Povežite se sa nama

Izdvojeno

VENECIJANSKA KOMISIJA I MI: Svi se pozivaju na Venecijance, svi tumače po svom

Objavljeno prije

na

Venecijanska komisija (VK) treba da na dan kad ovaj broj Monitora izađe na kioske, usvoji finalno mišljenje o Nacrtu Zakona o predsjedniku i Zakona o Sudskom savjetu i sudijama. Venecijanci su  9. decembra iznijeli „hitno mišljenje“, koje se ovdje različito tumači. U međuvremenu je Zakon usvojen

 

Na dan kada ovaj broj izlazi u štampu Venecijanska komisija (VK) kao ekpertsko savjetodavno tijelo Savjeta Evrope (SE) treba da usvoji i finalno mišljenje o Nacrtu Zakona o predsjedniku i Zakona o Sudskom savjetu i sudijama na plenarnoj sjednici 16. i 17. decembra. RTCG je već najavila da će sjednici VK prisustvovati i crnogorski ministar pravde Marko Kovač koji je 11. zatražio mišljenje o Nacrtima izmjena i dopuna Zakona o Sudskom savjetu i sudijama. Predsjednik Crne Gore je 9. novembra zatražio hitno mišljenje o izmjenama Zakona o predsjedniku. Isto je urgirala i Vlada Crne Gore. Venecijanci su odgovorili nakon mjesec dana i 9. decembra su iznijeli „hitno mišljenje“ na osnovu komentara trojice izvjestilaca, od kojih su dvoje članovi Komisije – Nikos Alivizatos iz Grčke i Filip Dimitrov iz Bugarske, i jedan je bivši član – Karlo Tuori iz Finske.

Mišljenju je prethodio javni poziv predsjednika Venecijanske komisije 23. novembra da Skupština bez odlaganja izabere nedostajućih četvoro sudija Ustavnog suda. Nakon toga je slijedila 29. novembra online konferencija sa stranama u sporu (predsjednikom države Milom Đukanovićem i predstavnicima parlamentarne većine), predstavnicima Delegacije EU i nevladinim sektorom. U razgovorima pored izvjestilaca prisustvovala i sekretarka Komisije Simona Granata-Mengini i u izvještaju se navodi da su svi sagovornici izrazili „interesovanje da što prije dobiju mišljenje VK“.

Kad je mišljenje izašlo, Venecijanci su se prvo ogradili rekavši da „o pitanjima ustavnosti odlučuju ustavni sudovi, a VK ne želi, niti ima mandat da se miješa u ulogu ovih sudova“.

Ustavni sud Crne Gore „trenutno ne može da funkcioniše zbog nedostatka kvoruma“, a predstoji ponovno preispitivanje zakona od strane parlamenta pošto je predsjednik Đukanović iskoristio ustavno pravo i zakon vratio na ponovno odlučivanje. U tom kontekstu, „VK je iznimno prihvatila dati svoje mišljenje o ustavnosti Zakona“. VK je uočila da su prije svega „ustavne odredbe o formiranju vlade, zaista vrlo škrte“. Važno je podsjetiti se da kada je pisan Ustav države 2007. godine Venecijanci su tada predložili da se bolje razradi mehanizam davanja mandata i formiranja Vlade što je DPS na čelu sa tada svemoćnim Đukanovićem ignorisao. Venicijanci su takođe velikim dijelom ignorisani prilikom donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti koji je doveo zemlju u paralizu. Kasnije je prilikom donošenja zakano o Tužilačkom savjetu nova vladajuća većina odlučila ignorisati dio preporuka VK dok je dio usvojen.

U sadašnjem mišljenju, VK je  „utvrdila da izmjene i dopune Zakona o predsjedniku ne samo da razjašnjavaju ove odredbe, već ih dopunjuju, pa čak i protivrječe njima“. VK je ukazala na član 156(3) Ustava Crne Gore koji predviđa kvalificiranu većinu za izmjene i dopune istog, pa „promjena odredbi o formiranju vlasti kroz Zakon o izmenama i dopunama Zakona o predsedniku, koji je običan zakon, bi značila, po tome, izmjenu Ustava manjom većinom od one koju Ustav zahteva (41 glas umesto 54)“.

Venecijanci zaključuju  da bi Ustav „imao koristi od dodatne regulative o formiranju vlade, posebno kako bi se spriječile zastoje“, i „razumije da zakon koji se razmatra predstavlja pragmatičan pokušaj rješavanja institucionalnog ćorsokaka“. Međutim, izvjestioci naglašavaju  da sve „komplementarne odredbe koje utiču na sistem provjere i ravnoteže predviđen Ustavom treba dodati putem ustavne revizije“ u skladu sa čl. 156 za koji je potrebna super većina.

Sve u svemu, i pored zamjerki i jednoj i drugoj strani zbog propusta, Venecijanci su jasno poručili da se izmjene o ovlašćenjima predsjednika „ne usvajaju putem redovnog zakona, te da se stoga ne usvaja Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku dok Ustavni sud ne postane u potpunosti operativan“.

Komisija je i u zaključku mišljenja naglasila da „žali zbog paralize Ustavnog suda, koja je rezultat nespremnosti političkih partija Crne Gore da pronađu konstruktivne kompromise“ jer bi „Ustavni sud mogao dati suštinske smjernice o tumačenju ustavnih dužnosti predsjednika i parlamenta“. Svi politički akteri i institucije su pozvani na konstruktivnost „u rješavanju trenutnog ćorsokaka“ i da se nađu kompromisi za donošenje ovakvih odluka.

Da je kompromis pod sadašnjim okolnostima i konstalacijom nemoguć pokazao je i ovonedjeljni fijasko u izboru nedostajućih ustavnih sudija i igra gluvih telefona između parlamentarne većine i DPS-a i njegovih satelita. O samim kandidatima sudija Ustavnog suda gotovo da i nije ni izrečena ni jedna kritika osim što je primijećeno da među njima nema nijednog pripadnika manjinskih naroda. Jedan od kandidata za sudije – Ilija Vukčević, je široko priznati stručnjak za poresko pravo i bivši v.d. direktor Uprave igara na sreću koji se za vrijeme kratkog mandata zamjerio mnogim silnicima iz DPS-a i podzemlja kojima nije odgovaralo uvođenje reda i regulacije u tu inače osjetljivu oblast. Stoga je malo ko mogao očekivati da bi Đukanovićeva partija mogla glasati takvog kandidata. DPS-ovi poslanici su izbor samo jednog sudije uslovili ispunjavanjem njihove politčke agende. Sa druge strane, neizbor sudija kao da je doveo do inaćenja većine tako što su opet glasali za sporni zakon o predsjedničkim ovlašćenjima.

Mišljenje Venecijanaca nije obavezujuće per se i kao što je navedeno, ranije je nekoliko puta ignorisano od strane političkih aktera u Crnoj Gori. Komisija je formirana 1990. godina nakon pada Berlinskog zida kako bi pravno pomagala tranzicionim zemljama centralne i istočne Evrope. Međutim, u ovoj situaciji mišljenje VK nosi veliku težinu pogotovo zbog stava Evropske komisije i ambasadora EU da mišljenje VK treba uvažiti u ovakvoj situaciji radi nastavka zastalih evropskih integracija države. Francuski ambasador Kristijan Timonije je u intervjuu Vijestima upozorio da bi izbor Vlade pod novim zakonom učinio njen legitimitet spornim. Specijalni britanski i njemački izaslanici za Zapadni Balkan Lord Stjuart Pič i Manuel Sarazin su poručili da su odluke Skupštine od 12. decembra dodatno pogoršale krizu. Naglasili su da je to „veoma zabrinjavajuće i štetno za Crnu Goru i njene građane“ i da se razmisli „kakva bi se poruka poslala ako se premijer i Vlada izaberu na osnovu sumnjivog zakona“.

DPS i mediji pod njegovom kontrolom  su slavodobitno dočekali hitno mišljenje Venecijanaca ali su i neki predstavnici Vlade i parlamentarne većine takođe dočekali mišljenje VK kao njihovu pobjedu i potvrdu stavova. Premijer Dritan Abazović je izjavio da se „jako cijeni mišljenje Venecijanske komisije“ ali da je „u tom mišljenju Venecijanske komisije prva i osnovna stavka deblokada Ustavnog suda. Ako bismo deblokirali Ustavni sud oni uopšte ne bi ni slali mišljenje“.

Venecijanci smatraju da se aktuelna politička kriza mogla izbjeći i riješiti da su se vlasti Crne Gore rukovodile principom lojalne saradnje između državnih organa. Kako stvari sada stoje, vrlo je moguće da će na kraju doći do međunarodne medijacije kako bi se razriješila duboka politička i institucionalna kriza u zemlji koja nije u stanju sama rješavati svoje probleme.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo