Pošto su opozicija i sindikati u 2011. kada su protesti u pitanju zamrznuli svoje djelovanje, nezadovoljni tranzicionom stvarnošću pronalazili su nove modele bunta. Internet je postao udarni medij za razobličavanje i ironisanje društvenih laži. Portal javniservis.me jedan je od prvih koji je armiji nezadovoljnika pružio mogućnost da svakodnevno komentarišu aktuelna zbivanja. Od većinskog početnog žala što ne postoji neka društvena snaga, poput nekadašnjeg LSCG, koja bi objedinila i artikulisala nezadovoljstvo, postepeno se budila ideja da treba smišljati nove načine bunta.
Sredinom februara na Fejsbuku je osnovana grupa Uličnim protestima protiv mafije. Njihov ,,manifest” bio je – smjena crnogorskog režima. ,,Rapidan pad standarda stanovništa tjera nas da pokušamo sve što je u našoj moći da zaustavimo posrtanje i naše države i građana dok mafijaški režim više nego ikada uvećava svoj opljačkani imetak”.
Za mjesec dana grupi se pridružilo preko hiljadu ljudi. Najavili su protest ispred Skupštine Crne Gore. Uprava policije zabranila im je okupljanje. Protest, saopštila je policija, ne može biti organizovan ispred zgrade Skupštine. Rizično je.
Nekoliko stotina ljudi ipak se 21. marta okupilo ispred Skupštine. Protest je podstakao živu diskusiju, kako dalje sa vaninstitucionalnim vidovima bunta, na Fejsbuku i internet portalima. Broj članova grupe Uličnim protestima protiv mafije porastao je na 2500.
Zbog ,,kratkog ugrožavanja saobraćaja” tokom protestne šetnje 30. marta, predsjednik nevladine organizacije Libertas, koja je organizovala Fejsbuk proteste, Robert Velašević kažnjen je sa 825 eura. Velašević je isticao da novih protestnih okupljanja u organizaciji ove Fejsbuk grupe najvjerovatnije neće biti ako ne dobiju podršku opozicije. ,,Mi sami, bez infrastrukture, ne možemo izvesti kritičnu masu za smjenu režima koji je sa ulice došao na vlast i samo tako može da ode”, zaključio je Velašević.
Sredinom aprila Fejskup grupa pozvala je građane, slobodne novinare, novinarska udruženja i intelektualce, da se okupe ispred zgrade RTCG na protest solidarnosti protiv suspenzije novinara te medijske kuće Marka Milačića. Prisustvovanje na Fejsbuk protestima bio je razlog da Milačiću iz ,,javnog servisa” preporuče da se odmori i ne pojavljuje na ekranima, dok se situacija ne slegne. Milačić nije pristao i javno je progovorio o šikaniranju i političkoj cenzuri na RTCG.
Nakon što su zakazali protest, organizatoru Fejsbuk grupe Velaševiću direktorka TVCG Radojka Rutović je predala dokumenta koja potvrđuju da će Milačić biti vraćen na posao.
Nekoliko mjeseci kasnije Milačić je izbačen iz Televizije. Fejsbuk protesti se gase.
Koliko je teško animirati građanstvo za ,,šetnju” pokazao je protest Ujedinjeni za globalne promjene, koji je kao dio svjetskog pokreta Prava demokratija, odmah, organizovan u 951 gradu u 82 zemlje, održan 15. oktobra i u Podgorici. Predstavnik organizacije SMS Aco Tabaš najavio je da će antivladina organizacija Solidarnost, mir, sloboda šetnjom od spomenika kralja Nikole, preko puta Skupštine, do Tehničkih fakulteta dići glas protiv političara, bankara, domaćih oligarha i velikih korporacija. Šetnja nije održana, nešto preko 50 ljudi okupilo se ispred Skupštine. Organizatori su kroz šalu podsjetili da su i protesti u Njujorku počeli sa svega 14 ljudi.
Onda su na ulice izašli studenti. Preko četiri hiljade studenata prošetalo je, 17. novembara, od Tehničkih fakulteta do Skupštine. Usput su na kratko blokirali i Blažov most. Brojnost, kreativnost, mladalački i urbani duh iznenadili su javnost, političare, a i same studente. Iznijeli su svoje zahtjeve za poboljšanje nastave i uslova studiranja i položaja državnog univerziteta. Dominirali su transparenti: „Mi studiramo, oni profitiraju”, „Otpor je naša dužnost”, „Bolonjska degeneracija”, „Sloboda se ne dobija, za slobodu se bori”, „Mi se budimo, a vi?”.
Predstavnik studenata sa Filozofskog fakulteta iz Nikšića Ognjen Jovović pročitao je prijeteću poruku koju je dobio uoči protesta: ,„Nesoju, sram te bilo! Ovo nije studentski protest, ovo je politizacija. Špijunu srpski… Čeka te gepek…”.
Na krilima prvog uspješnog okupljanja, studenti su za decembar zakazali ponovno okupljanje. Najavljeno je da će zajedno sa radnicima i Unijom slobodnih sindikata vlastima ponoviti svoje zahtjeve. No, iz Studentskog parlamenta, čiji su članovi tek nakon prvog protesta zamrznuli članstvo u vladajućim strankama, odlučili su da sa radnicima ne može.
Protesti su propali. Studentski parlament je na dan zakazanih studentsko-radničkih protesta organizovao ,,čajanku” u holu Tehničkih fakulteta. Indikativana je bila parola: ,,Predsjedniče Vlade, jedino su nam u tebi nade!!!”
I pored slamanja studentskog procesa, on je pokazao da među mladima, pored brojnih partijskih klonova, ima onih koji su itekako svjesni šta ih čeka u društvu nejednakih šansi.
,,Naša mumija, simboličan prikaz studenta, odmotaće se kada osjetimo da počinjemo ostvarivati slobodu. Mumija je zanijemjela pred poistovjećivanjem države sa jednim čovjekom, poistovećivanjem države sa jednom partijom, članskim kartama koje određuju i nacionalno osjećanje i svako drugo, određuju tok života velikoj većini društva…”, poručio je jedan od vođa studentskog protesta Ognjen Jovanović.
Student Fakulteta političkih nauka Demir Hodžić je obznanio da su mu iz DPS-a nudili posao u zamjenu da odustane od organizacije studentskih protesta. ,,Spaliću člansku kartu DPS-a”, izjavio je Hodžić i, u pratnji predstavnika medija, ušao u zgradu podgoričkog odbora DPS-a i tražio da mu predaju njegov partijski karton. On tvrdi da nije član DPS-a, a da ga je mimo njegovog znanja učlanio otac, koji je to morao da učini pod pritiskom.
Hodžić svjedoči da su nakon što je odbio posao prešli na prijetnje: ,,Pokazaćemo mi tebi revoluciju na rebrima… Da me prate i prisluškuju i da će moj drug, doslovno, ‘najebati ako nastavi da se druži sa mnom’, a da ću ja uskoro biti sankcionisan”.
Za razliku od svog nekadašnjeg partijskog kolege Svetozara Marovića koji je početkom godine obznanio da je nakon svih problema sa strankom odlučio da se brani ćutanjem, Hodžić je smogao snage da ,,spali” partijsku kartu za Bolji život, i da progovori kao slobodan čovjek.
,,Nisam mogao, riješio sam da idem do kraja, pa što bude”, objasnio je za Monitor Hodžić.
,,Nestali su kodeksi, ostali su kompleksi”, ,,Probudi um!”, ,,Čojstvo i junaštvo R.I.P”, ,,Studenti ne treba da se boje vlasti, vlast treba da se boji studenata”, ,,Strah životu kalja obraz često”, ,,Slobodan pojedinac = Slobodno društvo”, osvanulo je nakon što su propali studentski protesti na transparentima okačenim na podgoričkim spomenicima. Odgovornost za, kako su je nazvali, Operaciju Buđenje, preuzela je organizacija Anonymous.
,,Slobodni građani Crne Gore, mi smo organizacija Anonymous. Budno smo motrili dešavanja proteklih mjesec dana i odlučili da konačno moramo da djelujemo. 14. decembra ove godine sproveli smo svoju prvu operaciju, Operacija Buđenje… kojoj ste bili svjedoci i kojom pokušavamo da pokrenemo omladinu i radni narod ove zemlje koji je više od 20 godina u stanju potpune apatije i indiferentnosti. Stanje je alarmantno. Nešto mora da se mijenja, a očigledno je da se neće promijeniti samo od sebe”, poručili su iz ove internet organizacije.
Internet zajednica nezadovoljnih sve se više širi. Portali kao javniservis.me, slobodnacrnagora.eu, monitor.co.me,portal lista Vijesti, Blogofanzin otvorili su nove prostore kritičkog preispitivanja stvarnosti. Komentar mjeseca na portalu javniservis.me, koji potpisuje Đakomo Galanda, glasi: ,,Broj veoma zadovoljnih raste, najviše zbog prekomjerne upotrebe ironije. Broj veoma nezadovoljnih pada, laka im crna zemlja.”
Jedan od komentatora koji koristi ime Perfekt Strendžer je u intervjuju za Press ovako objasnio ko se krije iza ovog pseudonima: ,,Perfekt Strendžer je građanin koji vjeruje da će na ovim prostorima, i pored višedecenijskih tužnih iskustava, demokratija zakucati na vrata građana. Nijesam jedini, ima nas dovoljno”.
Pojedinačni protesti, koji su još više incident nego pravilo, i masovna ali anonimna kritika postojećeg stanja, mogu biti prva naznaka da ćemo jednog dana kao društvo uspjeti da zakucamo na vrata slobode.
Duh globalne revolucije
Godina 2011. je bila godina protesta i demonstranata. Od trga Tahrir u Kairu do Zakoti parka u Njujorku, demonstranti su poljuljali samu srž uspostavljenih poredaka i ušančenih elita.
Pobunama Arapskog proljeća, koje su izbile u Tunisu u januaru, srušeni su članovi vremešnog arapskog autokratskog kluba uključujući Hosnija Mubaraka u Egiptu, Zin El Abadin Ben Alija u Tunisu i pukovnika Moamera Gadafija u Libiji.
U Grčkoj, građani su protestvovali protiv mjera štednje. U Londonu su se pobunili jer su bijesni na policiju i privilegije.
,,Treba pošteno reći da je 2011. godina bila neka vrsta globalnih skupina omamljenih. Ukoliko ste ubitačni arapski diktator, grčki državni činovnik ili londonski student, onda ste u nezavidnoj situaciji”, ocijenio je Ričard Gudvin iz londonskog Ivning standarda.
Pokret Okupirajmo je tekuća serija demonstracija koje je 17. septembra pokrenula kanadska grupa aktivista Adbasters u Zukoti Parku, u finansijskoj četvrti Vol Strit u Njujorku. Protesti su usmjereni protiv socijalne i ekonomske nejednakosti, nezaposlenosti, pohlepe, kao i korupcije i neprikladnog uticaja korporacija – pogotovo onih iz sektora finansijskih usluga – na administracije SAD.
Slogan demonstranata Mi predstavljamo 99 odsto odnosi se na sve veću razliku u raspodjeli imetka u SAD, između najbogatijih jedan odsto i ostatka stanovništva. Slični pokreti su se odvijali i prethodnih mjeseci širom svijeta.
Za sve to vrijeme, na internetu Anonimni i njegova vesela družina hakera vode pobunu. Londonski desničarski Dejli telegraf je 10. novembra 2011, objavio kako je riječ ,,okupirati” bila najčešće korišćeni engleski izraz na internetu u proteklih 12 mjeseci.
Početkom godine se zahvaljujući Fejsbuku, uzburkalo i u Zagrebu. Svakog drugog dana ulicama glavnog grada Hrvatske prolamale su se parole kojima Zagrepčani pozivaju na ostavku premijerku Jadranku Kosor i njezine ministre. Zajedničke su im bile dvije parole – ,,Dolje Vlada!” i ,,HDZ lopovi”.
Duh globalne pobune ne pokazuje znake stišavanja kako se godina bliži kraju. Ruski prodemokratski i antikorupcijski demonstranti pitaju da li će premijer i budući predsjednik Vladimir Putin konačno popustiti u čvrstom držanju vlasti. Da li bi takozvana Ruska zima mogla dovesti do iznenadnog kraja putinizma kao što su revolucije jasmina srušile Mubaraka i Ben Alija?
Svakako da se mnogobrojni ovogodišnji protesti razlikuju po uzrocima i ciljevima. Međutim Kurt Anderson iz Tajm magazina je primijetio: ,,Značajno je koliko zajedničkog imaju predvodnici ovih protesta. Oni su uvijek veoma mladi, potiču iz srednje klase i obrazovani su. Skoro svi protesti ove godine su počeli kao nezavisni događaju, bez mnogo podrške ili odobravanja kod postojećih političkih stranaka ili opozicionih zvijerki. Širom svijeta, demonstranti iz 2011. dijele uvjerenje da su politički sistemi i privrede njihovih zemalja postali nefunkcionalni i korumpirani.”
U središtu nekih od najvećih vijesti iz 2011, od Okupiraj Vol strit do Arapskog proljeća, su bile društvene mreže. Ima mišljenja da su čak i pokretale neke od glavnih protestnih priča. Digitalne mreže kao, Jutjub, Tviter, Fejsbuk su obilježile ovogodišnje društvene pokrete time što su dale podstrek novoj generaciji aktivizma. Pošto se sve više ljudi povezuje preko mreže, revolucionari širom svijeta dobijaju snagu kao nikada ranije.
Pol Mejson, ekonomski urednik Večernjeg programa britanske medijske kuće Bi-Bi-Si i autor knjige koja uskoro izlazi Zašto ključa svuda: Nove globalne revolucije je donekle optimista: ,,Najveći izvor nade za mene predstavlja to što vidim da stasava generacija koja uviđa da su svi oblici hijerarhijskih ideoloških aktivnosti glupost. Čak i najpohlepniji ljudi u svjetskom finansijskom sistemu shvataju da je bezosjećajni oblik kapitalizma neodrživ. Morali biste da slavite taj trenutak, jer nije bilo mnogo takvih momenata.”
Milan BOŠKOVIĆ
Predrag NIKOLIĆ