Razgovor sa Vasilijem Miličkovićem, predsjednikom Udruženja manjinskih akcionara EPCG koji je na sudu osporio odluku Skupštine EPCG o otkupu lokacija Rudnika uglja u Pljevljima (RUP) počeli smo nedugo nakon što je objelodanjena informacije da je Vijeće Privrednog suda preinačilo odluku sutkinje Nataše Bošković o privremenoj zabrani trgovine akcijama RUP-a. Prije nego što je intervju završen, okončana je operacija Rudnik. Nešto više od 31,3 miliona sa računa EPCG prebačeno je na račune doskorašnjih vlasnika 96,8 odsto akcija RUP-a (prednjačili su A2A, država i Aco Đukanović). Nijesmo mi, dakle, bili toliko spori koliko su Komisija za tržište kapitala i Centralna depozitarna agencija bile brze da, praktično za jedan dan, obave sporni posao.
MILIČKOVIĆ: Čitav državni aparat se u zadnje dvije godine stavio u funkciju plana da akcije Rudnika uglja, silom na sramotu, prodaju Elektroprivredi. I tako, umjesto da vlasnici akcija u RUP i krivično odgovaraju zbog desetogodišnjeg neplaćanja poreza i doprinosa ,oni su danas nagrađeni sa više od 30 miliona eura. Zahvaljujući, između ostalog, i Vijeću sudija Privrednog suda i samom predsjedniku tog suda Blažu Jovaniću. Preinačenjem Odluke o zabrani prometovanja akcijama RUP do konačne presude, koju je donijela sudija tog suda Nataša Bošković, glavni akcionari Rudnika napunili su džepove a država je oštećena za 80 miliona.
Moj zahtjev za privremenom mjerom zabrane prometovanja akcijama RUP do konačne i pravosnažne presude naišao je na razumijevanje kod sudije Bošković ali, nažalost, i na tvrdi otpor kod njenih kolega sudija: Nataše Sekulić, Ivana Kovačevića i Miodraga Anđelića koji su sačinjavali Vijeće suda na čijem čelu se nalazi Blažo Jovanić, blizak prijatelj Aca Đukanovića, jednog od zainteresovanih akcionara koji nijesu dozvolili da dođe do ročišta, nijesu dozvolili da pravna država kroz institucije sistema odgovori da li je zamišljena transakcija zakonita i moguća. Crnogorska javnost treba da zna da su sudije Sekulić, Anđelić, Kovačević i Jovanić svjesni ogromnih štetnih posljedica po državu i građane Crne Gore. Ali su savili kičmu,preinačili odluku sudije Bošković, obesmislili predstojeći sudski postupak i omogućili nesvakidašnju pljačku državne imovine.
MONITOR: Koliko je sporna činjenica da ste o toj odluci obaviješteni nakon podnošenja zahtjeva za izuzeće Vijeća i predsjednika Privrednog suda?
MILIČKOVIĆ: Ja sam u ovom procesu kao stranka od samoga starta bio šikaniran zajedno sa mojim advokatom. Onemogućen mi je uvid u spise predmeta kao i druga prava, tako da mi nikakve urgencije i pisani podnesci nijesu pomagali. Zato sam bio prisiljen da tražim izuzeće Sudskog vijeća i predsjednika Jovanića (u jutarnjim satima u petak 15. juna), a sve sa ciljem da dočekamo 25. jun i zakazano ročište na kome bi ukrstili argumente… Ali ni druga strana nije spavala. Rješenje o preinačenju odluke koju je ranije donijela sutkinja Bošković ekspresno i protiv zakonito dostavljeno je Komisiji za tržište kapitala. Ona filmskom brzinom donosi Rješenje o brisanju prvobitne zabrane i objavljuje ga na svom sajtu – četiri sata prije nego što kurir Privrednog suda meni uruči Rješenje Vijeća. To jasno govori o bitnim povredama sudskog postupka i zakulisnim radnjama Sudskog vijeća, Komisije i tužene stranke. Iako Komisija (nekadašnja KHOV) nije stranka u postupku oni su cijeli dan prije mene dobili Rješenje Sudskog vijeca kako bi i oni upalili zeleno svjetlo za pljačku. Rješenje je meni dostavljeno post festum, oko 14h, više na znanje,što samo može u državi u kojoj je umrla vladavina prava.
MONITOR: Novac je već isplaćen. Šta dalje?
MILIČKOVIĆ: Da je sreće pitanje što dalje bi bilo pravo pitanje za lidere opozicije. Ovo je prevashodno njihov posao, oni su ti koji ne smiju dozvoliti braći Đukanović ovako bahato ponašanje. Ovaj slučaj je lakmus papir za vladavinu prava. I pored toga što je novac podijeljen, opozicija može i mora – i to baš kroz Đukanovićeve institucije sistema – pokazati da Crna Gora ima šansu, da ima nade za pravnu državu jer je slučaj toliko ogoljen i obesmišljen da je situacija prosto neodrživa. Ubijeđen sam da će i Đukanovićeve sudije kroz sudski postupak podići bijelu zastavu. Dakle, vredi se i dalje boriti.
MONITOR: Šta je to što dalje očekujete u Privrednom sudu i može li se bilo koji sud ispriječiti pred akcijom koja je ovako dugo i temeljno pripremana na najvišem nivou?
MILIČKOVIĆ: Samo su bez sudskog postupka braća Đukanović i njihov omiljeni partner A2A mogli prodati mrtvo tele za rasnoga bika i strpati milione u džep. Zato su sve učinili da do suđenja ni pred njihovim sudovima i sudijama ne dođe,jer je potpuno jasno da niko ne može presuditi u njihovu korist. Veliku uslugu im je učinjelo Vijeće sudija Jovanićevog suda, ali ja se nadam za kratko.
MONITOR: Izgleda da ste ponovo u situaciji da novac EPCG branite od njenog menadžmenta i većinskog vlasnika?
MILIČKOVIĆ: Crna Gora je zemlja čuda,pa su takve situacije postale normalne, narod se prosto navikao na to ludilo. Kao akcionar EPCG sam punih šest godina branio firmu od lopovluka njenog bivšeg menadžmenta iz A2A kroz Đukanovićeve institucije i da se nijesam obratio talijanskom tužiocu ostali bi smo bez tih 17 miliona eura. Izgleda da moram opet EPCG braniti i od domaćeg menadžmenta i od same Vlade. Vaninstitucionalna moć braće Đukanović je toliko jaka da im se izgleda niko u državi ne može suprotsaviti. Ovaj slučaj to najbolje odslikava,sve je počelo nezakonitim i nedozvoljenim ponašanjem direktora Uprave prihoda koji godinama nije smio primijeniti zakon i blokirati RUP zbog 15 miliona poreskog duga koji se godinama tolerisao. Zbog RUP se decembra 2016. donose neustavne i diskriminatorske Izmjene poreskog zakona (u narodu poznat kao tajkunski zakon). DPS poslanici su ga jednoglasno usvojili i omogućili dalju farsu – da dva akcionara RUP Aco Đukanovic i Oreste Bramanti (A2A) pošalju nedozvoljenu i ucjenjivačku ponudu Bordu direktora EPCG u kome sjedi i sam Oreste Bramanti (A2A) koji je zelio da trguje sam sa sobom.Kako taj Bord direktora u EPCG na čelu sa Srđanom Kovačevićem odbija tu ucjenjivačku ponudu, Bramanti i Đukanović smjenjuju neposlušne kadrove i dovode svoje. Angažuje se revizorska kuća Diloite da uradi poželjnu procjenu. I farsa se nastavlja po planu…
MONITOR: Da li bi ovo mogao biti tek početak pražnjenja depozita sa računa EPCG?
MILIČKOVIĆ: Ovo je u najmanju ruku zločin prema građanima i državi Crnoj Gori. Dati prioritet zadovoljenju tajkunskih zahtjeva na uštrb instant raskida ugovora sa kompanijom A2A je po definiciji veleizdaja državnih interesa. Slijedi otkup sopstvenih akcija od strane EPCG koje neće imati kupca pa će se za taj iznos – godišnje 50 miliona eura – uvećavati akcionarski udio države u EPCG, a isplaćivati kompanija A2A.
MONITOR: Prethodni pokušaj pljačke 12 miliona eura uspjeli ste da spriječite. Da li vam je neko zahvalio na tome?
MILIČKOVIĆ: U Crnoj Gori se ne prašta uspjeh pojedinca,pa čak ni onaj koji se tiče opšteg interesa. Zahvalnost građana mi je vrlo brzo došla podrškom 1000 građana na predsjedničkim izborima. Nešto slično se desilo i dr Božidaru Vujičiću iz Budve koji je u budžet Opštine uspio povratiti opljačkanih 19 miliona a sugrađani mu na izborima taj gest nagradili sa 100 glasova podrške – nedovoljno da bude odbornik. Tako se Crnogorci zahvaljuju svojim sugrađanima, na taj način cijene pojedinca kome je društveni interes ispred ličnog.
Zoran RADULOVIĆ
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
Izdvojeno1 sedmica
DRUŠTVO2 sedmice