Veselin Pejović, vlasnik nikšićke kompanije Uniprom koja je zagospodarila KAP-om iako nije isplatila punu cijenu za Kombinat, našao se na listi kandidata za Trinaestojulsku nagradu.
Iako su ovu nagradu i ranije pratile kontroverze oko kandidata i laureata, nikada za nju nije bio kandidovan neko osuđen za nasilje poput Pejovića.
Vlasnik Uniproma fizički je, lani u februaru, napao lidera PZP, poslanika Nebojšu Medojevića na beogradskom aerodromu, dok je bio u društvu supruge. Medojević je kritikovao prodaju KAP-a Pejoviću. Nakon što je crnogorski premijer javno pokazao razumijevanje za gubljenje živaca Pejovića, osuđujući Medojevićeve kritike, Pejović je u Osnovnom sudu u Podgorici tek uslovno kažnjen za napad.
Pejović je u vrijeme napada na aerodromu bio u društvu premijerovog prijatelja tajkuna Zorana Ćoća Bećirovića, i advokata Zorana Vukčevića. On je najprije udario Medojevića u glavu, a potom nasrnuo metalnom šipkom na njega. Nasilje je pravdao ovako: ,,Pljunuo sam i ošamario Medojevića kao što se biju žena i dijete”.
Pejović je oživio moderni crnogorski san: tučeš, prijetiš, posluješ povlašćeno i budeš kandidovan za Trinaestojulsku.
Monitoru su iz Ministarstva kulture saopštili da je Pejovića za nagradu predložio Kombinat aluminijuma, dok su se među onima koji su izjašnjenjima podržali kandidaturu našle dvije državne i jedna Pejovićeva kompanija.
,,Prijedlog za Veselina Pejovića podnio je Kombinat aluminijuma Podgorica, glavni menadžer Nebojša Dožić, a mišljenje na prijedlog su dali Montecargo, izvršni direktor Milivoje Pavićević; Luka Bar, izvršni direktor Slobo Pejović; Gradir Montenegro d.o.o Nikšić, predsjednik borda direktora Andrzej Szary, a odnosi se na ostvarene rezultete u privredi”, navodi se u odgovoru našem listu koji je potpisala Milena Radenović iz službe opštih poslova Ministarstva. Montecargo i Luka su u vlasništvu države, dok je Gradir bivša Pejovićeva kompanija zbog koje mu se sudi pred Privrednim sudom.
Prijedlog će razmatrati žiri koji je imenovala Skupština. Predsjednik žirija, prof. dr Dragan K. Vukčević, i članovi: prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica, prof. dr Milenko Popović i prof. dr Ilija Vujošević. Ivanović, jedan od članova žirija za dodjelu nagrade je predsjednik borda Luke Bar, koja je podržala Pejovićevu kandidaturu.
Iz Ministarstva su naveli da je kandidatura podnijeta u skladu sa uslovima i roku koji su propisani. Navodno, kako su objavili mediji, nije bilo prepreke za Pejovićevu kandidaturu pošto Zakon o državnim nagradama ne predviđa da se ne može kandidovati osuđivana osoba. Teško da je zakonodavcu moglo pasti na pamet da takva ograničenja moraju biti formalizovana kada su u pitanju najviša priznanja. Istina, u modernim crnogorskim vremenima, nije lako naći ,,uspješnog privrednika” bez dosijea.
Iz Ministarstva nijesu naveli u odgovorima za naš list, iako smo tražili, detalje obrazloženja za Pejovićevu kandidaturu, odnosno koje su to njegove poslovne uspjehe predlagači naveli kao preporuku za državnu nagradu.
Vlasnik KAP-a je tipični predstavnik Đukanovićevog biznisa – strateški partner sa istorijom nasilničkog ponašanja. Nasilništvo mu je gomilalo milione. Na krilima tranzicije je od konduktera dogurao do kupca jednog od najvećih crnogorskih preduzeća.
Počeo je da posluje kasnih osamdesetih radeći sa otpadom, da bi tokom Đukanovićeve ere posao proširio na hotelijerstvo, poslove s rudnicima, sve do KAP-a. Protiv Pejovića je za to vrijeme podnešeno više krivičnih prijava za raznorazno siledžijstvo u poslovanju.
Samo 2013. godine protiv njega je podnijeto pet krivičnih prijava zbog prijetnji i pokušaja iznude. Prijave su podnijeli investitori na Zavali Igor Peljuhno i Naum Emilfarb, koji su tada zatražili od Đukanovića i institucija da ih zaštite od Pejovića, jer se, kako su naveli u pismima, boje za svoj život. Na Jutjubu još postoji snimak Pejovića kako lomi rampu na Zavali, a potom sa obezbjeđenjem upada u dvije vile. Pejović je potvrdio da je prijetio investitorima ,,jer su htjeli da me prevare i promijene postignuti dogovor “.
,,Iščupaću ti srce ako odmah ne dođeš u Budvu”, naveo je Peljuhno u prijavi prijetnje koje su mu upućene, tvrdeći da ih je Pejović presreo na parkingu kolašinskog ski centra. ,,Počinje da me udara i psuje. Rekao mi je da neću imati mira u Crnoj Gori i gura me u svoj automobil da potpišem neki papir. Govorio mi je da mu dugujem 900 hiljada. Sa njim je bio advokat Zoran Vukčević, koji mi je kazao da će mi svaki dan biti ovakav”.
Poslanik Novica Stanić optužio je 2012. godine Pejovića da mu je prijetio nakon što je u parlamentu pomenuo Pejovićeve poslove na sjeveru.
Pejović je bio suvlasnik kompanije Gradir Montenego koja je gazdovala rudnikom Šuplja stijena u Pljevljima. Crvenu vrpcu presjekao je Đukanović. Dok je vodio rudnik, jedan od zapošljenih podnio je prijavu tužilaštvu tvrdeći da ga je Rajko Kovačević, poslovođa i Pejovićev kum, tjerao da glasa za DPS. Kovačević je to potvrdio, ali se pravdao da je to navodno radio u šali. Pejovića su radnici optuživali i za nezakonite otkaze koje su dobili nakon što su tražili povišice, pozivajući se na težak posao koji im narušava zdravlje. Siledžijski, u svom stilu, Pejović ih je otpustio uz obrazloženje da im se dalje ne narušava zdravlje.
Gradir je Pejovića podržao u trci za Trinaestojulsku nagradu, dok pred sudovima još traje spor između njega i nekadašnjeg partnera u toj kompaniji koji ga je takođe tužio za siledžijstvo, o čemu je Monitor već pisao.
Slovenački biznismen Franc Riemer, jedan od najbogatijih Slovenaca i bivši stopostotni vlasnik Gradira, tereti Pejovića da mu je prevarom preoteo kompaniju oštetivši ga za najmanje osam miliona eura, ne računajući zaradu koju je Pejović ostvario nakon što je rudnik nedavno za 60 miliona eura prodao Poljacima. Riemer je protiv Pejovića, advokata Zorana Vukčevića i izvršnog direktora NLB Montenegro banke u Podgorici Črtomira Mesariča podnio i krivičnu prijavu Višem državnom tužilaštvu u Podgorici.
Riemer Pejovića i Vukčevića tereti da su pokušali silom i prijetnjama da ga prinude da izađe iz vlasničkog udjela u Gradiru, i da su, pošto u tome nijesu uspjeli, lažnom i nezakonitom dokumentacijom promijenili odnos vlasništva u toj kompaniji u korist Pejovića.
Iako je Reimer jedini uložio novac, a Pejović svega 10 eura, navodi se u prijavi, zbog Pejovićevih konekcija upisani su kao ravnopravni partneri. Pejović se, navodi se u prijavi, Reimeru predstavio kao čovjek sa „jakim vezama u Vladi i predložio da pomogne oko kupovine rudnika “. To je navodno i ispunio: „Pomogao je Riemeru da bez ikakve konkurencije i pod veoma povoljnim uslovima kupi imovinu rudnika”, navodi Slovenac u prijavi. Rudnik koji je kasnije prodat za 60 miliona eura, Reimer je dobio za svega 400 hiljada eura.
Problem je navodno nastao kada je Riemer „otvoreno i iskreno obavijestio partnera Pejovića da je dobio ponudu od porodice Rotšild da im proda rudnik i da je realno očekivati cijenu od oko 230 miliona eura”
„Pejović i Vukčević su po svemu sudeći, tada došli na ideju da Riemera prevarama, iznudama, prijetnjama, falsifikovanjem i korupcijom u Privrednom sudu, eliminišu iz posla i otmu mu vlasništvo”, stoji u krivičnoj prijavi. Slovenac tvrdi da se nakon toga sa njima sastao u hotelu Interkontinental u Beogradu gdje mu Pejović navodno iznosi „šokantnu ponudu” – da mu za njegov udio u kompaniji, koji mu je Riemer poklonio, isplati 10 miliona eura. Tvrdi i da su mu Pejović i Vukčević prijetili fizičkom likvidacijom.
Apelacioni sud je u maju ove godine vratio na ponovni postupak spor između Reimera i Pejovića, nakon što je sutkinja tog suda Mi¬li¬ca Popović presudila u korist Pejovića. Apelacioni sud je presudu Popovićeve pobio zbog, kako je navedeno, bitnih povreda odredbi parničnog postupka.
Pejovićevo poslovanje krase i velika kreditna zaduženja i druge kontrorverze. Ogromna imovina, koju je Pejović krenuo da knjiži početkom 2000-ih, sve od otpada, sva je pod hipotekama. U Srbiji je 2007. godine za dva miliona eura otkupio Partizan Žarkovo, preko čega je postao i vlasnik vrijednih nekretnina u Buljarici. Potom kupuje šećeranu u Ćurpiji za dva miliona eura. U Crnoj Gori ima livnicu, apoteku, hotele na moru i Podgorici. Ta imovina uglavnom je bila založena zbog desetina miliona eura kredita koje je Pejović podizao kod domaćih i inostranih banaka.
Samo na njegovim nekretninama u Budvi, prema evidenciji Uprave za nekretnine, bilo je upisano oko 40 miliona eura kredita, od čega su 23 miliona krediti u NLB u Cirihu. Ostalo su desetine miliona uzetih u NLB Montenegro i Hipo Alpe adria banci.
Pejovićeve kompanije bile su i na spisku sumnjivih kredita koje je Hipo banka izdavala u regionu. Radi se o tri kredita: 5,5 miliona eura koje je Unipromu izdao Hypo Leasing u Crnoj Gori, 2,6 milionaa kod ovdašnje Hipo banke i 1,5 miliona eura koje su Uniprom metali povukli od Hipo banke u Srbiji.
Prema izvještaju NLB Montenegro iz 2011. godine, Uniprom je bio među najvećim dužnicima, sa nenaplaćenim potraživanjima banke od oko tri miliona eura, i kamatom od oko 300 hiljada eura. Monitor je već ukazivao: Pejović je istovremeno jedan od najvećih deponenata banke, sa višemilionskim depozitima. Preko Pejovićevih kompanija su očito u legalne tokove ušli ogromni novci kroz bankarski sektor, dok su njegovi milioni i nekretnine založeni u bankama. Zašto?
Kandidat Pejović je po mjeri ove vlasti. A kad se probije led, nema granica. Za koju godinu možda i Šarić bude na listi.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice