Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Uzaludne nade u Nikolića

Objavljeno prije

na

Pobjeda nacionaliste Tomislava Nikolića na predsjedničkim izborima u Srbiji zabrinula je zvaničnike u Briselu. Tehnokrate u sjedištu EU slažu se da bi uspjeh bivšeg saborca Vojislava Šešelja mogao imati većeg odraza na susjede Srbije nego na tu zemlju. ,,Ovaj ishod predstavlja težak udarac evropskoj politici na Balkanu i regionalnoj stabilnosti”, smatra šef socijaldemokrata u Evropskom parlamentu Hanes Svoboda, koji je odmah pozvao novog srpskog predsjednika na promjenu kursa zbog građana Srbije. Iako pokušava da njeguje proevropsku retoriku, jasno je da će se u spoljnoj politici Nikolić više oslanjati na Rusiju nego na Zapad i da će imati manje volje da čini kompromise neophodne za članstvo Srbije u Uniji od svog prethodnika. Njegova izjava da ,,nipošto neće priznati nezavisnost Kosova, pa i u zamjenu za članstvo u EU”, pokazuje da Nikolić nije državnik koji će prekinuti gotovo 170. godišnji san o velikoj Srbiji. Upravo tvrd stav o Kosovu i zalaganje za borbu protiv korupcije, osigurali su mu pobjedu na izborima protiv bezbojnog Borisa Tadića. Zato će on teško uspjeti da očuva vjerodostojnost, dok će Srbija ubuduće još više lutati u određivanju svojih spoljnopolitičkih prioriteta, što bi moglo komplikovati proces pridruživanja Srbije EU, ali i ostalih zemalja regiona.

Kao odgovor na ovaj izazov šefica hrvatske diplomatije Vesna Pusić je na nedavnom samitu NATO-a predložila da se u tu vojno-političku organizaciju prime Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Makedonija. ,,Sigurni smo da će to doprinijeti stabilizaciji odnosa i sigurnosti u regiji”, ocijenila je ona. Opravdan je strah da bi nacionalističke i kriminalne snage regrutovane od bezbjednosnih službi koje su izazvale sukobe devedesetih godina 20. stoljeća, mogle ponovo izazvati nestabilnost ukoliko jugoistok Evrope ostane van Sjevernoatlantske alijanse i Unije.

Crnogorski čelnici ponadali su se da će im pobjeda Nikolića donijeti olakšanje. I to ne samo u odnosima sa zvaničnim Beogradom, već i s Briselom, kako bi se i dalje mogli predstavljati kao faktor stabilnosti u regionu. No, ocjene zapadnih zvaničnika i posebno pisanje zapadnih medija, koji Crnu Goru sve češće označavaju kao mafijašku državu, pokazuju da je ta nada bila bez osnova. Zemlje EU razumiju da su organizovani kriminal i sistemska korupcija glavni izvori nestabilnosti na Balkanu. Nakon gorkog iskustva s Bugarskom i Rumunijom, one više nijesu spremne da olako otvaraju vrata za problematične države.

Obaveze Crne Gore su jasne. Početak takozvanih pristupnih pregovora ogoliće do kraja nakazni sistem u našoj zemlji i uzrokovati tektonske promjene na društvenoj i političkoj sceni. Tu nikakvih pregovora suštinski nema. Dogovara se samo rok do kojeg se pravni, politički, ekonomski i socijalni sistem Crne Gore mora prilagoditi pravilima i standardima koji vrijede u EU. Ono što je za ovu zemlju najvažnije jeste da postoje precizna mjerila za zatvaranje 35 pregovaračkih poglavlja. Stoga Crna Gora počinje sa najzahtjevnijim: 23. i 24., koja se odnose na vladavinu prava. Slučaj Hrvatske potvrđuje da je za samo tri godine moguće otvoriti i zatvoriti sva ta poglavlja ukoliko se iskreno i naporno radi. Posebno je to olakšano činjenicom da Crna Gora nema problematične odnose ni sa jednom susjednom državom i što je njezina ekonomija slabašna da bi mogla izazvati bilo kakve turbulencije na zajedničkom evropskom tržištu. Značajno je takođe što je Hrvatska, kao buduća članica Unije, zainteresovana da Crna Gora što prije bude u toj organizaciji, kako ona ne bi ostala rubna država EU.

Sve je ovo poznato crnogorskim čelnicima, baš kao i činjenica da su zemlje EU sve strože i nepopustljivije prema budućim članicama. Zato je odgovor lidera DPS-a Mila Đukanovića i njegovih najbližih saradnika bio imenovanje nejakog Igora Lukšića za premijera, kao i anonimusa Aleksandra Pejovića za glavnog pregovarača s EU, pa su rezultati porazni, posebno u oblastima borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. Samo snažan politički imperativ Brisela i Berlina da se drže otvorenim vrata za prijem balkanskih država, doveo je Crnu Goru na prag EU, a građanima ove zemlje dao nadu. Uprkos problemima u Uniji, među građanima ove zemlje ne blijedi njezin sjaj i privlačnost. Razumije se da je iz svih kriza EU, u pravilu, uvijek izlazila jača i spremnija za integraciju i proširenje. Stoga, na sreću, prostora za šibicarenje, prikrivanje ili uljepšavanje crnogorske stvarnosti više nema. ,,Svi podaci i činjenice koje Crna Gora bude prezentovala Briselu biće pažljivo provjeravani, kao i način upravljanja njezine Vlade”, kaže analitičar iz Londona Džon Palmer.

Hrvatski analitičari navode da je najgore kupovati vrijeme i angažovati lobističke agencije. Treba stvarati ambijent povjerenja jer, kako navodi Davor Đenero, što se više otežu, pregovori postaju složeniji, a dobiti se zbog njihove dužine za zemlju smanjuju. Na Crnoj Gori, njezinoj novoj Vladi i građanima je da uvjere EU da, radi svoje budućnosti, mogu krenuti u reforme koje se od njih traže.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo