Povežite se sa nama

Izdvojeno

VENECIJANSKA KOMISIJA I STARA I NOVA VLAST: Selektivno čitanje i sprovođenje

Objavljeno prije

na

DPS i njihovi „tradicionalni koalicioni partneri“ su pozdravili mišljenje Venecijanske komisije o spornim prijedlozima dva tužilačka zakona kao svoj trijumf. Zaboravljajući kako se DPS-ova vlast oglušavala o mišljenja „Venecijanaca“ kad im nisu bila po volji

 

I prije nego je Venecijanska komisija (VK) zvanično objavila mišljenje o spornim prijedlozima dva tužilačka zakona, tumačenje pomenutog mišljenja se slavodobitno pojavilo na „patriotskim“ portalima pod kontrolom DPS-a. Navodno je tekst podobnim medijima dostavljen odmah nakon sjednice VK od strane bivšeg DPS-ovog sudije i kasnijeg ministra pravde Zorana Pažina i/ili člana Tužilačkog savjeta Anete Spaić, koji su članovi Venecijanske komisije iz Crne Gore. Medijske objave i tumačenja (bez objavljivanja originalnog teksta VK) su pratile  reakcije DPS i njihovih „tradicionalnih koalicionih partnera“ koji su pozdravili mišljenje kao svoj trijumf.

Predloženim zakonima je nova vlast namjeravala razbiti kontrolu DPS-a nad državnim tužilaštvima. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je izrazio zadovoljstvo stavom VK i poručio ministru pravde Vladimiru Leposaviću da ne pritiska sudove već „da pročita mišljenje VK“.

Mnogi iz Đukanovićevog bloka zaboravljaju da se DPS-ova vlast oglušavala o  mišljenja Venecijanaca kad im nisu bila po volji. Najpoznatiji primjer je sporni Zakon o slobodi vjeroispovijesti donesen u noćnom zasijedanju Skupštine krajem decembra 2019. kojim je raskinuto višedecenijsko partnerstvo između predsjednika Đukanovića i Srpske Pravoslavne Crkve (SPC) u Crnoj Gori. Premijer Duško Marković, suočen sa najvećim protestima u istoriji Crne Gore u vidu crkvenih litija, nekoliko puta je obmanuo javnost govoreći da sporni zakon ima podršku Venecijanaca. U stvarnosti, Vlada Markovića, u kojoj je bio ministar pravde i sadašnji član VK Zoran Pažin, nije ispunila skoro nijednu preporuku VK kada je bio u pitanju sporni zakon.

U mišljenju objavljenom prije pet dana, VK izričito kaže na 10. strani da ranija DPS vlast nije ispunila njene preporuke iz 2012. godine, koje su se ticale sastava i nadležnosti Tužilačkog savjeta i da se isti inkorporiraju u Ustav Crne Gore. Bilo je i puno kritika od strane VK, pogotovo onih za politički uticaja DPS-a na pravosuđe. Tadašnja vlast je, kao i sadašnja parlamentarna većina, isticala da VK daje samo savjetodavno mišljenje koje nije pravno obavezujuće.

Zadnji izvještaj VK navodi da je stanje u tužilaštvu i sudovima loše, citirajući izvještaj EU da je i pored reformi u tužilaštvu kojima je osnovano i Specijalno državno tužilaštvo (SDT) napredak u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije „ograničen“.

Na kraju izvještaja se priznaje da „u Crnoj Gori postoji snažan zahtjev za sveobuhvatnom reformom tužilaštva“ kao i da su „mnoge nevladine organizacije nezadovoljne radom tužilaštva i da ih brinu bliske veze tužilaca sa prethodnom vlašću“. Međutim, VK smatra da reforme ne smiju rezultirati jednostavnom zamjenom vrha tužilaštva sa novim ljudima kao i zamjenom stare većine novom u potencijalno opasnom vršenju političke kontrole nad tužilaštvom. Na sličnu kontrolu tužilaštva od strane vladajućeg DPS-a „Venecijanci“ su i ranije upozoravali sličnim mišljenjima, što nije puno brinulo tadašnji režim, osim ako nije bilo praćeno i pritiscima od strane Evropske komisije.

Opšte je mišljenje stručne javnosti i nevladinog sektora da su nacrti tužilačkih zakona doneseni brzopleto, neoprezno i da idu naruku DPS-u i zadržavanju sadašnjeg lošeg stanja. Prijedloge Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnom tužilaštvu kao i prijedlog Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju skupštinska većina je donijela po ubrzanom postupku bez konsultacija sa Evropskom komisijom, Tužilačkim savjetom i stručnom javnošću. Nije organizovana nijedna javna rasprava. Takav pristup skupštinske većine je izazvao čuđenje i negodovanje EU i SAD jer su dosadašnje promjene i reforme rađene u bliskoj koordinaciji sa zapadnim partnerima.

Predloženim Zakonom o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju (TOKK) predviđeno je da se sadašnje Specijalno državno tužilaštvo (SDT) preimenuje u gorepomenuto. Rukovodilac TOKK-a bi i dalje bio biran od Tužilačkog savjeta s tim da se ubuduće ne bi birao na osnovu prijedloga Vrhovnog državnog tužioca. Struktura TOKK-a, funkcije i status tužilaca su trebali ostati nepromijenjeni kao kod sadašnjeg SDT-a. Velika novina je to što bi usvajanjem zakona sadašnji tužioci u SDT-u dobili status neraspoređenih, uključujući i Glavnog specijalnog tužioca. Tužilački savjet bi imao 90 dana da odluči koliko će tužilaca raditi u novoformiranom TOKK-u, zatim 15 dana da se objavi oglas za poziciju rukovodioca, i nakon toga još 60 dana da se usvoji akt o internoj organizaciji novog tužilaštva. U roku od 6 mjeseci bi Tužilački savjet ponovo rasporedio neraspoređene specijalne tužioce, koji bi u međuvremenu primali i dalje pune plate, dok bi trenutni predmeti do izbora novog šefa TOKK-a bili prebačeni Višem državnom tužilaštvu.

Venecijanska komisija, kao i veliki dio nezavisne stručne javnosti, smatra da je ovakav nacrt zakona „ad hominem“ i „nenormativan“, tj. da je napravljen u svrhu uklanjanja određene osobe sa funkcije kroz formu zakona. Ranije je opozicija često optuživala vladajući DPS da donosi zakone po mjeri Đukanovića i uskog kruga oko njega. VK traži, uz pozivanje na Ustav, da se državnom tužiocu, u ovom slučaju Milivoju Katniću, garantuje mandat i da se zaštiti od samovoljnog smjenjivanja „kroz zloupotrebu zakonodavne vlasti“. VK smatra (kao i EU) da se trebaju koristiti disciplinske mjere protiv tužilaca koji krše zakon i zloupotrebljavaju funkciju u privatne ili političke svrhe. VK smatra da samo premještenje predmeta iz SDT-a u Više tužilaštvo i vraćanje istih po formiranju novog bi izazvalo nepotrebni zastoj u postupanju po predmetima i organizacioni haos.

Ostaje nedorečeno kako „Venecijanci“ i međunarodna zajednica vide da je pod sadašnjim mehanizmima moguće pokrenuti disciplinski postupak protiv ijednog tužioca a kamoli protiv Glavnog specijalnog tužioca koga vladajuća većina u Skupštini i nevladin sektor optužuju za teške zloupotrebe funkcije i spregu sa organizovanim kriminalom. Sadašnjim tužilačkim savjetom predsjedava vršilac dužnosti Vrhovnog državnog tužioca (VDT) Ivica Stanković. On je optuživan za korupciju i potčinjenost DPS-u, dok je njegov sin Aleksa često viđan u društvu klana Šarić, označenog kao jedan od najvećih narko kartela na Balkanu. Članovi klana u Crnoj Gori su sudski oslobođeni optužbi koje je zastupalo Specijalno tužilaštvo pod Katnićem. Članovi Savjeta iz redova „eminentnih pravnika“ su Ranka Čarapić, Milan Filipović, Aneta Spaić i Velimir Rakočević. Čarapićka je bivša Vrhovna državna tužiteljka koja u svom mandatu nije pokrenula nijedan disciplinski postupak protiv bilo kog tužioca, i koja je vjerovatno prvak u odbacivanju krivičnih prijava nevladinog sektora koje su se kasnije ispostavljale tačnim i naknadno procesuirane. Milan Filipović je bivši ministar unutrašnjih poslova pod Đukanovićem čiji rezultati u borbi protiv kriminala i korupcije su u ravni sa Stankovićem i Čarapićkom. Spaićka je supruga bivšeg Đukanovićevog ministra vanjskih poslova i provjereni DPS kadrovik kao i njezin kolega Rakočević. Iz redova tužilaca članovi Savjeta su Hasan Lukač, Ljubinka Bašović, Veljko Rutović i Sonja Bošković. Lukač je vodio optužnicu protiv drugog velikog narko klana Kalić, čiji šef je pravosnažno osuđen zbog trgovine narkoticima u Njemačkoj. U Crnoj Gori Kalići su oslobođeni optužbi i država im je, isto kao i Šarićima, dosudila milionske odštete zbog pogrešno vođenih postupaka od strane tužioca koji su nakon toga napredovali u karijeri.

Predložena reforma Tužilačkog savjeta, kao najvišeg organa državnih tužilaštava, sveobuhvatnija je od reforme SDT-a. Vladajuća koalicija je predložila da broj eminentnih pravnika, koje bira Skupština u Tužilački savjet prostom većinom, bude povećam sa 4 na 5, dok bi broj tužilaca bio smanjen sa 5 na 4. Time bi predstavnici tužilačke struke bili u manjini. Još jedna velika novina bi bila da reformisani Tužilački savjet može postaviti vršioca dužnosti Vrhovnog tužioca i da on ne bi morao biti izabran iz redova tužioca već samo da odgovara drugim kriterijima izbora. Vršilac dužnosti VDT-a bi bio biran za period od 6 mjeseci maksimalno dva puta. Venecijanska komisija zaključuje da ovaj prijedlog nije suprotan evropskim standardima ali i da sadašnja kompozicija Tužilačkog savjeta takođe nije u nesaglasju sa tim istim evropskim standardima. Međutim, ako bi se eminentni pravnici i dalje birali prostom većinom u parlamentu onda bi time porastao i politički uticaj nad tužilaštvom. No, VK upozorava na opasnost od „korporatizma“ u sadašnjem slučaju kada tužioci imaju većinu u Savjetu i zbog činjenica da je tužilaštvo stroga hijerarhijska organizacija „koja rezultira da nosioci tužilačke funkcije u takvim savjetima glasaju kao blok zajedno sa VDT-om“. U ovom dijelu VK daje nekoliko alternativa kako da se ostvari balans kroz skupštinsku super većinu za izbor ili proporcionalnu zastupljenost političkih faktora u redovima eminentnih pravnika. VK se istovremeno ograđuje od mogućih negativnih posljedica svake predložene opcije i izbjegava da zauzme jasan stav.

Crnogorski ustav ne definiše sastav i način izbora Tužilačkog savjeta što nije slučaj i sa Sudskim savjetom. Kako se crnogorski ustav nalazi u kategoriji „tvrdih ustava“ za čije izmjene je potrebna dvotrećinska većina i složena procedura, predlagači zakona su se samo fokusirali na tužilaštvo.

Nejasno je i kako je skupštinska većina krenula u priču bez konsultacija i podrške međunarodnog faktora. U razgovoru za Monitor jedan od predlagača, koji je želio da ostane anoniman, je rekao da su razmatrali predlaganje zakona kakvi postoje u Njemačkoj, Holandiji, Poljskoj i još nekim zemljama EU, gdje su tužilaštva pod ingerencijom ministra pravde i njemu odgovaraju za svoje postupke. Međutim, poslanicima je rečeno da EU ne bi prihvatila takav model jer su Holandija i Njemačka demokratske zemlje za razliku od Crne Gore. Iz diplomatskih krugova u Briselu je rečeno Monitoru da EU ima velikih problema sa Poljskom i Mađarskom oko potčinjavanja tužilaštava i sudova političkoj kontroli u tim zemljama i da EU ne želi nikako da se ta priča ponovi bilo gdje u zemljama kandidatima.

Predstavnici Demokratskog fronta su nedavno izjavili da neće glasati ni za jedan drugi zakon Vlade, uključujući i budžet dok se ne vrate tužilački zakoni u parlament na izglasavanje kao i da ih „ne zanima mišljenje VK“.

 Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo