Nakon poraza u borbi za medalju u Riju, u javnosti su se proteklih dana često mogli čuti osuđujući komentari na račun našeg nacionalnog vaterpolo tima. Šest je puta, kažu, naš tim ispustio medalju na Olimpijskim igrama: četvrto mjesto u Pekingu (2008), Londonu (2012) i Riju (2016).
Nacionalna selekcija je 2007. počela da igra zvanične utakmice, i veličanstvenim pobjedama, za samo par mjeseci od dna „B” divizije izborila plasman u „A” diviziju. Iste godine trijumfovali su i na Univerzijadi, i osvojili prvo mjesto na kvalifikacionom turniru za odlazak na OI u Pekingu. Već sljedeće godine, na Evropskom prvenstvu u Malagi, crnogorska reprezentacija je osvojila zlatnu medalju. Kako smo ih samo tada voljeli.
Od zlata u Malagi do danas, naša vaterpolo selekcija je na međunarodnim takmičenjima osvojila još sedam medalja – srebro na Svjetskom prvenstvu (2013), još dva na Evropskim prvenstvima (2012. i 2016.) i četiri medalje u Svjetskoj ligi (zlato 2009, srebro 2010, i dva treća mjesta – 2013. i 2014). U periodu od 2006. do 2016. godine, Crna Gora je protiv 31 reprezentacije odigrala 196 zvaničnih utakmica, od čega je 140 pobjeda (preko 70 odsto) i osam remija. U tim utakmicama dali su gotovo 800 golova više nego što su primili.
Iako su vaterpolisti najbolji crnogorski tim, uspjesi se brzo zaboravljaju.
Ono što je istina, međutim, je da je našu reprezentaciju stiglo vrijeme. Mnogi igrači su u nacionalnoj selekciji od njenog nastanka, jer mlađih momaka koji bi mogli da postanu ajkule – nema. ,,Da su imali kvalitet – bili bi tu. Imali smo jednog, koji je otpao posljednjeg dana, a ostali nisu bili ni konkurencija ovima, koji su bili u Riju”, kazao je selektor Vladimir Gojković.
Zbog toga što na klupi ne postoje igrači koji bi omogućili rotaciju, pojedini crnogorski vaterpolisti su igrali i po čitave utakmice bez pauze. Još veću nevolju predstavlja i to što nasljednika za odlazeće igrače nema. ,,Prvo moramo da ohladimo glave, ali jasno je da u ovom timu ima igrača koji su razmišljali da završe karijere u nacionalnom timu, ili da ostanu još jedan, ali ne dug period. Nema dileme da je neophodno da se stvori nova generacija, ali ne da bi ostvarila rezultat za dvije-tri godine, već da nosi crnogorski vaterpolo narednu deceniju. Svakako da bi momcima koji dolaze bilo lakše, i bilo bi bolje za nas, da oni uče od velikih igrača, kakve imamo sada, jer samo uz njih mogu i oni postati veliki”, istakao je Gojković.
Nakon poraza od Italije u borbi za bronzu, igrači naše selekcije imali su gotovo iste izjave. ,,Žao nam je do neba. Izgleda da smo se dosta potrošili u prethodnim utakmicama. Nismo bili dominantni na nekim pozicijama, u napadu smo morali da pravimo razne kombinacije i mnogo smo se istrošili. Primili smo neke golove sa igračem manje, koje do sada nismo primali. Pokušavali smo, stizali, ali oni su uvijek imali odgovor”,rekao je naš reprezentativac Vjekoslav Pasković.
Nepostojanje kvalitetnih mladih vaterpolista proizvod je loše infrastrukture. Vaterpolo reprezentacija Crne Gore sastavljena je isključivo od igrača iz Bokokotorskog zaliva i Budve. Na tom prostoru nalaze se svih pet klubova (Jadran, Primorac, Cataro, Bijela i Budva) i svi zatvoreni bazeni u Crnoj Gori u kojima se može odigrati vaterpolo utakmica (ako izuzmemo novootvoreni u Nikšiću).
U Budvi, Kotoru i Herceg Novom, zajedno sa primorskim gradovima koji se nalaze u blizini, živi oko 100 hiljada stanovnika (prema trenutno važećim popisima stanovništva). Dakle, u startu se ne može računati na potencijalno talentovanu omladinu koja se nalazi u ostalih 85 odsto populacije.
Podsjetimo, nakon što su nam ajkule samo dvije godine nakon državnog osamostaljenja donijele zlatnu medalju sa Evropskog prvenstva u Malagi, tadašnji gradonačelnik Miomir Mugoša je obećao da će izgraditi pet bazena u Podgorici. Čak je i otkrio gdje će se bazeni nalaziti. ,,Bazene radimo u dvorištu OŠ „Vlado Milić” u Donjoj Gorici, u Tološkoj i Zlatičkoj šumi, na brdu Gorica, na Starom aerodromu. Nećemo improvizovati, bazeni će biti napravljeni prema najsavremenijim standardima”, obećavao je gradonačelnik Mugoša. Ništa od toga, naravno, nije ispunjeno. Zbog toga je i iznenađujuće da smo postigli ovako zavidne rezultate.
Naša nacionalna selekcija jedini negativan skor ima protiv Srbije i Hrvatske. U jadnim uslovima u kakvima bitiše naš vaterpolo, mi smo bolji od jedne Mađarske. Primjera radi, Budimpešta ima više bazena (105) nego što u Crnoj Gori ima profesionalnih igrača našeg najtrofejnijeg kolektivnog sporta (u muškoj konkurenciji).
Na nevolje u kojima se crnogorski vaterpolo nalazi, u studiju RTCG-a je ukazao dugogodišnji komentator Milorad Đurković, odmah nakon poraza od Italije.Upozorio je na loše finansijsko stanje u klubovima, nepostojanje strategije za razvijanje tog sporta, kao i nedostatak zatvorenih bazena u našoj državi. Sa ovim se složio i bivši vaterpolista Mlađan Janović. Ovoliko iskrenosti je bilo neuobičajeno slušati na javnom servisu.
Naš reprezentativac Draško Brguljan, koji je isto bolno iskustvo prošao i u Pekingu i Londonu, vjerovao je da neće isto preživjeti i u Riju. Nakon poraza, upoznao je javnost sa očekivanim – za ovaj tim vremena više nema. ,,Teško mi je zbog toga. Vidjećemo ko će ostati, a ko ne. Ja sam tu uvijek za Crnu Goru, dok god budem potreban, dok god me selektor bude zvao”, zaključio je Brguljan.
Prvu utakmicu je vaterpolo reprezentacija Crne Gore odigrala protiv Italije u Trstu, decembra 2006. godine. A posljednju je ova generacija odigrala prošle subote, nakon deset godina, takođe protiv Italije. Tu prvu utakmicu protiv Italije je dobila. Simbolično, krug je zatvoren, pred našim vaterpolom je još jedan početak. I samo možemo da priželjkujemo da bude uspješan kao ovaj koji je okončan na OI.
Filip Đ. KOVAČEVIĆ
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice