Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica je bila jasna: najveći problemi našeg pravosuđa tiču se metara kvadratnih i sličnog. Na nedavno postavljeno pitanje – koji su najozbiljniji problemi ovdašnjeg pravosudnog sistema – pomenula je ,,nedostajuća sredstva za nadogradnju i tehničko unapređenje”, nekakvog ,,PRIS”-a, niske zarade sudske administracije, neujednačene zarade sudija u odnosu na druge javne funkcionere, pa izdvojila, navodeći listu neophodnog za poboljšanje: “… A naročito unaprijede radni prostori i uslovi za naš nesmetan rad”.
Kazala je, onda, za istoriju: ,,Rad sudova na koruptivnim predmetima nas ne opterećuje, već upravo predstavlja prioritet. U predmetima tzv. visoke korupcije donijete su prvostepene osuđujuće presude koje nijesu pravosnažne iz razloga što su u toku žalbeni postupci. Međutim, ne smijemo zanemariti činjenicu da su koruptivni predmeti složeni, sa velikim brojem optuženih i dokaza koje je potrebno provesti, a da su prostorni kapaciteti Višeg suda u Podgorici u kojem se sude predmeti visoke korupcije više nego ograničeni”.
Pojasnila je, dodatno, riječima da u cijelom sudu postoje svega dvije sudnice, što govori o tome, kako je rekla, da je raspored suđenja u svim predmetima, pa i u predmetima Specijalizovanog odjeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala, visoke korupcije, terorizma i ratnih zločina uslovljen terminom kada je sudnica slobodna, što je u državi koja pretenduje da bude članica EU nedopustivo jer limitira rezultate rada suda.
Nema što: sve krupne ribe u Crnoj Gori bile bi iza rešetaka, samo da su sudnice veće površine. Sve ostalo imamo: politička volja je, čitamo između redova, odavno tu, samo da sredimo te prostorne kapacitete.
Medenicu, ipak, demantuje ako ništa drugo onda posljednji izvještaj Evropske komisije, za ovu godinu. Tamo – u dijelu koji se tiče pravosuđa, Pravosuđe i temlejna prava – ne zatičemo posebno naglašavanje prostora kao problema (stoji doduše da ,,prostorni kapaciteti nijesu adekvatni”), ali se više bave politikom i – korupcijom, kao uzrocima.
Tamo piše, u uvodnoj riječi: ,,Crna Gora je umjereno spremna za primjenu pravne tekovine EU i evropskih standarda u ovoj oblasti i, u cjelini posmatrano, ostvarila je određeni napredak.” Dakle, veoma tanko: ,,umjereno”, ,,određeni”… Pa, direktno: ,,Korupcija i dalje preovladava u mnogim oblastima i nastavlja da bude ozbiljan razlog za zabrinutost.” Tu nema diplomatisanja kao u prethodnoj rečenici: ,,Ozbiljan razlog za zabrinutost”. Korupcija.
U dijelu naglašenih preporuka za narednu godinu ne pominju se prostorni kapaciteti. Piše da bi Crna Gora naročito trebala da: ojača nezavisnost, odgovornost i ukupnu učinkovitost pravosudnog sistema; uspostavi bilans ostvarenih rezultata u pogledu istraga, procesuiranja i osuđujućih presuda u slučajevima korupcije, posebno kada je riječ o korupciji na visokom nivou, kao i da ojača kapacitete za obavljanje finansijskih istraga; izbalansira napredak u usklađivanju zakonodavstva s ojačanim institucionalnim kapacitetima, naročito kada je riječ o borbi protiv diskriminacije, zatvorskom sistemu i zaštiti manjina; osigura učinkovite kazne za kršenje ljudskih prava.
Pa još: jačanje nezavisnosti i profesionalizma pravosuđa kroz punu primjenu novih sistema zapošljavanja, ocjenjivanja i unapređenja; jačanje kapaciteta Sudskog i Tužilačkog savjeta, uključujući jačanje kapaciteta za strateško planiranje budžeta i ljudskih resursa…
Vratimo se sada na Medenicu i njeno izvještavanje o temeljnim manjkavostima pravosudnog sistema.
Kaže ona da nije zanemarljivo ni odsustvo finansijske nezavisnosti sudstva, neriješena stambena pitanja najvećeg broja sudija i loš materijalni status sudske administracije.
,,Od sudstva se puno očekuje, a malo mu se daje. Zbog toga je neophodno da se uz podršku izvršne i zakonodavne vlasti poboljša finansijski položaj zaposlenih u sudovima, a naročito unaprijede radni prostori i uslovi za naš nesmetan rad”. Naročito, dakle, radni prostori.
Ali, što očekivati od pravosuđa, kada prva osoba pravosuđa – uzmimo za primjer samo ono do čega je došao Monitor – ne želi, do danas, javnosti da položi račune zbog sumnjive operacije koju je mimo procedura obavila u Švajcarskoj (Medenica ispravila leđa preko naše grbače, Monitor, 20. septembar 2013. godine).
Ona se, prema podacima našeg lista, početkom te godine podvrgla hirurškoj intervenciji zbog diskus hernije u Švajcarskoj o trošku crnogorskih građana, iako na to nije imala pravo, jer nije ispoštovala predviđene procedure. To joj je, putem svog ministarstva, omogućio bivši ministar zdravlja Miodrag Radunović.
Najkraće: njena operacija u Švajcarskoj poreske obveznike koštala je, prema podacima do kojih je ranije došao naš list, oko 28.000 eura, dok se ta vrsta, najčešće rutinske intervencije, više nego uspješno obavlja u Crnoj Gori, ali i Srbiji, po desetostruko nižoj cijeni!
Tada smo pitali Medenicu, zašto se operisala u Švajcarskoj, kada se ta vrsta intervence rutinski vrši u Crnoj Gori ili Srbiji, kao i zbog čega je zaobišla standardnu proceduru, pa se, tek nakon operacije u Švajcarskoj obratila Fondu zdravstva? Pitali smo i koliko je intervencija koštala?
Medenica nije odgovorila, dobili smo odgovor Vrhovnog suda, bolje – izbjegavanje odgovora:
,,Imajući u vidu odredbe zakona o zaštiti podataka i Zakona o pravima pacijenata, Vrhovni sud Crne Gore ne raspolaže evidencijom niti može dati informaciju o eventualnim intervencijama i zdravstvenom stanju sudija Vrhovnog suda, pa samim tim ni podatke o zdravlju predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Napominjemo da lični podaci koji se odnose na zdravstveno stanje fizičkog lica, predstavljaju posebnu kategoriju ličnih podataka i isti se mogu obraditi samo uz izričitu saglasnost lica čiji se podaci obrađuju.”
Narečeno je tek ilustracija, jedna od mnogih, koja ilustrativno demonstrira sa koliko se odgovornosti prema javnosti nastupa sa čelnih pozicija crnogorskog pravosuđa.
Onda i ne čudi što se organizovani kriminal pravda malom površinom sudnica Višeg suda.
Marko MILAČIĆ