Povežite se sa nama

MONITORING

VAKCINACIJA POD PRITISKOM: Uspješna strogoća

Objavljeno prije

na

Ima ovaj narod tu finu crtu: dok objašnjavaš i moliš – ništa, kad se podvikne i priprijeti – druga je priča. Već godinama broj vakcinisane djece drastično opada, trenutno su po podgoričkim domovima zdravlja gužve za zakazivanje vakcinacije. Može biti tužno, ali je vrlo vjerovatno, da je uticaj internet edukacije o štetnosti vakcina naglo opao zbog prijava koje je inspekcija počela da podnosi i angažmana direktora Doma zdravlja Podgorica dr Nebojše Kavarića, koji je počeo da viče.

Prema podacima Instituta za javno zdravlje, objavljenim krajem avgusta, od 7.814 djece rođene 2015, njih 3.813 nije vakcinisano protiv morbila, zaušaka i rubele. Vakcinisano je 4.001 dijete; blizu smo, dakle, polovine nevakcinisanih.

Reći da je to posljedica djelovanja anitivakcinalnog lobija, u našim prilikama, bilo bi pomalo preteniciozno. U Crnoj Gori takav lobi ne postoji, postoje pojedinci veoma aktivni na internetu i, naravno, odjeci djelovanja njihovih istomišljenika, prije svega iz regiona.

„Čitao sam dosta o tome i navodno je glavni cilj vakcinacija smanjivanje populacije. Gejevi su vještačka tvorevina vakcinacija, razne bolesti, kao i autizam. Ja sam redovno vakcinisan ali ne znam da li je danas pametno vakcinisati djecu”, piše jedan od ,,upućenih” u zbivanja oko vakcinacije.

Drugi tvrdi kako je ,,činjenica” da su nevakcinisana djeca puno zdravija i otpornija na sve vrste bolesti. ,,Neko ko se zalaže za vakcinaciju ili je neobaviješten ili vjeruje farmaceutskoj mafiji i njihovim marionetskim vladama širom svijeta koje rade u korist zla i sopstvenih guzica. Na djelu je masovno trovanje ljudi, životinja i cjelokupnog života na Zemlji. Planski se zagađuje najtežim otrovima hrana, voda, vazduh, zemlja”.

Jedan od omiljenih argumenata protivnika vakcinacije je nabrajanje evropskih zemalja u kojima vakcinacija nije obavezna: ,,Što li smo mi toliko pametni da mi je znati pa bodemo djecu bez potrebe?”

Pa se tu nađe, na primjer, Norveška. Za tu vrstu glava teško je shvatljiva činjenica da je i bez zakonske obaveze u Norveškoj MMR vakcinu primilo – zavisno od uzrasta – između 91 i 97 odsto djece. ,,Ovogodišnja stopa vakcinacije je na rekordno visokom nivou u odnosu na prethodne godine, kada su u pitanju dvogodišnja djeca. Vjerujemo da je to rezultat napornog rada koji su uložile javne zdravstvene ustanove”, izjavila je u aprilu Sigrun Kongsrud, zvaničnica norveškog Registra imunizacija SYSVAK. Precizirala je da je stopa vakcinacije devetogodišnje i šesnaestogodišnje djece ,,takođe visoka i stabilna”. Sve vakcine date djeci registruju se u nacionalnom sistemu; statistika vakcinacije djece od dvije, devet i šesnaest godina se objavljuje na državnom i opštinskom nivou.

Dr Nebojša Kavarić, koji je i predsjednik Asocijacije za preventivnu pedijatriju i generalni sekretar udruženja domova zdravlja, inicirao je prije petnaestak dana pokretanje kampanje kako bi se uticalo na svijest roditelja i povećao obuhvat vakciniacije djece MMR vakcinom. Trenutne brojke vakcinisanih nazvao je alarmantnim.

,,Broj odgođenih primanja MMR-a je već alarmantan i može se govoriti o mogućnosti nastanka epidemije tri oboljenja – morbili, male boginje, zauške i rubeola”, kazao je dr Kavarić. On je za Televiziju Vijesti rekao da su posljedice epidemije ozbiljne, da vode do smrtnih slučajeva, invaliditeta i ozbiljnih komplikacija: ,,Ko su ti roditelji, pričam kao roditelj koji je vakcinisao svoju djecu. Pitam roditelje nevakcinisane djece. Ko su ti roditelji, neka se pogledaju između sebe, čije će dijete dobiti komplikaciju i čije će dijete imati smrtni ishod nakon toga što nisu primili tu vakcinu”.

Zdravstveno sanitarna inspekcija je, na osnovu obavještenja domova zdravlja, od prvog januara do prvog avgusta ove godine podnijela 38 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv roditelja koji su odbili vakcinaciju djece prema kalendaru vakcinacije. Tokom 2015. sudovi za prekršaje kaznili su 12 roditelja sa 500 eura zato što nijesu vakcinisali djecu. Za odbijanje vakcinacije Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti predviđa kazne od 100 do 2.000 eura.

Izgleda da je na dio neodlučnih djelovalo. U podgoričkom Domu zdravlja za sedam dana početkom septembra, vakcinu MMR primilo je više od 400 djece uzrasta od godinu i po do tri godine, kazao je za Pobjedu Kavarić. On je zahvalio javnim ličnostima koje su pozvale roditelje da vakcinišu djecu. Među njima je i reis Rifat Fejzić.

Gunđanje u javnosti i buku po portalima prošle sedmice je dr Kavarić izazvao ocjenom da pozivom da treba procesuirati sve one koji javno huškaju i dezinformišu druge da ne primjenjuju preventivnu zdravstvenu zaštitu djece. ,,Roditelji ali i država su obavezni da djecu štite i zaštite od bolesti koje su javnozdravstveno opasne kako po svako dijete pojedinačno, tako i po svu djecu u državi kolektivno”, kazao je Kavarić portalu Analitika i naglasio da ,,poštovanje zakona nije represija”. Ranije je izjavio da roditelji nikako ne smiju da pomisle da će platiti kaznu od 500 eura i da su time sve završili i da ne moraju da vakcinišu dijete. ,,Roditelj tom kaznom ne dobija alibi da njegovo dijete ne treba da se vakciniše, već ukoliko ponovo odbije vakcinaciju treba pokrenuti krivično gonjenje”, rekao je Kavarič i naglasio da odbijanje vakcinacije znači sprečavanje pružanja zdravstvene zaštite, ugrožavanje života, onemogućavanje savjesnog liječenja, te da su za to predviđene zatvorske kazne.

Sad javnost, internetska i kafanska, ponovo razmatra situaciju. Naravno, ako se preskoče reakcije iz domena teorije zavjera i one koje su, prosto, teške gluposti, ostaju primjedbe roditelja na veliki broj tema: koliko su i kako informisani o vakcinama, šta se tačno zna o njihovom kvalitetu, poštuju li se pravila o oko skladištenja vakcina, kolika je spremnost izabranih pedijatara da odgovaraju na pitanja roditelja, koliko su i koliko treba da budu detaljni pregledi djece prije nego što prime vakcinu. I tako dalje.

Tvrdnja dr Kavarića da su ,,komunikacija i razgovori sa roditeljima, detaljan pregled i razmatranje svakog djeteta i njegovog zdravlja ponaosob” – pedijatrijska svakodnevica – daleko je od toga da važi uvijek. Roditelji svjedoče kako je uobičajen postupak uoči davanje vakcina djetetu, zapravo, pitanje je li dijete zdravo, pogled u grlo i preslušavanje pluća.

Jasno je da ljudi koji rade u zdravstvu moraju pristati da odgovaraju i na piranja koja smatraju neprimjerenima, ukoliko im je zaista stalo do toga da svoj posao rade kako treba. Iako zgražavaju dr Kavarića, internet komentatore štiti sloboda govora i briga o djeci, onako kako je oni shvataju. Premda, ruku na srce, nekoliko dana dobrotvornog rada – recimo nošenja kutija sa vakcinama – ne bi bilo loše za najdrastičnije slučajeve poput onog koji objašnjava vezu između vakcina i homoseksualizma.

Traženje garancije od države da će sa djetetom sve biti u redu nakon što primi vakcinu, takođe nije lako razumjeti. Ko vam garantuje da neko neće umrijeti od običnog lijeka protiv alergije, kojem je smrt uredno upisana kao moguća kontraindikacija. Koliko roditelja pročita moguća neželjena dejstva prije nego što djetetu da neki od ljekova koji su u svakodnevnoj upotrebi. Hoće li savjestan roditelj odbiti da da djetetu lijek koji će mu pomoći, iako njegova propratna dejstva mogu biti krajnje ozbiljna. Ako dijete mora da pije lijek i istovremeno redovno kontroliše kako mu na to reaguje jetra – treba li prestati sa liječenjem? To su nekakva neatraktivna pitanja. Možda nije najsrećnije poređenje, ali – traži li neko garanciju od ministarstva saobraćaja kad krene na put, da neće poginuti.

Najtužniji dio priče oko vakcina svakako je potezanje slučajeva djece oboljele od autizma. Samo monstrumi ne saosjećaju sa djecom oboljelom od autizma i njihovim roditeljima. Ako su uvjereni da im je dijete oboljelo zbog vakcine, svaka drukčija tvrdnja zariva im se u srce, na drugoj strani teško se oteti utisku da njihovu muku zloupotrebljavaju ljudi kojima je stalo tek da mašu štetnošću vakcina. Da je svako ko je na internetu pametovao o vakcinama u Crnoj Gori uplatio po euro u donatorskoj akciji prošle godine, ne bi za Centar za autizam bilo prikupljeno tako malo novca.

Roditeljstvo nikad nije bilo niti će biti samo radost zbog novog bića, ushićenje zbog prvog zuba, držanje za ručicu. Čitavih 18 godina svaki roditelj je dužan da umjesto nekog odgovara i odlučuje. Nije lako, ali – valja ga njihati.

Evropske brojke

Evropski centar za prevenciju i kontrolu bolesti objavio je u maju ove godine da je u periodu od 1. juna 2016. do 31. maja 2017. godine, 30 zemalja članica EU / EEA prijavilo 10.165 slučajeva malih boginja. U periodu od 12 mjeseci najveći broj slučajeva prijavili su Rumunija – 3.922, Italija – 3.508 i Njemačka – 950. Rumunski Nacionalni institut za javno zdravlje je prijavio 7.233 slučaja malih boginja, uključujući 30 smrtnih slučajeva između 1. januara 2016. i 16. juna 2017. godine.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas

 

 

,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljki Ireni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.

,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.

,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.

Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.

Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.

Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo