Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠVERC MARIHUANE: Rat u Lazaretu

Objavljeno prije

na

U susjednoj Albaniji dok nastaje ovaj tekst (srijeda popodne) u toku su žestoke borbe između policijskih snaga i narko mafije. Oblast u kojoj se vodi rat zove se Lazaret, a poznata je pod nazivom albanska Kolumbija. Mediji u regionu prenose da su se borbe rasplamsale prije dva dana i da se puca iz svih vrsta naoružanja.

O borbama u Lazaretu najprije je javio albanski portal Top čenel, a prvi podaci govore o zasjedi grupe koja pruža oružani otpor policiji i za koju se vjeruje da je čini deset do petnaest osoba.

Kao što je bio slučaj i ranije, policija nije smjela da uđe u selo i pruži podršku kolegama koji su upali u zasjedu narkomafije, pa je lokalna policija zatražila pomoć specijalnih Snaga za brzu intervenciju RENEA. Policija i RENEA su potom počele akciju hapšenja osoba koje su pucale.

Televizija B92 javila je da je na policiju pucano i iz dvije kuće u blizini. Do sada je u obračunu život izgubio pripadnik specijalnih snaga koji je za sobom imao i nekoliko operacija u Avganistanu, dok je dvojici ranjenih ukazana pomoć i oni se nalaze van životne opasnosti.

Mediji javljaju i da su prema Lazaratu krenule jake policijske snage, a akciju predvode ministar za unutrašnje poslove Saimir Tahiri, direktor policije Haki Čako, kao i tužilac za teške zločine Adnand Džoli. Policija je opkolila čitavu zonu Lazareta i postavila mnogobrojne kontrolne punktove na svim prilaznim putevima i intenzivno kontroliše sva sumnjiva kretanja.

Monitor je pisao o tome da je rat između policije i narko-mafije u Lazaretu vođen i prošle godine. Tada je uništeno 23 tone kanabisa, oko 81.300 stabljika i rasada ove biljke. Tokom pretresa su otkrivene četiri laboratorije od kojih dvije za preradu i pakovanje biljaka i dvije za preradu ulja hašiša.

U policijskoj akciji prošle godine u Lazaretu pronađene su i velike količine municije i oružja, od čega 17 komada teškog naoružanja. Pretreseno je 130 kuća i veliki prostor unutar samog sela, zemlje oko sela i opštinskih imanja, gdje su policijske snage uspostavile kontrolu.

Albanija važi za najvećeg proizvođača marihuane u Evropi i drugog u svijetu, dok je Crna Gora u švercerskom i kriminalnom lancu jedna od najznačajnijih država za tranzit ove droge, a droga je uglavnom preko Luke Bar švercovana do Italije, i dalje prema tržištu u zapadnoj Evropi, sve do Skandinavije, gdje je njena cijena dostizala najveće iznose. Zapljene skanka su u posljednje vrijeme bile sve učestalije.

Prema Monitorovom izvoru iz crnogorske policije u oblasti Lazaret godišnje se proizvodilo više stotina tona marihuane, poznate kao albanka, kao i modifikovane verzije kanabisa skanka.

Ovaj izvor kaže da je vođa narkokartela koji je kontrolisao Lazaret bio Gate Mahmutaj, dok mu je desna ruka Arsen Bahaj.

,,Izmir Hebovija ima nadimak Shkodran, ili Skadranin, i on je bio glavna albanska veza za Crnu Goru, odnosno za trgovinu sa Tuzima” , tvrdi Monitorov izvor.

Droga iz Lazareta obično ide u nekoliko standardnih i ustaljenih švercerskih pravaca. Jedan od njih je od Drača i Valone, gliserima do Italije. Drugi pravac je od Valone do hrvatskog grada Šibenika, odakle brodovima produžava za Veneciju.

,,Treći put je vodio preko Crne Gore. Droga je obično prenošena putničkim automobilima. Vrijedni tovari ulaze preko Božaja, odnosno Sukobina, a zatim, ako tu prođe, ide na Debeli brijeg. Kod prenosa droge većinom se koriste automobili sa prepravljenim dnom, u krovnom tapacirungu, kao i u instrumental tabli. Većinu kurira prestavljaju mladi albanski bračni parovi, mada je bilo slučajeva da i stariji ljudi za dobru naknadu prenose skank. Postojala je i ruta koja je preko Crne Gore i Srbije vodila do graničnog prelaza Horgoš prema Mađarskoj. Tu su uglavnom korišćeni teretni kamioni”, kaže naš dobro obaviješteni izvor.

Mada su lokalne vlasti u Albaniji i ranije tvrdile da svake godine unište između sedamdeset i sto hiljada biljki kanabisa, u ovoj susjednoj zemlji ima oblasti koje su van kontrole vlasti.

Prema podacima našeg dobro obaviještenog izvora u Albaniji postoji veliki broj zasada površine dva do tri hektara, većinom hibridne, odnosno modifikovane marihuane. Riječ je o marihuani sa cvijetom i velikom koncentracijom opijata. Ona je mnogo skuplja od obične marihuane. Kilogram ove droge u tranzitu je 750 eura, a kada stigne na zapadnoevropsko tržište, onda cijena jednog kilograma dostiže od tri do pet hiljada eura.

Iako ne jedina, Lazaret je najveća takva oblast koja je izvan kontrole vlasti u Albaniji. Samo u ovoj oblasti albanska mafija je mogla za mjesec da stavi na tržište oko dvadeset tona ove droge.

I pored čestih akcija, policija očigledno ne uspijeva da prekine puteve marihuane i skanka u Lazaretu.

O kakvim razmjerama proizvodnje i šverca droge se radi, govore i podaci koje je objavila američka agencija AP. Prema ovoj ageniciji Lazarat nosi epitet ,,fabrike za marihuanu” sa godišnjom proizvodnjom od oko 900 tona kanabisa i ,,izvozom” narkotika u tržišnoj vrijednosti od nevjerovatnih četiri i po milijarde eura.

To je čak polovina bruto društvenog proizvoda Albanije. Agencija AP podsjeća da je stanovnicima tog sela na jugu Albanije, uzgajanje marihuane najvažnija privredna djelatnost.

Crna Gora, kao susjed Albanije, sa svojim kriminalnim i švercerskim grupama dobro se uklapa u tu priču. Šverc droge i drugih roba značajna je privredna grana i u našoj državi. Kriminalne grupe između ovih država, prema Monitorovom izvoru, dobro su oslonjene jedni na druge i čine teško raskidivu spregu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo