Poraz Đukanovića oslobađa društvo i građane straha od povratka DPS-a u onom obliku u kome je decenijama vladao. Konačno, to onemogućava novu vlast da svoje neuspjehe relativizuje upravo strahom od povratka DPS-a, ali joj i pokazuje da je građani mogu kazniti. Na taj način otvara se i prostor za povećanje odgovornosti i izgradnju institucija koje nisu pod partijskom kontrolom

MONITOR: Nakon duže od tri decenije Milo Đukanović nije na pozicijama vlasti, nakon što je u nedjelju izgubio trku na predsjedničkim izborima. Potom se povukao i sa čela stranke. Kako to komentarišete? Šta će to donijeti Crnoj Gori?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Činjenica da je Đukanović  izgubio za oko 20% procenata i to od čovjeka koji je tek nedavno ušao u politiku pokazuje koliko je on potrošen političar, ali i koliko su potrošeni pojedini višedecenijski partijski lideri koje je on uvijek do sada pobjeđivao. Taj poraz predstavlja kraj jedne političke ere koji će dovesti do odlaska kako samog Đukanovića, tako i nekih njegovih etabliranih oponenata, jer su njihove politike imale smisla samo u međusobnom suprotstavljanju.

Paradoksalno, ali debakl koji je Đukanović doživio na ovim izborima i njegovo povlačenje pruža priliku njegovoj partiji da se oslobodi njegove hipoteke i balasta njegovih prvih saradnika.

Istovremeno poraz Đukanovića oslobađa društvo i građane straha od povratka DPS-a u onom obliku u kome je decenijama vladao. Konačno, to onemogućava novu vlast da svoje neuspjehe relativizuje upravo strahom od povratka DPS-a, ali joj i pokazuje da je građani mogu kazniti. Na taj način otvara se i prostor za povećanje odgovornosti i izgradnju institucija koje nisu pod partijskom kontrolom.

MONITOR: A pobjedu kandidata Evropa sad Jakova Milatovića?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Pored poruke koju su građani poslali Đukanoviću, ubjedljiva pobjeda Milatovića predstavlja i snažnu opomenu drugim političkim subjektima da su birači na prvo mjesto stavili pitanje životnog standarda, u odnosu na podjele i širenje mržnje koje su fokus mnogih drugih političkih subjekata. Ako žele da privuku birače, partije će sada morati da se takmiče na jednom novom, za njih nepoznatom terenu, gdje je fokus na ekonomiji i reformama.

MONITOR: Kakav će uticaj rezultati ovih izbora imati na parlamentarne izbore, odnosno buduću političku scenu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Očekivano je da pobjeda Milatovića da vjetar u leđa Evropi sad i na parlamentarnim izborima, baš zato je pitanje da li će se naći način da ti izbori budu odloženi, kao što se spekuliše. Nakon poraza Đukanovića odlaganje izbora bi odgovaralo i DPS-u, pa me ne bi iznenadilo da ta partija ponovo dođe do dogovora sa nekim iz aktuelne većine da, preko uticaja na sudije Ustavnog suda, odlože parlamentarne izbore.

MONITOR: Milatović se građanima obratio skupa sa svim avgustovskim pobjednicima. Šta je njihovo trogodišnje nasleđe koje, osim trodecenijskog Đukanovićevog, treba mijenjati?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Nakon promjene vlasti mnoga obećanja i očekivanja su iznevjerena, pa je spisak već podugačak. Na prvom mjestu je preuzimanje DPS-ovih praksi, posebno partijskog zapošljavanja, koje su decenijama kritikovali kao dokaz partijske države. Zatim, nedostatak odgovornosti, netransparentnost, selektivnost u sprovođenju zakona, podjele kriminalnih klanova i tajkuna na „naše“ i „njihove“…

MONITOR: Hoće li to Milatović i Evropa sad moći, s obzirom na to da su i lideri te novoformirane partije učestvovali u postavgustovskoj izvršnoj vlasti?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Od toga koliko će uspjeti zavisi i hoće li taj pokret opstati, i hoće li Crna Gora ići naprijed. Štaviše, od toga zavisi hoće li i druge partije početi da mijenjaju svoje ponašanje ili ćemo ostati zarobljeni u političkim interesima i kalkulacijama.

MONITOR: Vlada je ove sedmice opet uputila u parlament antimafija zakon i set pratećih zakona. Saopštili ste da Vlada ponovo krije izmjene i šalje ih Skupštini po hitnom postupku i bez konsultacija. Šta ćemo dobiti ukoliko se ti zakoni usvoje?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Takozvani antimafija zakon je kukavičje jaje koje odlazeća Vlada podmeće Skupštini samo radi političke promocije premijera, a ne zbog obračuna sa mafijom. Taj zakon je krajnje selektivan jer on podrazumijeva da će porijeklo imovine dokazivati samo ona lica za koja postoje osnovi sumnje da su počinila krivično djelo. Međutim, ogromna većina visokih funkcionera i sa njima povezanih lica, kao i osoba iz kriminalnog miljea je početnu imovinu sticala u toku 90-ih godina.

O tome postoje dokazi u postupcima koje su vodile druge države, pa se u njima navode i brojevi računa u stranim bankama na koje su se prebacivali milioni eura od šverca.  Međutim, ti slučajevi nikada nisu bili predmet istraga tužilaštva koje je bilo pod političkom kontrolom, pa je krivično gonjenje zastaralo, pa po predloženom Zakonu, ni imovina koja je tako stečena ne bi mogla biti predmet provjere.

Dodatno, krivično djelo pranje novca je po prvi put uvedeno u naš pravni sistem 2002. godine, a tek od 2010. stvaranje kriminalne organizacije postaje posebno krivično djelo. Zbog toga mnoga lica ne bi bila obuhvaćena predloženim zakonom kojim se predviđa postojanje krivičnog djela kao preduslova za pokretanje postupka.

Konačno, ovaj Zakon abolira i slučajeve u kojima je pronađena imovina koja se ne može objasniti nečijim zvaničnim prihodima, kao, na primjer, u slučaju tajnog računa Svetozara Marovića. Da bi Marović morao da objasni odakle mu milioni na tajnom računu u Švajcarskoj, po Vladinom predlogu zakona bi moralo prvo biti identifikovano krivično djelo iz koga je on stečen, što u praksi znači da nikada ne bi bio pokrenut.

Štaviše, usvajanje takvog zakona bi moglo ugroziti postupke koji se odnose na imovinu u inostranstvu, na šta su upozorili evropski eksperti koji su oštro kritikovali predloženi zakon. Ako znamo da je ogromna većina nezakonito stečene imovine skrivena iza firmi sa off shore destinacija, onda je jasno da Vladin predlog zakona omogućava samo da se zagrebe po površini, a ne da se zaista oduzme ogromna nezakonito stečena imovina.

Zbog toga tvrdimo da je Vlada predložila selektivan zakon koji neće doprinijeti stvarnom obračunu sa mafijom.

Kada je riječ o skrivanju imovine, dovoljno je samo sjetiti se da je Đukanović sakrio samo jedan svoj poslovni poduhvat koji smo objelodanili u okviru Pandora papira, iza pet država i kompleksne mreže brojnih off shore kompanija.

Međutim, Vlada predlaže da o postupcima u vezi sa porijeklom imovine odlučuju sudije Osnovnog suda u Podgorici, koje je birala Vesna Medenica i koji nikada ranije nisu sudili u slučajevima koji uključuju kompleksne finansijske istrage.

MONITOR: Te primjedbe ste više puta ponovili, ali Vlada opet upućuje zakon u parlament.

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Posebno iznenađuje da Vlada insistira na ovakvom predlogu zakona iako smo im više puta ukazali na opasnosti i nedostatke, ali i predložili konkretna rješenja. Smatramo da treba preuzeti italijanski model po kome javni funkcioneri i lica povezana sa organizovanim kriminalom treba da dokazuju porijeklo imovine koja odudara od njihovih zvaničnih prihoda, bez obzira na to da li su osumnjičeni za bilo koje krivično djelo. Na taj način bi se prevazišli problemi vezani za zastarjelost i nepostojanje krivičnih djela u vezi sa švercom iz 90-ih, a istovremeno bi se i tužilaštvu dao u ruke snažan mehanizam da djeluje i u aktuelnim slučajevima.

Predlažemo da se uvede poseban sud za korupciju i organizovani kriminal čije sudije bi prošle proceduru takozvanog vetinga, odnosno bili bi izloženi provjeri porijekla imovine i veza sa korupcijom i organizovanim kriminalom. Na taj način bi obezbijedili da samo čisti i odgovorni profesionalci mogu da postupaju o ovim osjetljivim predmetima.

Konačno, predlažemo da se utvrđivanjem razlika u prihodima i imovini funkcionera i lica povezanih sa organizovanim kriminalom, bavi posebna Agencija koju će uspostaviti Skupština, uz jasne kontrolne mehanizme koji bi obezbijedili da nema selektivnosti, niti političkog revanšizma. Ta Agencija bi imala direktan pristup svim podacima u posjedu države i istovremeno obezbjeđivala podatke potrebne tužilaštvu za sprovođenje finansijskih istraga, čime bi se bar jednim dijelom riješio još jedan ogroman problem vezan za curenje informacija koje ugrožava rad tužilaštva.

Vlada ne samo što je predložila zakon o oduzimanju imovine bez javne rasprave, i što ignoriše naše predloge, već je i premijer nedavno izrazio sumnju da MANS štiti kriminalce.

Postavlja se pitanje zašto premijer nikada nije iznio sumnje u njegove najbliže saradnike koji su uhapšeni zbog organizovanog kriminala, kao ni u one koji su mu ih predložili. Umjesto toga, on optužuje MANS koji je otkrio najveće slučajeve u ovoj državi, zbog čega smo bili predmet brutalnog progona prethodnog režima.

Nema tog pritiska bilo koje vlasti zbog koga ćemo odustati od borbe za pravdu i prestati da se suprotstavljamo usvajanju selektivnog zakona, pa pozivamo poslanike da ne glasaju za selektivni zakon, već da održe višegodišnja obećanja da će sva nezakonito stečena imovina biti oduzeta i vraćena u državni budžet.

MONITOR: Kako komentarišete najavu Abazovića i Vlade da će srušiti Đukanovićevu nelegalnu imovinu u Kočanima u Nikšiću?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Za te nelegalno izgrađene objekte se odavno zna i Vlada je imala vremena da pokrene postupak, a ne da čeka dva dana nakon izbora na kojima je Đukanović konačno poražen. Obrazloženje premijera da mu imena ništa ne znače doživljavam kao krajnje licemjerno u situaciji kada izdavanje rješenja inspekcije njegova partija promoviše kao vrhunsko dostignuće Vlade.

Objašnjenje resorne ministarke da rušenje u selu pored Nikšića nije selektivnost, jer to rade svuda, je uvreda za zdrav razum građana koji znaju koliko u Crnoj Gori ima nelegalnih objekata, od kojih neki pripadaju i funkcionerima nove vlasti koji su oteli državnu imovinu na samoj obali mora.

Evidentno je da se u ovom slučaju krenulo sa tanjeg kraja, jer nema nikakve sumnje da objekti u Kočanima predstavljaju samo djelić Đukanovićeve imovine kojoj nova vlast nije ušla u trag ni skoro tri godine nakon pada njegovog režima.

Zbog svega toga ostaje mi da zaključim da ova akcija predstavlja otužan pokušaj premijera Abazovića da demonstrira silu nad protivnikom koji je pao, nakon što ga je neko drugi srušio. A sve zarad političke promocije njegove partije uoči parlamentarnih izbora na kojima se bori za cenzus.

Milena PEROVIĆ