FOKUS
VELIKE PARE ZA IGRE MALIH ZEMALJA: Otvori, zatvori – 2,5 miliona

Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Posao u koji smo kao država ušli na osnovu računice da će koštati 775 hiljada, dostigao je cijenu od 2,55 miliona. Ne zna se kako. Primjer svjedoči o pažnji i odgovornosti sa kojom nadležni raspolažu našim novcem
Osamnaeste Igre malih zemalja Evrope održane su u Crnoj Gori od 27. maja do 1. juna. Prema zvaničnim informacijama Igre koje se, pod okriljem Evropskog olimpijskog komiteta, organizuju od 1985. godine za države sa manje od milion stanovnika, dovele su u Budvu 850 sportista iz devet zemalja: Andore, Islanda, Lihtenštajna, Luksemburga, San Marina, Malte, Monaka, Kipra i Crne Gore. Verzirani dodaju kako su se na ovim Igrama, po prvi put na nekoj sportskoj manifestaciji, pojavili i takmičari iz Vatikana. I oni će, kažu, od narednog takmičenja imati status punopravnih učesnika.
Sve ove podatke o nedavno održanim Igrama mogli ste saznati bez ikakvih problema. Plus paket korisnih informacija za lokalni živalj: na borilištima u Budvi, Baru, Tivtu, Cetinju i Podgorici sportisti su se nadmetali u deset sportova i 122 discipline. Naši su osvojili 35 medalja. Otprilika dva puta manje od najboljih – Luksemburga i Islanda i dva-tri puta više od najslabijih: San Marina i Andore.
Da tu podvučemo crtu. I sagledamo drugu stranu medalje. Recimo, koliko nas je koštalo to jednonedjeljno zadovoljstvo?
Iz Ministarstva sporta na naše pitanje odgovoraju kratko i jasno – nije ih briga. Da citiramo: „Poštovani, vezano za informacije o Igrama malih zemalja, molimo Vas da se obratite Crnogorskom olimpijskom komitetu, jer je isti bio zadužen za organizaciju. Srdačan pozdrav, Ministarstvo sporta i mladih“. Predsjednik Crnogorskog olimpijskog komiteta (COK) Dušan Simonović bio je rječitiji. On je iz Minska, sa Evropskih igara, odgovorio na jedno od tri pitanja koja smo postavili COK-u i Ministarstvu sporta.
„Ukupan budzet Igara planiran je na 2,55 miliona eura“, navodi Simonović uz objašnjenje da je „po usvojenom Elaboratu bilo predviđeno da Vlada participira sa 1,2 miliona, a ostatak da obezbijedi COK“. Ipak, požalio se prvi čovjek COK-a, Vlada je preuzetu obavezu ispunila polovično, tako što je preko resornog Ministarstva uplatila samo 600 hiljada. „Pošto nedostaje 600 hiljada eura vjerovatno nam predstoji borba da na razne načine prikupimo ta sredstva…“, zaključuje Simonović. Uz podsjećanje: „U startu je postojala ideja da opština Budva isfinansira najveći dio troškova ali se kasnije zbog više razloga od te ideje odustalo“.
Da bi bolje shvatili priču o finansiranju Igara malih zemalja, odnosno, o pažnji i odgovornosti sa kojom nadležni u Podgorici raspolažu našim novcem, valja se vratiti nekih pet godina u nazad. U vrijeme kada su Igre u Crnoj Gori bile samo ideja u začetku.
U Elaboratu o društveno-ekonomskoj opravdanosti organizacije Igara malih država 2019, iz septembra 2014. godine, koji je urađen na preporuku Izvršnog odbora COK-a (autori Elaborata nijesu nam poznati), stoji kako su predviđeni troškovi Igara nešto preko 775 hiljada eura.
Taj troškovnik je temeljno razrađen, pa iz tabela i njihovih objašnjenja možemo saznati da su ukupni troškovi zbir troškova ceremonije otvaranja i zatvaranja Igara (56 hiljada eura); troškova takmičenja, prevoza sudija i antidoping kontrola (139 hiljada) i troškova organizacije (580 hiljada eura). A iz dodatnih pojašnjenja saznajemo kako, recimo, troškovi ceremonije otvaranja i zatvaranja Igara mogu biti znatno viši ili nešto niži, „u zavisnosti od toga kakav efekat organizator želi da ostvari“. Toj se temi vraćamo nešto kasnije.
Sedam mjeseci kasnije, u aprilu 2015., Vlada Mila Đukanovića usvaja Informaciju o mogućnosti prihvatanja Inicijative da COK organizuje Igre malih država Evrope 2019. godine. U tom dokumentu (Informaciji) stoji da je za organizaciju navedenog međunarodnog takmičenja potrebno 1,3 miliona eura. Nema objašnjenja kako je troškovnik za 200 dana narastao za pola miliona. Ali, to je tek početak.
U junu iste godine COK od Skupštine Igara dobija organizaciju manifestacije koja je održana proljetos. Olimpijski komitet se u to vrijeme bavi pripremom Olimpijskih igara u Riu. Vlada, istovremeno, sprema redovne parlamentarne izbore. Zato i priča o organizaciji (i finansiranju) Igara pada privremeno u drugi plan. Sve do decembra 2016. i formiranja Vlade Duška Markovića u kojoj je, kao zaseban resor, formirano Ministarstvo sporta. Na čelu sa proslavljenim vaterpolistom Nikolom Janovićem.
Već 15. decembra 2016. Ministarstvo se obraća COK sa zahtjevom da im se uplati „prva tranša“ sredstava potrebnih za organizaciju Igara od 300 hiljada eura. Iz COK-a drage prijatelje i kolege obaviještavaju da je Ministarstvo finansija još 2014. odobrilo („dalo pozitivno mišljenje“) da se u periodu 2016-2019 iz budžeta svake godine za organizaciju Igara izdvoji 300 hiljada. Nije, međutim, precizirano sa kojih budžetskih pozicija će ići taj novac.
Ministar Janović i njegovi saradnici nijesu bili baš voljni da se neplanirano odreknu dobrog dijela budžeta, pa su na sastanku koji je održan krajem januara 2017. predložili da COK uradi novi/inovira postojeći Elaborat o opravdanosti i preciznije definiše finansijske obaveze organizatora takmičenja.
Rečeno – učinjeno. Ali tek poslije osam mjeseci, u septembru iste godine. Tada je COK Vladi dostavio Inovirani elaborat o društveno-ekonomskoj opravdanosti organizacije Igara. O njegovom sadržaju informišemo se posredno, pošto je COK ignorisao zahtjeve (po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama) da novi Elaborat učini javnim.
Tako iz jedne Informacije o organizaciji Igara Ministarstva sporta saznajemo da nova verzija Elaborata sadrži „isti tekstualni dio kao i Elaborat iz 2014., samo što su za iste stavke u inoviranom Elaboratu, bez posebnog obrazloženja, višestruko uvećani iznosi sredstava“.
Iz tog dokumenta saznajemo da su troškovi ceremonije otvaranja i zatvaranja Igara porasli sa 56,4 na 427 hiljada eura. Nekadašnji troškovi takmičenja, prevoza sudija i antidoping kontrole planirani na 139 hiljada u novoj verziji Elaborata razdvojeni su na tri zasebne stavke: troškovi takmičenja (265 hiljada), troškovi prevoza sudija (95 hiljada) i troškovi antidoping kontrole (78 hiljada). Sve skupa – 438 hiljada. Najmanje su, zapravo, porasli troškovi organizacije Igara. Sa nekadašnjih 580 hiljada na 1,44 miliona. Ili manje od tri puta. Doduše, dobili smo i novu stavku – omiljenu svima koji odlučuju o trošenju novca iz državnog budžeta. Pogađate, riječ je o ostalim troškovima za koje je izdvojena lijepa, lako pamtljiva, suma. Četvrt miliona eura (i brojem 250.000).
Sve skupa, stižemo do 2,55 miliona eura. Za posao u koji smo kao država ušli na osnovu računice da će koštati 775 hiljada (prva kalkulacija COK). Odnosno, 1,3 miliona (prva kalkulacija Vlade). O načinu na koji je došlo do višestrukog uvećanja prvobitno planiranih troškova dosta možemo saznati analizirajući ponužene budžete ceremonija otvaranja i zatvaranja Igara.
Prema prvom planu za zakup stadiona valjalo je izdvojiti dvije hiljade. U drugom Elaboratu ista usluga vrijedi deset puta više – 20 hiljada. Vrijednost dekoracija je sa pet porasla na 25 hiljada, troškovi obezbjeđenja više nijesu hiljadu već 12; planirani zakup audio i video opreme porastao je sa 2,5 na 17,5 hiljada… U sličnoj razmjeri rasli su i ostali troškovi – sa tri na 25 hiljada eura.
Vrijeme je da se prisjetimo i konstatacije iz osnovnog Elaborata da ceremonijalni troškovi mogu biti znatno viši ili nešto niži. „Obrađivač projekta je mišljenja da shodno željama, mogućnosti ali i efektima koje navedena manifestacija može i treba da produkuje, da je na odluci Organizatora, odnosno države Crne Gore, koliki iznos sredstava treba opredijeliti za navedenu ceremoniju“, piše u prvom Elaboratu . Onda je cijena kulturnog programa porasla sedam puta, sa deset na 70 hiljada eura.
Da li je kvantitet prešao u kvalitet?
„Urađen je program koji predstvalja jednu crnogorsku priču: ko smo mi, kako je sve to počelo, gdje je počelo, na koji način se razvijalo, kuda smo sve prošli, kako smo prošli trnoviti put do suverenosti… To je otprilike to“, najavljivao je Simonović uoči otvaranja Igara. Koga interesuje mogao je da vidi šta smo dobili. Znamo, naravno, da o ukusima ne vrijedi raspravljati. Umjesto toga podatak da je najposjećeniji video izvještaj sa otvaranja Igara u Budvi koji smo pronašli na jutjubu imao nepunih 400 pregleda. I to govori o publicitetu.
Još nekoliko riječi o finansijama Igara. U osnovnom Elaboratu o opravdanosti organizacije Igara iz 2014. godine, dok je Vladu još trebalo nagovarati da se prihvati finansiranja tog posla, nalazi se podatak da će prihod Igara po osnovu naknade ua učešće takmičara, donacije Evropskog olimpijskog komiteta, sponzorstava privrednih društava … biti oko 780 hiljada eura (za mrvu više od planiranih troškova). Tadašnja računica je govorila da će 400 sportista donijeti 392 hiljade eura na ime naknade za učešće koju „mora platiti svaka delegacija za svakog takmičara ponaosob“.
Pošto je učesnika bilo dvostruko više od tadašnjeg plana, znači li to da je i prihod po tom osnovu dvostruko veći? I đe je taj novac? To su pitanja na koje nam nijesu odgovorili ni iz Ministarstva ni iz COK-a. U Informacija Ministarstva sporta u koje smo imali uvid, a koje su prethodile Vladinim odlukama da se COK-u uplati po 300 hiljada eura (pred kraj 2017. i 2018.), ni jednom riječju se ne pominju ti prihodi.
„Da smo realizovali sredstva u planiranom iznosu i usput ostvarili dodatne uštede, ideja nam je bila da pokušamo prikupiti još nešto sredstava, moguće se i kreditno zadužiti, i napraviti ili kupiti prostor za COK“, piše Simonović. „Bio bi to zaista lijep legat ovih Igara, ali kako stvari stoje čekaćemo neku drugu priliku“.
Počasni sponzori
U cilju blagovremene realizacije pripremnih aktivnosti, navodi se u jednom vladinom dokumenatu, COK je predložio formiranje Počasnog odbora Igara, u kome su se našli:
– Duško Marković, predsjednik Vlade Crne Gore, predsjednik Počasnog odbora;
– Nikola Janović, ministar sporta i mladih, potpredsjednik;
– mr Dušan Simonović, predsjednik Crnogorskog olimpijskog komiteta, potpredsjednik;
– Mevludin Nuhodžić, ministar unutrašnjih poslova, član;
– Pavle Radulović, ministar održivog razvoja i turizma, član;
– Aleksandar Bogdanović, ministar kulture, član;
– Osman Nurković, ministar saobraćaja i pomorstva, član;
– dr Veselin Veljović, direktor Uprave policije, član;
– Željka Radak Kukavičić, direktorka Nacionalne turističke organizacije Crne Gore, članica;
– Vladan Joković, direktor Uprave carina, član;
– Danilo Orlandić, direktor Aerodroma Crne Gore; član;
– dr Ivan Vuković, gradonačelnik Podgorice, član;
– mr Aleksandar Kašćelan, gradonačelnik Prijestonice Cetinje, član;
– Marko Carević, predsjednik Opštine Budva, član;
– Dušan Raičević, predsjednik Opštine Bar, član;
– dr Siniša Kusovac, predsjednik Opštine Tivat, član;
– Stefan Savić, sportista na predlog COK-a, član.
Zoran RADULOVIĆ
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
FOKUS
CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija

Objavljeno prije
7 danana
28 Marta, 2025
Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU. Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta
Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.
Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti. Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.
Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana. Kao jedno od obrazloženja odluke, evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.
“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.
Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.
“ Ko čita između redova može vidjeti da je podrška Brisela Tirani snažna. Imajući u vidu da Sporazum iz Nice preferira 28 članica, ne više, jedna zemlja bi mogla biti preferirana, dvije već malo teže”, prokomentarisala je odluku EP da Tirana bude sjedište Gordana Đurović, predsjednica Crnogorske panevropske unije i bivša ministarka evropskih integracija.
Marta Kos je ocjenu da bi Albanija mogla dostići krajnji cilj do 2027, ponovila i ove sedmice za Radio 1 RTV Slovenije. Istovremeno, saopštila je i da bi Crna Gora mogla završiti pregovore do kraja 2026. godine, što ističu oni koji vjeruju da je Crna Gora i dalje miljenica Brisela. Kako god, Crna Gora nastavlja dalje uz ozbiljnu konkurenciju.
“Briselski političari i tehnokrate vole konkurenciju u politici proširenja. Onda su veće šanse da neko zaista i završi pregovore do kraja mandata ove Komisije, koja treba uspješnu priču na Zapadnom Balkanu, te stoga ne preferira samo Crnu Goru. Snažno podržavaju i Albaniju, a poslije skorašnjih debata o Crnoj Gori u Odboru za spoljne odnose Evropskog parlamenta, nekako još i snažnije podržava našeg južnog susjeda”, ocijenila je Gordana Đurović.
Poruku Brisela primile su očigledno i crnogorske vlasti. Ministarka evropskih poslova Maida Gorčević je početkom mjeseca službeno boravila u Tirani, odakle su ona i njena albanska koleginica Majlinda Duka poslale poruku da su “Crna Gora i Albanija predvodnice procesa pristupanja Evropskoj uniji “.
Simptomatična je i svježa vijest da će Albanija i Sjeverna Makedonija biti prve zemlje na Zapadnom Balkanu koje će imati koristi od novog Plana rasta EU. I to saopštenje nedavno je stiglo od komesarke Kos. Ona je na društvenoj mreži „X“, istakla da su “dvije zemlje postavile tempo za cio region, obezbijedivši predfinansiranje iz ovog programa”.
Albanija bi trebalo da dobije ukupno oko milijardu eura iz Plana rasta. Prva tranša iznosi 64,5 miliona eura: 30 miliona eura će ići direktno u državni budžet za podršku implementaciji reformi, a 34,5 miliona eura će se upravljati kroz Investicioni okvir za zapadni Balkan za finansiranje infrastrukturnih projekata.
Ministarka Gorčević izvještavala je vladu početkom mjeseca da Crna Gora do roka za završetak 14 prvih koraka iz Reformske agende, koji je istekao 28. februara, nije ispunila sve obaveze. Do tog trenutka Crna Gora je ispunila 10 koraka, dok su četiri “djelimično ispunjene, što će naknadno evaluirati Evropska komisija”,kazala je.
“Postoje određena proceduralna kašnjenja, prije svega kada su u pitanju zakonska rješenja koja zahtijevaju širi konsultativni proces, poput novog Zakona o energetici, ili zakonske osnove za usvajanje novog Prostornog plana”, kazala je Gorčević u trenutku kada je crnogorski parlament zbog političke krize, izazvane nakon penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović, bio poluprazan. Kada se konačno nedavno sastao, danima su pisana pitanja Venecijanskoj komisiji, dok su evropske obaveze mahom ostale na čekanju, poput Prostornog plana, kog je Vlada obećala još krajem godine. Zakon o energetici na brzinu je usvojen. Vlada se oglušila o obavezu implementacije mjera iz oblasti vizne politike, dajući prednost zaradi od turizma. O izbornoj reformi skoro i ne govorimo, iako je ta reforma, pored pravosudne, akcentovana u Nacrtu izvještaja o napretku Crne Gore koji je krajem prošlog mjeseca predstavljen u Evropskom parlamentu.
Da bi politčka kriza mogla usporiti evropski put Crne Gore konstatovao je i glavni pregovarač Predrag Zenović, koji je do sada imao isključivo optimistične prognoze. „Dinamika zavisi od nas i našeg rada, ali i od parlamentanog rada koji je bio u jednom vidu blokade posljednjih mjeseci i to se sve, nažalost, može odraziti na dinamiku zatvaranja poglavlja“, kazao je. Ukazao je da je nepostojanje saradnje između vlasti i opozicije, dovelo do negativnih konsekvenci za evropski proces.
„Prvi je signal da je Crna Gora u nekom vidu kakofonije, nesuglasja između političkih aktera, a to je signal koji EU najmanje voli da vidi i to su stvari koje sve članice EU, ali i Brisel i EK gledaju kao nešto negativno“, ocijenio je Zenović.
Formalno gledano, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. Prošle godine zatvorila je tri poglavlja, dok je Albanija tek započela integracioni proces.
Kako bi ispunila kriterijume EU za otvaranje pregovora o pristupanju, Albanija je 2016. godine počela borbu protiv korupcije. Njen parlament je usvojio ustavni amandman koji je omogućio reformu pravosuđa kroz reviziju zakonodavstva i reformu sudskog sistema. Ova inicijativa dovela je do uklanjanja korumpiranih sudija i tužilaca, kao i onih koji su imali sumnjive veze s organizovanim kriminalom ili su pokazivali niske profesionalne standarde.
Tri godine kasnije Albanija je osnovala Specijalizovanu strukturu za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala (SPAK), koja je od tada procesuirala visoke zvaničnike, uključujući poslanike, bivše ministre, gradonačelnike i visoke državne funkcionere. Te reforme , počele su da vraćaju povjerenje javnosti u pravosudni sistem.
Prvi klaster u pregovorima o članstvu u EU Albanija je otvorila 15. oktobra prošle godine. Cilj albanskih vlasti je da otvore sva poglavlja do kraja ove godine, a Brisel pohvalno ocjenjuje napore zemlje da to i učini.
Dvije zemlje dijele mnoge boljke. Jedna od njih je korupcija. Pravosuđe je u fokusu Brisela i u jednoj i u drugoj zemlji.
I pored dobrih rezultata u borbi protiv visoke korupcije, odnosno posljednjih hapšenja u Albaniji, postoji zabrinutost EK zbog političkih uticaja na tamošnji SPAK. Kada je u pitanju Crna Gora, Brisel je zabrinut zbog toga što rezultati Specijalnog državnog tužilaštva u borbi protiv visoke korupocije završavaju u procesima bez kraja pred sudovima. Crna Gora još nije ušla u dublju reforma pravosuđa, a o vetingu koji je u Albaniji sproveden uz određene probleme, sve se manje govori.
Crna Gora bolje stoji po pitanju slobode medija, pošto Albanija i Srbija imaju najgore rezultate na tom polju i na skali Reportera bez granica. Osim zamjerki na političke i druge uticaje na medije, albanski premijer Edi Rama donio je krajem prošle godine kontroverznu odluku da blokira pristup platformi društvene mreže TIk Tok. Opozicija to karakteriše kao „zloupotrebu moći za gušenje slobode govora u Albaniji“.
U odnosu na Crnu Goru Albanija ima važan adut: nema problema sa komšijama. „ „Za razliku od nekih svojih susjeda, Albanija nije opterećena nasljeđem nasilnog raspada Jugoslavije i uživa dobre odnose s članicama Zapadnog Balkana“, konstatuje se u tekstu na portalu Evropskog savjeta za spoljne odnose (ECFR).
Crna Gora krajem prošle godine nije zatvorila poglavlje 31, koje se tiče vanjske politike, iako su vlasti to obećale. Poglavlje nije zatvoreno zbog blokade Hrvatske, sa kojom je Crna Gora pokvarila odnose nakon što je u parlamentu usvojena Rezolucija o genocidu u Jasenovcu. Ta rezolucija je odgovor parlamentarne većine na prethodno glasanje Crne Gore za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici u UN. Ovih dana otvorena je i rasprava o Lori između vlasti dvije zemlje.
Dio vlasti, partije bivšeg DF ne krije podršku Aleksandru Vučiću i Miloradu Dodiku. Komesarka Marta Kos i predsjednica EK Ursula fon der Lajen sastale su 19. marta sa Vučićem u Briselu. U opozicionoj Srbiji kritikuju šturu retoriku Brisela nakon tog sastanka, održanog poslije najvećih protesta u istoriji Srbije koje su organizovali studenti. Svejedno, Brisel ne gleda blagonaklono na veze crnogorskog dijela vlasti sa Vučićem i drugim pobornicima koncepta srpskog sveta. Crna Gora ima slabosti koje bi mogle da bitno uspore demokratizaciju društva i ulazak naše zemlje u EU.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
KOČANI, NOVI SAD, DONJA JABLANICA, CETINJE: Tragedije koje ne opominju

Objavljeno prije
2 sedmicena
21 Marta, 2025
Bol i tugu usljed tragedije u Makedoniji, u kojoj je život izgubilo 59 osoba, a povrijeđeno 190, zamijenio je bijes kada su otkrivene činjenice o radu diskoteke sa falsifikovanim licencama i bez osnovnih bezbjednosnih standarda. Urušene institucije i neodgovornost stoje iza još jedne tragedije u regionu. Nova krvava opomena koju nema ko da čuje, nakon Novog Sada, Donje Jablanice, Cetinja…
Dugogodišnji vozač Hitne pomoći u Kočanima Ile Gočevski, u noći između subote i nedjelje, prevozio je povrijeđene iz diskoteke Puls. U požaru koji je izbio u diskoteci oko tri sata ujutru poginulo je 59 osoba, a povrijeđeno je preko 190. Mladih od 15 do 24 godine. Kolege Gočevskog iz Opšte bolnice Kočani kazali su da je radio cijelu noć i dan i prevozio povrijeđene, a da je kući otišao samo da se odmori. Nije se probudio.
,,Cijelu noć je pomagao mladima iz diskoteke smrti, a juče je iznenada preminuo. Otkazalo mu je srce, nije izdržao te krvave slike. Ne postoje riječi koje mogu opisati tebe, gromadu od čovjeka. Planino naša, čovječe velikog srca i duše. Dao si sve od sebe da spasiš mlade, nevine duše, na kraju si i ti otišao”, jedno je od oproštajnih poruka za Gočevskog.
Na snimcima iz diskoteke, koji su ubrzo nakon tragedije plasirani na društvenim mrežama, vidi se da je pirotehnika, prskalice koje su aktivirane na bini izazvale požar na niskom plafonu. Bend je nastavio da svira, a publika u prvi mah nije bila svjesna šta se dešava. ,,Većina stradalih je umrla od posledica stampeda izazvanog panikom nakon što je izbio požar u diskoteci”, izjavila je direktorka Opšte bolnice Kočani Kristina Serafimova.
Za ministra unutrašnjh poslova Panča Toševskog nema dileme ko je krivac za nezapamćenu tragediju: požar su izazvala pirotehnička sredstva koja su donijeli članovi popularne grupe „DNK“. Ali, i oni su nastradali, tako da je taj dio istrage zatvoren.
Snimci diskoteke – oronule zgrade, sa uskim ulaznim vratima, rešetkama na prozorima izazvala su brojna pitanja javnosti o diskoteci koja je radila 12 godina, a nalazila se u objektu koji je ranije bio magacin za tepihe. Pitanja za nadležne su se ređala – kako je u gradu od 25.000 stanovnika toliko dugo radila diskoteka u koju su dolazili maloljetnici, a koja nije imala valjanu dozvolu, u objektu u kom nije ispoštovan nijedan standard, gdje su se održavali koncerti s puno pirotehnike i vatrenih efekata, a u kojem su gosti bili policajci i inspektori…
,,Svako koga vidite ovdje ima nekog bliskog ko je stradao”, izjavio je jedan od mještana malog grada nakon tragedije. ,,Imam unuku koja je trenutno u Sofiji i ima problema sa opekotinama po licu, tijelu i respiratornom traktu. Ali me ne boli samo zbog nje, izgubio sam dijete komšinice, dijete od sestrične moje žene, izgubio sam djecu mnogih prijatelja, jako mi je teško”, izjavio je Kočana.
Bol i tugu usljed tragedije, ubrzo je zamijenio bijes kada su počele da se otkrivaju činjenice o radu diskoteke. Utvrđeno je da je radila sa falsifikovanim licencama, bez osnovnih bezbjednosnih standarda. „Diskoteka nije imala hidrante, dovoljan broj protivpožarnih aparata prema kvadraturi, dovoljno izlaza za evakuaciju, kao ni pristup sa obje strane za vatrogasce. Ovo je dokaz erozije sistema”, rekao je državni tužilac Ljupčo Kocevski.
Slagalica neodgovornosti i korupcije nema kraja, pa očevici tvrde da je lokal bio prekriven jeftinom izolacijom, koja je planula u sekundi. Blagoja Georgiev, koji je dvije godine radio na obezbjeđenju kluba, otkrio je: ,,Gazda diskoteke je nevjerovatno pohlepan čovek. Unutrašnjost je bila obložena sunđerom! Ko je izdao dozvolu za ovu rupu od diskoteke? Prijavljivao sam da unutra dolaze maloljetnici, ali nikoga to nije zanimalo. Rekao sam mu: ,,Alo, dolaze ti djeca od 15 godina!“, a on mi je odgovorio: ,,Neka, neka ostave pare, da zaradimo”. Svjedoci su potvrdili da su samo jedna vrata bila otvorena, što je izazvalo paniku i dodatno doprinijelo broju žrtava.
Kobne noći u diskoteci je bilo 500 gostiju iako je prodato duplo manje ulaznica.
Mediji u Makedoniji prozivaju nekadašnju državnu sekretarku u Ministarstvu finansija Sjeverne Makedonije Razmenu Čekić Đurović, za koju tvrde da je mimo zakona registrovala diskoteku i dala joj status noćnog kabarea, za šta je od vlasnika „Pulsa“, koji nisu htjeli da idu preko organa lokalne samouprave, već direktno preko Ministarstva finansija, navodno uzela 7.000 eura. Zbog ovih navoda uveliko se vodi istraga, u kojoj učestvuje devet tužilaca: po dva iz Kočana i Štipa i pet iz Skoplja. Tu je i Tužilaštvo za organizovani kriminal.
Premijer Makedonije Hristijan Mickoski najavio je krivično gonjenje za sve umiješane, bez obzira na partijsku i drugu pripadnost. Uhapšeno je preko 20 ljudi. Među kojima i vlasnik diskoteke Dejan Jovanov. Gradonačelnik Kočana Ljupčo Papazov dao je neopozivu ostavku.
Državni tužilac Kocevski izjavio je u ponedjeljak da se privedeni sumnjiče za ,,teška krivična djela protiv opšte bezbjednosti”, za šta je zaprećena zatvorska kazna od tri do 20 godina, kao i da se istražuju i primanja i davanja mita, kao i nezakonita nabavka pirotehničkih sredstava.
Državno tužilaštvo Sjeverne Makedonije saopštilo je u srijedu da je sedam policajaca iz Štipa i Kočana osumnjičeno u istrazi požara u kočanskoj diskoteci “Puls. ,,Kao službena lica u Upravi unutrašnjih poslova Štip i Policijskoj stanici Kočani kao saizvršioci, osumnjičeni su da su pripremili, potpisali i dali saglasnost i omogućili pravnom licu dobijanje dozvole za obavljanje ugostiteljske djelatnosti – kabarea, iako objekat nije ispunjavao zakonske uslove za rad”, precizira tužilaštvo.
Dan nakon tragedije i šoka, mještani Kočana zasuli su jajima zgradu Opštine Kočani, a zatim demolirali kafić koji je u vlasništvu vlasnika diskoteke. Uzvikivali su – ubice, ubice. Uputili su se i do kuće gradonačelnika. ,,Hajde da prvo sahranimo djecu…”,smirivao je sveštenik okupljene ispred kuće gradonačelnika.
Na ogradi mosta preko Kočanske rijeke građani su postavili transparente – Zbog prokletih para ostali smo bez naše djece! Očajni i ljuti nosili su transparente – „Koliko života treba da se izgubi da bi nam proradila savjest“, „Ne umiremo od nesreća, već od korupcije“… ,,Makedonija je korumpirana država!”, Koliko još djece mora da izgubi život da bi sistem proradio”, vikali su okupljeni.
U utorak je održan i protest u Skoplju: Građani su nosili transparente – “Korupcija pali, nevini gore”, “Naša mladost je izgorjela u korupcijskom kazanu”, “Sve godine ćutanja završavaju se minutom ćutanja”…
Brojna pitanja koja su se otvorila nakon tragedije u Kočanima opomenula je i zemlje u regionu koliko je korupcija smrtonosna. Mediji podsjećaju da je u manje od godinu dana korupcija u regionu odnijela brojne živote.
Početkom oktobra prošle godine u katastrofalnim poplavama stradalo je 27 osoba. Najteže je pogođena Donja Jablanica u kojoj je poginulo 19 osoba. Njih je usmrtila lavina kamena iz kamenoloma za koje su vlasti odmah potvrdile da je radio ilegalno.Iako su mnogi ostale bez članova porodice, komšija i prijatelja, ali i bez svoji domova, niko još nije uhapšen, niko nije podnio ostavku, nema krivične odgovornosti. Po izveštajima iz BiH sve je i dalje u predistražnoj fazi iako je obdukcija pokazala da su većinu stradalih u Donjoj Jablanici ugušili zemljani nanosi a ne vodena bujica.
Manje od mjesec dana od tragedije u BiH, 1. novembra, u Novom Sadu je pala nadstrešnica renovirane Željezničke stanice i usmrtila 15 osoba. Nepuna tri mjeseca kasnije, osam života odnio je požar u staračkom domu u blizini Beograda, koji je radio nelegalno.
Sudenti i građani u Srbiji od pada natstrešnice protestuju i traže temeljnu istragu i odgovornost. Vlast ih optužuje za destabilizaciju zemlje.
Ogrezli u korupciji se i rugaju žrtvama. Najnoviji primjer je PR slikanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji je na intenzivnoj njezi Vojno medicinske akademije u Beogradu posjetio stradale iz Kočana koji se tamo liječe. Predsjednik Srbije obišao ih je dok leže u sobama intenzivne njege, i to sa cjelokupnom svitom fotoreportera i kamermana, i to prije nego što su priliku da ih posjete imali njihovi najbliži.Fotografije sa obilaska objavio je na svom Instagram profilu, a one su izazvale burne reakcije na društvenim mrežama, kako u Srbiji, tako i u Sjevernoj Makedoniji.
Makedonski ljekar Nenad Lazarov upozorio je da ovakve scene nijesu samo neetične, već i potencijalno opasne po pacijente: ,,Nemojte držati konferencije za medije pored pacijenata, to nije ispravno, a pogotovo ne kod onih sa teškim opekotinama. Bez ikakve politike u mom komentaru – opekotine se tretiraju kao otvorene rane, a tolika gužva nije dozvoljena. Od srca vam zahvaljujemo na pomoći, najiskrenije, ali ovo ne smijete da radite”.
Prisjetimo se i da je u velikoj željezničkoj tragediji 23. januara 2006. na Bipču stradalo 47 putnika, dok je preko 200 povrijeđeno. Porodice stradalih i danas opominju da nema odgovornosti za ovu tragediju. Krivica je svaljena na mašinovođu.
U ovu godinu smo ušli sa krvoprolićem na Cetinju, masovnim ubistvom 12 osoba. U gradu kojem je u avgustu 2022. ubijeno 11 osoba. Tek nakon druge tragedije na Cetinju saznali smo brojne propuste i nemanje pomoći za porodice žrtava nakon prve tragedije. Tri mjeseca od nove tragedije nemamo informacija o brojnim pitanjima u vezi zločina. Nema ostavki, ni odgovornosti.
U četvrtak, 20. marta, u Kočanima je sahranjeno 59 djece ovog grada. Jedan od transparenata na protestima bio je – ,,Mora postojati odgovornost, pravda za sve žrtve”.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
FOKUS
SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije
3 sedmicena
14 Marta, 2025
Postupak koji je pokrenuo ASK protiv Mila Đukanovića potvrda je početka ozdravljenja te institucije. No nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem dijela političke klase koja je u njegovo doba iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda
Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca. Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.
Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik objavio je listu 100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno sedam Crnogoraca. Prema tom listu, u stotinu najbogatijih u regionu su Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto), Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto), porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.
Kako su objasnili iz Nedeljnika na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o ličnom bogatstvu njihovih vlasnika. Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa – 218 miliona.
Tom metologijom su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.
Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.
Kako bi tek izgledao ovdašnji jaz, kad bi se listi priključili i oni o čijem se bogatstvu samo šuška u kuloarima. Decenijama.Ne računajući brojne medijske članke, pa i svjedočenja, poput onog pokojnog predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, koji je u knjizi Pravila ćutanja iz 2004, govorio tome kako mu je Svetozar Marović priznao da je na nezakonit način zaradio prvi veliki novac. Bulatović je napisao kako mu je Milica Pejanović-Đurišić, bivša DPS ministarka odbrane, navodno dostavila dokumenta Službe državne bezbjednosti iz kojih se vidjelo da je Marović izvjesnom Ćupiću, biznismenu iz Budve, omogućio da bez plaćanja bilo kakvih dažbina, četrdeset šlepera natovarenih cigaretama prođe kroz Crnu Goru i uđe u Srbiju. Maroviću je usluga navodno plaćena – 40 hiljada eura po šleperu.
O švercu cigareta, te onima koji su od toga zarađivali javno je govorio koju godinu kasnije i Ratko Knežević, nekadašnji šef trgovinskog centra Crne Gore u Vašingtonu i kum Mila Đukanovića. Kumu je posvetio priličan dio te priče. Koja do danas nije potvrđena.
Nešto kasnije, 2015. godine, pročitali smo u svjetskim medijima da je crnogorski višedecenijski vođa među dvadeset najbogatijih državnika svijeta, sve skupa sa šeicima i prinčevima. Zvanični registri su nas istovremeno ubjeđivali da Đukanović živi kao obični državni službenik, iako je ne samo svjetskim medijima, nego i golom oku ovdašnjeg građanina, bilo jasno da se nešto opasno ne poklapa sa zvaničnim tragovima novca i onim drugim.
Ovih dana, institucije su utvrdile da je Đukanović imao VIP karticu sa koje je tokom više godina potrošio nešto oko 200 hiljada eura. Postupak je pokrenula Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) pod novim rukovodstvom. Specijalno državno tužilaštvo (SDT) saopštilo je da su formirali krivični predmet, nakon što su im dostavljeni spisi iz Agencije. Iz medija smo saznali da je Đukanović novac trošio na skupe svjetske brendove, ali nijesmo dobili odgovor na suštinsko pitanje – ko je Đukanoviću uplaćivao novac na tu VIP karticu. Ili, ako je to činio sam – otkud mu novac.
Francuski ambasador u Skoplju Kristijan Timonije ocijenio je krajem 2019. da je Crna Gora prerano počela otvarati poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom, a da suštinski napredak nije ostvarila. Kao primjer naveo je to da se se u Crnoj Gori konstantno bogati deset do dvanaest porodica. “Da li akumulacija bogatstva u Crnoj Gori pokazuje evropske vrijednosti? Je li to neko s kim želimo da dijelimo našu suverenost? Bogatstvo u Crnoj Gori koncentrisano je na 10 ili 12 porodica. Zbog toga želimo ponovo pročitati i prekontrolisati pravila o proširenju”, kazao je.
DPS je pao koji mjesec kasnije, ali o bogatstvu tih 12 porodica nijesmo zvanično saznali mnogo toga. Osim da neki crnogorski funkcioneri i njihove porodice imaju da plate i milione kada treba dati za jemstvo i puštanje iz pritvora.
Postupak koji je pokrenula Agencija protiv Đukanovića potvrda je početka ozdravljenja te institucije, koja je decenijama služila moćnicima. No, nije baš za radovanje to što je nakon više decenija, a petu godinu od pada DPS, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem jednog dijela političke klase koja je u njegovo doba iz džempera ušla u Armani odijela. Sa sve zvanično prijavljenim prosječnim državničkim platama. Tu je i klasa biznismena, uglavnom izrasla iz kruga prijatelja i kumova nekadašnje vladajuće politčke klase. I na nekadašnjoj rasprodatoj državnoj imovini. Procesa o sumnjivim privatizacijama nema ni u najavi.
Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković prokomentarisala je da je uvjerena da je “250.000 eura koje je, po inicijativi MANS-a od prije šest godina, ASK pronašao na jednoj kartici Đukanovića u Atlas banci, samo djelić ogromnog bogatstva koje je on decenijama nezakonito sticao”. Konstatovala je da su ovom odlukom crnogorske institucije prvi put utvrdile tragove nezakonito stečene imovine Mila Đukanovića.
„Bojim se da će to što su mediji objavili detalje o tome na šta je Đukanović trošio novac, obeshrabriti funkcionere da daju uvid u svoje bankovne račune“, prokomentarisao je nedavni slučaj Stevo Muk, član Tužilačkog savjeta.
Problem je još veći. Prošle je godine usvojen novi Zakon o sprečavanju korupcije, kojim je propisano da to bude obaveza funkcionera, a ne da im se kao do sada ostavlja na volju da li to da učine ili ne, ali do danas ta zakonska novina nije zaživjela u praksi. Odgovornost je na novoj vlasti.
Osim što postavgustvovska vlast do dana današnjeg, nakon brojnih političkih poena koje su dobili pričajući o tome kako će unaprijediti zakonodavstvo koje se tiče nezakonitog bogaćenja, nije po tom pitanju uradila ništa, isto se dešava i sa obavezom funkcionera da daju Agenciji za sprečavanje korupcije uvid u bankovne račune. Još je nema.
Prošlog ljeta usvojen je novi Zakon o sprečavanju korupcije, a nadležni su nas uvjeravali da će od tog trena svi funkcioneri morati dati na uvid bankovne račune. Umjesto toga, u zakonskom roku od šest mjeseci nijesu donijeta podzakonska akta koja su trebala biti usvojena da bi ta odredba i zaživjela. Kad je taj rok istekao, u decembru prošle godine, Ministarstvo pravde opet je raspisalo poziv za javnu raspravu o izmjenama i dopunama istog zakona. Tako je valjda sve krenulo iznova.
Rasprava je završena ovih dana, a iz Ministarstva pravde nas skoro godinu kasnije opet ubjeđuju da će javni funkcioneri u skladu sa novim zakonom imati obavezu da daju na uvid bankovne račune.
„Više neće biti neophodna saglasnost funkcionera kad je u pitanju provjera njegovih računa. To će se koristiti samo u određene svrhe i u određenim situacijama, ali definitivno je ono što će biti podležno provjerama“, kazala je početkom sedmice direktorica Direktorata za krivično i građansko zakonodavstvo Ministarstva pravde Jelena Grdinić.
Sad opet čekamo podzakonska akta da bi crnogorski funkcioneri za pola godine imali obavezu da daju na uvid svoje bankovne račune. Možda.
Rijetki su oni koji to čine dobrovoljno. Premijer Milojko Spajić nije među njima. Ni predsjednik Jakov Milatović. Bankovne račune na uvid, kaže statistika, nije dalo više od polovine ministara, i gotovo dvije trećine poslanika. U onoj manjini koja je dobrovoljno dopustila institucijama uvid u bankovni račun je predsjednik parlamenta Andrija Mandić.
Istraživanja pokazuju da godinama broj funkcionera koji daju na uvid bankovne račune opada. Istraživanje CIN CG pokazalo je da je u godini kada je Agencija zvanično počela sa radom – 2016, saglasnost za pristup računima dalo tadašnjih 73 odsto javnih funkcionera. Već godinu kasnije taj broj je smanjen na 60 odsto javnih funkcionera i 68,5 državnih službenika, da bi na kraju 2019. bilo svega 57 odsto javnih funkcionera i 65 procenata državnih službenika koji su dozvolili da se kontrolišu njihovi bankovni računi.
Prema podacima iz 2023. godine, podsjetile su nedavno Vijesti, od 7.041 javnog funkcionera, koliko ih je popisano po posljednjim podacima, Agenciji saglasnost za uvid u bankovne račune nije dalo njih 3.960.
Od 22 čelnika sudstva samo petoro je dalo saglasnost za pristup podacima na računima bankarskih i drugih finansijskih institucija. A U 17 tužilaštava, tek sedmoro rukovodilaca.
Dejan Milovac iz MANS-a, smatra da je posebno problematično to što su pristup računima ograničavali funkcioneri bivše opozicije, a sadašnje vlasti. Podsjeća da se njihov politički diskurs oslanjao na obećanja o punoj transparentnosti “jednom kad oni dođu na vlast”.
“Samo na primjeru žiro računa možemo da vidimo do koje mjere se mijenja percepcija odgovornosti prema javnosti sa prelaskom iz opozicije u vlast”, smatra.
Bilo bi lijepo da Crna Gora konačno dobije političku klasu odgovornu prema svojim građanima. Tako što će za početak biti transparentna.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


PRIJAVA PROTIV BIVŠEG I AKTUELNOG VRHA UPRAVE CARINA: Zviždač o carinskim prevarama

ODLAZAK SVETLANE BROZ: Preko rijeke

Preteći vokali
Izdvajamo
-
INTERVJU3 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
DRUŠTVO4 sedmice
NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama
-
Izdvojeno4 sedmice
SAD, RUSIJA, UKRAJINA, EVROPA: Istorija, sada i ovdje
-
Izdvojeno4 sedmice
SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja