Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VEKTRI STEČAJ, DRŽAVI NENAPLATIVI PORESKI DUGOVI: A od kuma – ništa

Objavljeno prije

na

Obnovljeni zahtjev za uvođenje stečaja u dvije od tri najveće firme iz Vektra grupe mogao bi državu koštati više od 17 miliona eura. Ne računajući gubitak radnih mjesta i privatizovanu državnu imovinu kojom su garantovani brojni krediti

 

Među šezdesetak kompanija, neurednih poreskih dužnika, nad kojima je Poreska uprava (PU) pred Privrednim sudom nedavno pokrenula postupak za uvođenje stečaja nalazi se i Vektra Jakić doo Pljevlja, u vlasništvu Dragana Brkovića.

Ta vijest i nije bila iznenađenje pošto je PU još krajem prošle godine ukinula rješenje o reprogramu tom poreskom obvezniku „zbog kašnjenja u izmirivanju dospjelih poreskih obaveza, odnosno nepoštovanja odredbi Zakona o reprogramu“. Rješenje o reprogramu donijeto je u aprilu 2017. godine i obuhvatalo je poreski dug Vektre Jakić od skoro 5,6 miliona eura (4,8 miliona osnovnog duga i kamate od skoro 800 hiljada eura). Jakić se već tada nalazio u stečaju ali je, pošto su njegovi povjerioci pristali na program reorganizacije kompanije, postojao zakonski osnov za zaključenje ugovora o plaćanju poreskog duga na rate.

„Poreski obveznik DOO Vektra Jakić imao je pravo na reprogram“, potvrdili su nam iz PU. U istom dopisu, uz obavještenje da se Vektra Jakić na popisu najvećih poreskih dužnika nalazi na trećem mjestu (ispred nje su Montenegroerlajns i pljevaljski Rudnik uglja, a odmah iza je Vektra Montenegro – Brkovićeva krovna kompanija),nalazi se informacija da je tokom trajanja ugovora o reprogramu od te kompanije naplaćeno ukupno 1,7 miliona poreskog duga.

 

Najveći dio tog novca stigao je sa računa dooCijevna komerc, nakon zaključenja Ugovora kojim je PU preuzela potraživanja Vektre Jakić od kompanije Danila Dana Petrovića. „Ugovor o preuzimanju duga potpisan je i sa ostalim kompanijama iz Vektra grupe, u vezi sa poreskim dugom u ukupnom iznosu od 1,59 miliona eura“, saopšteno je iz PU.

Ostatak duga, nakon ukidanja Rješenja o reprogramu, PU pokušava naplatiti preduzimajući mjere propisane Zakonom o poreskoj administraciji. Tako je, piše u njihovom dopisu, donijeto rješenje o prinudnoj naplati blokadom žiro-računa Vektre Jakić na iznos od 7,47 miliona eura (poreski dug) i drugo rješenje o prinudnoj naplati blokadom žiro-računa na iznos od 1,5 miliona eura (neplaćeni doprinosi i porezi na zarade radnika). Ujedno su uspostavljene hipoteke i zaloge nad pokretnom i nepokretnom imovinom poreskog dužnika.

Nema velike nade da bi se dug mogao namiriti makar na ovaj način.

„Treba pomenuti da je imovina poreskog obveznika opterećena hipotekama I i II reda, kao i da je uspostavljena zabrana otuđenja i opterećenja imovine (zemljišta i objekata) bez saglasnosti prvog povjerioca- banaka“, navode iz PU.

Iskustvo ne ide u prilog naplati poreskog duga. Prema prošlogodišnjim nalazima Državne revizorske institucije (DRI) od firmi u kojima je proveden stečajni postupak od 2013. do 2017. godine naplaćeno je svega 9,3 miliona poreskog duga. PU je, istovremeno, evidentirala prestanak poreske obaveze u iznosu od 35 miliona zbog brisanja dužnika iz Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) na osnovu rješenja o zaključenju stačajnog postupka. Do lanjskog aprila iznos „prestalih poreskih obaveza“ zbog završetka stečajnog postupka povećan je još za 42,6 miliona.

Iz PU tvrde da se praksa nenaplaćivanja poreskog duga značajno mijenja dvije godine. To potvrđuju i podatkom da je kroz reprogram nekadašnjeg poreskog duga za dvije godine naplaćeno više od 50 miliona. Očekuju još novca u državnoj kasi.

Druga je priča koliko će u tom prilivu učestvovati kompanije Brkovićeve Vektra grupe.

Prema nedavno objavljenim podacima PU firme Dragana Brkovića državi duguju više od 17 miliona eura na ime poreza i doprinosa. I to samo ako gledamo najveće članice Vektra grupe. Pored VektreJakić (ukupan dug državi veći od devet miliona) na tzv. crnoj listi neurednih poreskih platiša sa višemilionskim dugovima nalaze se još VektraMontenegro (pet miliona) i Vektra Boka (3,1 milion).

Vektra Montenegro, Brkovićeva matična kompanija, bila je korisnik reprograma poreskog duga ali je i sa njom PU raskinula ugovor zbog neplaćanja dospjelih obaveza. Nedavno je Privredni sud ponovo protiv Vektrepokrenuo predstečajni postupak, na zahtjev NLB Interfinanz iz Ciriha koja od nje potražuje oko 60 miliona. Na ime nenaplaćenih kredita. To je, nastavak priče sa početka ove decenije, kada su u Privredni sud stigli prvi zahtjevi za prinudnu naplatu dugova i uvođenje stečaja u Brkovićeve kompanije.

Vektra je osnovana1990. kao preduzeće čija je osnovna djelatnost bila prodaja automobila francuske kompanije Pežo. Njen meteorski uspon nije vezan za automobilsku već za aluminijsku industriju. Brkovićeva firma je u vrijeme ratova na prostoru SFRJ i međunarodnih sankcija prema SRJ preuzela poslove komercijalne službe Kombinata aluminijuma(u međuvremenu bankrotirao). Do danas je nepoznanica kako su jedna mala firma i njen vlasnik bez iskustva u svijetu velikog biznisa  postali ključni prodavci crnogorskog aluminijuma, pored svih  stručnih ljudi iz KAP-a koji su se tim poslom bavili godinama i decenijama. Neki pretpostavljaju da je važnu ulogu u toj  primopredaji nadležnosti imao tadašnji premijer Milo Đukanović. Brkovićev kum.

Paralelno sa poslom u KAP-u, Đukanovićeva Vlada je od Vektre kupovala nekretnine, raskalašno plaćajući građevinu koja prokišnjava na gornjim spratovima podignutim bez građevinske dozvole. Potom je Vlada Filipa Vujanovića odlučila da Vektra u odnosu na KAP dobije status ,,stranog povjerioca”. Privilegije koje je taj tretman nosio ukunite su tek nakon što su Kombinat kupili Oleg Deripaska i njegov CEAC.

U jednom intervjuu Brković period prvobitne akumulacije u njegovoj kompaniji opisuje kao „doba stagnacije i propadanja privrednih sistema i devastacije prirodnih resursa“ u Crnoj Gori. Vektra je, kaže, „dijelila sudbinu takvog privrednog ambijenta”.

Nešto se i zarađivalo. Brkoviće je stečeno ulagao u nekretnine i privatizaciju državnih preduzeća.Auto prevoznike i špeditere iz Podgorice i Bara Moračatrans i Rumijatrans spojio je u Horizon-Logistic.To je prva njegova firma koja je, još 2007., krenula putem „dobrovoljne likvidacije“.Fabriku anoda u Podgorici uzeo je u dugogodišnji zakup. Propala je.

Pljevaljski Velimir Jakić, Optel i Građevinardobili su prefiks Vektra i (ponovo) otišli u stečaj. Impregnacija i Eksportdrvou Kolašinu postali su Vektra Nord. Firma je u stečaju, imovina je nestala a unesrećeni radnici potražuju 36 plata i godine neplaćenog penzionog osiguranja (od 2010.).

Najveće hotelsko preduzeće u Herceg Novom postalo je Vektra Boka i otišlo u stečaj. Na preostale hotele stavljena je hipoteka zbog kredita (23,7 miliona) koji su otišli krovnoj kompaniji Vektra Montenegro. Advokat Jovan Pejović, pravni zastupnik bivših radnika Boke, tvrdi da je riječ o nezakonitom poslu. „Vektra Bokasvojom imovinom nije mogla da postane solidarni dužnik za kredite koje je potrošila Vektra Montenegro, jer Brković, iako većinski akcionar nije vlasnik kompanije Vektra Boka, pa tako nije mogao potpisati ugovor sa OTP Faktoring…“. Nema reakcije nadležnih.

O državnim privilegijama za Brkovića i njegove kompanije svjedoči i detalj s početka globalne ekonomske krize, kada je Ministarstvo finansija pod komandom Igora Lukšićaodlučilo da Vektridozvoli korišćenje takozvanog carinskog kredita. To je značilo da Vektra akcize, carine i PDV na uvezenu robu plaća na odloženo, dok  drugi moraju potvrdu o uplati donijeti u carinsko skladište prije nego preuzmu robu. Vektra odložene carinske obaveze nije izmirivala, pa je Uprava carina od nje pred uvođenje stečaja potraživala 2,23 miliona eura.

Priču o njenim privilegijama na račun poreskih obveznika i korisnika državnog budžeta možemo završiti tamo gdje smo je i počeli – u Pljevljima.

Vektra je imovinu tadašnjeg ŠIKVelimir Jakić u stečaju kupila 2006. godine za 1,6 miliona. Pola godine kasnije Ministarstvo poljoprivrede i Uprava za šume odobrili su Jakiću koncesije za korišćenje šuma na teritoriji Pljevalja na period od 30 godina, iako je konkurentska ponuda bila veća za 20 miliona. I po tom osnovu  Vektra Pljevljima i državi duguje milione.

Ta i takva kompanija i njen vlasnik dobili su od Ministarstva poljoprivrede tri miliona iz sredstava Abu dabi fonda za završetak fabrike peleta. Navodno završena fabrika ne radi a Specijalno državno tužilaštvo ispituje zakonitost tog kredita i postupanje bivšeg ministra poljoprivrede Petra Ivanovića.

Ivanović je, kao poslanik, krajem prošle godine organizovao Brkovićevo gostovanje pred skupštinskim odborima za poljoprivredu i ekonomiju, pokušavajući da izbori dodatne privilegije za svog štićenika.

Vektra Montenegro je transparentna firma, nikad od države nije tražila nikakve benefite. Ona je uvijek pomagala i državu i bila najuredniji poreski obveznik do uvođenja stečaja 2012. godine u Vektra sistem“, ubjeđivao je Brković, „za mene je država svetinja“. Nadležni mu nijesu povjerovali.

Brković najavljuje borbu do Strazbura. Poreska uprava zahtijeve (ponovno) uvođenje stečaja koje bi moglo dovesti do skorog proglašenja bankrota i likvidacije njegovih firmi. Da li će potom i Brković, poput Duška Kneževića,  progovoriti o načinu na koji je sticao milost ovdašnjih bogova? I razlozima zašto su mu oni/on okrenuli leđa.

PORESKA ENIGMATIKA: Različito o istom

„Većina opština i lokalnih preduzeća redovno servisiraju obaveze dospjele kroz reprogram odobren 2015. godine od strane Ministarstva finansija u ukupnom iznosu od 90 miliona“, stoji u odgovorima PU koji su nam dostavljeni prije dvadesetak dana uz potvrdu da je „kod određenih opština, poput Ulcinja, Pljevalja, Bijelog Polja, Berana i Prijestonice Cetinje, evidentno manje ili veće kašnjenje s uplatom tekućih obaveza“.

U prošlonedjeljnom saopštenju PU – druga priča. „Treba napomenuti da su napori za povećanje stepena poreske discipline počeli da daju uočljive rezultate, te u ovom trenutku sve opštine, uključujući i opštine Pljevlja, Ulcinj, Bijelo Polje, Berane,Rožaje i Prijestonicu Cetinje, servsiraju reprogramirane i tekuće poreske obaveze pri isplati zarada zaposlenima“.

Dok se ne utvrdi da li pobrojane opštine evidentno kasne ili uredno servisiraju dospjele poreske obaveze, podsjetimo se nekoliko podataka iz prošlogodišnjeg Izvještajao efikasnosti naplate poreskog duga poreskih obveznika u stečaju i likvidacijikoju je izradila DRI.

Ukupan poreski dug posljednjeg dana 2017. godine, prema podacima PU, iznosio je 444,66 miliona eura. A u taj dug nije bilo uračunato:

-87 miliona duga državnih organa;

-81,6 miliona duga čije plaćanje je odloženo;

-93,6 miliona duga jedinica lokalne samouprave (opština);

-95,4 miliona duga poreskih dužnika koji se nalaze u stečaju ili likvidaciji;

Sve u svemu, 802,26 miliona. Nešto od toga do danas je naplaćeno, nešto zaboravljeno a za većinu – ne treba ni pitati.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BIVŠI MINISTRI POLJOPRIVREDE PONOVO NA METI SDT-A: Preoravanje DPS zaostavštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

IZ SDT-a su pojasnili da je predmet krivične prijave i postupka nezakonito dodjeljivanje novčanih sredstava pojedinim nevladinim organizacijama, u periodu od aprila 2014. do jula 2019. godine, a suprotno Uredbi o uslovima, načinu i dinamici sprovođenja mjera agrarne politike Agrobudžeta za te godine

 

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) policija je u petak 13. decembra uhapsila bivše ministre poljoprivrede Petra Ivanovića i Milutina Simovića, bivšeg sekretara tog ministarstva Nemanju Katnića i bivšu načelnicu Službe za finansije Vukicu Perović. Krivičnom prijavom obuhvaćen je još jedan ministar poljoprivrede Budimir Mugoša. I on je saslušan u tužilaštvu.

Nakon saslušanja kod specijalnog tužioca Jovana Vukotića, Simović je pušten da se brani sa slobode, dok je Ivanoviću i Katniću određeno zadržavanje do 72 sata. Ipak, Viši sud nije prihvatio prijedlog tužilaštva da se nekadašnjem državnom sekretaru Katniću odredi pritvor, nakon čega je pušten na slobodu uz mjeru nadzora zabrane sastajanja sa određenim licima. Po saslušanju, i bivša načelnica za finansije Perović puštena je da se brani sa slobode.

SDT sve njih sumnjiči za zloupotrebu položaja, odnosno da su državni budžet oštetili za više od 300 hiljada eura nezakonitim isplatama nevladinim organizacijama iz agrobudžeta.

Simovićev advokat Miroslav Adžić saopštio je medijima da je njegov klijent detaljno iznio odbranu pred tužiocem u vezi sa isplatom iz agrobudžeta u iznosu od 8.200 eura za koju je, prema sumnjama tužilaštva, bila nepotpuna dokumentacija u arhivi ministarstva.

Advokatica Budimira Mugoše, Ana Stanković-Mugoša, saopštila je da je njen branjenik dao izjavu u SDT-u na okolnosti krivične prijave da je 2016. godine odobrio da se iz agrobudžeta isplati 1.860 eura u korist NVO Udruženje vinara i vinogradara Crne Gore. Advokatica je navela da je tadašnji ministar imao ovlašćenje za tu isplatu jer u agrobudžetu postoji stavka za tu namjenu.

Advokat Veselin Radulović,  podsjetio je da su osumnjičeni u ovom slučaju navodno oštetili budžet za oko 300.000 eura, ali je i upozorio da se ,,Simoviću stavlja na teret pronevjera od oko 8.200 eura. Ako je to zaista tako, možda nije bilo potrebe za pravljenjem spektakla. Ne treba praviti spektakularna hapšenja,” kazao je Radulović i dodao da u slučaju Simovića nije ni predložen pritvor.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROJEKAT VELJE BRDO NA JAVNOJ RASPRAVI: San, plan ili preskupa obmana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ponuđeni PUP Podgorice, uz pridodato generalno urbanističko rješenje Velje brdo,  pokazuje da način finansiranja, cijena i rokovi izgradnje nijesu jedina potencijalno sporna mjesta u najavljenom projektu. Ako on uopšte, za sada, zaslužuje taj epitet

 

 

Pošto je Vlada, krajem novembra, usvojila nacrt izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP), taj dokument se, u srijedu, trebao naći na centralnoj javnoj raspravi. Ona je, međutim, odložena. To su tražili prisutni građani, oni koji su uspjeli ući u salu (nije bilo mjesta za sve), obrazlažući da je zakazana rasprava neadekvatno pripremljena i organizovana. Nastavak je zakazan za petak, 13.

Sastavni dio ponuđenog PUP-a je stambeno-poslovno naselje Velje brdo, ili Novi grad kako ga zovu promoteri te ideje. Krajem ljeta premijer Milojko Spajić i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, predstavili su plan izgradnje naselja od 11,5 hiljada stanova uz prateće poslovne, zdravstvene, obrazovne, turističke objekte… Stanovi će, čuli smo, pod povoljnim uslovima biti namijenjeni prvenstveno sadašnjim podstanarima, mladim bračnim parovima, odnosno, onima koji, po riječima premijera Spajića, “do sada nijesu bili privilegovani i na koje se ni država, ni privatni, ni bankarski sektor nijesu okretali”. Dok je ministar Radunović dodao da će, kada sve bude završeno, ukupan broj stanovnika novog naselja/grada biti “oko 42 hiljade”.

Naknadno, Spajić je najavio da bi se broj stanova izgrađenih na Veljem brdu mogao popeti do 20.000 (tada bi to naselje moglo postati, po broju stanovnika, drugi najveći grad u Crnoj Gori). A da Vlada očekuje da se Glavni grad odrekne komunalnih naknada za novo naselje u iznosu od, približno, 200 miliona eura (ovogodišnji budžet Podgorice iznosio je 133,5 miliona). Premijer očekuje da tu odluku donese novoizabrani saziv Skupštine Glavnog grada i zbog toga je važno, kazao je na RTCG, da se vlast u Podgorici formira što prije i na pravi način.

“To će biti  crnogorski san”, ponavlja premijer Spajić od septembra. Ne obazirući se mnogo  ni na činjenicu da se ispostavilo kako je  računica koju je prezentovao, a koja se tiče cijene od hiljadu eura po kvadratu, planirane kamate od 1,2 odsto i mjesečne rate (390 eura za stanove od 100 kvadrata, 290 za manje, od 60 m2)  – matematički pogrešna. Preciznije: najavljena rata je prevelika za obećanu cijenu kvadrata i kamatu. Dok je obećanje da će prvi stanovi biti useljeni tokom 2026. godine, relativizovano neposredno nakon što je dato.

Ovakav projekat zahtijeva ozbiljne analize, koje su za sada izostale. Recimo, da li će i kako njegova realizacija  uticati na demografska kretanja, posebno na sjeveru zemlje. Tu je, naravno i pitanje mogu li Podgorica i Crna Gora sebi da priušte najavljeno subvencioniranje novog naselja tih gabarita…

Ponuđeni PUP Podgorice, uz pridodato generalno urbanističko rješenje Velje brdo,  pokazuje da način finansiranja, cijena i rokovi izgradnje nijesu jedina potencijalno sporna mjesta u najavljenom projektu. Ako on, za sada, zaslužuje taj epitet.

Planirano naselje obuhvata i prostor koji se nalazi u zaštićenom području Parka prirode Rijeka Zeta, a tu se nalazi i zaštićena zona vodoizvorišta Mareza u kojoj je zabranjena gradnja. U Vladi su došli na ideju da planiranom naselju daju status projekta od javnog interesa “kako ne bi morala da se poštuju stroga pravila o zabrani prenamjene šumskog i zaštićenog područja u građevinsko zemljište”. Fantastična ideja. Ali ne i dovoljna. Detaljnija ispitivanja karakteristika terena tek treba da se urade. Tada će se znati da li je moguće  planirano provesti u djelo bez velikog rizika za prirodno okruženje.

“Ukoliko gradnja na dijelu Veljeg brda koji se nalazi u zoni zaštite Parka prirode Rijeka Zeta ne bude moguća, predviđa se isključenje iz plana zone 5, koja obuhvata ovo zaštićeno područje a na kojem se sada predviđa izgradnja stambeno-poslovnih objekata”, navodi se u dokumentima koji su stavljeni na javnu raspravu. “To bi smanjilo ukupan broj planiranih objekata i veličinu naselja”,  konstatuju autori. Ne objašnjavaju šta će biti sa infrastrukturnim objektima planiranim na zaštićenom prostoru. Ili u njegovoj neposrednoj blizini.

Među njima je uređaj za prečišćavanje otpadnih voda iz fekalne kanalizacije koji se planira graditi na rijeci Zeti, prije njenog ušća u Moraču. “Ovaj urađaj bi bio dovoljan za prvu fazu naselja, dok bi se za preostale četiri  zone, kako ih prepoznaje PUP Podgorica, naknadno pronašlo tehničko rješenje za priključenje na postojeću kanalizacionu mrežu Podgorice i njen budući uređaj za prečišćavanje otpadnih voda”. Valja podvući: naknadno će se tražiti rješenje kako bi kanalizacione vode sa Veljeg brda, preko Podgorice, stgle do “budućeg uređaja” za prečišćavanje otpadnih voda iz Glavnog grada. To je ono postrojenje (kolektor) čija se gradnja godinama najavljuje u Botunu, dok tamošnji mještani ponavljaju kako će to spriječiti “po cijenu života”.

Slično je i sa ostalom infrastrukturom neophodnom za početak gradnje na Veljem brdu. Voda bi se dovela iz magistralnog cjevovoda koji je izgrađen duž autoputa, pa pumpala na vrh brda, u rezervoar od pet hiljada kubika čija se gradnja planira. “Ovo pumpno postrojenje i rezervoar rješili bi pitanje vodosnabdijevanja za prvu fazu naselja, dok bi preostale četiri faze naselja vodu dobijale iz bunara u Zagoriču za šta bi se naknadno pravilo tehničko rješenje”, navodi se u PUP Podgorica.

Za potrebe prve faze naselja Velje brdo struja bi se obezbijedila povećanjem snage postojeće trafostanice u Vranjskim njivama, “dok bi za preostali dio naselja naknadno bilo neophodno izgraditit potpuno novu veliku trafostanicu 110/10kv”.

Na Veljem brdu nema puteva, pa bi se saobraćajna infrastruktura gradila od nule. Počev od postojeće saobraćajnice Podgorica-Spuž pa do vrha brda. Naknadno bi se centralna saobraćajnica povezala, preko petlje Velje brdo, sa budućom mrežom autoputeva. Ta petlja ne postoji kao dio podgoričke zaobilaznice u sadašnjoj verziji prostornog plana Crne Gore, čije se skoro usvajanje odavno najavljuje.

Iz struke su zamjerili Vladi što sa nacrtom PUP Podgorica na javnu raspravu kreću prije usvajanja krovnog zakona – Prostornog plana Crne Gore.

Prema ponuđenom dokumentu, prva faza naselja predviđa izgradnju pet stambenih blokova sa nešto više od pet hiljada stanova. “U ovom dijelu naselja živjelo bi 16.184 stanovnika”, navodi se, uz upitnu računicu po kojoj bi u izgrađenim poslovno-komercijalnim prostorima posao našlo skoro pet hiljada osoba. Problem može biti to što tek druga faza predviđa izgradnju “245 hiljada kvadrata prostora za školstvo, zdravstvo, socijalnu zaštitu, jedan vjerski objekat i veliki poslovni centar”. Uz još pet hiljada novih radnih mjesta.

Pitanje je gdje će stanovnici prve faze, dok čekaju drugu, da vode djecu u školu ili vrtić, a kako će stizati do doktora? U Spuž, Danilovgrad ili u neku od već prebukiranih podgoričkih škola ili domova zdravlja? Tim prije što se ne pominju rokovi gradnje, ni za prvu tako ni za bilo koju od narednih zona budućeg naselja. Prelazno stanje može potrajati godinama. A šta će biti sa potencijalnim stanovnicima koji počnu da žive crnogorski san na Veljem brdu ako realizacija projekta, iz nekog od brojnih mogućih razloga a najprije zbog finansija, bude osjetno usporena ili obustavljena? Da se ponovo vrate u podstanare?

Prošlo je već pola vremena odvojenog za javnu raspravu o PUP Podgorica, a ona praktično nije ni počela. Samo se vrijednost projekta Novi grad na Veljem brdu procjenjuje od dvije do preko tri milijarde eura, pa ispada kako svaki dan planirane rasprave vrijedi 100-150 miliona. Valjalo bi  pametno iskoristiti preostalo vrijeme.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAOTIČAN POČETAK ZIMSKE SEZONE: Kad se turizam dešava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak zimske sezone sa brojnim problemima i stupanje na snagu dvostrukog povećanja PDV-a na smještaj siguran su znak da će crnogorski turizam sa olovnim nogama trčati narednu 2025. godinu. Vapaje turističkih radnika nema ko da čuje. Turističke radnike i sve one koji žive od turizma posebno brine to što je  gotovo izvjesno da će se, ukoliko se nešto brzo ne uradi, ovaj trend nastaviti i u 2025.

 

 

Prošlogodišnja zimska sezona je u Crnoj Gori propala jer nije bilo snijega. Ove godine pao je već krajem novembra i iznenadio sve na sjeveru.  U Ski centru Kolašin 1600 mjesec dana nema struje, a tu  je i hronični problem sa vodosnabdijevanjem i nedostatak adekvatnih puteva i parkinga, da se ne govori o visokim cijenama. Pritom, za samo nekoliko sedmica kreću novogodišnji praznici i đački raspusti.

„Vremenski uslovi omogućili su skijanje već prije 15 dana, ali zbog nepostojanja sistema za osnježavanje staze su neiskorištene. To je apsurd u 21. vijeku“, kaže Dragana Bećirović iz Privredne komore Crne Gore.

U državi gdje se turizam u kontinuitetu dešava, logično je da prihodi padaju. I to ove godine zvanično – po pokazateljima Centralne banke Crne Gore za 50 miliona eura su manji nego 2023. godine ili za četiri odsto. Pad posjeta još veći – više od pet odsto. To je prvi put od obnove nezavisnosti, isključujući 2020. odnosno godinu korone, da je u turizmu žetva opala.

Finansijski rezultati bi bili još gori da ove godine nijesu značajno povećane cijene usluga, praktično u rangu sa svim evropskim mediteranskim zemljama. Baš kao i one u vanpansionu i u supermarketima. Crna Gora više nije jeftina destinacija, svakako ne za goste iz našeg regiona koji su najbrojniji. U situaciji kada se pogoršava ekonomsko stanje i u zapadnoevropskim zemljama, to onda vrijedi i za te goste. Istraživanja pokazuju da oko 80 posto Evropljana mijenjaju navike putovanja zbog klime, sigurnosti i cijena.

Turističke radnike i sve one koji žive od turizma posebno brine to što je  gotovo izvjesno da će se, ukoliko se nešto brzo ne uradi, ovaj trend nastaviti i u 2025.

“Ako ne preduzmemo korake prije svega u kvalitetu upravljanja našom destinacijom i ne počnemo strategijski da planiramo, jasno je da će se stanje pogoršavati“, smatra izvršni direktor Hotelsko-turističkog preduzeća “Ulcinjska rivijera“ Ćamil Hodžić.

Profesor turističke ekonomije Rade Ratković je uvjeren da je turizam žrtva Vladinog programa Evropa sad 2, jer je zbog njegove realizacije povećan porez na dodatnu vrijednost na smještaj sa sedam na 15 odsto. „Naš turizam je u fazi tihog odumiranja i pretvaranja u biznis za nekretnine“, navodi Ratković.

Sličan je stav predsjednika države Jakova Milatovića. “Ne smijemo dozvoliti da turizam, kao glavni pokretač naše ekonomije, uđe u opasnu zonu stagnacije. Umjesto strateških odgovora dobili smo povećanje poreza koji će dodatno ugroziti naš najveći ekonomski sektor dok konkurencija u regionu grabi krupnim koracima naprijed”, upozorava Milatović.

Niko se iz Vlade i Ministarstva turizma ne oglašava, kao ni iz Nacionalne turističke organizacije, dok cijene usluga rastu, ulaganja u turizam je malo i nedovoljno, a kvalitet usluga opada.

U tom kontekstu je, na primjer, razumljivo što je britanski magazin Time Out na listu najpotcjenjenijih evropskih destinacija za 2025. godinu, na prvo mjesto stavio Ulcinj, grad sa najvećim turističkim razvojnim potencijalom u Crnoj Gori.

“Dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene”, navodi se u analizi ovog časopisa koji od 1968. godine izlazi u Londonu.

A da bi bile istražene, mora se do njih nekako doći. Upravo je dostupnost naše države, kako tvrdi dugogodišnji turistički radnik Branko-Diki Kažanegra, najveći problem crnogorskog turizma. „Albanija je 1993.godine  imala tri avionske linije dnevno. Zgrada aerodroma u Tirani je bila jedna baraka. A, šta mi danas imamo, a šta ima Albanija? To je najbolji primjer kako je neko išao naprijed, a mi smo išli unatrag“, ističe Kažanegra.

Zato ova privredna grana i turistički radnici u narednu godinu kreću u trku sa konkurencijom sa olovnim nogama. Izazova je previše – globalna geopolitička situacija, nepovoljna ekonomska kretanja na tržištima, izostanak ulaganja u hotelsku industiju, digitalizaciju i radnu snagu…

U svakom slučaju, turizam je precizan seizmograf koji registruje sve potrese u našem društvu i privredi. Crveni alarm je već upaljen za sve one koji nijesu zaslijepljeni od privilegija, nemara i neodgovornosti.

                                                                                                                                            Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo