Crnogorskim pravosuđem godinama upravlja autokratski i to od strane kadrova koji su, rekao bih, po pitanju stručnosti i profesionalnosti daleko od nivoa potrebnog za jednog sudiju
MONITOR: Procesi koji se tiču oduzimanja imovine Svetozara Marovića i njegove porodice, većinom još traju. Istovremeno, Marović je i dalje van zemlje, i bez dana odslužene zatvorske kazne. Da li bi za ovakav ishod procesa, koji je predstavljan kao nevjerovatan uspjeh pravosuđa, trebalo u stvari da odgovara neko od nadležnih?
RADULOVIĆ: Slučaj Svetozara Marovića pokazuje potpunu neefikasnost pravosudnog sistema u Crnoj Gori i potpuni nedostatak volje za suzbijanje korupcije na visokom nivou. Podsjetiću da su Marovići prodavali svoju imovinu u vrijeme kada je tužilaštvo tvrdilo da vodi finansijsku istragu. Takođe, tužilaštvo nije uradilo ništa povodom činjenice da je Đorđina Marović imala preko tri miliona eura na računu u HSBC banci u Švajcarskoj, iako je prošle godine objavljeno da je Specijalno tužilaštvo iz Švajcarske dobilo potvrdu te informacije. Uz činjenicu da je Marovićima omogućeno da izbjegnu izdržavanje smiješno malih kazni, nesporno je da bi svi službeni akteri postupka koji su to omogućili, mislim da tužioce i sudije, morali odgovarati za ovakav ishod postupka.
MONITOR: Neodgovornost nadležnih za loše rezultate u borbi protiv korupcije i kriminala inace je praksa. Niko nije odgovarao, niti je pozvan na odgovornost, zbog palih optužnica koje će građane koštati desetine miliona eura. Tužiocima i sudijama to ne smeta čak ni u napredovanju u karijeri. Ko je za to odgovoran, vrh pravosuđa?
RADULOVIĆ: Jasno je da je odgovornost u vrhu tužilaštva i sudstva. Ako, na primjer, specijalni tužilac u postupku protiv Duška Šarića istome stavi na teret krivično djelo koje nije bilo propisano u vrijeme izvršenja, ako mu stavi na teret radnju koja ne predstavlja krivično djelo i ako ga tereti za pranje novca i istovremeno se ne bavi utvrđivanjem porijeka tog novca, onda je oslobađajuća presuda bila jedini mogući ishod postupka. Takođe, sud je u ovom postupku potvrdio tako manjkavu optužnicu i omogućio vođenje postupka koji je morao ishodovati oslobađajućom presudom. Takvi propusti onemogućili su i da se optuženima ikada više sudi za ova krivična djela, ali i da im se ispate milionski iznosi štete. Razlozi za takve propuste mogu biti u neznanju tužilaca i sudija i/ili su u pitanju neki drugi motivi i razlozi za oslobađanje optuženih koji ukazuju na krivičnu odgovornost, ali je nesporno da odgovornost postoji.
MONITOR: Umjesto svega, kadrovi u pravosuđu postaju “vječiti”. Sudski savjet nedavno je izabrao predsjednike pojedinih osnovnih sudova, iako su oni već na tim dužnostima bili po dva i više mandata, a neki čak birani i po sedam puta. Šta je posljedica svega toga?
RADULOVIĆ: Posljedica toga može biti samo održavanje statusa quo i to je vjerovatno interes onih od čije volje zavisi izbor, napredovanje i karijera tužilaca i sudija. Neću reći nikakvu novost ako kažem da se crnogorskim pravosuđem godinama upravlja autokratski i to od strane kadrova koji su, rekao bih, po pitanju stručnosti i profesionalnosti daleko od nivoa potrebnog za jednog sudiju. Nedavno smo čak čuli izjavu Vesne Medenice na sjednici Sudskog savjeta povodom činjenice da je jedini kanadidat za predsjednika Vrhovnog suda, kada je ironično konstatovala da je ostale sudije prepala pa neće da se prijave. Mislim da takva izjava i njen izvjestan ponovni izbor ozbiljno kompromituju crnogorsko sudstvo i ujedno ponižavaju svakog časnog sudiju.
MONITOR: I policija se vraca na staro. Koliko će kadrovi poput Zorana Lazovića pomoci borbi protiv korupcije i kriminala?
RADULOVIĆ: Neozbiljno je očekivati da kadrovi poput Zorana Lazovića ili Veselina Veljovića mogu dati doprinos borbi protiv korupcije i kriminala. Uostalom, dugo godina imali su priliku da se dokažu na tom polju, a jedino što su uspjeli jeste da za svoja imena i zakonitost u radu vežu ozbiljne sumnje.
MONITOR: Kako vidite nedavnu ocjenu specijalnog tuzioca Milivoja Katnica u parlamentu da tuzilastvo brani sve gradjane jednako, pa i Nebojšu Medojevića “kad su ga šamarali kao ženturaču”?
RADULOVIĆ: Na žalost, ogromni propusti i nedostaci u radu Glavnog specijalnog tužioca nijesu predmet javnih rasprava, prije svega stručnih. Umjesto toga, glavna tema u javnosti su njegove izjave koje imaju političku, ličnu ili neku drugu konotaciju i koje nerijetko postaju predmet ismijavanja. Selektivna primjena zakona, više nego sumnjivi sporazumi koje tužilaštvo zaključuje sa okrivljenima za krivična djela korupcije, nedostatak razultata po pitanju suzbijanja korupcije i posebno po pitanju oduzimanja imovine stečene kriminalnom djelatnošću predstavljaju teme koje zaslužuju ozbiljnu analizu i ocjenu.
MONITOR: Proces koji je pokrenuo MANS konačno je rezultirao presudom kojom se ukida sporazum između MUP-a i Agencije za nacionalnu bezbijednost o neograničenom pristupu podacima građana. Koliko je ta presuda važna?
RADULOVIĆ: Smatram da presuda jeste važna kao jedan od primjera da sud mora da štiti zakonitost i osnovna ljudska prava i slobode. Prije par godina mi smo vodili jedan sličan postupak u kome je utvrđena ništavost sporazuma Uprave policije i mobilnog operatera, a po kome je policija imala stalni i neograničen pristup svim podacima u posjedu mobilnog operatera. Na žalost, ni taj sporazum, kao ni ovaj između ANB-a i MUP-a nije dao nikakve rezultate u suzbijanju kriminala, ali je omogućio neograničeno kršenje osnovnih ljudskih prava građanima koji nijesu osumnjičeni ili okrivljeni za neko krivično djelo. Takvoj praksi mora se stati na kraj i ovakve sudske presude su jedan od koraka u tom pravcu.
Milena PEROVIĆ KORAĆ