Povežite se sa nama

INTERVJU

VASILIJE MILIČKOVIĆ, PREDSTAVNIK MALIH AKCIONARA EPCG: Spriječiću pljačku stoljeća

Objavljeno prije

na

Zdravko Krivokapić je ove nedjelje na skupu Borba protiv korupcije na Univerzitetu kao prioritet naveo Migovu kovertu od 97 i po hiljada eura. To znači da on nije prepoznao opasnost po državu od blizu 600 miliona eura. Pljačka na dnevnom nivou preko OIE je preko 100.000 eura, a Koverta je 97.000. Pitam se je li moguće da premijer to nije prepoznao

 

„U Elektroprivredi Crne Gore (EPCG) je od dvije i po do tri hiljade malih akcionara. Veći dio njih ja zastupam. Nedavno me predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović konsultovao sa pitanjem da li kao predstavnik malih kancesionara pristajem da se smanji cijena aktivne energije za 20 odsto. Naravno da sam pristao. Radi građana, radi se o smanjenju cijene aktivne energije, a ne o cjelokupnom računu“, kaže na početku razgovora za Monitor Vasilije Miličkovič.

MONITOR: Koliko će potrošaći to osjetiti na svojim računima?

MILIČKOVIĆ: To će da povuče procenat i ostalih stavki, prenosa, PDV-a, tako da će to biti svakako smanjenje. Moramo znati da pored EPCG imamo i Prenos i CEDIS, i oni će dio da umanje na struju EPCG, ali ne i na Đukanovićevu struju, tako da očekujem da će u konačnom smanjenje na računu biti ukupno 16 odsto.

MONITOR: To će biti jedna od prvih vidljivih koristi koju će građani imati za ovih pola godine vladavine nove većine.

MILIČKOVIĆ: To je samo prvi, mali, ali značajan korak. Očigledno je da  postoji raspoloženje Milutina Đukanovića, predsjednika Odbora  drirektora. Do sada je u budžet EPCG uplatila preko 30 miliona, a na računu imaju 80 miliona eura. Samog Odbora i nema, članovi tog tijela primaju samo apanaže, ne dolaze na rabotu. To je užasna slabost nove Vlade. Jedna od velikih greški. Opterećuju poslovanje, kao i potrošače nepotrebnim troškom.  To nije samo u EPCG, to je u Prenosu, CEDIS-u, u svim kompanijama, i isključivo služi kao nagrada za partijske uhljebe. To je jedan kontinuitet sa bivšom vlasti i nije mi jasno da se s tim odmah nije moglo raskinuti.

MONITOR: Brojni procesi u kojima investitori malih HE tuže državu vode se pred Privrednim sudom. Vi ste u svima aktivni kao umješač. Neke sudije su Vas već kao umješača odbile. Šta pokušavate da dokažete?

MILIČKOVIĆ: Odbila me do sada samo jedna sudija – Borjanka Zogović. I to na prvom suđenju. Mislim da je ona tu, pod uticajem Ane Đukanović, koja je advokatica skoro svih investitora, napravila grešku. Pokušavam da objasnim da moja EPCG koja se bavi isključivo proizvodnjom, od konkurencije ne treba da kupuje isti proizvod. A još ako je on pet puta skuplji i to se otkupljuje kao priroritetan. To niko ne bi radio ni u ludnici. Pitao sam advokaticu Đukanović i sudije – kako se zovu kupci struje iz obnovljivih izvora. Vlasnici te struje su uža i šira familija Đukanović, koji tu struju prodaju po cijeni od 120 eura po megavat satu, kada je kod EPCG ima za kompletno crnogorsko tržište po cijeni od 30 eura, a sada se evo daje popust od 20 odsto.

MONITOR: Stavke na računu OIE 1 i 2 kojima plaćamo struju iz obnovljivih izvora energije, preko računa ili direktno iz budžeta, vi nazivate pljačkom stoljeća. Što je suština te pljačke?

MILIČKOVIĆ: To je veleizdaja koju je 2015. godine u parlamentu Ranka Krivokapića izglasala vladajuća većina, zarobljena od Đukanovića. Oni su izglasali Zakon o energetici i članove 23 i 24 preko kojih se već pet godina odvija pljačka. Sada više Đukanović nema moć da naćera građane da i dalje to plaćaju. Da i dalje kod Blaža kupuju struju po 120 eura, koju mu je on tarifu fiksirao, kada ima te struje koliko god hoćeš u EPCG. To je visoka korupcija koju je omogućila Vlada Mila Đukanovića njegovoj porodici, sinu, bratu od tetke, od ujaka, kumu, samom Đukanoviću. Tvrdim da Đukanović stoji iza firme iz Malte i vjetroelektrane na Možuri. Opravdano sumnjam i da Đukanović stoji iza poslova oko malih HE koji su zvanično u vlasništvu lica iz inostranstva. Teško da bi on taj prostor za zaradu ostavio strancima.

Da napomenem, tužioci i advokat Ana Đukanović se pozivaju na Zakon o energetici koji kaže – podsticajne mjere obuhvataju obavezan otkup obnovljive energije, čitaj Đukanovićeve. Oni su tim zakonom obavezali narod da 30 godina otkupljuju struju po toj cijeni pa da je na berzi pet eura. Zatim, prvenstvo pri preuzimanju proizvedene struje, znači nema iz Pive i Perućice ni jedan kilovat, dok se ova struja ne proda po toj cijeni. Pišu i druge mjere u skladu sa ovim zakonom, ako se nešto tada zaboravilo. E to su donijeli Đukanović, Ranko Krivokapić i ostala tada vladajuća družina.

MONITOR: Koliko nas je to do sada koštalo, a koliko će tek?

MILIČKOVIĆ: Cijena Đukanovićeve struje je 120 eura sa balansiranjem. Da objasnim, kada ona uđe u sistem ona izazove debalans, a da bi se to stabilizovalo, to košta. To je tehnički detalj. Zagarantovana cijena te struje je 104,4 eura, ali ona nakon balansiranja košta 120 eura. Od kada je ovo na snazi iz godine u godinu se povećava reket OIE 1 i 2 – kako ulaze nove mini HE tako se potrošnja te struje uvećava. Do sada je, za ovih pet godina,  cirka 70 miliona opljačkano. Protivpravno su taj novac uzeli od građana i budžeta. Ta struja se uzima kao prioritetna, a da li će svoju struju EPCG prodati iz Pive ili Perućice, to Vladu ne interesuje. Ponavljam, to je zločin i veleizdaja i za to moraju da odgovaraju i odgovaraće.

Investitori koji nijesu uspjeli da sagrade male HE, pa tako i nijesu ušli u taj sistem pljačke, sada od države traže odštetu od više od 100 miliona eura.

MONITOR: Što očekujete od aktuelnih tužbi vlasnika malih HE protiv države?

MILIČKOVIĆ: Ubijeđen sam da ću spriječiti tu pljačku budžeta i građana.

MONITOR: Kako?

MILIČKOVIĆ: Dokazima, koje prilažem svaki dan raznim sudijama. Tvrdim da su svi ti ugovori potpisani u visokoj korupciji i da se oni mogu raskinuti. Uvjeren sam da će investitori morati da plate odštetu i vrate rijeke u pređašnje stanje. Njima prijeti da se konfiskuje kompletna imovina, što prepoznaje evropsko zakonodavstvo kojem mi težimo. U Privrednom sudu postoji šet ili sedam sudija koji o istoj prirodi stvari, u istom procesu, odlučuju i sude. Kod pojedinih sudija sam vidio da shvataju da činjenicu da je ovaj posao potpisan u visokoj korupciji, moraju uzeti u obzir. Sada većina sudija ne traži moje izuzeće.

MONITOR: Vaša tužba po ovom pitanju pred Ustavnim sudom ne rješeva se već godinama. Vi ste na suđenjima u Privrednom sudu predlagali da se ona odlože dok Ustavni sud ne donese svoju odluku?

MILIČKOVIĆ: Slao sam poruke preko medija i interno Dritanu Abazoviću koji je iz populističkih razloga obećavao građanima da će zaustaviti izgradnju mini HE. Govorio sam mu da je to velika greška. Da to ne smije uraditi, jer će prije odluke Ustavnog suda omogućiti da se investitori žale i traže obeštećenje. Meni je predsjednik Ustavnog suda Budimir Šćepanović u februaru kazao da kod njega nije lopta, da on ne može da donese odluku. Jer ima tri urgencije prema Skupštini CG da daju mišljenje o donešenom zakonu, da je to procedura. Međutim to se Šćepanović krije iza te odluke, mogao je on i samoinicijativno to uraditi.

MONITOR: Zašto Skupština ne donosi odluku?

MILIČKOVIĆ: Radim što mogu, svaki dan sam ispred Ustavnog suda i vršim pritisak da riješe to pitanje. Isto tako sam preko 30 urgencija poslao Bečiću, Krivokapiću, da je adresa Skupština. Prije 15 dana me je zvala pravnica iz Skupštine, koja je član Ustavnog odbora, i zvala me na razgovor zbog urgencija o ovom pitanju. Kada je shvatila da je to hitno, napisala je sudu pismo da je uzeta moja inicijativa u proceduru i da će biti stavljena na plenum Skupštine. Pošto je ovo partijska država, ja sam stalno slao urgencije Bečiću, ali on je bio na ljetovanju u Herceg Novom. Njemu je bilo važnije da uzme dva-tri odbornika nego da spašava budžet i budućnost Crne Gore.

MONITOR: Sudstvo je poslovično sporo. Zašto iz vladajuće većine nema najava ukidanja spornih stavki OIE 1 i 2 na računima za struju?

MILIČKOVIĆ: Meni se čini da to oni rade iz neznanja, a ne iz korupcije. Ovdje je nešto malo ogrebao Abazović i govorio o pljački na Možuri. Zdravko Krivokapić je ove nedjelje na skupu Borba protiv korupcije na Univerzitetu stavio prioritet korupcije na Migovu kovertu od 97 i po hiljada eura. To znači da on nije prepoznao opasnost po državu od blizu 600 miliona eura. Pljačka na dnevnom nivou preko ovoga je preko 100.000 eura, a Koverta je 97.000. Pitam se je li moguće da premijer to nije prepoznao.

Nekoliko puta sam novoj vlasti istakao da su pogubne izjave ministra Mladena Bojanića, kao i ministra finansija Milojka Spajića koji su kazali da su za ovaj slučaj, za raskinute ugovore sa koncesionarima, spremili odštete. Čak Spajić kaže ove godine 3,5 miliona. Evo ja mu kažem, neće biti ove godine, a biće preko 100 miliona ili neće biti ništa. Da se najavljuje da će se platiti reket preko stavke OIE je zločin.

MONITOR: Što ako se desi da Presude Privrednog suda budu u korist investitora?

MILIČKOVIĆ: Svjestan sam da je sudstvo još Đukanovićevo, ali neću dozvoliti da to bude konačna presuda. Uložiću prvi žalbu, postoji Apelacioni,  Viši sud… Hoću da im tu pljačku zaustavim, prva presuda bi bila alarm da nema više pljačke. A tada bi to bio signal sadašnjim proizvođačima da prestanu sa proizvodnjom i da se sami prijave tužiocu.

U ovoj fazi meni su target ovi koji sada reketiraju EPCG i građane, kojima plaćamo. Ovi koji tuže nijesu, pokušali su ali nisu uspjeli da izgrade male HE. Investitori u pokušaju. Problem je da sjutra ako oni dobiju sporove, na njih će se pozivati i ovi koji proizvode, pa će nam šteta biti 600 miliona. Ja neću stati dok ne spriječim pljačku Đukanovića sa računa i iz budžeta.

U konačnom, pitam ko će da kupuje Đukanovićevu energiju po 104 eura, ako EPCG donese odluku da više neće da kupuje tu struju. Ne postoji sud koji može da naćera EPCG da od konkurencije otkupljuje bilo čiji kilovat. Kome će oni prodavati tu struju ako mi u akcionarskom društvu donesemo odluku da ni u ludilu nećemo više otkupljivati tu struju od konkurencije!?

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo