Smatram da odbijanje predsjedavajućeg Skupštine da sazove sjednicu predstavlja kršenje Ustava. Ali, zakazivanje sjednice od strane potpredsjednika bila bi još jedna improvizacija bez jasnog pravnog osnova. Nažalost, u Crnoj Gori institucije ne obezbjeđuju vladavinu prava, pa na jedno nezakonito ponašanje kao odgovor, po pravilu, uslijedi drugo takvo ponašanje

MONITOR: Mandatar Dritan Abazović najavio je da će uskoro saopštiti epilog pregovora o sastavu manjinske vlade. Kako vidite proces pregovora, ali i kapacitete tog modela?

RADULOVIĆ: Očigledno je da je intencija pregovora bila da se tzv. manjinskoj vladi obezbijedi veća podrška od 41 poslanika. Mislim da to jeste važno i zbog eventualne deblokade pravosuđa, koja predstavlja ozbiljan problem i prepreku za ostvarenje napretka Crne Gore u ključnim oblastima. Nesporno je da Crna Gora godinama ima slabe institucije, ali gore od slabih institucija je da ih nemamo nikako. Deblokada pravosuđa je mnogo važna upravo i sa aspekta kapaciteta tzv. manjinske vlade. Nijedna vlada neće imati kapaciteta da ostvari napredak ako se ne deblokira pravosuđe i ako institucije ne budu u punom kapacitetu.

MONITOR:  Ako pregovori uspiju, sljedeća prepreka o kojoj se u posljednje vrijeme mnogo govori, je odbijanje v.d. šefa parlamenta Strahinje Bulajića da zakaže sjednicu parlamenta na kojoj bi izbor vlade potvrdio. Ima li pravnog lijeka tome?

RADULOVIĆ: Za svaki problem mora postojati pravni lijek, ali kada imate slabe institucije ili kada su one u blokadi i kad su pod političkim uticajem, onda dolazimo do toga da institucije ne funkcionišu i onda primjena Ustava i zakona, pa i uopšte funkcionisanje sistema, zavise od trenutne volje nekog pojedinca ili partije. Tako je bilo za vrijeme vladavine DPS-a, a isto tako je i od kada DPS nije na vlasti. Crna Gora nema zakon o skupštini i zakon o vladi. Ni bivša, a ni aktuelna vlast, nijesu pokazale interes da se ti propisi donesu jer očigledno tako lakše ostvaruju lične i partijske interese.

Međutim, član 90. Ustava jasno propisuje da prvo redovno zasjedanje počinje prvog radnog dana u martu. Takođe, shodno Poslovniku Skupštine CG, kolegijum predsjednika Skupštine planira rad zasjedanja i sjednica Skupštine. Predsjednik saziva sjednicu i stara se o primjeni Poslovnika. On predstavlja Skupštinu, a ne političku partiju. Dakle, sazivanje sjednice Skupštine ne zavisi, niti smije zavisiti, od volje predsjedavajućeg, odnosno od volje i interesa političke partije koju on predstavlja. Zbog toga smatram da odbijanje predsjedavajućeg da sazove sjednicu predstavlja kršenje Ustava Crne Gore.

Osim toga, Skupština se ne može blokirati zato što se nekom pojedincu ili partiji ne sviđa odluka ili akt koji bi trebalo da se donesu. Nedopustivo je da rad najvišeg organa vlasti zavisi od volje jednog pojedinca, bez obzira o kome se radi i iz koje političke partije on dolazi. Na taj način, pored svojevrsne blokade pravosuđa, sada imamo i blokadu Skupštine. Ne znam da li je nekome bio politički cilj da se sistem i država potpuno blokiraju, ali sigurno da takvo ponašanje predstavlja zloupotrebu službenih ovlaščenja. Pravni lijek za takav problem treba da bude reakcija institucija koje treba da obezbijede primjenu zakona. Sve dok se to ne desi, akteri na političkoj sceni neće prestati da štite lične i partijske interese i uvjek će tražiti način da blokiraju rad institucija, a institucije će i dalje biti taoci njihove političke trgovine i međusobnih ucjena.

MONITOR: Kako vidite stav mandatara da u tom slučaju ima pravo da sjednicu zakaže potpredsjednik parlamenta?

RADULOVIĆ: Zakazivanje sjednice u suštini jeste pitanje tehničke prirode, posebno ako postoji kvorum za rad Skupštine. Ipak, prema Poslovniku, u slučaju privremene spriječenosti, predsjednika Skupštine zamjenjuje potpredsjednik. U konkretnom slučaju, ne može se govoriti o tome da je predsjedavajući privremeno spriječen da zakaže sjednicu. On nije spriječen, već odbija da to uradi. Zato mislim da bi zakazivanje sjednice od strane potpredsjednika bila još jedna improvizacija bez jasnog pravnog osnova. Na žalost, u Crnoj Gori institucije ne obezbjeđuju vladavinu prava, odnosno primjenu zakona, pa na jedno nezakonito ponašanje kao odgovor, po pravilu uslijedi drugo takvo ponašanje. Na taj način funkcioneri su napravili jedan ,,začarani krug” protivpravnog ponašanja gdje im je često za kršenje zakona jedini ,,argument” da je takva praksa postojala i ranije. Tako čujemo da i nedavno razriješeni predsjednik Skupštine nije zakazivao sjednicu kada to nije bilo u interesu njegove partije, a na isti način su se ponašali i njegovi prethodnici za vrijeme vladavine DPS-a. Da su nadležne institucije, prvenstveno državno tužilaštvo, tada radili svoj posao, siguran sam da danas mi ne bismo govorili o tome šta da radimo kada jedan pojedinac po nalogu svoje partije blokira rad Skupštine. Zato imamo nastavak loše prakse i nesmetanog kršenja Ustava i zakona i zato aktuelna vlast veoma podsjeća na vladavinu DPS-a.

MONITOR: Iz Brisela je stiglo podsjećanje da od prošlogodišnjeg Izvještaja, Crna Gora nije mrdnula na evrointegracijskom putu. Posebno se apostrofiraju poglavlja 23, 24. Kako vidite situaciju u oblasti pravosuđa? Faktički govorimo o blokadi.

RADULOVIĆ: Prethodna vlast jeste odgovorna zbog toga što nijesmo imali dovoljno jake, profesionalne i nezavisne institucije. Međutim, nova vlast nije
uradila ništa da se stanje promijeni nabolje. Naprotiv, krajnje neodgovornim odnosom i manifestacijom da su uski partijski i lični interesi najvažniji, sve je postalo predmet političke trgovine, ucjena i pokušaja stavljanja pravosuđa pod političku kontrolu, umjesto da se radi na jačanju njegove profesionalnosti i nezavisnosti. U v.d. stanju je Vrhovni sud kome je donedavno nedostajalo dvije trećine sudija, u v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, u v.d. stanju je i Upravni sud, Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu, a Ustavni sud je na granici funkcionalnosti.
Tužilački savjet je skoro pola godine bio u blokadi zbog neodgovornog
ponašanja tadašnjeg predsjednika Skupštine, a kada je konačno formiran i počeo sa radom ojačao je ranije sumnje da će i novi sastav biti pod političkim uticajem.

Zato ne treba da iznenađuje činjenica da je u posljednjem izvještaju Evropske komisije oblast pravosuđa najgore ocijenjena, da u toj oblasti nije ostvaren napredak, da ključne reforme stagniraju i da se još čeka na važna imenovanja. Kao što ne iznenađuje ni podsjećanje Brisela da od prošlogodišnjeg izvještaja takođe nema pomaka.

MONITOR: Nije samo pravosuđe u blokadi, već i mnoge druge ključne institucije. Hoće li tu situaciju moći popraviti manjinska vlada, uz podršku DPS-a, koji je glavni krivac stanja u pravosuđu i institucijama?

RADULOVIĆ: Tako je. Pored svojevrsne blokade pravosuđa, Vlada kojoj je izglasano nepovjerenje ne funkcioniše u punom sastavu i donosi, najblaže rečeno, problematične odluke. Trenutno imamo i blokadu rada Skupštine. Tako smo, umjesto slabih institucija, dobili nešto još gore – blokadu ključnih institucija sistema. Vjerujem da tzv. manjinska vlada može popraviti takvu situaciju ako njen sastav pokaže volju da to uradi, ali za to je potrebna i podrška većine u parlamentu. DPS jeste najodgovorniji za stanje u pravosuđu i institucijama sistema, ali treba reći i da nova vlast nije ni pokušala da to stanje popravi. Naprotiv, može se reći da su i pravosuđe i institucije u još gorem stanju nego što su bili za vrijeme bivše vlasti.  Zato je dobro da je Vlada pala, ali dobro je i što DPS više nije u mogućnosti da odlučujuće utiče na procese. Da nije tako, DPS bi bio dio buduće izvršne vlasti. U svakom slučaju, rekao bih da je tzv. manjinska vlada iznuđeno rješenje, a vrijeme će veoma brzo pokazati da li će ona biti spremna i da li će uopšte moći da pokrene reformske procese.

MONITOR:  Koliko je današnjem stanju doprinijela postavgustovska vlast ?

RADULOVIĆ: Rekao bih prilično. Nova vlast nije opravdala očekivanja. Ključne institucije su u blokadi ili na granici funkcionalnosti, a partitokratski i klijentelistički sistem koji je uspostavio DPS, nova vlast nije ni pokušala da demontira. Naprotiv, u brojnim segmentima nastavili su da vladaju na isti ili sličan način kao što je i DPS radio. Klijentelizam, nepotizam i partijsko zapošljavanje karakteristike su i nove vlasti. Stiče se utisak da nova vlast nije imala namjeru da mijenja sistem, već da su u brojnim segmentima pokazali namjeru da preuzmu isti sistem i da ga zloupotrebljavaju na isti način kako je to činio DPS. Dodatno, posljednji Izvještaj o napretku bio je lošiji nego svi prethodni, a za takvo stanje je svakako odgovorna nova vlast.

MONITOR: Aktuelna Vlada ne uspjeva da donese odluku o sankcijama Rusiji, zbog rata u Ukrajini. Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Nedavno smo čuli, možda malo neopreznu, izjavu premijera da je on imao samo jedan politički cilj i da je taj cilj ostvario – izmjenu Zakona o slobodi  vjeroispovijesti. Taj cilj ostvaren je odmah po konstituisanju Vlade, pa se postavlja pitanje šta je premijer radio više od godinu dana nakon što je ostvario svoj jedini cilj i koje i čije ciljeve je eventualno ostvarivao u tom periodu. Izgleda da u timu koji je on birao nema većine za donošenje odluke o sankcijama Rusiji, što pokazuje da premijer i njegova Vlada nijesu bili iskreni kada su tvrdili da će poštovati sve međunarodne obaveze, jačati i unaprjeđivati saradnju sa NATO savezom i realizovati reforme neophodne za punopravno članstvo Crne Gore u EU. To je samo jedan od brojnih pokazatelja da su premijer i Vlada pričali jedno, a radili nešto sasvim drugo.

MONITOR:  Kako vidite Crnu Goru u svjetlu rata u Ukrajini? Kakvi se uticaji mogu očekivati na nas, ali i region?

RDULOVIĆ: Ekonomske posljedice rata u Ukrajini već su očigledne i kod nas, ali i u regionu i čitavoj Evropi. Nadam se da drugih uticaja neće biti i da će, u slučaju i da se dese, Crna Gora i zemlje u regionu uspjeti da izbjegnu i spriječe destabilizaciju. Određena bezbjednosna prijetnja za region svakako da postoji, ali ona ne mora da bude rezultat uticaja Rusije. Političke partije mogu i ovaj ratni sukob koristiti za populizam i u interesu jačanja svog političkog rejtinga. Neodgovornost političara i nedostatak kulture javnog dijaloga i ponašanja uopšte, mogu biti veća prijetnja destabilizaciji prilika nego eventualni uticaj sa strane.

Milena PEROVIĆ