Rijeka iz koje je nekada moglo da se pije je sada prljava i zagađena, njen tok je potpuno izmijenjen, živi svijet desetkovan, a na obalama su ogromne deponije šuta i drugog otpada, dok UNESCO ocjenjuje da se neke stvari nikada neće moći popraviti. Ova Vlada je uspjela da uništi ono čime su se ponosile generacije
MONITOR: MANS je, nakon što je objavio da je predsjednica Vrhovnog suda, zemlju u selu Ravni u Kolašinu prodala Zoranu Beciroviću i da taj prihod nije prijavila, sada otkrio da je Medenica tu zemlju prodala po deset puta većoj cijeni od tržišne, a ne, kako je tvrdila, ispod cijene. Ocijenili ste da ta transakcija otvara brojna pitanja, pa i pitanje nepristrasnosti Medenice prema Bećiroviću, koji je bio, ili trebao biti, u centru pravosuđa zbog brojnih afera i sumnjivih privatizacija. Kako vidite ćutanje Medenice i institucija na cijelu priču?
ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ćutanje Vesne Medenice je najbolji pokazatelj pravde u Crnoj Gori i nivoa zarobljenosti ove države. Osim prodaje svoje zemlje Bećiroviću, Medenica je od javnosti sakrila i sličnu transakciju njenog sina sa Čedom Popovićem, u periodu dok je živio u istom domaćinstvu. Dakle, u svega par godina, Medenica je sakrila prihod svoje porodice u iznosu od oko 350.000 eura.
Nakon takvog otkrića svaki predsjednik suda u iole demokratskoj državi bi sam podnio ostavku i nikada se više ne bi bavio javnim poslom. U Crnoj Gori, predsjednica Vrhovnog suda u trećem mandatu, daje obrazloženje koje je skandalozno, jer pokazuje ili ogromno neznanje ili korupciju na najvišem nivou pravosuđa.
Medenica je obrazložila da nije prijavila prihod od posla sa Bećirovićem, jer to predstavlja pretvaranje jednog oblika imovine u drugi, odnosno nekretnina u novac, čime se, kako kaže, ne mijenja vrijednost, već samo oblik imovine.
Ukoliko Vesna Medenica, kao predsjednica Vrhovnog suda tako tumači zakon čiji ključni cilj je da spriječi da se sumnjive transakcije funkcionera odvijaju u tajnosti, onda je, po mom mišljenju, riječ o neopisivo velikom neznanju. Međutim, ja sumnjam da je gospođa Medenica toliko neznavena, i vjerujem da ona odlično zna zašto je od javnosti sakrila tu transakciju, odnosno da je sa namjerom pokušala da sakrije svoju poslovnu povezanost sa Bećirovićem.
Naime, zvanični podaci pokazuju da je Medenica prodala zemljište Bećiroviću po deset puta većoj cijeni od njegove tržišne vrijednosti. To pokazuje da imovina nije samo ,,mijenjala oblik”, već i vrijednost, pa zato mislim da je neophodno da tužilaštvo utvrdi da li je riječ o korupciji na najvišem nivou. Ovo posebno zbog toga što je Medenica obavljala i funkciju Vrhovnog državnog tužioca u periodu kada su Bećirovićeve kompanije bile upletene u brojne sumnjive poslove, koji nikada nisu do kraja istraženi.
MONITOR: To nije jedina afera koja ostaje van dometa pravosuđa. Da li je više uopšte upitna nepristrasnost čelnih ljudi u pravosuđu i tužilaštvu, posebno nakon afera Koverta i Kurir?
ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Neshvatljivo loše postupanje Stankovića i Katnića u slučaju afere Kurir je situaciju u tužilaštvu dovelo do potpunog apsurda. Ne samo što nisu podnijeli ostavke jer su dozvolili da se u tužilaštvo infiltrira, kako sami kažu, krak organizovanog kriminala, već se nisu ni izuzeli iz postupanja u ovom predmetu. Kako Katnić istražuje Stankovića smo vidjeli na konferenciji za medije, kada ga je zastupao i branio, kao da mu je advokat, baveći se njegovim ličnim karakteristikama, a ne ulogom u konkretnom slučaju. Štaviše, neshvatljivo je da ovaj slučaj istražuje Katnić i tužiteljka Lidija Vukčević, koji su i sami uključeni u aferu. Dakle, oni sami sebe istražuju, sami sebi svjedoče i odlučuju da li će protiv sebe pokrenuti postupke.
Što se tiče afere Koverta, od prvog dana, ona je ogolila uticaj politike na pravosuđe. Dovoljno je samo vidjeti sa kakvim apetitom Katnić goni čelnike DF-a, u odnosu na Miga Stijepovića koji obavlja funkciju u kabinetu predsjednika države.
Tužilaštvo neće ni protiv Stijepovića da ozbiljno i efikasno povede postupak, a kamoli da se pozabavi i ostalima koji su bili uključeni u krivična djela vezana za finansiranje vladajuće partije. S obzirom da je Đukanović lično potvrdio da je znao za donacije biznismena kojih nema u zvaničnim podacima, i on bi morao biti predmet istrage. Svi znamo da tako neće biti, jer kada su u pitanju poslovi Đukanovića, prema tumačenju našeg tužilaštva, za njih nikada nema ,,ni udaljene sumnje”.
Ne zaboravimo da je Specijalno tužilastvo trebalo da istraži i aferu Snimak, kao i fiktivne donacije DPS-a sa Konika. Ti predmeti očigledno neće biti procesuirani, jer je tužilaštvo i dalje pod kontrolom vladajuće partije.
MONITOR: Kako vidite ocjenu ministra pravde Zorana Pažina da je povjerenje javnosti u tužilaštvo na nedopustivo niskom nivou, i odgovor v.d VDT Ivice Stankovića da tužilaštvo nije “Vladino ministarstvo”? Čitate li nešto između redova?
ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: To su dvorske igre moći, borbe klanova unutar vladajuće partije za prevlast, a nekada i lični animoziteti koji su, manje ili više vidljivo, uvijek prisutni na našoj političkoj sceni. Da je riječ o principijelnosti ministra Pažina, onda bi tako reagovao i u slučaju Vesne Medenice o komenije progovorio ni riječ. Na kraju, tužilaštvo možda trenutno nije ,,Vladino ministarstvo”, upravo zbog tih internih trvenja u vladajućoj strukturi, ali je nesumljivo pod kontrolom jednog krila DPS-a. To su potvrdili i slučajevi Marovića i Mugoše, koji su procesuirani tek nakon što su izgubili bitke unutar svoje partije, pa su pušteni niz vodu. Tako je tužilaštvo postalo alat za obračun unutar vladajuće strukture.
MONITOR: Civilni sektor reagovao je i zbog odluke čelnika pravosuđa da ne dođu na saslušanje u Skupštinu….
ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Gospodin Pažin kaže da Vlada i Ministarstvo pravde ne kontrolišu pravosuđe, a Stanković i Katnić, kao i vladajuća skupštinska većina, smatraju da ih ne kontroliše ni Skupština, pa se postavlja pitanje kome odgovara tužilaštvo? Da li bilo ko u ovoj državi vrši kontrolu nad njihovim radom i ima pravo i obavezu da ih pozove na odgovornost? Ako je odgovor da je to Tužilački savjet, onda su tamo, ponovo, predstavnici istog tog tužilaštva i Ministarstva pravde, zajedno sa politički prihvatljivim predstavnicima pravnika. Dakle, pravosuđe kontroliše onaj ko ima većinu u Tužilačkom savjetu, u kome Ranka Čarapić iz penzije predstavlja ,,ugledne pravnike” i izigrava opoziciju glasajući protiv Stankovića. Očigledno je da to nema nikakve veze sa principima, već sa politikom, jer bi u suprotnom Čarapićka odavno podnijela ostavku i zauvijek se povukla sa svih javnih funkcija, zbog svih afera koje su se odnosile na nju i njenu porodicu. Ovako se ponovo suočavamo sa apsurdom, da Čarapićka, koja je sve veće slučajeve stavljala pod tepih, sada kontroliše Stankovića koji je izabran kako bi, navodno, otvorio upravo te slučajeve. Sistem je tako postavljen upravo da bi onemogućio bilo kakav napredak, čak i ako bi se neki tužilac usudio da pokuša da zaista bude nezavisan i bori se protiv korupcije na visokom nivou. Drugim riječima, ne postoji suštinska institucionalna kontrola pravosuđa, već konce vuku političke i/ili kriminalne strukture koje iz mraka upravljaju tužilaštvom.
MONITOR: Premijer Duško Marković je najavio da će raskinuti ugovore sa sedam kompanija, lica koja su dobila koncesije za izgradnju mini hidroelektrana jer je bilo propusta kada je u pitanju zaštita prirode. Mislite li da je ta odluka zakašnjela i da je kontrolu i nadzor trebalo uraditi mnogo ranije? Radi li se o političkoj igri, sukobu unutar DPS-a?
ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Zanimjivo je da je nakon te odluke, Vlada izdala nove koncesije, bez bilo kakvog obrazloženja, pa se postavlja pitanje zašto se nastavlja sa takvom praksom prije nego što su već postojeći problemi raščišćeni. Treba sačekati pa vidjeti šta se iza brda valja, odnosno vidjećemo šta će Vlada odlučiti o iznosu naknada koje planiraju da isplate pojedincima povezanim sa vladajućom partijom, a sa kojima će raskinuti ugovore. Plašim se da će Vlada na teret budžeta pokušati da im obezbijedi „hljeba bez motike“, pa iako godinama nisu ništa ulagali, da ih obešteti za navodni izgubljeni profit. U svakom slučaju ove odluke Vlade su uveliko zakašnjele i elementarno je da se postavi pitanje odgovornosti. Prvo odgovornosti za već nastalu štetu po životnu sredinu, drugo za štetu po državu koja će tek nastati zbog isplate naknada investitorima. Kao i obično, nema ni riječi o odgovornosti, što potvrđuje i da su te koncesije dijeljene po političkoj liniji, a i da Vlada ne raskida ugovore da bi zaista zaštitila javni interes.
MONITOR: Stanje je, tvrde iz civilnog sektora, nakon godinu kada su prvi put javnost izvijestili o uništenju korita rijeke na trasi mostova Tara 1 i Tara 2 promijenilo, sada je mnogo gore. Vi ste prije godinu upozorili javnost na stanje Suze Evrope.
ĆALOVIĆ –MARKOVIĆ: Tare više nema. Bar ne onakve kakvu je svi pamtimo. Rijeka iz koje je nekada moglo da se pije, sada je prljava i zagađena, njen tok je potpuno izmijenjen, živi svijet desetkovan, a na obalama su ogromne deponije šuta i drugog otpada, dok UNESCO ocjenjuje da se neke stvari nikada neće moći popraviti. Ova Vlada je uspjela da uništi ono čime su se ponosile generacije, što je bilo jedno od najpoznatijih obilježja države i predstavljalo nevjerovatan resurs za razvoj sjevera. Šta i ko će ostati na tom sjeveru kad kroz njega prođe autoput? Ili će se tim putem samo brže odseljavati u Podgoricu ili inostranstvo? Hoće li strani turisti dolaziti da se dive autoputu ili netaknutoj ljepoti Tare? Koliko desetina miliona eura su se ugradili u biznis sa Kinezima, kada su zauzvrat pristali da zatvore oči na uništavanje „Suze Evrope“? Spregu države i izvođača radova potvrđuju pokušaji pojedinaca da očiglednu devastaciju obrazlože radovima na regulisanju korita. Resorni ministar Pavle Radulović zaista djeluje tragično u pokušajima da opravda izvođače radova. Gotovo je nevjerovatno sa koliko ignorantskog odnosa se dočekuju ne samo kritike domaće, već i međunarodne javnosti, što pokazuje da Vladi nisu prioritet građani, već interesi privatnih kompanija. Naime, suštinsku korist od takve gradnje autoputa imaju Kinezi koji ogroman dio kredita troše na zarade radnika koje se isplaćuju u toj državi, kao i privatne kompanije koje rade kao podizvođači. Najveći dio poslova je dobio Bemaks, tajkunska firma koja je neskriveno podržavala vladajuću partiju, i koja zarađuje na desetine miliona eura od izgradnje autoputa. Sve to plaćaju i plaćaće građani, kako kroz vraćanje kredita, nove takse i veće poreze, tako i gubitkom Tare, neprocjenjivog resursa od koga su koristi mogli imati mnogi stanovnici tog područja i cijela država.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
FELJTON3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
BAŠTE BRIGANJA3 sedmice
ALTERVIZIJA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU2 sedmice