Povežite se sa nama

Izdvojeno

VELJKO VUJANOVIĆ, FOTOGRAF I AUTOR PUTOPISNIH REPORTAŽA: Umjetnik, avanturista i preduzetnik

Objavljeno prije

na

Tehnologija je napredovala, a mogućnosti koje su se otvarale, Veljko je rado prihvatao. „No, dobra fotografija zavisi od umijeća fotografa. Tehnika je samo alat koji taj postupak olakšava“, ubijeđen je ovaj Nikšićanin, majstor profesionalne fotografije

 

U kancalariji njegovog nikšičkog hotela,  Atrijum, razgovaramo sa Veljkom Vujanovićem. Dijelovi stare fotografske opreme, uz brojne monografije i publikacije opremljene njegovim foto zapisima,  diplome i priznanja,  dio su enterijera. Na zidu fotografije. Skijanje na Vučju, iz vremena kad skijaških staza tamo nije ni bilo, spust u kanjon Nevidio davne 1975.,  šetnja kroz pustinje Iraka iz doba Sadama Huseina, podvodni svijet Crvenog mora … Sve je ovdje ilustracija jednog bogatog, kreativnog i pomalo avanturističkog življenja. Dobar i vrijedan čovjek, reći će vam  za Veljka njegovi sugrađani, vrhunski majstor fotografije i umjetnik sa kamerom, poznavaoci njegovog rada, vječno vođen željom za istraživanjem i učenjem, opisaće on sam sebe.

Rođen je u Nikšiću, 1958. U fotografskoj radnji strica Branka, u Karađorđevićevoj ulici,  stiče prva iskustva. Počinje sa zanatskom fotografijom, radi slike za pasoše, lične karte …

,,Način kako se tada radila crno-bijela fotografija, izgleda danas kao davna prošlost. Retušom, koji je preteča današnjeg programa fotoshopa, crno-bijeli negativ premazivan je specijalnom emulzijom, matolejnom. Po tome su onda,  jako zašiljenom olovkom,  kružnim i laganim pokretima ruke fotografa, popravljane sjenke ispod očiju i peglalo lice”, sjeća se Vujanović.

Zanatska fotografija ne zadovoljava umjetnika u njemu. Krajem devedesetih nabavlja najbolju optiku za povećavanje i najbolje fotografske emulzije. Iz posuda sa ,,razređivačem” isplivavaju prve umjetničke fotografije.

Tehnologija je napredovala, a mogućnosti koje su se otvarale, Veljko je rado prihvatao. No, dobra fotografija ovisi od umijeća fotografa, ubijeđen je. Tehnika je samo alat koji taj postupak olakšava.

,,Stari način izrade fotografija  nikad neće biti zaboravljen. Ona  magija koja nastaje kada se latentna slika pojavljuje u razređivaču. Ali, meni je ipak privlačan napredak tehnologije i mogućnosti koje nudi. Želim da tehnikom obrade digitalne fotografije postignem dobre rezultate. Analogna fotografija je dio moje prošlosti, rado je se sjećam i dijelim iskustva sa onima koji su i danas zaljubljenici u nju…“

Rođen na asfaltu, prvi put će, tek kao petnaestogodišnjak, ,,izaći iz  ulice i upoznati prirodu i  široki prostor sela”.  Priroda ga osvaja i Veljko  postaje član Planinarskog društva Javorak. Izazov je kanjon  Komarnice Nevidio.Te 1975., sa još tri druga, i nepunih 18 godina,  uspjeće ono što su godinama prije njih bezuspješno pokušavale brojne ekspedicije.

,,Imao sam aparat Retina, poklon od strica. Tu su nastale i prve moje fotografije van ateljea. Trebale su poslužiti kao dokaz da smo zaista bili tamo na, tada posljednjem neosvojenom mjestu u Evropi. Aparat je upao u vodu, ali film sam uspio spasiti. Mislim da sam tog dana i prepoznao taj avanuristički duh u sebi. Želja da odeš na neko mjesto na koje ljudi obično ne idu i da to  kamerom zabilježiš’’.

Istraživački duh mladog Veljka privuklo je i ronilaštvo i podvodna fotografija. Još kao dječaka oduševljavale su ga crno-bijeli filmovi Žaka Kustoa, a onda su  snovi postali stvarnost. Podvodno snimanje učio je sam koristeći svu tada dostupnu literaturu. Prostor za praksu bio je blizu. Primorje. Ronio je, snimao i izlagao. Nikola Radošević, profesor Akademije za umjetnost, prepoznao je kvalitet njegovih zapisa i  slika.  Na ovoj Akademiji Vujanović  će steći diplomu  Majstor fotografije Akademije umjetnosti slike. Potvrdiće se i u ulozi  asistenta na  IVAS- u. Danas, među imenima velikog broja snimatelja ili direktora fotografije prepoznaje svoje bivše kolege i studente.

Kao podvodni snimatelj učestvovao je u brojnim projektima RTCG-a, između ostalog u okviru emisija Mitre Jakić, Natura Viva. Snimao je iskričavu svjetlost  Plave špilje, potopljene  brodove i amfore u Jadranu… Sredinom devedesetih inspirisan istraživanjima  Žaka Kustoa, ekologa, pronalazača i avanturiste, Veljko će  prvi put zaroniti  u Crveno more. Onoj posebnosti ovog mora, opisanoj  u Kustoovoj knjizi Tajne mora, par puta će se vraćati.

Poluostrvo Jukatan u Meksiku, gdje je 1995.,  otputovao sa prijateljem Vladanom Dubljevićem bilo najatraktivnije i najopasnije mjesto gdje je ronio i snimao. ,,To je posebno, takozvano  pećinsko ronjenje. Kada sam tamo ronio,  statistika je pokazivala da se samo jedan od 30.000 ronilaca usuđivao zaroniti. Izuzetno je teško, jer ne postoji mogućnost slobodnog izrona kao u moru. Rizik od klaustrofobije ili mogućnosti da put za povratak na površinu ne možete naći, veliki su“.  Ovdje je Vujanović snimio fim o Čaku Stivensu, svjetskom rekorderu u pećinskom ronjenju.

Iskustvo pećinskog ronjenja sticao je i po crnogorskim pećinama. Početkom devedesetih sa prijateljem Veskom Mijajlovićem, ronio je u ponoru  Obošničko oko na Glavi Zete. Ovdje su iskusili opasnost. Došlo je do urušavanja kamenja u pećini, a kako su TV ekipe bile prisutne, od svega je napravljena velika senzacija.

,,Kasnije,  radio sam serijal  za RTVCG,  sa Dragoljubom Ilićem Čarlijem pod naslovom  Putevi vode u kršu. U epizodi koja je tematski obrađivala Gornju i Donju Zetu, pozvao sam Veskovog sina  Danila, da sa kamerom opet snimi  ovu pećinu. U pećini, Danilo je našao  čak  naš konop koji smo tamo ostavili prije 30 godina’’.

Jednom je Veljko u pećini ostao bez vazduha. Drugi put na Maldivima, struje su bile jake i desio se, roniocima poznat postupak brzog izrona. Ovaj zahvat je vrlo rizičan jer može da uzrokuje invaliditet ili smrt ronioca. Ronio je i među ajkulama. Zavlačio se u pećine da bi ih što bolje snimio. ,,Za peraja su me izvlačili jer je prostor bio preuzak da bih se okrenuo”.

Upoznao je i podvodni  svijet Indijskog okeana, Karipskog mora… Avanture u egzotičnim morima objavljene su u televizijskim emisijama naslovljene kao  Sanote Chuck Stivensa (Podvodne pećine Jukatana), Boje Crvenog mora 1 i 2, Mykonos- Bijelo ostrvo,  Koraljni draulji Zanzibara, Fishing (Na Karibima, Maldives, Zumbawe ,  Victoria Falls i  Ribolov na dah’, snimljen u Jadranskom moru.

Fotografije pejsaža,  stalna i nepresušna  inspiracija  Veljka Vujanovića,  objavljene su u brojnim monografijama i udžbenicima. A čudesna ljepota njegove rodne zemlje, katuni, rijeke, jezera… na njegovim filmovima.

Početkom 2000.,  poželio je da snima divlje životinje. Izabrao je kanjon  Tare, kupio komad zemlje gdje niko prije kupovao nije. Vremenom pokrenuo je rafting, napravio kuću i restoran… Napravio je i film  Tara rijeka strasti i izazova. Tridesetominutnu priču koja prati tri kajakaša tokom spusta koji traje dva dana. Filmska traka bilježi ne samo raskošnu ljepotu kanjona Tare, nego je i promotivni film o aktivnostima poput sportskog ribolova.

Autor je i brojnih TV serijala, Putevi do svijeta tišine,  Prozor, sedam kratkih filmova crnogorskih pejsaža,  koji su se  dugo emitovali  kao intermeco na državnoj televiziji, filmovima  Gorske oči, Kiša.

Film Rijeka sa dva imena i sa dva lica završen je i uskoro će biti plasiran. Snimljen po scenariju Dragoljuba Ilića snažna je ekološka poruka. Dio rijeke, Matica,  na  Lješanskom polju, ispod Komana potpuno je bistar do mosta na magistrali Nikšić- Podgorica. Tu nastaje  rijeka Sitnica koju zatrpava građevinski i drugi otpad.

Veljko Vujanović je osnivač i predsjednik prvog Udruženja profesionalnih fotografa Crne Gore. Fotografije je izlagao na svjetskim kongresima profesionalnih fotografa. Poput WCPP Gmunden u Austriji i WCPP Orvietto 2000. u Italiji, Parizu, Budimpešti…U italijanskom gradu ***Orvieto dobio je i licencu majstora profesionalne fotografije. Potpisali su je njihova tri najbolja fotografa.

Danas, porodični hotel  Atrijum  vodi ćerka, po struci arhitektica. Druga ćerka je korepetitor na Muzičkoj akademiji. Sin je naslijedio poslove atraktivnog turizma raftinga na Tari, i očev avanturistički duh. Bavi se kajakom, turnim skijanjem, raftingom, vodi turiste kroz kanjon  Nevidio.

Slijedeći japansku izreku, da ako hoćeš da budeš sretan gaji cvijeće, Veljko Vujanović je posadio vinograde.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neformalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj nadležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunović će u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASTU RAČUNI ZA STRUJU, VODU…: Disanje je džabe, ali nije zdravo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Struja možda neće poskupjeti ali će računi za struju biti veći. Ovo možda tu je zbog činjenice da EPCG još nije odlučila da li će, prvi put u ovoj deceniji, povećati cijenu kilovata koje isporučuje domaćim potrošačima. Pretpostavlja se da će, nakon poruka vladinih čelnika, pokušati da odlože neminovno poskupljenje

Ono što je, zapošljenima, Vlada dodala na platu programom Evropa sad 2, počeće već od januara da se vraća u državni trezor, preko prihoda državnih (sistem EPCG) i lokalnih komunalnih preduzeća. Nova godina donijeće nove, veće, račune za struju, vodu i kanalizaciju, odvoz i deponovanje smeća… Neka će poskupljenja biti manja, druga veća, ali će se svako od njih osjetiti u troškovniku crnogorskih domaćinstava.

Ipak, premijer Milojko Spajić ne da se lošim vijestima. “Zbog Evrope sad 2 neće biti nikakvih povećanja nigdje”, obećao je prošle nedjelje prkoseći činjenicama. “Neće biti povećanja cijena struje od januara 2025. godine”, pridodao je predsjednik Vlade, naglasivši kako pokret Evropa sad (PES), u opštinama gdje je dio lokalnih vlasti, “neće dozvoliti povećanje cijena vode”.

Prvi dio iznijetih tvrdnji, koji se tiče cijena električne energije, pojasnio je, već sjutradan, ministar energetike Saša Mujović. Manje naklonjeni premijeru Spajiću rekli bi kako ga je ministar Mujović – demantovao.

Odgovarajući na poslanička pitanja u Skupštini CG, Mujović je saopštio kako 1. januara neće doći do povećanja cijene aktivne električne energije (to je cijena po kojoj nam EPCG prodaje svoje kilovate, bez dodatnih troškova), ali bi moglo doći do uvećanja računa za struju. Otprilike, izračunao je ministar, jedan euro na prosječni mjesečni račun od 30 eura. “Postoji jedna stavka na računima nad kojom ni ministarstvo ni premijer nemaju ingerencije”, edukovao je ministar poslanike i ovdašnju javnost. “Zove se troškovi korišćenja prenosnog i distibutivnog sistema tzv. regulatorno dozvoljeni prihod koji reguliše Regulatorna agencija. Ako se desi, a sjednica će biti 18. novembra, da Agencija odobri veći prihod za CEDIS i CGES, neminovno je da od 1. januara, računi budu uvećani za tu stavku.“

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo