Prva dama crnogorskog pravosuđa Vesna Medenica ponovo je izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda Crne Gore. Odluku o njenom novom mandatu donio je prošle subote Sudski savjet, a Medenica je već u ponedjeljak položila zakletvu i nastavila ono što radi duže od decenije – da vedri i oblači crnogorskim tužilaštvom i pravosuđem.
Dva su razloga što odluka Sudskog savjeta nikoga nije iznenadila. Prvi je taj što su članovi Savjeta birani, uglavnom, pod patronatom Vesne Medenice i njenih pokrovitelja iz vladajuće koalicije koji kontrolišu izbor članova Sudskog savjeta u parlamentu i njihovo imenovanje među kandidatima iz Ministarstva pravde. Medenica je, uostalom, duže od šest godina bila predsjednica Sudskog savjeta – sve do početka jula ove godine.
Još je očiglednija činjenica da je mjesto predsjednika Vrhovnog suda CG vjerovatno jedina državna funkcija za koju, na javnom konkursu, nijesmo dobili makar dva kandidata. Uporedimo to sa desetinama samokandidovanih ili predloženih za druge sudijske funkcije. Neobično je da neuporedivo veće interesovanje među ovdašnjim pravnicima vlada za, inače mnogo stresnije, zvanje vrhovnog Državnog tužioca. Da ne pominjemo činjenicu kako je, na primjer, na konkurs za izvršnog direktora paradržavnog Rudnika uglja u Pljevljima stiglo skoro 70 prijava.
,,Ljude iz crnogorskog pravosuđa bilo je strah”, tvrde naši sagovornici (svi do jednoga, takođe, insistirajući na anonimnosti), ,,da budu protivkandidati bivšoj i budućoj predsjednici Vrhovnog suda. Posebno kada su njenu, od ranije prepoznatu osvetoljubivost, povezali sa jasnim naumom političke elite da preko Medenice zadrže ili čak i ojačaju kontrolu crnogorskog pravosudnog sistema”.
Nije dugo trebalo pa da, iz prve ruke, vidimo kako bi sve to, ubuduće, moglo izgledati.
Novinari su, nakon polaganja zakletve, Medenicu zamolili da prokomentariše prošlonedjeljnu odluku Ustavnog suda kojom je ukinuta osuđujuća presuda Damiru Mandiću, kao saučesniku NN lica prilikom ubistva Duška Jovanovića. Podsjetimo: Viši sud (sudsko vijeće Lazara Akovića) Mandića je osudio na 30 godina zatvora, Apelacioni sud je tu presudu potvrdio, ali je kaznu preinačio na 18 godina robije.
Vesna Medenica, koja je bila Vrhovni državni tužilac u vrijeme kada je Tužilaštvo prikupljalo dokaze u slučaju ubistva vlasnika i glavnog urednika Dana (i pravilo nepopravljive greške, poput odbijanja tužioca Novaka Ražnatovića da ode u policiju i uzme izjavu od Mandića u kojoj on govori o izvršiocima ubistva i njihovim zadacima), a predsjednica Vrhovnog suda u vrijeme kada je satanizovan jedan od sudija u procesu protiv Damira Mandića, na postavljeno pitanje odgovorila je upozorenjem: ,,Reći ću da je Vrhovni sud najveći u državi, kao što kaže Ustav. Ja ću se zalagati da i to bude. A kad to kažem onda znate na šta mislim”. Slijedio je i nastavak priče.
Medenica je, na početku novog mandata, ,,locirala” najveće neprijatelje crnogorskog pravosuđa. Neupućeni bi ih tražili među kriminalnim klanovima braće Šarić, Safeta Kalića, Nasera Keljmendija, Luke Bojovića, barskog, beranskog i(li) budvanskog klana, ili u vrhu političko-ekonomske elite koju su iznjedrili balkanski ratovi (1991-1999.), sankcije UN, prljave privatizacije i berzanske mahinacije. Ne. Medenica je precizirala – najveći neprijatelji njenih sudija su domaći novinari i strane diplomate: ,,Mora se u državi stvoriti ambijent da sudija slobodno misli i primjenjuje zakon, da ne strijepi od novinarskih članaka ni od bilo koga sa strane što bi bio uticaj na njegovo samostalno odlučivanje”, poručila je ona.
Model pravosuđa i tužilaštva koji priželjkuje Vesna Medenica već godinama nalazimo na stranicama Monitora.
,,Vesna Medenica želi da sve drži pod kontrolom”, navodi vaš nedjeljnik, u junu prošle godine, riječi insajdera verziranog u lične i profesionalne odnose u crnogorskom pravosuđu. ,,Ona je pravi vojnik. Kontroliše i nadzire rad sudija, vrši pritiske kada su u pitanju predmeti od važnosti za vrh vlasti. Za sudije zna da kaže: Njima treba samo nogu pod grlo. Konstantno, kroz sebi odane ljude utiče i na rad Apelacionog suda.”
Jedan od rijetkih koji je o tome progovorio, pod imenom i prezimenom, bio je bivši sudija Višeg suda, a danas advokat Lazar Aković. On je, u oktobru 2009. godine objavio da je prinuđen da podnese ostavku, kao žrtva ,,farsične procedure” koju je inicirala predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, a sproveo predsjednik Višeg suda Mušika Dujović. Dujović je danas predsjednik Medeničinog Apelacionog suda.
U inicijativi za razrješenje Akovića, koja je prethodila njegovoj ostavci, piše kako je navodno „nesavjesno radio svoj posao” u prvom sudskom procesu za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića. Prije podnošenja ove inicijative, tvrdio je Aković u razgovoru za Monitor, Dujović ga je ,,u četiri oka” obavijestio kako je „pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za njegovu smjenu, da on to ne želi da učini, ali da će u protivnom i protiv njega biti podnijet prijedlog za razrješenje”. „Savjetovao mi je da se sastanem s predsjednicom Vrhovnog suda, da popričam s njom ili da podnesem ostavku”, saopštio je Aković i dodao da je ,,njegove prijedloge odlučno odbio”.
Na sjednici Sudskog savjeta, pod predsjedništvom Vesne Medenice, usvojena je Dujovićeva inicijativa i pokrenut je postupak razrješenja Lazara Akovića. On je, takođe, momentalno suspendovan, mada Zakon o Sudskom savjetu takvu mogućnost ne navodi kao imperative.
Ovom procedurom pred Sudskim savjetom su otvorene brojne dileme, piše tada Monitor, a najvažnija među njima je ona koju potencira Aković: ,,Vrhunac apsurda je činjenica da je, navodni, povod za moje razrješenje postupanje u predmetu u kome presuda nije pravosnažna i koja će se tek naći pred Apelacionim sudom”.
Očekivano, i baš kao što je Vesna Medenica dalekovido ,,predvidjela”, presuda Lazara Akovića oborena je na Apelacionom sudu.
Na novom suđenju, vijeće sutkinje Slavke Vukčević je izreklo maksimalne kazne optuženim izvršiocima i inicijatorima ubistva inspektora Šćekića, ali je – za razliku od Akovića koji ih je osudio i za zločinačko udruživanje – Vukčevićeva optužene oslobodila za to krivično djelo i osudila ih samo za podstrekivanje i izvršenje teškog ubistva.
Ponovila se, potom, priča na Apelacionom sudu. Samo što je u predigri donošenja te odluke, ulogu Mušike Dujovića preuzeo potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković. Prvo je, dakle, Sudski savjet pod komandom tandema Marković-Medenica pokrenuo postupak za razrješenje i praktično prinudio Slavku Vukčević da podnese ostavku, a potom je Vijeće Apelacionog suda ukinulo njenu presudu u ,,slučaju Šćekić”. Ukinute su, dakle, presude optuženima ali je – obratite pažnju – Apelacioni sud potvrdio onaj dio presude u kojoj se optuženi oslobađaju tereta za zločinačko udruživanje.
Osuđujuća presuda optuženima za ubistvo Slavoljuba Šćekića ukinuta je, nedavno, po treći put. Sve ide ka tome da će na sljedećem suđenju, u nedostatku dokaza, Ljubo Bigović, Saša Boreta i družina biti oslobođeni svih optužbi. Potom će krenuti procesi za naknadu štete koju su opasni momci sa crnogorskog primorja pretrpjeli zbog višegodišnjeg zadržavanja u Spužu. Otprilike, baš onako kako je svoju dangubu naplatio i Beranac Vuk Vulević, sumnjičen za bezbroj krivičnih djela u Crnoj Gori, SCG i Evropi – od šverca kokaina sa Vuksanom Cemovićem, do učešća ili saučesništva u ubistvima Duška Jovanovića, Slavoljuba Šćekića, Faiza Kadrića (u Cirihu)…
Identičnu priču koju nam pričaju istrage i (ponovljena) suđenja za ubistva Jovanovića i Šćekića, pronalazimo i u slučajevima Zavala, Telekom, Prva banka, ili ,,paketu” sudskih procesa vezanih za ratne zločine počinjene na teritoriji Crne Gore tokom raspada SFRJ (Morinj, Bukovica, Kaluđerski Laz, deportacija izbjeglica).
U svakom od njih Medenica je – kao VDT ili predsjednica Vrhovnog suda – igrala makar glavnu epizodnu ulogu. Zahvaljujući kojoj je svaki od pomenutih procesa, do danas, ostao bez pravosnažne osuđujuće presude. Naravno, Medenica uvijek ima alibi (čak i onda kada njeni podređeni donesu odluku da se za javnost zatvori suđenje ubici njenog zeta i njegove prijateljice – koje je ubio njen muž).
Evo kako to izgleda. U izvještaju Evropske Komisije o Crnoj Gori za 2010. godinu piše, kratko i jasno: „Postoji zabrinutost u vezi sa efikasnošću i odgovornošću pravosuđa”. U interpretaciji Vesne Medenice navodi EK dobijaju potpuno drugačije značenje: ,,Pravo da vam kažem, nama je najbitnije to što je EK konstatovala napredak crnogorskih sudova u dijelu rješavanja zaostalih predmeta i u dijelu poboljšanja efikasnosti”, kazala je predsjednica Vrhovnog suda studentima prava na državnom Univerzitetu.
A ovih dana nam poručuje: ,,Mislim da će sljedećih pet godina biti mnogo teže za sudsku vlast, mnogo zahtjevnije i složenije, jer ulazimo u nov reformski proces koji je diktiran pregovaračkim poglavljima 23 i 24″. Kome treba prevod – Medenica brine da će se briselska birokratija pokazati imuna na trikove pomoću kojih je manipulisala ovdašnjim javnim mnjenjem. Zato unaprijed tvrdi pazar: ,,Mi koji nosimo sudijsku odoru moramo imati prava”. Obaveze ne pominje. One, i onako, nijesu javne.
Odbrana vlasti
Medenica se zimus obratila Ustavnom sudu tražeći da obori propis kojim se, prema njenoj procjeni, ,,suprotno ustavnoj podjeli vlasti Skupština direktno miješa u nadležnosti sudskih organa”, nakon što je opozicija potpomognuta glasovima SDP-a usvojila Zakon o zaštiti državnih interesa u metalurško-rudarskom kompleksu.
Ustavni sud je, svega tri mjeseca nakon podnošenja te inicijative, izašao u susret zahtjevu iza koga su stajali probrani ekonomski, pravni i politički autoriteti: Milo Đukanović, Vesna Medenica i Filip Vujanović. Advokati Damira Mandića na odluku istog suda čekali su duže od četiri godine.
Zanimljivo – ovo je bio prvi put u minulih 11 godina (Medenica je VDT od jula 2003) da je bivšoj VDT i aktuelnoj predsjednici Vrhovnog suda zasmetao politički uticaj na rad ovdašnjeg pravosuđa. Primjera radi, kada je nekadašnji predsjednik SO Pljevlja i poslanik DPS-a Filip Vuković obznanio kako on „ne bi rekao gdje se Darko Šarić nalazi ni kada bi znao”, uz sud da je „afera Šarić preuveličana”, a da su to „korektni momci”, Medenica je lakonski ocijenila da Vukovićeva izjava „nije opasna za vladavinu prava u Crnoj Gori”.
Zoran RADULOVIĆ
FELJTON4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
BAŠTE BRIGANJA4 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice