Povežite se sa nama

INTERVJU

VESNA TERŠELIČ, VODITELJICA DOCUMENTE – Cetntra ZA SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU: Izlaz su novi izbori

Objavljeno prije

na

MONITOR: U Hrvatskoj kao da su počela neka nova ,,junska gibanja”. Hoće li protesti u vezi sa reformom školstva prerasti u građansku pobunu širih razmjera?
TERŠELIČ: Ohrabrena sam što je više desetaka tisuća ljudi izašlo na ulice kako bi podržali učitelje i učiteljice. To je razumljiva reakcija na odustajanje od nasušno potrebnih promjena u školstvu. Kad je stotine nastavnika zatražilo razrješenje zbog pokušaja političkog preuzimanja stručnog procesa kurikularne reforme, ljudi su na prosvjedu ,,Hrvatska može bolje” poručili da su dobro obrazovanje i stručnost najvažniji za budućnost Hrvatske. Time su poslali i oproštajni pozdrav vladi na odlasku. Građanske inicijative, kulturnjaci i novinari su se od prvog dana opirali vladi koju nisu izbrali. Ne zaboravimo da za razliku od Madžarske i Poljske s kojima nas sve češće uspoređuju, nismo glasali za desnicu. Podsjećam da su uzastopni izbori u Hrvatskoj završili s vrlo sličnim postotkom glasova za socijaldemokratsku-liberalnu opciju i konzervativce. Razlike su tako male da bi svaka pristojna vlada trebala voditi računa i o biračima s druge strane političkog spektra. Zato nismo zaslužili ministra apologeta ustaštva, ni juriš na Vijeće za elektroničke medije, Hrvatsku radio televiziju, cenzuru i uništavanje neprofitnih medija kao ni uskraćivanje podrške svim časopisima, spisateljicama i umjetnicima koje ne svojata desnica. Urušavanjem sustava podrške organizacijama civilnog društva vlada je izmakla tlo pod nogama svim ljudima aktivnim u svojim zajednicama, pa i organizacijama koje podržavaju invalide. Zato je uz nezadovoljstvo obrazovanjem, val ogorčenja usmjeren na premijera, a posebno na prvog potpredsjednika Vlade i HDZ-a Tomislava Karamarka.

MONITOR: Postoje i ,,kontraprotesti”. Da li ih aktuelna vlast ili neki njen dio podržava?
TERŠELIČ: Ignoriranje velikih prosvjeda dodatno je razbjesnilo ljude. Nametanje rješenja mimo struke se nastavilo nakon protestnog okupljanja. Ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata Ante Nazor, imenovan je ministrovim ,,posebnim savjetnikom za povijest”, a njegova zadaća trebala bi biti , ,,rad na kurikulumu povijesti i suradnja na kurikularnoj reformi u cjelini”. Zato je inicijativa ,,Hrvatska može bolje” nastavila s prosvjedima pred Hrvatskim saborom ali se ministar i Sabor oglušio o njihove zahtjeve.

MONITOR: Ovih dana se , u vezi sa situacijom u Hrvatskoj, puno citiraju komentari u stranim medijima. ,,Zidojče cajtung” piše da je na pomolu pravi ,,razdor” u hrvatskom društvu. Smatrate li i Vi da se, možda, radi o dubljoj podjeli nego što je ona između vlasti i opozicije?
TERŠELIČ: U duboko polariziranom hrvatskom društvu, podijeljenom po političkim, etničkim i ideološkim pripadnostima, loše čujemo i razumijemo sve s druge strane podjela. Za mene je veći problem od samih podjela vrlo ograničena sposobnost prihvaćanja različitih stavova i vrijednosnih sustava. Kad bi željeli i znali komunicirati usprkos našim razlikama stvorili bi podlogu za dijalog i razmjenu mišljenja potkrijepljenu argumentima, normalnu u pluralističkim demokracijama. No velik je teret što se dio političara i dio društva nije izmakao iz sjene jednoumlja i još uvijek teško prihvaća da u demokraciji ne mogu nametati jedan stav, jednu istinu i samo njihovo viđenje i rješenja. Dio naših društva je još uvijek opterećen stoljećima habsburške, otomanske, jugoslavenske i sada naše autohtone hrvatske i crnogorske vjere da je vlast tu da bi nam rekla što je ta jedna istina u koju bi se svi trebali zaklinjati. Tome uvijek pridonose i crkve, u Hrvatskoj katolička crkva a u drugim post-jugoslavenskim zemljama većinska pravoslavna crkva ili pak islamska zajednica. Zato me ne čudi da Die Süddeutsche Zeitung navještava razdor. U javnosti se trenutna previranja zovu i kulturalni ratovi a ja sam sklona optimističnoj interpretaciji i želim ovaj nemir vidjeti kao priliku za promjenu na bolje. Svima treba angažman što većeg broja do sada pasivnih građana u rješavanju stvarnih problema.

MONITOR: Zašto je obrazovanje postalo u tolikoj mjeri ,,sjeme razdora”?
TERŠELIČ: Sretna sam što je obrazovanje napokon prepoznato kao važna tema. To je razumljiva reakcija na gubljenje nade u bolji život i besperspektivnost, posebno za mlade među kojima je nezaposlenost najviša. Tisuće roditelja ispraća svoju djecu koja odlaze na rad u druge zemlje Europske unije.

MONITOR: Na ,, kontramitingu” se moglo čuti da su njegovi učesnici protiv ,,Memoranduma 2″, što jasno asocira na Memorandum SANU iz 80-ih. Koliko su ,,srpsko pitanje” i jugoslovenska odiseja još uvijek tema u Hrvatskoj?
TERŠELIČ: Ne samo da mnogi svuda vide utvare Jugoslavije nego se ne mogu izmaknuti ni iz zagrljaja nedovršenog Drugog svjetskog rata i svih kasnijih valova represije. Muke povezane s teretom holokausta i genocida počinjenih od strane pripadnika nacista, fašista, kao i kolaboracionističkih snaga, posebice ustaša i četnika, te osvetničkog i političkog nasilja u vrijeme socijalističke Jugoslavije a ni zločina počinjenih ratovima devedesetih ni izbliza nisu okončane.

U Hrvatskoj i danas osjećamo posljedice zločina počinjenih u tijeku Drugog svjetskog rata, neposredno nakon njegovog završetka te brojnih nepravednih poslijeratnih političkih procesa, posebno sada u vrijeme širenja govora mržnje i demokratske regresije. No možda je baš sadašnja duboka društvena polarizacija prilika za promjenu odnosa prema političkoj povijesti i pokazivanje pijeteta spram svih žrtava, kao pretpostavke na kojoj treba djelovati zajednica sjećanja. Za nijansiran stav prema prošlosti trebamo graditi kulturu pamćenja, kako bismo se sramili zločina počinjenih u ratu i poraću, bez odbacivanja pozitivnog nasljeđa Narodnooslobodilačke borbe i socijalističke modernizacije. Promašeni su pokušaji da se demokratska politička tradicija u Hrvatskoj svede samo na posljednjih četvrt stojeća, bez vrednovanja slobodarskih tradicija od seljačkih buna preko antifašizma do zalaganja za pluralističku demokraciju.

MONITOR: Neki najnovije manifestacije u Hrvatskoj tumače kao izraz simboličko-vrijednosne podjele: na proustaštvo i antifašizam. Da li je to previše pojednostavljeno tumačenje jednog kriznog momenta koji ima manje istorijsko-ideoloških a više ekonomskih, političkih i kulturnih uzroka u masovnijem nezadovoljstvu životom građana u Hrvatskoj?
TERŠELIČ: Takva tumačenja mogu zastupati samo površni promatrači koji uznemireni ponašanjem stotina pa i tisuća, a kad je riječ o nogometnim utakmicama desetaka tisuća navijača koji kliču ustaški pozdrav, pripisuju društvu u cjelini. Mada u Hrvatskoj ima revizionista i apologeta fašizma, ustaštva i nacizma i svih oblika netrpeljivosti pa i mržnje prema manjinama, to još ne znači da je većina sklona fašizaciji društva. Odgovornost za zbunjenost oko odgovora na pitanja koja bi trebala biti posve jasna, poput jesmo li u Drugom svjetskom ratu pobijedili ili izgubili, je na hrvatskim vladama i to svima od 1990. nadalje. Sve su se vlade RH ponašale kao da se društveni stavovi, prema fašizmu i teroru u Drugom svjetskog ratu i političkom nasilju u vrijeme jugoslavenskog socijalizma, oblikuju samo kroz govore na prigodnim komemoracijama i javne konfrontacije. Ne treba zanemariti značaj nedvosmislenih političkih poruka, no nedopustivo je da su posve zanemarile ulaganja u sveobuhvatna istraživanja, obrazovanje za suočavanje s prošlošću kao i priznavanje patnje svih stradalih. Za razliku od mnogih drugih zemalja koje imaju desetke specijaliziranih muzeja posvećene žrtvama holokausta, antifašističkom otporu i sudbini političkih zatvorenika hrvatski se oskudni programi mogu opisati u samo jednoj rečenici a odnose se na pripremu postava muzeja u Spomen području Jasenovac od strane uzastopnih ministarstava kulture, kao i istraživanje grobišta iz rata i poraća od strane Ministarstva branitelja u prošlom mandatu.

MONITOR: Hrvatska vlada je od početka svog polugodišnjeg rada u aferama, a sada i u velikoj unutrašnjoj krizi. Da li je izlaz u novim, vanrednim izborima i da li bi oni donijeli jasniju perspektivu hrvatskom društvu ili će ovo stanje ,,razdora” potrajati ?
TERŠELIČ: Apsolutno su izlaz izbori. No čak i ako ovaj tjedan padne vlada ili se samoraspusti Hrvatski sabor izbori neće biti spasonosni jer smo u traženju rješenja svi skupa izgubili ovu godinu koja se umjesto na gospodarski rast trošila na atak na medijske slobode, svekoliko stvaralaštvo u urušavanje demokratskih institucija. Ni u Hrvatskoj ni u drugim post-jugoslavenskim zemljama rješenje nije moguće očekivati samo od već istrošenih oportunističkih velikih političkih stranaka već ga treba očekivati u dijalogu između aktivnog civilnog i političkog društva. Građanski nemir se možda pretoči i u neka nova rješenja.

MONITOR: Imaju li ovi događaji ne samo lokalno-istorijski uzrok i politički povod već i aktuelni EU krizni momentum kao svoj ,,okidač”?
TERŠELIČ: Ne možemo zanemariti kontekst urušavanja demokratskih institucija u Madžarskoj i Poljskoj kao i iznenađujuće visoke postotke podrške birača strankama ekstremne desnice poput Nacionalnog fronta Marine Le Pen u Francuskoj i Alternative za Njemačku koja se podigla na krilima ksenofobije i protuizbjegličkih sentimenata. Već su rezultati europskih izbora iz 2014., s 39 izabranih parlamentaraca iz ekstremno desnih stranaka bili alarmantni. Ako na predstojećem referendumu Britanci glasaju za Brexit, za izlazak iz Europske unije, to će dodatno oslabiti Uniju na vrlo nepredvidljiv način. No ne treba dopustiti da nas svlada cinizam i sarkazam. Daje mi nadu što ljudi u različitim zemljama traže i nalaze nove načine i oblike građanskog i političkog djelovanja.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo