Povežite se sa nama

INTERVJU

VALENTINA PAVLIČIĆ, ZASTUPNICA CRNE GORE PRED EVROPSKIM SUDOM U STRAZBURU: Sudija Ustavnog suda treba hladne glave, topla srca i čistih ruku da sudi svima

Objavljeno prije

na

Crnoj Gori, u ovako specifičnom društvenom kontekstu, zasigurno najmanje treba politizacija prava kroz „partijski sud“, jer takav sud i njegova primjena prava ne vode ka suštinskim reformama

 

MONITOR: Zakon o oduzimanju imovine nije dobio podršku parlamenta,  nakon čega je vraćen na doradu. Zabrinutost je stigla i od strane civilnog sektora, ali i sa evropskih adresa, kako zbog nedostatka javnih konsultacija, tako i zbog neuvažavanja stavova EK kada su u pitanju određena rješenja. Kako  vidite taj Predlog i način na koji je stigao do parlamenta?

PAVLIČIĆ: Budući da postojeći normativni okvir, koji se tiče trajnog oduzimanja imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, nije dao rezultate u praksi, zakonodavac se opredijelio za unapređenje navedenog teksta, kroz izmjene i dopune kojima se uvodi građanski model oduzimanja imovine. Ovaj model bi omogućio državnim organima trajno oduzimanje imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošču bez postojanja pravosnažne, krivične, osuđujuće presude. Imajući u vidu da se postupak oduzimanja imovine nezakonitog porijekla sada prenosi na građanski sud, u ovim postupcima primjenjivaće se građanskopravni standard dokazivanja veće vjerovatnoće, odnosno biće dovoljno da se dokaže da postoji očigledna nesrazmjera između zakonitih prihoda lica i njegove imovine i ukoliko lice protiv čije imovine se vodi postupak (budući da je ovo postupak protiv imovine – in rem, a ne protiv lica), ne bude u stanju da dokaže zakonito porijeklo svoje imovine, ista će se oduzeti i preći u svojinu države Crne Gore. Jedan od osnovnih motiva, kako organizovanog kriminala, tako i koruptivnog ponašanja, jeste sticanje imovinske koristi i preporuke međunarodnih tijela državama članicama jesu da obezbijede upravo ovakav vid oduzimanja imovinske koristi shodno svom domaćem zakonodavstvu.

S tim u vezi, potpuno je očekivano da ovakve novine izazovu reakciju u društvu, počev od zahtjeva za transparentnošću samog postupka u procesu njegovog donošenja do predloženih zakonskih rješenja. Potpuno mi je prihvatljiva konstruktivna kritika i primjedbe koje sa sobom nose i konkretne prijedloge i sugestije u cilju poboljšanja predloženih rješenja. U tom smislu, cijenim i stavove i komentare EK koji se odnose na procjenu pravne dosljednosti predloženih izmjena, te komplementarne procjene usaglašenosti sa pravnim tekovinama EU i konačno, očekivanu efikasnost predloženih izmjena. Ja zastupam tezu da je država dužna da obezbijedi kvalitetan zakonodavni okvir koji će biti sredstvo nadležnim organima za djelotvorno praćenje, identifikovanje, privremeno i konačno trajno oduzimanje te vrste imovinske koristi. Norme ovog zakonskog teksta tretiraju jednu vrlo kompleksnu pravnu problematiku i zahtijevaju filigransko poznavanje i usko stručnu primjenu od strane edukovanih pravnih praktičara, kako bi se postigla očekivana djelotvornost i efektivnost zakona u specifičnom crnogorskom kontekstu. Ovo nije moguće ukoliko se kreatori nacionalnih politika, zakonodavac, izvršna i sudska vlast ne fokusiraju na ostvarenje tog cilja, u kom smislu to treba da bude cilj državne politike. Upravo zbog toga, ne razumijem komentare nekompetentnih i nekvalifikovanih pojedinaca ili grupa, koji ne doprinose ostvarivanju cilja, a to je oduzimanje nelegalno stečene imovine, već samo jednoj opštoj konfuziji i održavanju statusa quo.

Međutim, ono što je neophodan preduslov za adekvatnu i djelotvornu primjenu u kakvom god obliku navedeni prijedlog zakona bio usvojen i od čega će i zavisiti budući rezultati postupka oduzimanja imovine stečene kriminalnom djelatnošću, jeste brza, efikasna i pravilno sprovedena finansijska istraga, koja predstavlja ključan stadijum ovog postupka, tokom kojeg se imovina nezakonitog porijekla pronalazi, identifikuje i privremeno zapljenjuje. Prijedlog izmjena Zakona u Ustavom ograničenim mogućnostima i specifičnom crnogorskom kontekstu može predstavljati dobar temelj za buduću djelotvorniju i efikasniju borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. S tim u vezi, postizanje očekivanih rezultata zavisiće isključivo od njegove pravilne implementacije, zasnovane na poštovanju proceduralnih zaštitnih mjera iz sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava,  od strane nadležnih državnih organa. Dakle, neophodna je čvrsta politička volja, stabilne, kredibilne i sinhronizovane državne institucije, kako bi se do pozitivnih promjena na praktičnom nivou i došlo.

MONITOR: Kako vidite proces izbora nedostajućih sudija Ustavnog suda, te pregovore parlamentarnih partija o tome?  

PAVLIČIĆ: Kao dio evropske civilizacije, Crna Gora se nalazi pred velikim izazovima i stoga je neophodno sprovesti krupne promjene u različitim sferama društvenog života, a naročito u oblasti prava i pravosuđa. To znači, prije svega, dovođenje u punu funkcionalnost, a nakon toga i punu djelotvornost i efektivnost Ustavnog suda, koji predstavlja čuvara Ustava i njime zagarantovanih prava i sloboda građana. Prvi i osnovni korak je izabrati nove sudije u tom sudu. Iskustva nam govore da nosioci tih funkcija treba da budu pravnička elita, budući da će kroz poziciju koju treba da obavljaju uticati na oblikovanje prava i sloboda, kako građana tako i pravnog sistema naše države. Sudija Ustavnog suda kao ugledni pravnik, treba „hladne glave, topla srca i čistih ruku“ da bude spreman da ‘sudi’ svima i normativnim aktima i političkoj vlasti, a sa druge strane, da ‘služi’ samo jednom ‘gospodaru’ Ustavu, zakonu i međunarodnim standardima. Kako god tumačili standard „istaknuti ili ugledni pravnik“, u trenutku kada se neko bira po tom kriterijumu, ostaće dilema da li je taj pojedinac zadovoljio kriterijume istaknutosti i uglednosti. Po mom viđenju, tek pri obavljanju funkcije sudije Ustavnog suda, na koju je određeni kandidat izabran, može se dokazati ispunjenost tog uslova. U zemljama razvijenih evropskih demokratija, uloga i mjesto sudije Ustavnog suda svakako bi trebalo da bude kruna karijere te ličnosti. Na taj način, predloženi kandidati, ukoliko budu izabrani na te pozicije, imaće priliku da svojim znanjem i stručnim obrazloženjem budućih odluka, pokažu prije svega kredibilitet, kao i nezavisnost i nepristrasnost od bilo koje političke ili partijske pripadnosti. Crnoj Gori, u ovako specifičnom društvenom kontekstu, zasigurno najmanje treba politizacija prava kroz ‘partijski sud’, jer takav sud i njegova primjena prava, ne vode ka suštinskim reformama i boljem životu koji su nam prijeko potrebni.

MONITOR: Koliko je realno očekivati u ovakvom političkom trenutku parlamentarni dogovor o izboru vrhovnog državnog tužioca?

PAVLIČIĆ: Nije dobro da jedna država ima na bilo kojoj funkciji od značaja za njeno funkcionisanje VD stanje, a posebno ne na ovako značajnom mjestu za  pravni poredak. Nažalost, već neprimjereno dug vremenski period imamo takvo stanje, sa tendencijom daljeg trajanja. Veoma složena društveno-politička situacija, pravna konfuzija u slobodnom tumačenju određenih društvenih odnosa, ne ide u prilog postizanju vladavine prava, te dosljednoj i neselektivnoj primjeni zakona. U tom cilju, čini se da je izbor čelnika Državnog tužilaštva, za koji je neophodno postići dvotrećinsku većinu, još uvijek daleko.

Slična je situacija kada je u pitanju i sastav Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika. Kompletiranje tog pravosudnog tijela predstavlja preduslov za pravilno funkcionisanje treće grane vlasti, koja mora da povrati povjerenje građana u ove državne institucije i u nezavisnu i nepristrasnu primjenu zakona.

MONITOR: Kako komentarišete objavu MUP-a Srbije da lider Evropa sad Milojko Spajić ima prebivalište u Srbiji i šta to znači za njegovu kandidaturu na predsjedničkim izborima?

PAVLIČIĆ: Neko ko namjerava da se kandiduje ili se već kandidovao za poziciju predsjednika države, u bilo kojoj državi, pa i u našoj, mora ispunjavati jasna i precizna pravila izbornog procesa. Budući da ispitujem materiju ustavnog prava na pravosudnom ispitu, u okviru kojeg su i navedena pravna pitanja, zasigurno mi je problematika veoma bliska i jasna. Međutim, kao profesionalac ne mogu sebi dopustiti da komentarišem i tumačim pojedine tekstove, koji prenose određene navode i twitter objave, jer nisam upoznata sa svim činjenicama i okolnostima konkretnog slučaja. Osim navedenog, želim da ukažem da upravo zbog pažnje javnosti iznošenje raznih „mišljenja i tumačenja“ pojedinih pravnih pitanja koja spadaju u domen „usko stručnog pravničkog znanja”, kako od strane laika, tako i od strane pravnika, vodi u stvaranje još veće konfuzije, koju, iskrena da budem, i pravni autoriteti Evropske jurisprudencije, teško mogu razumjeti. Konačno, vjerujem da će svi oni koji ovo razumiju i imaju osjećaj lične i profesionalne odgovornosti, razumjeti i gore iznijete stavove i pružiti mogućnost institucijama, u čijoj je nadležnosti da pruže meritorno tumačenje i odluče o ovoj pravnoj situaciji i na taj način svima nama uliti osjećaj pravne sigurnosti.

MONITOR: Gdje je izlaz iz aktuelne političke i institucionalne krize?

PAVLIČIĆ: Izlaz je u svima nama i našim opredjeljenjima na koji način djelovati i u kom pravcu kreirati svoju budućnost. Moje opredjeljenje je svakako da budemo evropska, demokratska, građanska i na vladavini prava zasnovana država, sa stabilnim i profesionalnim državnim institucijama, u kojima rade profesionalci svjesni svoga znanja, ali i odgovornosti za sopstvena postupanja. Takav put, s jedne strane nije moguć bez pojedinaca, a s druge strane, nije trajan bez jakih institucija. Stoga, snažno vjerujem, da svako od nas kao pojedinac, ali i kao pripadnik određene nacionalne institucije, može dosljednom i neselektivnom primjenom zakonodavnog okvira, koji će biti usklađen sa evropskim standardima, doprinijeti da crnogorski, prije svega pravosudni sistem, iz umjereno spremnog postane apsolutno spreman za primjenu evropskih tekovina vladavine prava. Na taj način, može se nazreti i izlazak iz svakog oblika krize, a za to nam je potrebna i politička spremnost i volja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo