Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠVERC CIGARETA: CRNA GORA EVROPSKI LIDER: Putevima dima i prljavog novca

Objavljeno prije

na

Evropska komisija je krajem prošle sedmice u Briselu saopštila da je najviše švercovanih cigareta iz Kine, odnosno oko četrdeset procenata, a odmah za Kinom je Crna Gora.

,,Jasno je da nikako ne posustaju kriminalne aktivnosti, kojima se pokušava ilegalnim, falsifikovanim proizvodima poplaviti naše unutrašnje tržište”, kazao je nadležni u EU, komesar za privredu Pjer Moscovici.

Crnogorski mediji svako malo bilježe informacije o zapljeni ilegalnih cigareta na našim državnim granicama. Među posljednjim slučajevima je onaj kada je bjelopoljska policija zaplijenila oko 270 paketa, odnosno 2,7 tona cigareta.

Inspektori su u teretnjaku, kojim je upravljao Rožajac Zeno Medović, odnosno Murić, kako se prezivao dok nije promijenio prezime, pronašli 270 paketa cigareta marlboro, merilin, trokadero, FM, vrijednosti od oko 170 hiljada eura. Cigarete, koje nijesu imale akcizne markice, oduzete su, a Medović je, uz krivičnu prijavu, pušten da se brani sa slobode. Bile su namijenjene ilegalnoj prodaji.

Jedan drugi Rožajac, Muharem Fejzić, ponovo je u centru medijske pažnje, nakon što je objavio nove snimke šverca cigareta preko granice s Kosovom, na teritoriji rožajske opštine. Na njima se vidi terensko vozilo iz Crne Gore iz koga se pretovaraju paketi na šumskom putu i prenose na Kosovo.

„Vozilo koje vidite na snimku dolazi iz Crne Gore i dovozi cigarete. Mjesto je isto kao i ranije kada sam pravio snimke. Tamo čekaju albanski, odnosno kosovski krijumčari s konjima. Preuzimaju pakete cigareta i tako ih prenose na Kosovo”, ispričao je Fejzić.

Fejzić je jedan od nezgodnih svjedoka prekograničnog šverca cigareta. Nakon povratka iz polugodišnjeg izbjeglištva u Njemačkoj, tvrdi da mu kriminalci ponovo prijete ubistvom. Šverc cigareta iz Cvrne Gore prema Kosovu, kako kaže, ne prestaje. On je o tome progovorio još prije tri godine.

Bjelopoljski Viši sud kasnije ga je kaznio sa 14 hiljada eura, jer je naveo krijumčarski lanac kojem je, kako je tvrdio, zaštitu pružao jedan pripadnik Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Posljednji događaji potvrđuju ono što je Monitor započeo da istražuje prije više godina, kada je penzionisani šef rošajske policije Šemso Dedeić izjavio za naš nedjeljnik da šverc duvana preko Crne Gore nikada nije prestao.

Bivši iskusni policajac kasnije je samo dodao da je iznenađen što niko nije provjerio njegove navode, i uputio poziv državnim organima koji su zaduženi za borbu protiv organizovanog kriminala da ispitaju otkuda toliko robe na tržištu bez akciznih markica, gdje su centri i odakle roba dolazi.

Dedeić je još tada izrazio uvjerenje da borba protiv duvanskog šverca ne treba da se vodi na periferiji, već bliže centrima. Ovom bivšem policijskom službeniku bilo je jasno da je to o čemu je tada pričao bilo teško dokazati, ali se zapitao koliko robe svakodnevno prolazi preko Kule i ilegalnih graničnih prelaza prema Kosovu, ako je samo u nekoliko akcija te godine zaplijenjeno cigareta u vrijednosti od nekoliko desetina hiljada eura.

On je ukazao na to da kriminal i šverc, osim graničnih prelaza, funkcionišu i duž porozne granice, na ilegalnim šumskim putevima.

Istražujući prekogranični šverc, Monitor je kasnije otkrio da na granici Crne Gore i Kosova postoji najmanje sedam ilegalnih puteva kojima mogu preći terenska vozila, a na nekima i šleperi.

Dobro obaviješteni policijski izvor ponudio je čak i precizne koordinate svih ilegalnih puteva, koji su često zamaskirani. Jedan od tih puteva je onaj koji izlazi na kosovsko selo Radavac, zatim oni preko Giljevog polja, Bogaja, sela Hadžovići, gdje Naser Keljmendi ima vikendicu, kao i preko Bjeluha i nekoliko puteva na planini Čakor.

Prema Monitorovom dobro obaviještenom izvoru, švercerski kanali duvana kroz Crnu Goru vrlo često se poklapaju sa narko kanalima, kao i da cigarete krijumčare slične kriminalne grupacije koje rade s drogom.

Da je čitavo Rožaje pretvoreno u magacinski prostor za skladištenje robe prije daljeg transporta prema Kosovu, svjedočili su svojevremeno policajci Enver Dacić, Mithat Nurković, Hamdo Murić, Rešad Kalač, kao i Nedžad Kuč. Oni su takođe pričali da šverc duvana kroz Crnu Goru nikada nije prekidan, pa čak ni poslije izbijanja afere s mojkovačkom fabrikom.

Rožajski policajci, koji su bili prisiljeni da napuste zemlju, da bi se potom, pod pritiskom zemalja EU vratili u Crnu Goru i bili ponovo zaposleni u policiji, tvrdili su da transport cigareta preko Rožaja ide tri puta nedjeljno, u količinama od petsto do hiljadu paketa u jednoj turi, kao i da nema pravila kojim danima se to radi, odnosno u zavisnosti od toga kada im je najbezbjedniji prolaz.

I oni su tada bili u posjedu video materijala, koji su zajedno s fotografijama i ostalim dokazima dostavili skupštinskom Odboru za bezbjednost. Na video snimcima moglo se vidjeti isto što i na posljednjim, kako se pretovara roba, odnosno kako je albanski šverceri preuzimaju i odlaze preko planinskih vrleti.

Na tim planinskim vrletima jedno čitavo stočarsko naselje, na prevoju Kula, na potezu Giljevo Polje – Crni vrh, služi upravo kao magacinski prostor za raznu akciznu robu, najčešće cigarete. Bivši policajac Kuč svjedočio je kako je jednom prilikom zaustavio kolonu od čak sto dvadeset konja natovarenih s oko hiljadu i četiristo paketa cigareta.

„Šta se desilo? Naređeno je ubrzo da se puste, jer je to ‘program’. Šta je to značilo nego da je za to neko znao i odobrio”, isrpičao je tada Kuč.

Naš nedjeljnik je pisao i kada je tragajući za motivima samoubistva svog supruga Ernada, bivšeg načelnika rošajske policije, Alma Kalač pronašla dokaze o državnom švercu duvana. Dva dana, naime, poslije tragičnog događaja ova žena je u Ernadovim službenim dokumentima otkrila desetine službenih zabilješki iz kojih se jasno vidi da je njenom mužu i njegovim kolegama nalagano da prekinu akcije sprječavanja šverca cigareta.

Monitor je detaljno istražio šverc duvana devedestih preko naše države, koji su vodile italijanske mafijaške organizacije Sakra korona unita, Kamora i Tarda koja je kasnije protjerana u unutarmafijaškim obračunima i borbi oko novca od cigareta.

Naš dobro obaviješteni izvor nam je otkrio da je preko Crne Gore prometovano cigareta u vrijednosti od oko jedanaest milijardi eura, od čega je tri milijarde pripalo italijanskoj mafiji.

Ovaj izvor je vrlo detaljno opisao kako je novac stečen od prodaje cigatreta iznošen diplomatskom poštom iz Crne Gore na Kipar i u Grčku, i kako se preko Engleske i Beliza prao i vraćao u Crnu Goru. Prema podacima njemačkih istražitelja, šverc duvana preko Crne Gore u tim razmjerama tekao je sve do 2001. godine.

O kakvom globalnom razmjeru šverca se radi, priča ovaj izvor, najbolje govori dokumentarni film koji je snimila britanska obavještajna služba MI 6, u kojem se govori o najvećim ilegalnim fabrikama duvana u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Moldaviji. U tim fabrikama kontejner cigareta šverceri nabavljaju po cijeni od svega dvjesta hiljada eura, dok na tržištu Velike Britanije dostiže cijenu od dva miliona.

Naš dobro obaviješteni izvor tvrdi da većina balkanskih država svoje budžete u dobroj mjeri puni na taj način što učestvuje u organizovanju šverca cigareta i švercerskih puteva raznih drugih roba, što ukazuje na sprege kriminalnih organizacija i vladajućih struktura u državama na Balkanu.

Prema poslednjim informacijama iz sjedišta Evropske unije u Briselu, Crna Gora u tome prednjači.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo