Mještani sela Kalušići kod Pljevalja protestovali su početkom ovog mjeseca zbog problema koje im stvara obližnji Rudnik uglja. Iz ovog nekad bogatog mjesta zbog nemogućih uslova za život u blizini Rudnika iselilo se 15 porodica. Mještani godinama traže da se eksproprišu njihova imanja. U Rudniku kažu da ne mogu da izađu u susret mještanima, jer nemaju para. Poučan primjer za mještane Kalušića mogao bi da bude slučaj porodica iz Mrzovića koji godinama vode sudske sporove da od Rudnika uglja dobiju nadoknadu za oduzeta imanja. Spor sa Rudnikom porodica Bajić, Jarčević Lučić, Marjanović, Despotović, Cerović, Preradović, Anđelić, Đuković, Terzić, Potpara, Leković Gerina i Rajić ide od Osnovnog suda u Pljevljima, Višeg u Bijelom Polju sve do Vrhovnog suda Crne Gore. Postupak određivanja naknade za njihovo zemljište, koji je po zakonu trebalo da bude završen za nekoliko mjeseci, otegao se čitavu deceniju. Odbijanje dogovora i pritisak na sudstvo od strane Rudnika uglja glavni su krivci za maratonske procese, smatraju mještani Mrzovića.
Stanovnici Mrzovića, njih 41, sredinom 2000. ponudili su Rudniku da izvrši eksproprijaciju njihovog zemljišta po cijeni od 20 eura po metru kvadratnom. Rješenja Osnovnog suda u Pljevljima o eksproprijaciji u Mrzovićima, sa nadoknadom od šest do osam eura koju je odredila komisija vještaka Uprave za nekretnine, postala su pravosnažna početkom 2001. Međutim, Rudnik uglja je odbio da izvrši isplatu naknada, ucjenjujući vlasnike da prihvate naknade od 0,70 do 1,5 eura po metru kvadratnom.
Problem u utvrđivanju cijene zemljišta pojavio se zbog odluke SO Pljevlja iz 1990. godine kojom je isključena mogućnost korišćenja i prometa zemljišta u pljevaljskom polju. Vrhovni sud je 2002. konstatovao da je tom odlukom ,,prodaja poljoprivrednog zemljišta na području gdje se nalazi predmetno zemljište bila zabranjena, što znači da se za isto nije mogla formirati tržišna cijena na tom području”. Cijenu zemljišta u Mrzovićima već deceniju pokušavaju da utvrde razne komisije. Mještani naglašavaju da je njihovo zemljište davalo najveći prinos pšenice u bivšoj Jugoslaviji. Lokalne komisije i komisije sa Biotehničkog instituta iz Podgorice utvrđivali su cijenu koja se kretala u rasponu od četiri do 24 eura po metru kvadratnom. Nekoliko puta su sudovi odbijali cijenu koje su određivale komisije.
U toku maratonskih procesa desilo se i to da je izmijenjen Zakon o eksproprijaciji. Izmjenama i dopunama zakona iz 2006. ,,Korisnik eksproprijacije stiče pravo da stupi u posjed eksproprisane nepokretnosti danom pravosnažnog rješenja o eksproprijaciji, ukoliko je do tada bivšem vlasniku isplatio nadoknadu ili predao u svojinu drugu odgovarajuću nepokretnost…” Džaba su bile izmjene zakona, kao i privremena mjera, Višeg suda u Bijelom Polju, zabrane stupanja u posjed eksproprijacije Rudniku uglja. Osnovni sud u Pljevljima je omogućio Rudniku uglja da zaposjedne zemlju rješenjem o odstranjivanju vlasnika sa njihovih imanja uz pomoć policije.
Bogoljub Bajić u podnesku koji je 2010. dostavio Osnovnom sudu u Pljevljima navodi da su ,,moćnici iz Rudnika uglja izdejstvovali kod tadašnjeg predsjednika Osnovnog suda u Pljevljima da se u roku od nepuna dva sata donese rješenje o odstranjenju sa jednog mog dijela imanja”, zatim da donese izvršno rješenje i realizuje ga uz podršku policije, kao i da se ,,pokrene postupak odgovornosti protiv vlasnika koji štiti svoja imanja od protivzakonitog nasilnog ulaska Rudnika uglja u njih”.
Nije teško zaključiti kakva je moć skoncentrisana u jedinom privrednom gigantu na opustošenom sjeveru Crne Gore. O tome dosta govori i vlasnička i upravljača struktura Rudnika uglja. Italijanska kompanija A2A je najveći pojedinačni vlasnik u Rudniku uglja, sa 39,49 odsto udjela, država upravlja sa 31,11 odsto kapitala kompanije. Aco Đukanović je vlasnik nešto više od deset odsto akcijskog kapitala kompanije. Akcionari u Rudniku uglja bili su i braća Šarić. Nagađalo se i o sukobu Aca Đukanovića i Darka Šarića oko prevlasti u Rudniku uglja, neposredno prije zaplijene dvije tone kokaina u Urugvaju. Navodno je potezano i oružje.
Izvršni direktor Rudnika je Vuk Roćen, brat ministra vanjskih poslova Milana Roćena, dok je predsjednik Odbora direktora prekaljeni DPS kadar Predrag Bošković. U vrijeme krize u Rudniku početkom 2009. Uprava je za oko 150.000 eura kupila četiri nova džipa. Najskuplji od 50.000 vozi predsjednika Boškovića.
Možda i nije čudo što u Rudniku nije imao ko da sasluša mještane koji su nekoliko puta pokušli da se sve ovo završi sporazumno i da se vansudski nagode.
Vratimo se eksproprijaciji. Nakon maratonske sudanije, cijena eksproprisanog zemljišta u Mrzovićima konačno je određena – od 14,97 do 16,32 u zavisnosti od klase zemljišta. Osnovni sud u Pljevljima je 25. februara ove godine donio Rješenje o izvršenju kojim je Rudnik dužan da plati mještanima Mrazovića naknade za oduzete nepokretnosti. No, zastupnici Rudnika uglja i dalje pokušavaju da odugovlače ispunjenje svoje obaveze, pa su uputili žalbu sudu u kojoj navode: ,, Smatramo da će ovakve odluke prvostepenog i drugostepenog suda počiniti veliki problem u materijalnom smislu protivnika predlagača i Crnoj Gori, jer je Crna Gora vlasnik 31, 1 odsto akcijskog kapitala protivnika predlagača”.
Ispada da će građani nanijeti štetu državi zato što traže da im se isplati oduzeto zemljište na kome su živjeli. Patriotizam, u pretpopisnom vremenu, nema granica. No, bez obzira na domoljublje, žalba Rudnika uglja ne zadržava izvršenje rješenja. Iako iscrpljeni maratonskim hodom do pravde, mještani Mrzovića smatraju da i ova cijena nije pravedna te najavljuju nove sudske postupke. I žalbu Strazburu. Kažu neće odustati ni od nadoknade za izgubljenu dobit na poljoprivrednom zemljištu od 2001. kada je Rudnik zauzeo njihova imanja.
Predrag NIKOLIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice