novog Sada, često koristio usluge kriminalaca za razbijanje protesta i javno se ljubio i slikao sa njima.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
HORIZONTI
OSUĐUJUĆA PRVOSTEPENA PRESUDA MILORADU DODIKU: BiH pred najvećim iskušenjem od Dejtona

Objavljeno prije
3 sedmicena
28 Februara, 2025
Milorad Dodik je nepravosnažno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja. To je u RS-u i Srbiji označavano kao napad na RS, Srbiju i srpstvo. Najavljen je, po ko zna koji put, i kraj BiH. U cijelom teatru, koji su vodili srpski režimski mediji, teško da se igdje može saznati zbog čega se Dodiku sudilo
Presudom Suda Bosne i Hercegovine (BiH) aktuelni predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik je nepravosnažno osuđen na godinu dana zatvora i 6 godina zabrane političkog djelovanja. Ako bi presuda postala pravosnažna, on više ne bi mogao biti predsjednik ovog BiH entiteta. Međutim, po postojećem zakonu, s obzirom da je osuđen na godinu dana zatvora, Dodik ne mora u zatvor već može otkupiti zatvorski staž za 36000 kovertibilinih maraka ili približno 18400 eura. Na ovu presudu postoji pravo žalbe Apelacionom sudu. Žalbeni proces bi mogao trajati do godinu dana. Drugooptuženi Miloš Lukić, rukovodilac Službenog glasnika RS-a je oslobođen optužbi.
Čitav događaj je u RS-u i Srbiji je bio praćen „patriotskom“ pomamom koja se možda jedino može porediti sa vremenom izglasavanje UN-ove Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Najavljen je, po ko zna koji put, i kraj BiH. Suđenje Dodiku je označavano kao napad na RS, srpski narod, Srbiju i cjelokupno srpstvo sa kojima je poistovjećivan ovaj političar i akter brojnih korupcionaških afera i porodično-kumovskih kriminalnih poslova.
U prvoj reakciji na presudu (kojoj nije prisustvovao) Dodik se pojavio u Banja Luci na pozornici pred okupljenim narodom ispred Skupštine RS-a i u prisustvu hrvatskog advokata Anta Nobila. Rekao je da „moramo biti veseli…nema razloga za nikakvu zabrinutost… od danas nema više BiH…“ Rekao je i da će Skupština RS-a „donijeti zakon o zabrani Tužilaštva i Suda“ i najavio i zakon o zabrani SIPA-e (Državna agencija za istrage i zaštitu) i OSA-e (Obavještajna sigurnosna agencija) i svih drugih institucija na nivou BiH. Te mjere dok ovaj tekst odlazi u štampu, ulaze u procedruru Skupštine RS.
Odmah po presudi, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je sazvao sjedniću Vijeća za nacionalnu bezbjednost. Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić je nakon sjednice rekao da je „Predsednik Vučić … izneo 7 tačaka i zaključaka koji su jednoglasno prihvaćeni“ Prva je osuda presude Dodiku kao “nedemokratska i protivpravna”, onda poziv na smirenost u reagovanju, poziv na poštovanje Dejtonskog sporazuma, poziv na „jedinstvo i zajedništvo celog našeg naroda i svih političkih partija“ u RS-u i Srbiji. Dačić je u maniru drame dodao „predsednik… upravo kreće ka aerodromu i putuje u Banjaluku“ i da je „svima jasno da je Srbija u teškoj situaciji i RS i srpski narod u celini“. U Banja Luci, u nastavku predstave, nakon „radnog sastanka“ sa rukovodstvom RS-a na koji je sa sobom poveo i ministra finansija Sinišu Malog Vučić se obratio medijima. Rekao je da je „Dodika zamolio da pokrene dijalog…da pokaže srpsko opredeljenje za mir, za rešavanje problema kroz dijalog, a ne kroz pretnje i ucene”. Vučić se založio za jedinstvo vlasti i opozicije u RS i rekao da će Dodik biti pozvan da se obrati srbijanskom parlamentu za mjesec dana. Presudu je Vučić, u uobičajenom maniru, okvalifikavao da je „uperena protiv RS-a i srpskog naroda”, dok je za suđenje rekao da je bio „čudan i besmislen” proces. Potom je pozvao sve ljude u RS-u „da sačuvamo mir i stabilnost“ i da „nemamo nijedan ratni plan“.
Evropska unija (EU) je pozvala sve političke aktere u zemlji da se suzdrže i odbace retoriku provokacija i izazivanja podjela i dovođenje u pitanje ustavnog poretka, suvereniteta, cjelovitosti i teritorijalnog integriteta zemlje. Američki Stejt Dipartment je takođe naglasio podršku suveritetu i teritorijalnom integritetu BiH i da „uvažavamo današnju presudu Suda BiH predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku”. Glasnogovornica Temi Brus je naglasila da se sadašnja američka administracija „čvrsto protivi bilo kakvim akcijama lokalnih lidera koje bi narušile sigurnost i stabilnost“.
Iz Crne Gore do sada su glasnuli samo Vučićevi sljedbenici. Milan Knežević je na društvenoj mreži X napisao da je presuda „pucanj u Dejtonski sporazum“. On je takođe poistovjetio Dodika i njegov u korupciji ogrezao režim sa „narativom o Srbima kao dežurnim krivcima za sve što se dešava na Balkanu“. Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, koji se nalazi u službenoj posjeti Izraelu, je napisao da „presuda ne doprinosi očuvanju Dejtona i donosi političku nestabilnost u BiH“. Presuda je „u osnovi antidemokratski čin i pokušaj da se putem sile nekome onemogući da se bavi politikom“. Iz Socijalističke narodne partije (SNP) je zvanično saopšteno da presuda „ozbiljno ignoriše Dejtonski sporazum“ i vraća u „period nestabilnosti na prostoru BiH“
U cijelom teatru, koji su opet vodili srpski režimski mediji, teško da se igdje može saznati zbog čega se njemu zapravo sudilo. Buka o uvijek ugroženim Srbima je nadjačavala svaki drugi ton.
Sve je počelo u ljeto 2023. godine kada je Narodna Skupština RS-a donijela dva otvoreno provocirajuća zakona koji su inicirali predsjednik Dodik, Vlada RS-a i dio poslanika.
Dodik je već neko vrijeme bio nezadovoljan ranijim odlukama nezavisnog Ustavnog suda BiH i odapinjao otrovne strijele kako navodno Srbe preglasavaju u tom sudu. Sud je koncipiran tako da se onemogućava preglasavanje jedne etničke skupine nad drugom. Ustavni sud čini devet sudija. Zastupnički dom Federacije BiH bira četiri, a Narodna skupština RS-a dvojicu sudija. Preostalu trojicu bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava (ECHR), nakon konsultacija sa Predsjedništvom BiH. Sudije koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti državljani Bosne i Hercegovine niti bilo koje susjedne zemlje.
Pored svih molbi i upozorenja, Dodik i njegov režim su odlučili da idu u direktnu konfrontaciju i sa BiH i sa međunarodnom zajednicom. Prvi sporni zakon je bio Zakon o izmjeni Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa RS-a. Riječ je o zakonskim izmjenama kojima se odluke Ureda visokog predstavnika u BiH (OHR) više ne objavljuju u Republici Srpskoj, pa po tome ne mogu postati ni izvršne. Visoki predstavnik u BiH je trenutno njemački diplomata Kristian Šmit kome sada Dodik prijeti hapšenjem ako kroči na teritoriju njegovog de fakto privatnog entiteta. Drugi zakon je Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji RS-a. Ovi zakoni su izglasani u Skupštini 27. juna 2023. godine. Šmit je, na osnovu svojih ovlašćenja (definisanih Opštim okvirnim sporazumom za mir u BiH), donio odluku 1. jula 2023. kojom u potpunosti obustavio kompletan zakonodavni postupak kao suprotan Ustavu BiH. Šmit je uveo i izmjene Krivičnog zakona BiH, čime je neizvršavanje odluka Visokog predstavnika postalo krivično djelo. I Sjedinjene Države i EU su podržali ovaj potez. I pored toga, Dodik je 7.jula potpisao ukaz kojim se proglašavaju zakoni kojima se na njegovoj teritoriji suspenduje nadležnost Ustavnog suda zemlje i odluke Visokog predstavnika. Nakon toga je njegov ukaz objavljen u Službenom glasniku RS-a 9. jula čime je, stupio na snagu.
Optužnica Tužilaštva BiH je veoma koncizna (svega 4 strane) i precizna. Usmeni dio presude se takođe prioritetno fokusirao na obrazloženje u odnosu na legitimitet visokog predstavnika u BiH što je Dodikova odbrana uzaludno pokušavala osporiti.
Dejtonskim mirovnim sporazumom (iz 1995.) Visoki predstavnik je u ime međunarodne zajednice zadužen da nadgleda i sprovodi civilne aspekte Dejtona. Mandat visokog predstavnika preciziran je u Aneksu 10, u kojem se on proglašava konačnim autoritetom u zemlji za tumačenje sporazuma o implementaciji civilnog dijela mirovnog ugovora. Savjet za sprovedbu mira (PIC), koje čini grupa od 55 zemalja i međunarodnih organizacija kasnije je dalje definisao njegov mandat. Visokog predstavnika bira Upravni odbor PIC-a koji potom obavještava o izboru i Savjet bezbjednosti UN-a koji je odobrio i Dejtonski sporazum i raspoređivanje vojnika u BiH. Visoki predstavnik nema nadležnost nad inostranim vojnim kontigentom u BiH.
Odbrana Milorada Dodika se isto pozivala da je on morao potpisati ukaz jer mu je to bila obaveza u skladu sa članom 80. st. 4. Ustava RS-a. Sud BiH je istakao da upravo ta odredbe, na koju se odbrana pozivala, pokazuje suprotno. Sud smatra da je optuženi u skladu s tom odredbom bio u obavezi da u Narodnoj skupštini RS-a traži ponovno odlučivanje o tim zakonima koji su doneseni. On je postupio suprotno.
Teško je vjerovati da će se Dodik odlučiti za radikalnu eskalaciju i pogotovo da bi ga, studentskim protestima uzdrmani, vladar Srbije podržao u tome. Nakon najava „radikalnih mjera“ od RS-a, supervizor za Brčko Luis Krišok je upozorio da bi ugrožavanje ustavnog poretka BiH moglo dovesti do „preispitivanja Konačne arbitražne odluke za Brčko“. U eventualnom scenariju odvajanja RS-a Brčko, koje presijeca teritoriju RS-a na dva dijela, se već ranije spominjalo kao potencijalno krizno žarište.
Diplomatska zajednica i brojni komentatori smatraju da kratkoročno ovakva situacija veoma godi Vučiću koji ovim prebacuje fokus sa masovnih protesta protiv galopirajućeg kriminala i korupcije njegovog režima na teren odbrane vaskolikog srpstva i prava Srba s druge strane Drine. Mnogi vjeruju da bi, ako bi pacificirao Dodika i natjerao ga u političku penziju, Vučić imao prećutnu podršku Zapada da nekako okonča turbulencije u svome dvorištu. Moguće je da bi u ovakvom scenariju braća Vučić tražila i ustupke oko Crne Gore. Na crnogorskom rukovodstvu ostaje da pomno prati situaciju i da preventivno djeluje kako zemlja ne bi postala opet moneta za potkusurivanje velikih.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
SDT OTVARA STARE SLUČAJEVE RATNIH ZLOČINA: Dolaze li na red nedodirljivi

Objavljeno prije
1 mjesecna
14 Februara, 2025
Početkom ovog mjeseca SDT je po naredbi Glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića ponovo formirao krivične predmete u slučaju ratnih zločina u logoru Morinj, Bukovici, Kaluđerskom lazu i deportacijama bosanskih izbjeglica. Novović je naredio i analizu postojećih dokumenata i informacija koje se mogu uporediti sa novim dokazima iz Rezidualnog mehanizma u Hagu. Za nove predmete su formirani i specijalni istražni timovi
Još u oktobru prošle godine Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je najavilo da će u idućih par godina preispitati ranije (neslavno) okončane predmete ratnih zločina na crnogorskoj teritoriji. Prije toga je usvojena Strategija za istraživanje ratnih zločina 2024-2027. sa Akcionim planom od dvije godine koju je inicirao Vrhovni državni tužilac (VDT) Milorad Marković prije ravno godinu dana. SDT je inicirao promjenu Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) kako bi se mogli koristiti dokazi prikupljeni od međunarodnog suda u Hagu u slučajevima ratnih zločina u Crnoj Gori – što je Skupština i usvojila.
Početkom ovog mjeseca je i zvanično objavljeno da je SDT, po naredbi Glavnog specijalnog tužioca (GST) Vladimira Novovića ponovo formirao krivične predmete u slučaju ratnih zločina u logoru Morinj, Bukovici, Kaluđerskom lazu i deportacijama bosanskih izbjeglica. Novović je naredio i analizu postojećih dokumenata i informacija koje se mogu uporediti sa novim dokaza iz Rezidualnog mehanizma u Hagu. Za nove predmete su formirani i specijalni istražni timovi u skladu sa Zakonom, navodi SDT.
Za ratne zločine počinjene tokom ratova 90-tih, Crna Gora je pravosnažno osudila svega 11 osoba, manje od trećine optuženih. To je bilans od 26 godina od kada se počelo sa procesuiranjem ovih teških krivičnih djela. Procesi za tri ključna zločina koji su se desili na našoj teritoriji, Deportacije, Bukovica i Kaluđerski laz doživjeli su fijasko. Svi optuženi pravosnažno su oslobođeni i po zakonu im se ne može ponovo suditi za isti zločin. Niko od tužilačke postave nije snosio posljedice za loš rad. Naprotiv, neki od njih su napredovali u službi.
Od petorice osuđenih u slučaju Klapuh, samo jedan je poslat u zatvor. U predmetu Morinj pravosnažno su osuđene samo četiri osobe najnižeg ranga – stražari i kuvar. Mučenja u vojnoj bazi u Kumboru nisu ni taknuta. Crnogorsko tužilaštvo se nije bavilo komandnom odgovornošću niti ko je otvarao vrata običnom građanstvu da dolazi u logore i po svom nahođenju tuče “ustaše” kako su označavani svi zarobljeni Hrvati, civili i vojnici.
Porodicama bošnjačkih žrtava Deportacija isplaćene su makar finansijske kompenzacije. Hrvatskim logorašima tek predstoji bitka za obeštećenje. Hrvatska je u non-pejperu poslatom krajem godine Podgorici uslovila dalju podršku evropskim integracijama i zatvaranjima pregovaračkih poglavlja rješavanjem obeštećenja logorašima i procesuiranjem drugih zločina.
Zločini na dubrovačkom ratištu, koje Novović u nedavnom saopštenju o novoformiranim predmetima ne pominje, tek trebaju dobiti adekvatnu pažnju – ako bude volje, političke i svake druge. Mali pomak je napravljen krajem juna 2024. kada je Novovićev prethodnik Milivoje Katnić sproveden iz Istažnog zatvora u SDT na ispitivanje zbog sumnje da je počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva za vrijeme okupacije Konavala i Cavtata. Katnića su bivši zatvorenici i zatečeni civili u ranijim izjavama teretili za fizička prebijanja, maltretiranja i ponižavanja uz pljačke i paljevine koje je sprovodio na okupiranom području kao de fakto administrator i oficir KOS-a (vojna Kontraobavještajna služba) od oktobra 1991. do oktobra 1992. Katnić je to sve negirao i optužio svjedoke da lažu. Ovakve optužbe nisu ponukale tužioce da ispitaju navode, niti su spriječile Katnića da dođe na čelo novoformiranog SDT-a u junu 2015. godine. On je navodno trebao predvoditi borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije koja se u praksi svela na progon neprijatelja Đukanovićevog režima. Katnić je već imao dobre reference za položaj GST-a jer je ranije opravosnažio (kao izvjestitelj isto novoformiranog Apelacionog suda) oslobađajuću presudu prijatelju državnog vrha – Branislavu Branu Mićunoviću za teško ubistvo već ranjene osobe na nosilima ispred podgoričke bolnice.
Hrvatska koja je sada poslala non-pejper i za manje ozbiljne stvari je glasno ćutala na izbor Katnića u junu 2015. godine na čelo SDT-a. Nezavisni hrvatski novinari nisu mogli doći do fajlova u kojima se spominju Katnić i Milo Đukanović. Da su se na kraju ipak pronašli zatureni papiri, bilo pod zapadnim pritiskom ili nezavisno, može se vidjeti iz saopštenja nakon saslušavanja Katnića. SDT je osumnjičio Katnića za zločin na osnovu “dokaza prikupljenih od strane nadležnih organa Republike Hrvatske” i dokaznih materijala Tužilaštva u Hagu. Vidjećemo da li će Novović ići dalje od Katnića koji je javno percipiran kao poluga i poslušnik tadašnje vlasti. Andrej Plenković je, prije nego će biti prvi put izabran za hrvatskog premijera u septembru 2016. godine, najavio da će biti “odlična suradnja” između dvije zemlje. “Đukanović i njegov savjetnik Roćen su moji veliki prijatelji”, rekao je. Čak i da veliko prijateljstvo dovede do novog zaturanja hrvatske arhive, sa crnogorske stane bi trebala postojati obimna dokumentacija Vlade koju je u momentu pripreme i izvršenja agresije na Hrvatsku vodio Đukanović.
U knjizi Srce tame crnogorskog novinara i publiciste Vladimira Jovanovića objavljena su intergralna dokumenta Đukanovićeve Vlade. Iz njih se može vidjeti da je Vlada, ne samo bila upoznata sa planovima Beograda za rat na jugu Hrvatske, već je aktivno i svjesno pripremala rat i kasniju podjelu opljačkane imovine na okupiranom području. Đukanović je javno vodio ratnohuškačku kampanju sa vrijeđanjima Hrvata i onih Crnogoraca i Srba koji su se suprostavljali ratnom bezumlju. Kasnije je u Dubrovniku izjavio žaljenje zbog onoga što su crnogorski građani učinili na tom području. Međutim, Đukanović se nikada nije izvinuo Hrvatskoj za vlastiti govor mržnje i aktivnu ulogu u agresiji – kako pokazuju objavljena vladina dokumenta. Zanimljivo, u trenutku prvog objavljivanja dokumentacije u Jovanovićevoj knjizi 2011. godine gotovo cjelokupni tiraž ekspresno je otkupljen od strane policije i državne bezbjednosti.
Osim napada na Dubrovnik, Đukanovićevo ime se, po komandnoj odgovornosti, dovodi i u vezu sa Deportacijama i Bukovicom (u kojima je direktno učestovao crnogorski MUP). Još je 2012. godine podnešena, uzaludna, prijava VDT-u protiv Đukanovića zbog deportacija najmanje 79 izbjeglih Bošnjaka snagama Radovana Karadžića u BiH. Većina ovih ljudi je zvjerski ubijena, sa izuzetkom onih koji su mogli platiti dželatima svoju slobodu. Podnosioci prijave su se pozvali na svjedočenje bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića koji je rekao da je tadašnje crnogorsko rukovodstvo “sve znalo” dok je Đukanović, kao tadašnji premijer, “najviše znao”. Na naredbi za hapšenje Bošnjaka stoji potpis tadašnjeg ministra policije Pavla Bulatovića koji je kasnije ubijen u Beogradu 2000. godine pod još nerazjašnjenim okolnostima. Ministar naređuje da se postupi po zahtjevu MUP-a Republike Srpske i da “lica muslimanske nacionalnosti koja su došla sa teritorije BiH u Crnu Goru liše slobode i vrate nazad, zbog razmjene za srpske zarobljenike”. Traženo je i da se Srbi vrate na teritoriju Bosne zbog izbjegavanja vojne obaveze. Bulatović i Đukanović su negirali svoju odgovornost. Bulatović se hvalio da je upravo on zaustavio deportacije dok je Đukanović isticao da su ti zločini “orkestrirani iz krugova odanih vojnom i političkom vrhu tadašnje zajedničke države”. Činjenica da je upravo on bio u krugovima najodanijim predsjedniku Slobodanu Miloševiću su crnogorski tužioci široko zaobišli. Optužena su devetorica funkcionera tadašnje policije i državne bezbjednosti, od kojih je jedan bio i otac sadašnjeg VDT-a. Svi su pravosnažno oslobođeni iako je sud ustanovio da su sve izbjeglice nezakonito lišene slobode (ni za jednog ne postoji rješenje o zadržavanju i službena zabilješka) i da MUP nije bio dužan biti servis policije u BiH.
Miloistički sud je oslobađujuću presudu temeljio na zaključku da “nije dokazano da su optuženi kao pripadnici MUP-a pripadali dijelu oružanih snaga SRJ, niti pak da su bili u službi bilo koje od strana u sukobu i time bili aktivni učesnici u oružanom sukobu”. Samo u tom “slučaju bi za njih bila obavezujuća pravila Međunarodnog prava”. Tone dokumenata Vlade, Haškog tribunala i UN-a da zvanična vlast pod Đukanovićem i Bulatovićem jeste bila strana u sukobu, su za sudsko vijeće zarobljene države bile nebitne. Kako su devetorica oslobođeni, a Pavle i Momir Bulatović odavno pokojni, vidno je da bi Đukanović mogao biti glavni predmet obnovljene istrage. Pavle Bulatović je slovio za šraf i crnogorske i srbijanske vlasti i de fakto se nije ništa suštinski pitao. Brisanje rješenja o zadržavanju i službenih zabilješki policije koji se tiču deportiranih Bošnjaka je nezamislivo kao njegovo solo djelo.
Glavno pitanje ostaje da li Novović ima volje i političko zeleno svjetlo da konačno neko odgovara za prolivenu krv. Do tada će nedodirljivi i dalje moći dijeliti moralne lekcije crnogorskoj javnosti.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Privatno i javno
Milena Perović
-
ALTERVIZIJA / prije 1 sedmica
Deportacije
Milan Popović
-
DUHANKESA / prije 1 sedmica
Mevlan – o snazi dobrote
Ferid Muhić
-
Izdvojeno / prije 3 sedmice
EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini
Kenet Morison
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Vatre
Zoran Radulović

Novi broj


SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

VUČIĆEV REŽIM PRIJETI NASILJEM U SRBIJI I BOSNI: Ima li Crna Gora odgovor na Srpski (krimo)svet

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje
Izdvajamo
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE U BIJELOM POLJU: Policija prećutala da se radi o povratniku
-
SVIJET4 sedmice
ODJECI SASTANKA TRAMPOVIH I PUTNOVIH TIMOVA O UKRAJINI: O diktatorima i ljudima
-
DRUŠTVO4 sedmice
BURA OKO ZAKUPA CRNOGORSKIH PLAŽA: Novi tender, novi uslovi
-
DRUŠTVO4 sedmice
JAVNO ZDRAVSTVO I PRIVATNI INTERESI: Novca ima, magnetnih nema
-
Izdvojeno4 sedmice
ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak
-
DRUŠTVO3 sedmice
NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila
-
INTERVJU3 sedmice
RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Cirkus ide dalje
-
Izdvojeno2 sedmice
VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama