Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Uzeli zemlju, pa kad plate

Objavljeno prije

na

Mještani sela Kalušići kod Pljevalja protestovali su početkom ovog mjeseca zbog problema koje im stvara obližnji Rudnik uglja. Iz ovog nekad bogatog mjesta zbog nemogućih uslova za život u blizini Rudnika iselilo se 15 porodica. Mještani godinama traže da se eksproprišu njihova imanja. U Rudniku kažu da ne mogu da izađu u susret mještanima, jer nemaju para. Poučan primjer za mještane Kalušića mogao bi da bude slučaj porodica iz Mrzovića koji godinama vode sudske sporove da od Rudnika uglja dobiju nadoknadu za oduzeta imanja. Spor sa Rudnikom porodica Bajić, Jarčević Lučić, Marjanović, Despotović, Cerović, Preradović, Anđelić, Đuković, Terzić, Potpara, Leković Gerina i Rajić ide od Osnovnog suda u Pljevljima, Višeg u Bijelom Polju sve do Vrhovnog suda Crne Gore. Postupak određivanja naknade za njihovo zemljište, koji je po zakonu trebalo da bude završen za nekoliko mjeseci, otegao se čitavu deceniju. Odbijanje dogovora i pritisak na sudstvo od strane Rudnika uglja glavni su krivci za maratonske procese, smatraju mještani Mrzovića.

Stanovnici Mrzovića, njih 41, sredinom 2000. ponudili su Rudniku da izvrši eksproprijaciju njihovog zemljišta po cijeni od 20 eura po metru kvadratnom. Rješenja Osnovnog suda u Pljevljima o eksproprijaciji u Mrzovićima, sa nadoknadom od šest do osam eura koju je odredila komisija vještaka Uprave za nekretnine, postala su pravosnažna početkom 2001. Međutim, Rudnik uglja je odbio da izvrši isplatu naknada, ucjenjujući vlasnike da prihvate naknade od 0,70 do 1,5 eura po metru kvadratnom.

Problem u utvrđivanju cijene zemljišta pojavio se zbog odluke SO Pljevlja iz 1990. godine kojom je isključena mogućnost korišćenja i prometa zemljišta u pljevaljskom polju. Vrhovni sud je 2002. konstatovao da je tom odlukom ,,prodaja poljoprivrednog zemljišta na području gdje se nalazi predmetno zemljište bila zabranjena, što znači da se za isto nije mogla formirati tržišna cijena na tom području”. Cijenu zemljišta u Mrzovićima već deceniju pokušavaju da utvrde razne komisije. Mještani naglašavaju da je njihovo zemljište davalo najveći prinos pšenice u bivšoj Jugoslaviji. Lokalne komisije i komisije sa Biotehničkog instituta iz Podgorice utvrđivali su cijenu koja se kretala u rasponu od četiri do 24 eura po metru kvadratnom. Nekoliko puta su sudovi odbijali cijenu koje su određivale komisije.

U toku maratonskih procesa desilo se i to da je izmijenjen Zakon o eksproprijaciji. Izmjenama i dopunama zakona iz 2006. ,,Korisnik eksproprijacije stiče pravo da stupi u posjed eksproprisane nepokretnosti danom pravosnažnog rješenja o eksproprijaciji, ukoliko je do tada bivšem vlasniku isplatio nadoknadu ili predao u svojinu drugu odgovarajuću nepokretnost…” Džaba su bile izmjene zakona, kao i privremena mjera, Višeg suda u Bijelom Polju, zabrane stupanja u posjed eksproprijacije Rudniku uglja. Osnovni sud u Pljevljima je omogućio Rudniku uglja da zaposjedne zemlju rješenjem o odstranjivanju vlasnika sa njihovih imanja uz pomoć policije.

Bogoljub Bajić u podnesku koji je 2010. dostavio Osnovnom sudu u Pljevljima navodi da su ,,moćnici iz Rudnika uglja izdejstvovali kod tadašnjeg predsjednika Osnovnog suda u Pljevljima da se u roku od nepuna dva sata donese rješenje o odstranjenju sa jednog mog dijela imanja”, zatim da donese izvršno rješenje i realizuje ga uz podršku policije, kao i da se ,,pokrene postupak odgovornosti protiv vlasnika koji štiti svoja imanja od protivzakonitog nasilnog ulaska Rudnika uglja u njih”.

Nije teško zaključiti kakva je moć skoncentrisana u jedinom privrednom gigantu na opustošenom sjeveru Crne Gore. O tome dosta govori i vlasnička i upravljača struktura Rudnika uglja. Italijanska kompanija A2A je najveći pojedinačni vlasnik u Rudniku uglja, sa 39,49 odsto udjela, država upravlja sa 31,11 odsto kapitala kompanije. Aco Đukanović je vlasnik nešto više od deset odsto akcijskog kapitala kompanije. Akcionari u Rudniku uglja bili su i braća Šarić. Nagađalo se i o sukobu Aca Đukanovića i Darka Šarića oko prevlasti u Rudniku uglja, neposredno prije zaplijene dvije tone kokaina u Urugvaju. Navodno je potezano i oružje.

Izvršni direktor Rudnika je Vuk Roćen, brat ministra vanjskih poslova Milana Roćena, dok je predsjednik Odbora direktora prekaljeni DPS kadar Predrag Bošković. U vrijeme krize u Rudniku početkom 2009. Uprava je za oko 150.000 eura kupila četiri nova džipa. Najskuplji od 50.000 vozi predsjednika Boškovića.

Možda i nije čudo što u Rudniku nije imao ko da sasluša mještane koji su nekoliko puta pokušli da se sve ovo završi sporazumno i da se vansudski nagode.

Vratimo se eksproprijaciji. Nakon maratonske sudanije, cijena eksproprisanog zemljišta u Mrzovićima konačno je određena – od 14,97 do 16,32 u zavisnosti od klase zemljišta. Osnovni sud u Pljevljima je 25. februara ove godine donio Rješenje o izvršenju kojim je Rudnik dužan da plati mještanima Mrazovića naknade za oduzete nepokretnosti. No, zastupnici Rudnika uglja i dalje pokušavaju da odugovlače ispunjenje svoje obaveze, pa su uputili žalbu sudu u kojoj navode: ,, Smatramo da će ovakve odluke prvostepenog i drugostepenog suda počiniti veliki problem u materijalnom smislu protivnika predlagača i Crnoj Gori, jer je Crna Gora vlasnik 31, 1 odsto akcijskog kapitala protivnika predlagača”.

Ispada da će građani nanijeti štetu državi zato što traže da im se isplati oduzeto zemljište na kome su živjeli. Patriotizam, u pretpopisnom vremenu, nema granica. No, bez obzira na domoljublje, žalba Rudnika uglja ne zadržava izvršenje rješenja. Iako iscrpljeni maratonskim hodom do pravde, mještani Mrzovića smatraju da i ova cijena nije pravedna te najavljuju nove sudske postupke. I žalbu Strazburu. Kažu neće odustati ni od nadoknade za izgubljenu dobit na poljoprivrednom zemljištu od 2001. kada je Rudnik zauzeo njihova imanja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PROJEKAT VELJE BRDO NA JAVNOJ RASPRAVI: San, plan ili preskupa obmana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ponuđeni PUP Podgorice, uz pridodato generalno urbanističko rješenje Velje brdo,  pokazuje da način finansiranja, cijena i rokovi izgradnje nijesu jedina potencijalno sporna mjesta u najavljenom projektu. Ako on uopšte, za sada, zaslužuje taj epitet

 

 

Pošto je Vlada, krajem novembra, usvojila nacrt izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP), taj dokument se, u srijedu, trebao naći na centralnoj javnoj raspravi. Ona je, međutim, odložena. To su tražili prisutni građani, oni koji su uspjeli ući u salu (nije bilo mjesta za sve), obrazlažući da je zakazana rasprava neadekvatno pripremljena i organizovana. Nastavak je zakazan za petak, 13.

Sastavni dio ponuđenog PUP-a je stambeno-poslovno naselje Velje brdo, ili Novi grad kako ga zovu promoteri te ideje. Krajem ljeta premijer Milojko Spajić i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, predstavili su plan izgradnje naselja od 11,5 hiljada stanova uz prateće poslovne, zdravstvene, obrazovne, turističke objekte… Stanovi će, čuli smo, pod povoljnim uslovima biti namijenjeni prvenstveno sadašnjim podstanarima, mladim bračnim parovima, odnosno, onima koji, po riječima premijera Spajića, “do sada nijesu bili privilegovani i na koje se ni država, ni privatni, ni bankarski sektor nijesu okretali”. Dok je ministar Radunović dodao da će, kada sve bude završeno, ukupan broj stanovnika novog naselja/grada biti “oko 42 hiljade”.

Naknadno, Spajić je najavio da bi se broj stanova izgrađenih na Veljem brdu mogao popeti do 20.000 (tada bi to naselje moglo postati, po broju stanovnika, drugi najveći grad u Crnoj Gori). A da Vlada očekuje da se Glavni grad odrekne komunalnih naknada za novo naselje u iznosu od, približno, 200 miliona eura (ovogodišnji budžet Podgorice iznosio je 133,5 miliona). Premijer očekuje da tu odluku donese novoizabrani saziv Skupštine Glavnog grada i zbog toga je važno, kazao je na RTCG, da se vlast u Podgorici formira što prije i na pravi način.

“To će biti  crnogorski san”, ponavlja premijer Spajić od septembra. Ne obazirući se mnogo  ni na činjenicu da se ispostavilo kako je  računica koju je prezentovao, a koja se tiče cijene od hiljadu eura po kvadratu, planirane kamate od 1,2 odsto i mjesečne rate (390 eura za stanove od 100 kvadrata, 290 za manje, od 60 m2)  – matematički pogrešna. Preciznije: najavljena rata je prevelika za obećanu cijenu kvadrata i kamatu. Dok je obećanje da će prvi stanovi biti useljeni tokom 2026. godine, relativizovano neposredno nakon što je dato.

Ovakav projekat zahtijeva ozbiljne analize, koje su za sada izostale. Recimo, da li će i kako njegova realizacija  uticati na demografska kretanja, posebno na sjeveru zemlje. Tu je, naravno i pitanje mogu li Podgorica i Crna Gora sebi da priušte najavljeno subvencioniranje novog naselja tih gabarita…

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAOTIČAN POČETAK ZIMSKE SEZONE: Kad se turizam dešava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak zimske sezone sa brojnim problemima i stupanje na snagu dvostrukog povećanja PDV-a na smještaj siguran su znak da će crnogorski turizam sa olovnim nogama trčati narednu 2025. godinu. Vapaje turističkih radnika nema ko da čuje. Turističke radnike i sve one koji žive od turizma posebno brine to što je  gotovo izvjesno da će se, ukoliko se nešto brzo ne uradi, ovaj trend nastaviti i u 2025.

 

 

Prošlogodišnja zimska sezona je u Crnoj Gori propala jer nije bilo snijega. Ove godine pao je već krajem novembra i iznenadio sve na sjeveru.  U Ski centru Kolašin 1600 mjesec dana nema struje, a tu  je i hronični problem sa vodosnabdijevanjem i nedostatak adekvatnih puteva i parkinga, da se ne govori o visokim cijenama. Pritom, za samo nekoliko sedmica kreću novogodišnji praznici i đački raspusti.

„Vremenski uslovi omogućili su skijanje već prije 15 dana, ali zbog nepostojanja sistema za osnježavanje staze su neiskorištene. To je apsurd u 21. vijeku“, kaže Dragana Bećirović iz Privredne komore Crne Gore.

U državi gdje se turizam u kontinuitetu dešava, logično je da prihodi padaju. I to ove godine zvanično – po pokazateljima Centralne banke Crne Gore za 50 miliona eura su manji nego 2023. godine ili za četiri odsto. Pad posjeta još veći – više od pet odsto. To je prvi put od obnove nezavisnosti, isključujući 2020. odnosno godinu korone, da je u turizmu žetva opala.

Finansijski rezultati bi bili još gori da ove godine nijesu značajno povećane cijene usluga, praktično u rangu sa svim evropskim mediteranskim zemljama. Baš kao i one u vanpansionu i u supermarketima. Crna Gora više nije jeftina destinacija, svakako ne za goste iz našeg regiona koji su najbrojniji. U situaciji kada se pogoršava ekonomsko stanje i u zapadnoevropskim zemljama, to onda vrijedi i za te goste. Istraživanja pokazuju da oko 80 posto Evropljana mijenjaju navike putovanja zbog klime, sigurnosti i cijena.

Turističke radnike i sve one koji žive od turizma posebno brine to što je  gotovo izvjesno da će se, ukoliko se nešto brzo ne uradi, ovaj trend nastaviti i u 2025.

“Ako ne preduzmemo korake prije svega u kvalitetu upravljanja našom destinacijom i ne počnemo strategijski da planiramo, jasno je da će se stanje pogoršavati“, smatra izvršni direktor Hotelsko-turističkog preduzeća “Ulcinjska rivijera“ Ćamil Hodžić.

Profesor turističke ekonomije Rade Ratković je uvjeren da je turizam žrtva Vladinog programa Evropa sad 2, jer je zbog njegove realizacije povećan porez na dodatnu vrijednost na smještaj sa sedam na 15 odsto. „Naš turizam je u fazi tihog odumiranja i pretvaranja u biznis za nekretnine“, navodi Ratković.

Sličan je stav predsjednika države Jakova Milatovića. “Ne smijemo dozvoliti da turizam, kao glavni pokretač naše ekonomije, uđe u opasnu zonu stagnacije. Umjesto strateških odgovora dobili smo povećanje poreza koji će dodatno ugroziti naš najveći ekonomski sektor dok konkurencija u regionu grabi krupnim koracima naprijed”, upozorava Milatović.

Niko se iz Vlade i Ministarstva turizma ne oglašava, kao ni iz Nacionalne turističke organizacije, dok cijene usluga rastu, ulaganja u turizam je malo i nedovoljno, a kvalitet usluga opada.

U tom kontekstu je, na primjer, razumljivo što je britanski magazin Time Out na listu najpotcjenjenijih evropskih destinacija za 2025. godinu, na prvo mjesto stavio Ulcinj, grad sa najvećim turističkim razvojnim potencijalom u Crnoj Gori.

“Dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene”, navodi se u analizi ovog časopisa koji od 1968. godine izlazi u Londonu.

A da bi bile istražene, mora se do njih nekako doći. Upravo je dostupnost naše države, kako tvrdi dugogodišnji turistički radnik Branko-Diki Kažanegra, najveći problem crnogorskog turizma. „Albanija je 1993.godine  imala tri avionske linije dnevno. Zgrada aerodroma u Tirani je bila jedna baraka. A, šta mi danas imamo, a šta ima Albanija? To je najbolji primjer kako je neko išao naprijed, a mi smo išli unatrag“, ističe Kažanegra.

Zato ova privredna grana i turistički radnici u narednu godinu kreću u trku sa konkurencijom sa olovnim nogama. Izazova je previše – globalna geopolitička situacija, nepovoljna ekonomska kretanja na tržištima, izostanak ulaganja u hotelsku industiju, digitalizaciju i radnu snagu…

U svakom slučaju, turizam je precizan seizmograf koji registruje sve potrese u našem društvu i privredi. Crveni alarm je već upaljen za sve one koji nijesu zaslijepljeni od privilegija, nemara i neodgovornosti.

                                                                                                                                            Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

RATNI ZLOČINI: Crna Gora još bez optužnica protiv ,,vikend ratnika”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Specijalno državno tužilaštvo je  do sada podiglo samo tri optužnice zbog učeća dobrovoljaca iz Crne Gore u ratnim zločinima u BiH i na Kosovu

 

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) nije učinilo dovoljno u istragama o učešću tzv. vikend ratnika iz Crne Gore u ratnim zločinima i pljačkama počinjenim u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu tokom ratova devedesetih, tvrde sagovornici BIRN-a.

Izraz ,,vikend ratnici” se često koristi da opiše dobrovoljce koji su iz Crne Gore i Srbije putovali u BiH i učestvovali u ratnim zločinima tokom devedesetih.

Pravna savjetnica u Akciji za ljudska prava (HRA), Bojana Malović, tvrdi da SDT još nije samoinicijativno istraživalo djelovanje tzv. vikend ratnika, iako indicije o učešću crnogorskih državljana u silovanjima u istočnoj Bosni postoje od 1996. kada je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu podignuta prva optužnica zbog seksualnog zlostavljanja.

,,Specijalno državno tužilaštvo od novembra 2020. izviđa dokazni materijal koji se može odnositi na ‘vikend ratnike’, budući da obuhvata više od 15 crnogorskih državljana osumnjičenih za teške zločine − uključujući ubistvo, mučenje, seksualno ropstvo i silovanje na području Foče. Međutim, kako je taj postupak u fazi izviđaja njihovi identiteti nisu poznati javnosti”, kazala je Malović BIRN-u.

Crna Gora je, kao dio Jugoslavije, direktno učestvovala u ratovima devedesetih u Hrvatskoj i BiH, a cnogorski građani su, kao pripadnici Vojske Jugoslavije, učestvovali u ratu na Kosovu. U Crnoj Gori nije bilo ratnih dejstava, ali su na njenoj teritoriji zabilježeni ratni zločini.

U sudskim procesima u BiH, na Kosovu i Hrvatskoj pominju se crnogorski državljani koji su u tim državama kao dobrovoljci učestvovali u ratnim zločinima i pljačkama. U Crnoj Gori su do sada podignute tri optužnice protiv crnogorskih državljana zbog ratnih zločina u susjednim državama, od kojih se jedna završila osuđujućom presudom.

Apelacioni sud je u decembru 2019. potvrdio presudu kojom je bivši pripadnik Vojske Jugoslavije iz Nikšića, Vlado Zmajević, osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva 4 albanska civila u selu Žegra kod Gnjilana tokom rata na Kosovu 1999.

Pred Višim sudom u Podgorici sudi se crnogorskom državljaninu, Slobodanu Pekoviću, koji se tereti da je kao vojnik Vojske Republike Srpske (VRS) ubio dvije osobe i silovao ženu bošnjačke nacionalnosti u Foči 1992. Peković je 23. oktobra pušten da se brani sa slobode, nakon što crnogorski Viši sud u roku od tri godine nije donio presudu.

SDT je prošlog juna podiglo optužnicu protiv pripadnika crnogorske granične policije, Zorana Gašovića, koji se tereti da je kao pripadnik VRS počinio zločine protiv čovječnosti u Hadžićima kod Sarajeva 1992. godine.

Spiskovi za paljenje kuća

U izvještaju Evropske komisije o napretku za 2024. navodi se da je Crna Gora počela sa proaktivnim istragama ratnih zločina, kao i da SDT trenutno istražuje 12 slučajeva.

VDT je 16. septembra usvojilo Strategiju za istraživanje ratnih zločina koja se odnosi na period 2024 – 2027., kojom je planirano uspostavljanje održivog bilansa rezultata u istragama, procesuiranju i presudama u slučajevima ratnih zločina, uz punu saradnju sa Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove, koji je nasljednik Tribunala u Hagu.

Iz SDT nijesu odgovorili BIRN-u koliko su pokrenuli istraga o učešću ,,vikend ratnika” u ratnim zločinima u susjednim državama.

Visoki oficir jugoslovenske Kontraobaveštajne službe (KOS), Radomir Goranović, ističe da ,,vikend ratnici” nisu bili prisutni tokom napada Jugoslovenske narodne armije (JNA) na Dubrovnik.

Vojne formacije JNA, koje su uglavnom činili crnogorski vojnici i rezervisti,  od decembra 1991. do maja 1992. opsjedale su Dubrovnik i Konavle.

Goranović, kojeg je napad na Dubrovnik zatekao u Kuparima, tvrdi da je na dubrovačkom ratištu organizovana sistematska pljačka pod okriljem vojske.

,,Postojali su spiskovi za paljenje kuća. Prilikom povlačenja sve što je moglo iz kuća, hotela, aerodroma Ćilipi i ostalih objekata odneseno je u Crnu Goru. Ne sporim da je bilo i pojedinačnih pljački, ali su one bile manje značajne u odnosu na sistematsku koja je bila naređena od vojnog i političkog vrha”, kazao je.

,,Godinama nakon napada na Dubrovnik u Nikšiću su prepričavali da su se pojedini rezervisti kući vratili sa punim čuturicama zlata”, dodao je.

Županijski sud u Splitu je u novembru 2014. osudio Marka Grandova iz Bijelog Polja na sedam godina zatvora, jer je kao pripadnik JNA u oktobru 1991. zapalio tri kuće, opljačkao restoran i kuću Stijepa Vladimira u Slanom. Grandov je odbacio optužbe, navodeći da je osuđen jer je na jednom zapaljenom hotelu u Slanom bilo ispisano njegovo ime.

 

Odlazili u istočnu Bosnu zbog pljačke i silovanja

Sagovornici BIRN-a tvrde da pojava ,,vikend ratnika” iz Crne Gore dobija puni zamah od maja 1992. na području Foče i drugih mjesta u istočnoj Bosni i Hercegovini, u blizini granice sa Crnom Gorom.

Malović ističe da su iz Crne Gore u istočnu Bosnu odlazile naoružane paravojne grupe i pojedinci da ratuju kao dobrovoljci na strani Vojske Republike Srpske.

,,Nazivani su ‘vikend ratnici’ jer su neki od njih namjenski odlazili u rat u svrhu pljačke, sporadično, i na nekoliko dana. Uglavnom, crnogorski državljani su na bosanskoj teritoriji počinili brojna razbojništva, paljevine, pljačke, silovanja, ubistva, zlostavljanja i ostvarivali ratni profit”, tvrdi Malović.

Crnogorski dobrovoljci koji su učestvovali u silovanjima u okolini Foče pominju se i u svjedočenjima žrtava pred Haškim tribunalom.

Tako je na suđenju pripadnicima VRS Dragoljubu Kunarcu, Zoranu Vukoviću i Radomiru Kovaču ,,Svjedokinja 50″, čiji je identitet zaštićen, izjavila da je silovao jedan crnogorski vojnik, kojeg je opisala kao ,,starog” i ,,odvratnog”.

,,Odveo me je u sobu gdje mi je prijetio nožem i govorio: ‘Vidjećete vi muslimani. Nacrtaću ti krst na leđima. Sve ću vas pokrstiti. Sad ćete postati Srbi’… Silovao me je na zvjerski način, tako grubo da sam kasnije vidjela da krvarim. Sve me je boljelo: stomak, leđa, noge, sve je bilo bolno”, kazala je ,,Svjedokinja 50″.

,,Ono što me je najviše od svega zaboljelo je to što je sigurno bio tridesetak godina stariji od mene. Sigurno je bio star koliko i moj otac”, dodala je.

Dragoljub Kunarac je bio komandir specijalne dobrovoljačke jedinice sastavljene od dobrovoljaca uglavnom porijeklom iz Crne Gore. Kunarac, koji je do 1992. živio u Tivtu, osuđen je na 28 godina zatvora zbog  silovanja i porobljavanja žena bošnjačke nacionalnosti.

U dokumentaciji Međunarodnog krivičnog suda u Hagu pominje se i najmanje 10 crnogorskih vojnika kao i kuća u fočanskom naselju Aladža koja je služila kao ,,crnogorski štab”. U optužnici protiv Kunarca, pomenuta su i najmanje četiri vojnika iz Crne Gore koji su učestvovali u silovanjima u Foči.

,,Crnogorski vojnik koji je silovao FWS-50 prijetio joj je da će joj odrezati ruke i noge i odnijeti je u crkvu na krštenje”, navodi se u jednom od transkripata sa suđenja.

Podsjećajući se antiratnog skupa opozicionog Liberalnog saveza Crne Gore (LSCG) početkom devedesetih, novinar Sead Sadiković kazao je da se živo sjeća petnaestak ,,vikend ratnika” iz Bijelog Polja.

,,Sjećam se da su bili naoružani i da su zaustavili autobuse u kojima su bili ‘Liberali’. Okupljali su se u parku, orgijali i pjevali svoje pjesme. Danas se neki od njih stide svega toga”, kazao je Sadiković.

,,Oni su išli u Bosnu, prema Foči, najdalje do Pala”“, dodao je.

Optužnice u BiH i na Kosovu

Pred sudom u BIH do sada su podignute optužnice protiv dva crnogorska državljanina koji mogu spadati u kategoriju ,,vikend ratnika” – Ranka Radulovića i Miodraga Nikačevića.

Sud BiH je u septembru 2020. podigao optužnicu protiv Radulovića jer je od jula do augusta 1992. učestvovao u napadu na civilno stanovništvo na području Foče, uzimao taoce, uništavao imovinu i zatvarao civile bošnjačke nacionalnosti, ali i pomagao u prisiljavanju djevojaka na seksualni odnos. Tokom suđenja Radulović se u septembru 2021. putem video linka iz Podgorice izjasnio da nije kriv.

Radulovićevo ime se pominjalo i tokom svjedočenja na suđenju Dragoljubu Kunarcu.

,,Silovao me je i vrijeđao, psovao moju majku. Rekao je da sam bula, Turkinja… Zatim me je vratio u kuću”, navodi se u svjedočenju jedne od žrtava.

Radulović (64) koji živi u Nikšiću nikada nije bio pod istragom crnogorskih pravosudnih organa zbog navoda o učešću u ratnim zločinima. U Crnoj Gori je bezuspješno suđen za organizovani kriminal i nelegalno posjedovanje oružja, a od 24. juna je u bjekstvu nakon što je osumnjičen za silovanje dvadesettrogodišnje djevojke u Nikšiću.

Apelaciono vijeće Suda BiH je u decembru 2010. osudilo crnogorskog državljanina Miodraga Nikačevića na 10 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti počinjenih na području Foče.

Nikčević, poznat kao Zunđa i Nikač, bio je komandir specijalne jedinice VRS zvane ,,Nikačevi” koja je djelovala u Foči.

On je proglašen krivim za silovanja u aprilu i julu 1992., kao i privođenje Rasima Klapuha, kojeg je predao Vojnoj policiji, a kome se nakon toga gubi svaki trag.

,,Sud u BiH je teretio Nikačevića za progon civilnog bošnjačkog stanovništva iz opštine Foča, u okviru kog je učestvovao u prisilnom nestanku dvije osobe bošnjačke nacionalnosti, pomagao u silovanju dvije Bošnjakinje i učestvovao u zatvaranju i prisilnim preseljenjima civila bošnjačke nacionalnosti”, kazala je Malović.

Pred Okružnim sudom u Trebinju u toku je suđenje crnogorskim državljanima Milutinu Đilasu i Rajku Vojvodiću koji se terete da su 1992. godine, kao pripadnici VRS silovali žene koje nisu bile vojno angažovane i nisu učestvovale u neprijateljstvima.

Osnovni sud u Prištini 19. jula osudio je crnogorskog državljanina Ekrema Bajrovića na 12 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih u maju 1999. protiv albanskog civilnog stanovništva u selima Starodvorane, Žač i Đurakovac na teritoriji opštine Istok.

Nakon 2020. Crna Gora je od Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove dobila dokumenta koja se odnose na  više od 15 crnogorskih državljana osumnjičenih za učestvovanje u zločinima tokom rata u Bosni i Hercegovini.

,,U poslednje vrijeme ažuriran je rad na predmetima koji su dostavljeni iz Haškog tribunala, a koji se dijelom mogu odnositi na ‘vikend ratnike’. Međutim, okončanje tih istraga možemo očekivati tek u naredne dvije godine”, smatra Malović.

Predrag NIKOLIĆ
Tekst je dio projekta ,,Kultura sjećanja za svjetliju budućnost” koji realizuje Građanska alijansa u partnerstvu sa BIRN Crna Gora, koji je podržan kroz regionalni projekat ,,Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, uz finansijsku podršku Evropske unije.
Regionalni projekat sprovodi UNDP. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo